Karijera Mladena Bajića tekla je munjevito od trenutka kada ga je 2. listopada 1998. tadašnji predsjednik Državnog sudbenog vijeća Ante Potrebica imenovao zamjenikom županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu. Potom ga je 2002. predsjednik Sabora Zlatko Tomčić imenovao glavnim državnim odvjetnikom, Vladimir Šeks ga je kao predsjednik Sabora potvrdio 3. ožujka za glavnog državnog odvjetnika. U listopadu 2009. godine Jadranka Kosor, kao tadašnja premijerka imenovala ga je u Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera za suzbijanje korupcije čija je bila koordinatorica. Potom ga je i Luka Bebić kao predsjednik Sabora imenovao na funkciju glavnog državnog odvjetnika i to u veljači 2010. Potom je u veljači 2014. za glavnog državnog odvjetnika imenovan Dinko Cvitan a Bajić je postao njegov zamjenik.
Ukratko, Splićanin sa zagrebačkom adresom, Mladen Bajić kormilario je DORH-om 12 godina a potom je označen kao osoba koja iz sjene s pozicije zamjenika vodi DORH: Novinari su 2013. uspjeli dobiti podatke iz njegove imovinske kartice. Tada je imao stan u Splitu površine 70,35 četvornih metara i garažu od 25 četvornih metara. Vozio je Audi 3 iz 2001. godine i posjedovao Golf iz 1989. godine. Njegova vrijedna zbirka slika i antikviteta procijenjena je na 400 tisuća kuna, a namještaj i ostali predmeti kućanstva i ureda procijenjeni su na 300 tisuća kuna. Tadašnji glavni državni odvjetnik Bajić bio je i vlasnik 109 dionica hotela Brela u vrijednosti od 21.800 kuna te 16,02 udjela u Fondu Hrvatskih branitelja. Imao je štednju od 700 tisuća kuna i mjesečnu plaća mu je 22.900 kuna. Tada je bio jedan od najjbolje plaćenih državnih službenika a veću plaću od njega imao je samo predsjednik Ivo Josipović i to za dvije tisuće kuna.
Navedena je i imovina njegove supruge, splitske odvjetnice Ecije Kuljiš Bajić. Iako je njezin splitski odvjetnički ured koji drži zajedno s Meri Blaslovu 2012. godini ostvario 460,4 tisuće kuna dobiti s ukupnim prihoda od 1,6 milijuna kuna, ona je bila prijavljena na mizernu plaću u 2012. godini od samo 5.181 kunu. Zato su se novinari tada zapitali kako je s tako malom plaćom uspjelas kupiti 702 tisuća kuna vrijedne dionice? Radilo se o vlasništvu nad 1.752 dionica u sada već propaloj Banci splitsko-dalmatinskoj (BSD), u kojoj je najveći dioničar Juroslav Buljubašić. Njezina mizerna primanja bila su još suspektinija u odnosu na činjenicu da je te godine, u mandatu splitskog gradonačelnika Ive Baldasara samo na jednom predmetu od Grada Splita zaradila 712.774,05 kuna. Toliko su iznosili troškovi zastupanja Grada Splita u parnici po tužbi pokojnog Zdenka Runjića i producentske kuće Skalinada. Ecija Kuljiš Bajić je posjedovala stan u Splitu od 70 kvadrata te bila suvlasnica stana od 200 kvadrata u Splitu.
Za potrebe ovog članka istražiali smo vlasnike listove te tako saznali da taj stan u suvlasništvu dijeli s odvjetnicama Meri Blaslov Pavasović, Meri Juričko i Dijanom Britvić. Inače, u vlasničkom listu za taj stan u Ulici Ćiril Metodovoj uz ime Bajićeve supruge ali i njezine partnerice Meri Blaslov Pavasović upisana je adresa u Sinovčićevoj ulici u Splitu što je u samom središtu, blizu rive. Na toj pak adresi u središtu grada pod Marjanom njih dvije nisu upisane kao knjižne vlasnice nekretnine. Inače, prema podacima iz telefonskog imenika Mladen Bajić je upisan kao telefonski pretplatnik na dvije adrese u Brelama. Jedna je adresa kuće u Ulici biskupa Biankovića. Prema podacima iz zemljišnih knjiga tu je kuću Bajić naslijedio od roditelja pokojnog Drage i Marije Nevenke Bajić rođene Bekavac. Na ime Mladena Bajića, prema podacima iz telefonskog imenika upisan je mobitel s adresom u Ulici Stjepana Radića u Brelima ali na toj adresi, pretragom zemljišnih knjiga, nismo pronašli da je upisan kao vlasnik.
No,dokumenti koje smo otkrili svjedoče kako se Mladen Bajić nakon odlaska s funkcije dodatno obogatio. Vidljivo je to iz oglasa Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj. Sutkinja Angela Koštro, odlučivala je o zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja Mladena Bajića iz Splita, zastupanog po Eciji Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov. Sutkinja je tako 17. ožujka 2020. otvorila ispravni upis u zemljišne knjige. 'Ovim pojedinačnim ispravnim postupkom predlaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja, na način da se pravo vlasništva prednje navedene nekretnine uknjiži na ime predlagatelja Mladena Bajića za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena ostalih zk suvlasnika koji su upisani na tim nekretninama' - piše u dokumentu.
Provjerom u zemljišnim knjigama utvrdili smo kako je jednu od dvije tražene parcele Bajić uspio uknjižiti na svoje ime. Radi se o šumi na prilično atraktivnoj parceli u Brelima. Za uknjižbu parcele Mladen Bajić je makarskom sudu preko odvjetnica, odnosno supruge i njezine kolegice, predao 7. lipnja 2018. prijedlog ispravak tako da se on upiše kao isključivi vlasnik čestice koja je imala više suvlasnika. U prilog svojih tvrdnji sudu je dostavio Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj iza smrti Bekavac Jake pok. Ivana, djelomično Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pejkovića iza smrti Marie Nevenke Bajić, izjavu Bosiljke Šodan ud. Ivana od 12. veljače 2018. godine te izjavu Tereze Bekavac od 12. veljače 2018. godine. Sutkinja Angela Koštro 17. ožujka 2020. zaključila je kako je prijedlog Mladena Bajića osnovan. Inače, na toj je čestici bilo 23 suvlasnika a upis Mladena Bajića kao jedinog vlasnika dogodio se u srpnju prošle godine.
I drugi Bajićev zahtjev za uknjižbu druge veće parcele završio je kod iste sutkinje. Koštro je tako 3. veljače 2020. pokrenula i drugu uknjižbu na ime Mladena Bajića 'uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena ostalih zk suvlasnika koji su upisani na tim nekretninama'. Taj se postupak temelji na zahtjevu koji je Bajić preko supruge odvjetnice i njezine kolegice uputio 5. lipnja 2019. godine. Ta uknjižba je očito u tijeku jer Mladen Bajić još nije upisan kao knjižni vlasnik tog zemljišta u Brelima. Inače, iskopali smo zanimljiv podatak iz doba kada je Mladen Bajić živio u Zagrebu i djelovao kao državni odvjetnik. U telefonskom imeniku upisan je sa splitskim brojem fiksnog telefona ali na adresi u Ulici Ivana Kukuljevića u Zagrebu.
To je ulica koja se nalazi u neposrednoj blizini Britanskog trga. Vlasnik nekretnine u kojoj je vjerojatno Bajić imao status podstanara je Matija Arapović, suvlasnik i direktor tvrtke Prima Solvent agencija koja se bavi i naplatom dugova. Stoga ne čudi da je Arapović ujedno i Predsjednik Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja. To je na simboličan način završetak ovog članka koji svjedoči kako je Hrvatska zemlja u kojoj paralelno vlada svemoć hrvatskih dužnosnika s jedne strane i svemoć raznih tvrtki i pojednaca koji se bave naplatom svih mogućih potraživanja i dugova. Što nije nimalo neobično za zemlju dužnika, ovršenih, bankrotiranih s jedne strane i zemlju blagostanja i ostvarenja svih snova za dužnosnike i političare svih mogućih dresova i kapaciteta.