Proteklih dana Zoran Milanović grmi na sve koji spadaju u najbliži Plenkovićev krug. Ne štedi ni premijera, ni 'Njonju', kako voli zvati predsjednika Sabora, a osuo je mučku paljbu i po Pupiju. Milanović se gnuša svega što ima veze s HDZ-om. No, ima jedna osoba koju su mediji prozvali Milanovićev pajdo a koja spaja predsjednika i jednog od HDZ-ovih prvaka.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Radi se o Siniši Petroviću, Milanovićevom prijatelju kojeg je, dok je bio premijer, postavio za predsjednika NO-a Ine. Istog Sinišu Petrovića Žužul je doveo Tuđmanu pa je tako Milanovićev pajdo, preko Žužula, zadobio Tuđmanovo povjerenje i postao dio tima za Dayton. Kasnije je Petrovića prigrlio i Sanader pa je postao dio hrvatskog tima za pregovore s EU. Kada se Milanović s gnušanjem okrzne o sve koji imaju veze s HDZ-om postavlja se pitanje kako može 'probaviti' svoga pajdu kada ga je u prošlosti dijelio s tom omraženom strankom i tim omraženim ljudima.

S obzirom da je predsjednik Milanović i kućni prijatelj sa Sinišom Petrović i njegovom suprugom odvjetnicom Marijanom Liszt koja je također prosperirala kao pregovaračica u mandatu HDZ-ovih Ive Sanadera i Jadranke Kosor, o čemu smo pisali u ranijem članku, postavlja se pitanje kako predsjednik  izlazi na kraj s tom, za njega, očito neuralgičnom situacijom koja ga dovodi do neurotičnog verbalnog pucanja po svim šavovima. 'O tempora o mores' rekli bi stari Latini a za sve kojima latinske sentence nisu jača strana navest ćemo kako se radi o Ciceronovoj slavnoj izjavi koju prevode ili kao 'O vremena o običaja' ili 'Čudno vrijeme, čudni običaji'.

Dakle, devedestih je Miomir Žužul bio svemoćni ministar vanjskih poslova pa veleposlanih Hrvatske u SAD-u. Podsjetimo, bio je prvi hrvatski ministar koji je tijekom obnašanja dužnosti morao podnijeti ostavku i odstupiti iz Vlade zbog optužbi za korupciju i sukob interesa. Bilo je to 2006. godine a otišao je zbog Imostroja njegovih rođaka braće Žužul. Potom je ponovno rehabilitiran u mandatu Ive Sanadera. Bio je siva eminencija Plive a poznato je kako je sa bivšim utamničenim hrvatskim premijerom Ivo Sanaderom i bivšim direktorom Plive Željkom Čovićem te bivšim najmoćnijim direktorom Ine iz Sanaderovog doba Jozom Petrovićem u rujnu 2006. bio u svečanoj loži u Veroni kada je Pliva obećana američkom Barru.

To je samo manji dio Žužulovih angažmana koji su mu donijeli osobno bogatstvo tako da je nakon isteka mandata veleposlanika u SAD-u ostao u Washington D.C. gdje je sa suprugom Tajanom investirao više od milijun dolara u luksuzni dom u glavnom američkom gradu. Od tada se Žužul bogatio kao lobist pa je tako radio za lobističko-odvjetnički ured Squire Patton Boggs kojem je preporučio i bivšeg Gotovininog odvjetnika Luku Mišetića. No, Miomir Žužul više ne radii za taj ured kojem je bivši ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića Ivan Vrdoljak povjerio zastupanje Hrvatske u arbitražnom postupku  Mola protiv Ine.

Žužul je na svom LinkedIn portalu objavio kako radi za Arnold & Porter. To je jedan od najjačih američkih ureda sa sjedištem u Washingtonu. Na njihovim web stranicama piše kako 'veleposlanik Miomir Žužul pruža strateške savjete klijentima o širokom spektru vanjskopolitičkih pitanja, uključujući globalna politička i ekonomska pitanja, Sjevernoatlantsku trgovinsku organizaciju (NATO) i aktivnosti Europske unije, te pitanja na sjecištu poslovanja i vlade' 

Na web stranicama tog ureda puni su hvale za Žužula pa tako navode 'Prije nego što se pridružio toj tvrtki, veleposlanik Žužul bio je viši savjetnik za međunarodne poslove u drugoj međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki. Prije toga služio je u Republici Hrvatskoj kao ministar vanjskih poslova te saborski zastupnik, hrvatski veleposlanik u Ujedinjenim narodima, SAD-u, SAD-u i Meksiku.... '. Američki odvjetnički ured za koji sada radi Žužul sebe relamira kao 'Inovativan, integriran, ali i usredotočen na industriju. Regulatorna, parnična i transakcijska rješenja svjetske klase za vaše najsloženije izazove'

Postavlja se pitanje zašto Žužul više ne radi za ured koji je dobio zastupanje Hrvatske u arbitraži Ine i Mola. No, to bi tražilo dodatnu opsežnu analizu pozicije i šansi Hrvatske u tom sporu te svih pratećih okolnosti i krupnih geonaftnih kombinacija na višoj razini. U svakom slučaju Žužulova karijera u SAD-u nije u stagnaciji. No, kod kuće, u Hrvatskoj, počinju ga sustizaci nevolje zbog neplaćenih računa. Radi se o ovrsi Zagrebačkog holdinga protiv njega koja se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Ovrhu je ovjerio javnobilježnički ured Mladena Ježeka.

Ovrhovoditelja, Zagrebački holding, zastupa direktorica Ana Stojić Deban te punomoćnik Vinko Vuksan. Ovrha se provodi zbog duga u iznosu 800 kn uvećanog za zatezne kamate. Sudu je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika te pljenidba sredstava s računa dužnika. Zagrebački holding od Žužula traži i podmirenje nastalih dugova ovrhe i troškova postupka, odnosno iznos od oko 270 kuna.

Do ovrhe je došlo zato što Žužul nije platio troškove premještanja vozila od strane 'pauka' Zagrebparkinga. Život na više adresa, odnosno u slučaju Žužula na dva kontinenta i tri adrese (Zagreb, Dubrovnik i Washington) može imati brojne prednosti ali i očite mane. Naime, propusti li plaćanje nekog od računa na bilo kojoj od lokacija zasigurno će platiti s penalima kako u Hrvatskoj tako i u SAD-u. Sada će Žužul ipak morati, u pauzi obavljanja strateških lobističkih poslova, podijeliti sudbinu običnih smrtnika koji plaćaju račune pa i ovrhe kada pristignu zbog platežnog propusta.