Na Općinskom sudu u Bjelovaru sudac Ratko Laban 23. prosinca prošle godine donio je rješenje u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Jasminka Umićevića. Umićevića se teretilo za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rješenje se odnosi na njegov zahtjev za naknadu troškova obrane. Rješenjem je Umićeviću dosuđena isplata u iznosu od 9.066 kn, te je naložena isplata na žiro račun njegove odvjetnice Ljiljane Planinić. Umićević je odbijen s dijelom zahtjeva, odnosno s traženih 3.875 kn.
Iz obrazloženja proizlazi kako je 30. rujna 2020. okrivljenik Jasminko Umićević oslobođen optužbe, radi prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Inače, odredba članka 229. stavka 3. izvornog ZSPC-a (NN br. 67/08.) propisivala je da je vlasnik odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna na zahtjev policijskog službenika dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Kasnijim izmjenama i dopunama ZSPC-a iz 2011. (NN br. 74/11.) ista odredba je dopunjena na način da je vlasnik, odnosno, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno bio dužan, osim na zahtjev policijskog službenika, dati podatke i prometnom redaru.
Kroz cijelo to vrijeme, odnosno do zadnjih izmjena i dopuna, prekršajna odredba članka 229. stavka 7. ZSPC-a propisivala je novčanu kaznu u iznosu od 2.000 do 5.000 kn u slučaju da vlasnik vozila, osoba kojoj je vozilo povjereno ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Međutim, Rješenjem prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2019. koji je na snagu stupio 1. siječnja 2020. člankom 40. ZIDZSPC-a mijenjan je članak 229. ZSPC-a, a s ciljem nalaženja modusa da se onemoguće vlasnici vozila da dostavljaju podatke o više osoba koje su upravljale njihovim vozilom na dan kada je počinjen određeni prekršaj čime se nastojalo povećati efikasnost procesuiranja i sankcioniranja prekršaja i samih prekršitelja.
Tako sada odredba članka 229. stavka 3. trenutno važećeg ZSPC-a propisuje: „Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.“ Važno je istaknuti da je izmijenjena i odredba članka 229. stavka 7. ZSPC-a na način da je povećan iznos novčane kazne za prekršaj nedostavljanja podataka o osobi koja je upravljala vozilom.
Naime, prema izmijenjenom članku 229. stavka 7. ZSPC-a, propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna kaznit za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Iz sudskog rješenja koji se odnosi na Umićevića vidimo kako je on uspio ne samo izbjeći plaćanje novčane globe već i ishoditi najveći dio troškova sudskog procesa da ne ode iz njegovog džepa već iz proračunske mase.