Znanstvena studija objavljena 2013. dokazuje kako potresi imaju snagu dodira Midasa. Prema grčkoj mitologiji kralj Midas imao je sposobnost sve što dotakne pretvoriti u zlato. Zato je Midasov dodir i nazvan zlatnim dodirom.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

U ožujku 2013. u časopisu Nature Geoscience objavljena je znanstvena studija koja je tumačila model kvantitativnog mehanizma i korelativne veze između zlata i kvarca koja se pojavljuje na mnogim svjetskim nalazištima zlata te potresa. Dion Weatherley, geofizičar sa Sveučilišta Queensland u Australiji i vodeći autor studije, tumačio je mehanizam nastanka zlata usljed potresa. On se događa duž pukotine u tlu - prijeloma koji se naziva rasjed. Veliki rasjedi mogu imati mnogo malih prijeloma nastalih potiskivanjem koji se pojavljuju kao pravokutne šupljine. Te šupljine često ispunjava voda. Otprilike 10 kilometara ispod površine, pod nevjerojatnim temperaturama i pritiscima, voda donosi visoke koncentracije ugljičnog dioksida, silicijevog dioksida i ekonomski atraktivnih elemenata poput zlata. 

Tijekom potresa mjesto tektonskih srazova se naglo otvori i širi. To je poput skidanja poklopca s ekspres lonca pod pritiskom: voda trenutno isparava u obliku pare. Što se pak tiče procesa unutar zemlje voda obogaćena silicijevim dioksidom, koji stvara minerali kvarc i tekuće zlato dospijevaju na obližnje površine. Uz geofizičara Weatherleya koautor je bio i znanstvenik Richard Henley s Australskog nacionalnog sveučilišta u Canberri. Iako su znanstvenici već dugo sumnjali da bi nagli padovi tlaka mogli objasniti vezu između divovskih naslaga zlata i drevnih rasjeda, ta je znanstvena studija tu ideju dovela do krajnjih granica, rekao je Jamie Wilkinson, geokemičar s Imperial Collegea u Londonu u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u studiji. 

"Meni se to čini prilično vjerojatnim. To je nešto što bi ljudi vjerojatno željeli eksperimentalno ili numerički modelirati malo detaljnije kako bi vidjeli hoćemo li to znanstveno dokazati", rekao je Wilkinson za Our Amazing Planet. Prije toga, znanstvenici su sumnjali da plinovite tekućine kolaju slično mjehurićima iz otvorene boce soda vode, tijekom potresa ili drugih promjena tlaka. U slučaju takvog mehanizma podzemni džepovi se oblažu zlatom. Drugi znanstvenici su sugerirali da su se minerali s vremenom jednostavno polako nakupljali.

Australski geofizičar Weatherley je ustvrdio da je količina zlata koja nastaje nakon potresa mala jer podzemne tekućine nose najviše samo jedan dio dragocjenog metala na milijun čestica. No, zona potresa poput Alpskog rasjeda na Novom Zelandu, jednog od naaktivnijih na svijetu, može sagraditi rudno ležište za 100.000 godina, rekao je. Studija je ukazala na iznenađujuće otkriće da kvarc nema vremena ni za kristalizaciju tijeko potresa. Umjesto toga, mineral izlazi iz tekućine u obliku nanočestica, možda čak stvarajući supstancu sličnu gelu supstancu na zidovima rasjeda. Nanočestice kvarca tada s vremenom kristaliziraju.

Dobra je vijest da i manji potresi od magnitude 4,0, koji rijetko uzrokuju štetu, mogu potaknuti taj bljesak isparavanja, otkrila je ta studija. "S obzirom na to da su potresi male jačine izuzetno česti, ovaj proces može biti glavni pokretač stvaranja ekonomskih naslaga zlata", rekao je Weatherley za Our Amazing Planet. Zlato iz tako nastalih kvarcnih žila  donijelo je i neke svjetski najpoznatije zlatne naslage, poput zlata koje je potaknulo zlatnu groznicu u Kaliforniji u 19. stoljeću i nalazište Klondike, koje se nalazi uz istoimenu kanadsku zlatonosnu rijeku. Obje te naslage erodirale su iz kvarcnih žila.

Radi se o tzv. Placer zlatu koji se sastoji  od čestica, pahuljica i grumenčića pomiješanih s pijeskom i šljunkom u koritima potoka i rijeka. Dakle, vulkani i njihovi, uvjetno rečeni, podzemni vodovodi, jednako su plodni, ako ne i veći, u proizvodnji plemenitog metala. Iako Weatherley i Henley sugeriraju da bi se sličan proces mogao dogoditi i pod vulkanima, Wilkinson, koji proučava zlato povezano vulkanom, tvrdi da to nije slučaj. "Ispod vulkana, većina zlata ne taloži se u rasjedima koji su aktivni tijekom potresa", rekao je Wilkinson. "To je sasvim drugačiji mehanizam." Vrijednost te znanstvene studije je u tome da razumijevanje načina na koje nastaje zlato može pomaći tvrtkama da pronađu nove rudnike.

"Ovo novo znanje o mehanizmima stvaranja ležišta zlata može pomoći budućim naporima u istraživanju zlata", rekao je Weatherley. Ljudi su iz zemlje izvukli više od 188.000 tona (171.000 metričkih tona) metala, iscrpljujući izvore do kojih je bilo lako doći. S obzirom da se hrvatska metropola i šire područje nalazi na seizmički aktivnom području na kojem su se kroz povijest kontinuirano događali više ili manje razorni potresi izgledno je kako ispod metroploe i šireg područja ima zlatnih kavrcnih žila, ako slijedimo otkrića australskih znanstvenika. Naime zagrebačko područje nije izloženo onim što se zove seizmičnost unutar ploče. Naime, to područje nije na kontaktu dviju ploča, nego na kontaktu geoloških jedinica unutar euroazijske ploča - utvrdili su seizmolozi. Dakle, u ekonomski iscrpljenoj Hrvatskoj potresi bi se, spojem znanstvenika, rudarskih eksperata, geologa i poduzetnika mogli preusmjeriti sa gubitka i štete u potencijalnu zlatnu zaradu.