Tijekom suđenja isplivali su nevjerojatni detalji koji ukazuju ne samo na to kako je Jušte Puharić u stanju izgubiti više od 27 milijuna funta u nekoliko noći igranja već i kako je spor pokrenuo jer su ga predstavnici kazina izigrali pregazivši usmeno obećanje koje su mu dali o bonusima kako bi ga namamili da igra rulet kod njih a ne u drugim londonskim kockarnicama. Saznajte prvi detalje najnevjerojatnije kockarske priče ikad napisane u Hrvatskoj.....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest kako hrvatski kralj pokera Jušte Puharić želi likvidirati državnu banku. Naime, Puharić je tužio Hrvatsku poštansku banku koja mu duguje 30 milijuna kuna. Njegovi odvjetnici poslali su zahtjev HNB-u. Dakle, Općinski građanski sud u Zagrebu presudio je 30. studenoga prošle godine, a drugostupanjskom presudom potvrdio je Županijski sud u Varaždinu 27. svibnja 2021. godine kako je Hrvatska poštanska banka dužna isplatiti Puhariću 12.677 milijuna kuna. S kamatama i sudskim troškovima dugovanje iznosi približno 30 milijuna kuna. Mnogi su kroz tu vijest prvi put čuli za Juštu Puharića. No, čitatelji Imperijala imali su prigodu čitati niz relevantnih tekstova o jednom od najintrigantnijih osoba rodom iz Hrvatske.

Tako smo prvo objavili članak pod naslovom 'Pokeraš Jušte Puharić iz Makarske kojem Šuker duguje 8 milijuna tuži hotel za 41 milijun'. Zatim smo objavili članak 'Pokeraš Jušte Puharić prokockao 228 milijuna kn u Londonu pa tužio kazino zbog prijevare'.  Iz Londona smo dobli i reagiranje odvjetnika koji je zastupao Juštu Puhariča na londonskom sudu pa smo objavili i taj članak pod naslovom: 'Na slici je odvjetnik Jušte Puharića Marc Traube koji je oklevetan kao kockar'. Objavili smo i sljedeću priču: 'Hrvatski milijarder o kojem bruji čitav svijet prije 20 godina imao je ovrhu u Makarskoj'. Objavili smo i zgodnu priču o Jušti i Putinu. Doduše voštanom Putinu.

Pisali smo davno i o tome kako je njegova atraktivna kći Lara Puharić krupna dioničarka. Ta je Imperijalova priča prepisana u zadnjem broju 7dnevno te u skladu s plagijatorskom uređivačkom politikom tog tjednika te portala Dnevno.hr kao i desetine Imperijalovih članaka parazitski prekopiranih s našeg portala bez navođenja izvora, odnosno citiranja Imperijala. U svim slučajevima kao autorica prepisanih članaka pojavljuje se stanovita Iva Međugorac. No, toj ćemo se temi više posvetiti u narednom periodu. Citirat ćemo i dijelove optužnice Općinskog odvjetništva Zagreb protiv vlasnice nakladnika tih plagijatorskih medija Marije Dekanić te glavnog urednika 7dnevno Marka Cigoja iz koje će javnost saznati kako je vjerojatna kronična zaduženost razlog neplaćanja novinara te samim tim nedostatka vlastite produkcije.

No, činjenica da netko nema kapacitete da proizvede vlastitu novinarsku priču nipošto ne pravda krađu Imperijalovih ili bilo čijih drugih članaka. Vratimo se sada glavnom junaku naše priče. Dok se hrvatska javnost upoznaje s likom i djelom tog neobičnog i rijetkog Dalmatinca mi ćemo predstaviti kako je završio sudski spor koji je Puharić pokrenuo u Londonu tražeći od tvrtke - vlasnika kazina u kojem je prokockao više od 27 milijuna funta u nekoliko svibanjskih noći 2015. godine, da isplati obećane bonuse. No, krenimo redom.

Na Višem upravnom sudu Engleske i Walesa 19. veljače ove godine donesena je presuda kroz koje su isplivale nevjerojatne pojedinosti iz života najanonimnijeg hrvatskog milijardera Jušte Puharića. U uvodu tužbe koju je taj Makaranin podigao protiv tvrtke Silverbond Enterprises piše: 'Tužitelj je hrvatski poslovni čovjek. Iskusan je kockar. Prema vlastitom opisu (koji ne osporava tuženik), on je "high-roller" ili VIP kockar. Igra u kockarnicama na međunarodnoj razini, a omiljena igra mu je rulet. Optuženik ("klub") posjeduje i upravlja kazinom poznatim kao Park Lane Club u Mayfairu u Londonu. Kazino je otvoren u studenom 2014. Tijekom pet noći u svibnju 2015. tužitelj je igrao rulet u klubu. Unatoč gubitku u prvoj noći, tužitelj je ukupno bio uspješan - osvojio je 1.240.900 funta. 

Tužitelju je isplaćen dobitak. Tužbeni zahtjev odnosi se na dodatni iznos bonus ili poticaj. Tužitelj tvrdi da mu je ponuđen bonus) da ga se navede da igra u kazinu. Kaže da bez obećanja poticaja ne bi igrao u tom kazinu' - piše na početku te za hrvatske prilike nevjerojatne tužbe.  U dijelu koji je naslovljen s 'Primarni i alternativni zahtjevi tužitelja' piše kako  je tužitelj  sklopio usmeni ugovor s klubom radi dobivanja dodatnih bonusa. Tvrdi da mu je tuženik  usmeno ponudio 0,9 posto prometa na stolu dok je igrao rulet, što je on prihvatio. Puharić je tužbom tražio 243.518,59 britanskih funti što je 0,9 posto od njegovog ukupnog prometa od 27.057.621 milijuna funta. Iz dijela koji se naziva alternativni zahtjev vidljivo je kako je Puharić tražio da se na njega primijeni zadana shema provizije kazina, odnosno da mu se isplati provizija prema računalnom sustavu kazina u iznosu 225.156,17 britanskih funta.

'U daljnjoj alternativi, u slučaju da kazino ima diskrecijsko pravo na to hoće li isplatiti zaračunatu proviziju, tvrdi se da je kazino prekršio niz impliciranih uvjeta koji ograničavaju korištenje tog diskrecijskog prava' - piše u Juštinoj tužbi. Tuženik je negirao postojanje bilo kakvog ugovora o bonusu/poticajima. Osporavao je u cijelosti izračun tužitelja o onome što je rečeno. 'Možda je rečeno da je kazino spreman razmotriti podudarne uvjete koje je tužitelj dobivao na drugom mjestu, ali kazinu su trebali biti rečeni uvjete koje je tužitelj dobivao na drugom mjestu. Tuženik je tvrdio kako bi dao samo bonus koji se uklapa u jednu od postojećih shema koje je kazino tada imao. Tuženik je tvrdio i da je sve što je rečeno između stranaka ukazivalo na nedostatak namjere za stvaranjem pravnih odnosa te da je bilo previše nesigurno da bi se sastavio ugovor' - piše u dokumentu.

Tužena tvrtka - vlasnik kazina odbijala je i alternativni Puharićev zahtjev tvrdeći 'kako u nedostatku bilo kakvog posebnog dogovora tužitelj nema pravo na iznos veći od njegova dobitka'. Odvjetnici tuženika pozivali su se na načelo koje je iznio Leggatt J u predmetu Blue v Ashley. 'U točki 49. Leggatt J je rekao: "Općenito govoreći, prema engleskom je zakonu moguće sklopiti ugovor bez ikakvih formalnosti, jednostavno usmenom predajom. Naravno, nepostojanje pisanog zapisa može otežati postojanje i uvjete ugovora. Nadalje, budući da vrijednost pismene evidencije razumiju svi s poslovnim iskustvom, njezina odsutnost može, ovisno o okolnostima, ukazivati na to da nijedan ugovor zapravo nije zaključen' - piše u presudi.

Tijekom sudskog procesa raspravljalo se o ovlastima svojih zaposlenika da zaključuju obvezujući sporazum. Do kraja suđenja ta je točka pala. Puharić se u tužbi oslanjao na ponudu zaposlenika Walkera za kojeg je i kazino konstatirao da je imao ovlasti sklopiti sporazum. No, tužba se temeljila na događajima od prije pet i pol godina. Sudac je zato uzeo u obzir poznata sudska zapažanja o pouzdanosti ili na neki drugi način svjedočenja svjedoka. Ponovno se pozvao na  istu osobu Leggatta J o nepouzdanosti ljudskog pamćenja u predmetu Gestmin protiv SGPS SA protiv Credit Suisse. "Osim točaka koje sam primijetio u predmetu Gestmin, čini mi se da su u ovom slučaju od pomoći još dva nalaza psihološkog istraživanja. Prvo, brojni su eksperimenti pokazali da se, kada se kodiraju nove informacije koje su povezane sa samim sobom, naknadna memorija za te informacije poboljšava u usporedbi s kodiranjem drugih informacija. Drugo, postoji snažna tendencija da se ljudi sjećaju prošlih događaja koji se tiču njih samih u afirmativnom svjetlu".

U sudskom dokumentu dalje slijede sučeva zapažanja o tome kako umjesto oslanjanja na sjećanja svjedoka prednost treba dati suvremenim dokumentarnim dokazima ili dokazima na koje se može nesumnjivo ili vjerojatno osloniti.  'Iz dokaza na suđenju bilo je vidljivo da nitko od svjedoka nije tvrdio da se savršeno sjeća onoga što je rečeno 2015. Obje su se stranke oslanjale na mješavinu sjećanja svjedoka i okolnih okolnosti, za koje je rečeno da čine jednu verziju događaja manje ili više vjerojatnijih od drugih' - piše u presudi iz koje se može doznati da je tužitelj poznata osoba ne samo u kockarnicama Mayfaira u Londonu već je poznat i kao igrač ruleta koji je kockao velike svote, u nizu kockarnica: uključujući Les Ambassadeurs, Crockfords i Playboy Club.

Dalje iz sudskog dokumenta saznajemo kako  'Uprava i osoblje često se sele iz jednog kasina u drugi. Od otvaranja kluba, upravni direktor kluba bio je gospodin Bob Walker. G. Neil Gallacher pridružio se kao voditelj igara 11. veljače 2015. Direktor marketinga Kluba bio je g. Sotirios Hassiakos od 1. svibnja 2015., iako je prije tog datuma možda imao određenu suradnju s Klubom. Sva trojica su radila u drugom kasinu. Kockarnice imaju koristi od privlačenja visokih igrača na igru. Kockarnice su stoga spremne ponuditi razne poticaje kockarima. Ovisno o profilu igrača i vrsti igre, ti poticaji mogu imati različite oblike. Neke igrače može privući besplatno gostoprimstvo (hrana i piće, hotelske sobe, letovi za London) ili karte za sportska događanja. Drugi igrači (osobito igrači s visokim ulogom) mogu biti privučeni financijskim poticajima, koji mogu imati različite oblike' - piše u presudi iz koje proizlazi i kako nije sporno da je svaki od spomenutih ponudio nešto kao bonus tužitelju Puhariću.  

O posebnim uvjetima nije se raspravljalo niti su se dogovorili, osim jedne prilike u travnju 2015. godine kada tužitelj kaže da su on i njegov prijatelj g. Predrag Račić razgovarali na ulici s g. Gallacherom. No, prema presudi ispada da Gallacher nije sam imao ovlaštenja dogovoriti bonus s tužiteljem, a da je toga tužitelj bio  svjestan. Vidljivo je i kako je tuženik tužitelju Puhariću ponudio člansku iskaznicu koju je on potpisao pa je samim tim prihvatio i pravila kazina kao i sve podzakonske akte. To se odnosilo na dokument od dvije stranice pod nazivom "Pravila kluba". Tuženik je uspio dokazati kako nije bilo nikakvog drugog pisanog ugovora s tužiteljem.

Vidljivo je kako je Puharić prvi put posjetio kazino  25. svibnja. Večerao je s prijateljima u restoranu kluba, ali nije igrao prvu noć. Drugu noć je Puharić večerao s prijateljima, pridružio mu se i gospodin Gallacher. Puharić je kupio  450.000 žetona. Pretrpio je gubitak koji su klupski sustavi zabilježili kao 213.732. Potom je  Mills, zaposlenik kazina, sastavio "Ugovor o programu igrača" za tužitelja. No, stranke su se složile da to nije bio sporazum već interni dokument koji nije dostavljen tužitelju. Ugovor o programu igrača postavlja četiri programa pod naslovom "Dostupni programski uvjeti", od kojih svaki sadrži stope provizije za rulet i baccarat.

Za tužitelja je odabran Program 4. Za "Bonus rulet" Program 4 ima proviziju od 0,8 posto(najviša stopa za rulet). Dokument sam po sebi ne rasvjetljava niti  (a) da se primijene brojevi na koje pada navedeni postotak; ili (b) prirodu, ako postoji, obaveze kluba da isplati proviziju. 'Podaci o kockanju tužitelja mogu se vidjeti u sustavu pod nazivom "Intelligent Gaming" ("IG"). To je softverski sustav treće strane, koji koriste Klub i druge kockarnica. Tablica izrađena od IG -a ("Tablica s detaljima igre") prikazuje sažetak informacija koje se odnose na svaku noć kockanja tužitelja, s kolonama (između ostalih) za promet, iznos dobitka/gubitka i "proviziju".

Svjedoci Kluba objasnili su da je IG također zabilježio detaljnije informacije u vezi sa svakim ulogom igrača, koje je jedan zaposlenik zabilježio na iPadu dok se igrala svaka partija, ali je ta razina detaljnih informacija zadržana samo za godinu. Ukupno je tužitelj Puharić igrao rulet pet uzastopnih noći (26.-30. svibnja). Detaljna tablica igre pokazuje da je tijekom tih pet noći tužitelj otkupio žetone vrijedne 975.000 funta. Njegov promet na stolu iznosio je 27.057.621 funta. Njegov ukupni "dobitak" bio je 1.466.056 funta. IG bilježi ostvarenu proviziju od 225.156,17 funta. Stranke su se složile da je tužitelj isplatio točan iznos dobitka. Tijekom dokaznog postupka došlo je do znatne rasprave o oblicima poticaja koje su ponudili Klub i druge kockarnice te njihovim odgovarajućim metodama izračuna.

Stav tužitelja je da je poticaj koji mu je dat u drugim kockarnicama, a koji je Klub pristao uskladiti, bio shema "tekućeg prometa", prema kojoj je imao pravo na postotak svake oklade, pobjede ili gubitka. 'Tužitelj je dokazao da su igračima ruleta ponuđene samo dvije vrste nagrada: plaćanje troškova gostoprimstva i "popust na gubitke", po kojima je provizija korištena za smanjenje iznosa gubitka igrača. Nije bila praksa Kluba nuditi poticaj u obliku plaćanja postotka dobitnih oklada. Igračima ruleta nije nudio nikakav program prometa, iako su igrači baccarata nudili programe fluktuacije' - piše u presudi. Iz vlastitih dokaza tužitelja u unakrsnom ispitivanju bilo je jasno da on ne razumije kako su se njegovi bonusi računali u tim kockarnicama, niti ga je to zanimalo.

Rekao je da vjeruje da je bonus od prometa isplaćen na ukupan iznos koji je stavio na stol, ali nije znao kako se to računa, te nije provjeravao iznose koji su mu dati. "Boli me briga. Ne znam - citiran je dio iskaza tužitelja Puharića..Dokazi g. Račića bili su sljedeći: a) Posjetio je mjesto kluba u jesen 2014. godine prije nego što je otvoren s tužiteljem i gospodinom Walkerom. Gospodin Walker rekao je tužitelju da će Klub ponuditi više, bez obzira na bonus koji prima od drugih kockarnica. Nisu ulazili u detalje bonusa. Razgovori su bili neformalni i ponovili su ponudu da će Tužitelj imati "bolje" poticaje i bonuse nego u drugim klubovima. Nisu raspravljali o postocima, iako je jednom prilikom tužitelj upitao g. Gallachera hoće li bolji poticaj biti 3.000 maksimalnih i više od 0,9 posto bonusa, na što je g. Gallacher naznačio da će morati dobiti potvrdu. Kad je posjetio Klub s tužiteljem, nije bio prisutan u bilo kakvim raspravama o poticajima ili bonusima, iako su im se jednom ili neko vrijeme pridružili g. Gallacher i g. Walker.

Kaže da je drugom prilikom vidio tužitelja i gospodina Walkera na privatnom razgovoru, iako također kaže (u istom odlomku) da je shvatio da su uvjeti  do tada već dogovoreni. Kaže da mu je tužitelj rekao da su g. Gallacher i g. Walker potvrdili da bi klub mogao parirati 0,9% i najviše 2,000 na broju.  U unakrsnom ispitivanju rekao je da mu je tužitelj rekao da je Klub obećao "sve bolje i bolje" U lipnju 2015.  klub je isplatio Puharića za dobitak on u tom trenutku nije tražio svoj bonus  niti je uopće pokrenuo to pitanje. Njegovo je objašnjenje bilo da je prvo želio riješiti pitanje isplate dobitka. Nadalje, tada mu novac nije trebao te da je često ostavljao novac u kockarnicama kad mu ne treba. Sudac je smatrao to objašnjenje nevjerojatnim.

Prihvatio je iskaze tužitelja da je njegova uobičajena praksa ostavljanje sredstava u kockarnicama kad mu novac nije potreban. Međutim, u tom slučaju bio je u sporu s klubom. Izdao je nalog svom odvjetniku Blakeu Morganu da se obrati Klubu sa zahtjevom za isplatu. Da bi objasnio zašto nije tražio bonus, tužitelj je u unakrsnom ispitivanju rekao da nije znao koliki je to bonus; iznenadio se kad mu je kasnije rečeno da je provizija veća od 225.000 funta. Rekao je: "Imao sam u džepu 10 milijuna ili 20 milijuna, zašto moram razmišljati o 100.000 ili 50.000. Nisam ni znao koliko je to zapravo bilo, iznenadilo me kad su mi rekli 225 ili nešto slično. Nisam znao koliko je to. Samo nekoliko godina nakon što su mi rekli koliko je to nije me bilo briga za 30.000 / 50.000. Nisam znao da je to toliko novca, mislio sam bilo je možda 30.000, 50.000 nisam znao koliko imam i nije me bilo briga, za mene je važno da prvo prikupim svojih 1,5 milijuna' - piše u sudskoj presudi.

Sudac je sumnjao da su ti iskazi bili pravi odraz tadašnjeg stanja tužitelja. Nakon što je bio u sporu s Klubom oko zaustavljene isplate, vjerojatno je da je tužitelj htio biti isplaćen za sav i svoj novac koji je Klub posjedovao. 'S druge strane, ako su ovi dokazi istinski odraz duševnog stanja tužitelja, tada nije ga bilo briga za, po svemu sudeći, značajne svote novca; i  čini se da nije mogao utvrditi iznos bonusa iako kaže da je izračun bio samo 0,9 posto njegovog prometa. Odgovarajući na pitanje o unakrsnom ispitivanju, rekao je da ne zna koliko je okrenuo na svom "igranju" u klubu. 'S obzirom na to da mu je promet iznosio nešto više od 27 milijuna, smatram da je malo vjerojatno da on ne bi imao dobru predodžbu o prometu.

Ako su iskazi tužitelja istiniti o njegovom nedostatku obzira prema brojkama i veličini njegovih dobitaka, to ne znači da je tužitelj bio čovjek koji nije htio igrati u Klubu bez poticaja. Umjesto toga, to sugerira da je to bio čovjek koji se igrao iz zabave, bez pažljivog razmatranja točne dobiti za njega' - piše u sudskoj presudi. Iz tog dokumenta saznajemo i kako se tužitelj nije više obratio Klubu sve do kolovoza 2016. Dao je iskaz kako je posjetio Klub radi ispitivanja u vezi sa svojim bonusom/poticajima koje je zaradio. Kaže da mu je rečeno da se vrati sljedeći dan, ali kad je to učinio, zabranili su mu pristup. Tom drugom prilikom osobno je dostavio nedatirano pismo koje je glasilo:

"Zahtijevam potpunu analizu profila igrača kako bih uključio sve sheme bonusa u koje sam bio prijavljen, ali nisam bio svjestan da mi sredstva iz proviziji još nisu isplaćena." Iz toga je sudac zaključio kako je 'tužitelj vjerovao da postoje sredstva koja su mu dospjela na naplatu. Međutim, ne spominje nikakav sporazum u vezi bonusa/poticaja. Umjesto toga, on pita o bonus shemama na koje je bio upisan "ali koja mu nisu bila poznata". Da je tužitelj imao sporazum o poticajima, ja bih očekivao da se on na to poziva, umjesto da traži detalje o shemama za koje nije znao. Na pitanje u unakrsnom ispitivanju zašto u ovom pismu nije naveo svoje pravo na bonus od prometa od 0,9 posto, tužitelj je rekao da ne zna zašto je pismo napisao na taj način . 

U rujnu 2016. godine tužitelj je dostavio Klubu još jedno pismo. To pismo je izgubljeno, ali odlomak iz njega citiran je u email poruci gospodina Bauma (do tada izvršnog direktora kluba) gospodinu Walkeru. Citirani odlomak glasi ovako: "Prije nego što sam počeo igrati u kasinu Park Lane, direktori su me obavijestili da nudite istu shemu bonusa kao i druga londonska kasina. Mora da sam nakupio stotine tisuća funti i želio bih odmah da mi se isplati. " . 'Moram paziti da ne pročitam previše ovaj odlomak iz dva razloga. Prvo, engleski nije prvi jezik tužitelja, iako je moja ocjena kada je svjedočio bila da je njegov engleski vrlo dobar. Drugo, nemamo cijelo pismo, mada  je u njemu bilo više riječi o bonus shemama.....

Također nije u skladu sa slučajem da je Klub ponudio bolje uvjete od onih koje je tužitelj primio na drugom mjestu. Čak je i nedosljedan slučaj da je Klub pristao ponuditi uvjete koji odgovaraju specifičnim uvjetima koje su tužitelju ponudili drugi klubovi. Naprotiv, čini se da se tvrdi da je iznesena činjenica da su sheme koje općenito nudi Klub iste kao i one koje nude druge kockarnice. "Tužitelja su pitali u vezi s njegovim spominjanjem" stotina tisuća funti "u ovom pismu, što se čini u suprotnosti s njegovim dokazom da je 2015. godine mislio da će iznos bonusa biti oko 30 - 50.000.

Njegov odgovor je glasio: "kad imaš 20 milijuna u džepu, 20.000 ili 200.000 je isto, i dalje je 0, vrlo je malo. "I onda" za mene 200.000 je 20 minuta igranja, 15 minuta sviranja. Ne vidim to kao novac, vidim to samo kao žeton, ja sam kockar. Taj odgovor nije bio od pomoći, ali tužitelj nije pratio radnje igara na sreću, niti je odgovorio na pismo. Doista, čini se da tužitelj nije poduzeo ništa do 29. siječnja 2018., otprilike 16 mjeseci kasnije, kada su njegovi odvjetnici pisali Klubu pokrećući pitanje "neplaćenih provizija prema tužitelju" i tražeći isplatu od 225.156,17, što je zbroj prikazan u stupcu Komisije u tablici s detaljima o igrama. Taj je zahtjev postavljen na temelju toga što "vlastita povijest igara Kluba potvrđuje da se našem Klijentu duguje iznos od 225.156,17".

Nije bilo spomena o bilo kakvom sporazumu između stranaka, a u pismu se ne navodi osnova na temelju koje je za tužitelja rečeno da ima pravo primiti proviziju. Odvjetnici Kluba odgovorili su 5. veljače 2018. godine rekavši da je članstvo podnosioca zahtjeva prestalo, a isto tako i njegov "program s promjenjivim poboljšanim kvotama".. Kao odgovor, 8. veljače 2018. godine odvjetnici tužitelja zatražili su potpune detalje o "ugovoru našeg klijenta o proviziji s vašim klijentom" i uputili su predmetni zahtjev za pristup prema Zakonu o zaštiti podataka iz 1998. Odvjetnici Kluba dostavili su podatke u skladu s tim zahtjevom 20. Ožujka 2018.

U tom je dopisu navedeno da se stupac provizije u Tablici pojedinosti o igrama interni zapisi o iznosu koji bi se teoretski mogao upotrijebiti, prema nahođenju Kluba, za primjenu svih gubitaka u igrama koje je imao Tužitelj.  Stvar je zatim ponovno utihnula sve dok odvjetnici tužitelja nisu napisali pismo prije potraživanja 17. listopada 2018. ("pismo prije tužbe"). Slučaj naveden u Pismu prije tužbe u osnovi je isti kao predmet naveden u Pojedinostima tužbe.  Kad je tužiteljica u unakrsnom ispitivanju upitana zašto se nije pozvao na ugovor o bonusu od 0,9 posto prometa kada je kontaktirao Klub 2015. i 2016., rekao je da se njegovo sjećanje s vremenom poboljšalo, da se " ne sjećajte  svega u vrijeme kad vam to nije važno. Kad je važno, sjednite i razmislite o svakom pojedinosti ".

Citiramo sučeve rečenice iz presude: 'Ne prihvaćam da je kasnije sjećanje tužitelja vjerojatno postalo točnije s vremenom.  Iz vlastitih dokaza tužitelja jasno je da je na njegovo sjećanje utjecala diskusija s drugima koji ne bi imali razloga za tako dobro sjećanje kao i sam podnositelj tužbe. Tužitelj i g. Gallacher razgovarali su o svom sjećanju na događaje... U unakrsnom ispitivanju rekao je da je pitao gospodina Račića "sjećate li se bilo kakvog dogovora? Bilo kakvog razgovora? Što je to bilo? Koliko sam imao ovdje u ovom kasinu? Koliko imam u ovom kasinu? Razgovarali smo i rekao mi je" Vjerujem da je to bilo 0,9 posto. "

Prema dokazima tužitelja, g. Račić je prvo podsjetio tužitelja na brojku od 0,9 posto  u 2018. godini. To je bilo tri godine nakon događaja, u kontekstu u kojem se tužitelj u cijelom svijetu kockao u mnogo različitih kockarnica. Ne prihvaćam da se g. Račić jasno sjeća da su mu  rečeni uvjeti tužitelja (čak ni njegovi uvjeti).  Vjerojatno je da je njegovo trenutno sjećanje i pretjerano povoljno za njega samog, te pod utjecajem naknadnih događaja. Na vlastiti račun, tužitelj je došao samo da dobro razmisli o svom igranju u Klub u vrijeme kada je "ostao bez novca" . Do tada je već imao vrlo negativan pogled na Klub kao rezultat zaustavljenog incidenta provjere. Vrlo je vjerojatno da njegova verzija događaja do koje se došlo u razgovoru s drugima nije ono što se dogodilo, već ono što bi on želio da se dogodilo.

Citiramo dijelove presude: 'Po mojoj presudi, strane nisu postigle dogovor 30. travnja, 26. svibnja ili u bilo koje drugo vrijeme. Klub nije dao nikakvu ponudu. Prihvaćam dokaze g. Walkera, bilo je samo rasprave o tome što bi Klub mogao biti spreman ponuditi, ali tužitelj nije iznio detalje svojih aranžmana na drugom mjestu i ništa nije zaključeno. Svjedocima nije nimalo laka vježba pokušati se prisjetiti onoga što je rečeno u razgovorima u neformalnom okruženju prije više od pet godina. Klub, sasvim pošteno, svoj slučaj ne postavlja na temelju toga da tužitelj laže u pogledu onoga što mu je rečeno, već da je pogriješio u ono u što je povjerovao. Po mom sudu Klub je u pravu po tom pitanju.

Ne sumnjam da tužitelj sada vjeruje da mu je ponuđena poticajna potpora za igranje u Klubu te je u sebi racionalizirao da ne bi imao razloga igrati u Klubu bez takvog poticaja. Ali, po mom sudu, to se nije dogodilo. Međutim, problemi u slučaju tužitelja su preveliki i prejaki. Posebno imam u vidu sljedeće faktore: a) Dokazi tužitelja značajno su u suprotnosti s njegovim vlastitim izjavljenim slučajem.b) Unatoč najboljim naporima branitelja tužitelja da tvrdi drugačije, dostupni materijalni dokazi nisu u skladu s dogovorom koji sada tvrdi tužitelj. Ugovor o programu za igrače mogao bi biti dokaz da je neka vrsta sporazuma postignuta prije nego što je tužitelj počeo igrati, ali dokument nije u skladu s njegovim slučajem u bilo kojoj od njegovih formulacija. Dokument stavlja tužitelja u bonus rulet program koji je generirao 0,8 posto provizije.

.....Nakon što je pažljivo saslušao usmene dokaze tužitelja, i odgovarajuće dopuštenja za činjenicu da mu engleski nije prvi jezik, ostavio sam jasan dojam da je bio nesiguran, a u nekim aspektima i zbunjen, što se točno o njemu govorilo i kada.  Kao što sam gore naveo , postoje nedosljednosti između dokaza tužitelja i gosp. Gallachera te unutarnje nedosljednosti u dokazima obojega.  Slučaj koji je sada iznio tužitelj nije u potpunosti njegovo vlastito sjećanje, već je potaknut diskusijom s drugima, posebno njegovim prijateljem g. Račićem, koji nije bio nazočan ključnim razgovorima u kojima se navodno daje ponuda. Ključna tema u dokazima tužitelja je da mu je morao biti ponuđen poticaj, a poticaj je morao biti barem onoliko dobar koliko je primao iz drugih kockarnica, inače ne bi imao razloga igrati u Klubu. Ne prihvaćam ovo.

Tužitelj podupire stav govoreći da ga klub nije privukao jer je o njemu čuo loše stvari. Rekao je da je to najgori klub u Londonu ikad. Opisao je Klub kao "ratnu zonu" u odgovoru na jedno pitanje Ne prihvaćam ove dokaze. Nisam vidio nikakve detalje o bilo čemu što je Klub učinio kako bi mu dao takvu reputaciju. Po mom sudu, malo je vjerojatno da je Klub mogao steći takvu reputaciju do svibnja 2015., kada je bio otvoren tek nekoliko mjeseci. Nema sumnje da je tužitelj nakon toga osjetio loše postupanje Kluba, kako u odnosu na obustavljeni ček 2016. godine, tako i u vezi ovog spora. Ostajem s jasnim dojmom da je tužitelj dopustio da mu kasnije neprijateljstvo prema Klubu umanji sjećanje na njegovo stanje duha 2015.

Tužitelj je bio u dobrim odnosima s g. Hassiakosom i g. Gallacherom, koji su ga ohrabrivali da igra u klubu.  Iz njegovih je dokaza bilo jasno da kockanje, čak i na razini visokih uloga na kojoj igra, smatra hobijem i nečim čime se bavi iz zabave. Njegov stav prema uvjetima igre i svotama novca koje je osvajao bio je u nekim aspektima kavalirski. O svojim uvjetima u drugim kockarnicama rekao je sljedeće: "To nikada nije bio poslovni dogovor, uvijek su to bili prijateljski neformalni razgovori i tako su se svi kockarnice odnosili prema velikim igračima. Nikada bez papira i nikad bez ugovora, a ja ne znam, to nije posao, svima je zabavno. " I kasnije:

"Ovo za mene nije bio posao. Za mene je ovo bio hobi, poput odlaska u kino. Govorite o nekim ugovorima, govorim o ljudima kojima sam vjerovao. Oni mi govore nešto, ja im vjerujem. Onda su mi prekršili  riječ, izbacili me i na sudu smo. U redu. Za mene to nije bio posao i nisam razmišljao o ugovorima i nisam razmišljao - jednostavno nisam htio ući, a oni su pokušavajući me pridobiti, to se i događalo. Sa svim mogućim sredstvima. Obećavajući mi to i to samo ako dođem. Onda sam došao i tada nisu ispunili ono što su obećavali.' - citirao je sudac Puharićev iskaz.

Slijede izvatci iz presude koji ilustriraju sučeve argumente koji su u konačnici doveli do Puharićevog gubitka spora: "Ovi dokazi pokazuju stav koji je u skladu s mišljenjem da tužitelj nije tretirao kockanje u novom kazinu kao poslovni prijedlog. Ovi dokazi ukazuju na to da se tužitelj igrao iz zabave, a njegovo donošenje odluka nije potaknuto detaljnim razmatranjem njegove potencijalne financijske dobiti. Vjerojatno je izabrao igrati u Klubu radi zabave, jer je to bilo novo i  to ga je ohrabrilo. Prihvaćam dokaze gospodina Walkera da je možda razgovarao o usklađivanju uvjeta ponuđenih u drugim kockarnicama, ali da nije postigao dogovor da to učini.  

Prihvaćam tvrdnju tužitelja da je sve više osoblje u klubu bilo iskusno i obrazovano te da je radilo u drugim kockarnicama. To ne znači da bi netko od njih bio siguran da zna uvjete koje neki kasino nudi igračima u bilo kojem trenutku. Vlastiti dokazi tužitelja ukazuju na to da se uvjeti koje nude kockarnice međusobno razlikuju i često mijenjaju [1. dan, str. 108]. Prihvaćam i dokaze g. Walkera da bi se bilo koji poticajni sporazum trebao uklopiti u postojeći program koji je Klub ponudio u to vrijeme, a sporazum za koji tužitelj tvrdi da je izvan tih programa. Moguće je da bi kazino na položaju Kluba postigao dogovor po mjeri izvan svog postojećeg programa.

No, malo je vjerojatno da bi Klub to učinio, a ja to ne prihvaćam. Klub je bio nov i nastojao se osnovati. Iako je trebalo privući igrače, također je trebalo zaštititi vlastiti financijski položaj. Postoje dokazi da je početkom 2015. unutar kluba bilo rasprave o obliku poticaja koji se mogu ponuditi. Kako bi financirao svoje poticaje, Klub je uspostavio četiri programa (utvrđena Ugovorom o programu igrača), od kojih je svaki generirao proviziju.  Na suđenju se vodila znatna rasprava o prirodi različitih poticajnih programa i načinu generiranja provizije. Klub je također tvrdio da tužitelj nije prihvatio navodnu ponudu. Općenito je pravilo da za sklapanje ugovora ponuditelj mora priopćiti prihvaćanje ponude.

'Tužitelj je tvrdio da je prihvatio ponudu tako što je počeo igrati. U načelu, ponuda se može prihvatiti ponašanjem. U odgovarajućem slučaju bilo bi moguće da bi početak igranja ruleta mogao predstavljati prihvaćanje ponude o uvjetima igre. Međutim, prvo je potrebno utvrditi je li ponuđena dovoljno jasna ponuda te ukazuju li okolnosti da se radi o ponudi koja se na taj način može prihvatiti. S obzirom na moje zaključke da nije dana jasna ponuda, ne moram dalje razmatrati zahtjev prihvaćanja. Klub je ustvrdio da su brojne značajke ostale neizvjesne i da ta nesigurnost ukazuje na (i) da se strane nisu dogovorile; ili (ii) zbog nedostatka sigurnosti sporazum postaje neprovediv......

Prve dvije od ovih točaka ključne su za zaključak koji sam već iznio da nije bilo ponude koja bi se mogla prihvatiti. U manjoj mjeri, nedostatak jasnoće u vezi s trećom točkom također doprinosi mojoj ocjeni da nije dostavljena ponuda jer je vrsta bonusa vrsta stvari na koju bi se strane vjerojatno složile. Nisam uvjeren da su četvrta ili peta točka bile potrebne da bi se bilo koji sporazum mogao zaključiti ili izvršiti.  Alternativni zahtjev tužitelja bio je da je, čak i ako ne postoji ugovor o poticaju po mjeri, Klub primijenio zadani program poticaja prema kojem je stekao pravo na 225.156 funta. Ova brojka proizlazi iz stupca provizije lista s pojedinostima o igrama.

Po mojoj procjeni, tužitelj nije uspio utvrditi ugovornu obvezu plaćanja provizije nastale prema Ugovoru o programu igrača.  Tužitelj se ne oslanja na izričit sporazum. Teško je vidjeti kako je to mogao: njegov je primarni slučaj da mu je ponuđen aranžman po mjeri. Odbio sam obje formulacije njegove primarne tvrdnje na temelju postojanja ponude. Nema dokaza koji podržavaju alternativnu ponudu ili sporazum.  Iako su izneseni različiti implicitni uvjeti, g. Bamford nije iznio taj argument u ime tužitelja. Na kraju je realno prihvatio poteškoće argumenta koji se temelji na impliciranom izrazu.

Prema dokazima, dodjela poticaja bila je stvar diskrecije Kluba. Dokaz kluba, koji sam prihvatio, bio je da provizija izračunata po IG sustavu nije bila svota na koju je igrač imao pravo. Funkcija provizije generirala je "lonac" iz kojeg je klub mogao izabrati hoće li poticaje staviti na raspolaganje igraču ili ne. Pojedinosti zahtjeva zahtijevaju alternativni argument u ime tužitelja. U slučaju da je isplata provizije ostvarene prema zadanom programu bila diskrecijska, tvrdi se da je diskrecijsko pravo podlijegalo implicitnim ograničenjima i da nije bilo valjanog korištenja diskrecijskog prava da se ne isplati akumulirana provizija' - piše u presudi.

Na kraju citirajmo zaključni dio, odnosno presudu:  'Po mom sudu nije postignut zaključeni sporazum između stranaka o bonusima ili poticajima. Klub nije bio dužan platiti proviziju Tužitelja koja je nastala kada je tužitelj igrao u Klubu. Tužitelju je isplaćen dobitak i nema pravo na daljnji iznos. U skladu s tim, odbacujem tužbu'. Tako je Makaranin Jušte Puharić izgubio spor zahvaljujući kojem je postao planetarno poznat jer su svi relevantni svjetski mediji koji prate kockarsku industriju objavili vijest o njegovoj tužbi. Imperijal prvi u svijetu donosi i sudski epilog, odnosno sve relevantne činjenice iz presude.

Reci što misliš!