Nekima ništa ne polazi za rukom a neki uspijevaju postići uspjeh u većini životnih i poslovnih situacija. U skupinu uspješnih i bogatih građana Hrvatske svakako ulazi i bivši Inin direktor koji se obogatio poslujući sa svojim ortakom Vedranom Peršeom preko njihovog londonskog Deltagripa. Očito Umićević ima neku tajnu formulu za uspjeh jer ne samo da zgrće naftne milijune već i odnosi pobjedu u sudskim procesima.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Na Općinskom sudu u Bjelovaru sudac Ratko Laban 23. prosinca prošle godine donio je rješenje u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Jasminka Umićevića. Umićevića  se teretilo za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rješenje se odnosi na njegov zahtjev za naknadu troškova obrane. Rješenjem je Umićeviću dosuđena isplata u iznosu od 9.066 kn, te je naložena isplata na  žiro račun njegove odvjetnice Ljiljane Planinić. Umićević je odbijen s dijelom zahtjeva, odnosno s traženih 3.875 kn.

Iz obrazloženja proizlazi kako je 30. rujna 2020. okrivljenik Jasminko Umićević oslobođen optužbe, radi prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Inače, odredba članka 229. stavka 3. izvornog ZSPC-a (NN br. 67/08.) propisivala je da je vlasnik odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna na zahtjev policijskog službenika dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Kasnijim izmjenama i dopunama ZSPC-a iz 2011. (NN br. 74/11.) ista odredba je dopunjena na način da je vlasnik, odnosno, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno bio dužan, osim na zahtjev policijskog službenika, dati podatke i prometnom redaru.

Kroz cijelo to vrijeme, odnosno do zadnjih izmjena i dopuna, prekršajna odredba članka 229. stavka 7. ZSPC-a propisivala je novčanu kaznu u iznosu od 2.000 do 5.000 kn u slučaju da vlasnik vozila, osoba kojoj je vozilo povjereno ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Međutim, Rješenjem prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2019. koji je na snagu stupio 1. siječnja 2020.  člankom 40. ZIDZSPC-a mijenjan je članak 229. ZSPC-a, a s ciljem nalaženja modusa da se onemoguće vlasnici vozila da dostavljaju podatke o više osoba koje su upravljale njihovim vozilom na dan kada je počinjen određeni prekršaj čime se nastojalo povećati efikasnost procesuiranja i sankcioniranja prekršaja i samih prekršitelja.

Tako sada odredba članka 229. stavka 3. trenutno važećeg ZSPC-a propisuje: „Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.“ Važno je istaknuti da je izmijenjena i odredba članka 229. stavka 7. ZSPC-a na način da je povećan iznos novčane kazne za prekršaj nedostavljanja podataka o osobi koja je upravljala vozilom.

Naime, prema izmijenjenom članku 229. stavka 7. ZSPC-a,  propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna kaznit za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Iz sudskog rješenja koji se odnosi na Umićevića vidimo kako je on uspio ne samo izbjeći plaćanje novčane globe već i ishoditi najveći dio troškova sudskog procesa da ne ode iz njegovog džepa već iz proračunske mase.