Ime Milana Šečkovića (72) duboko je utkano u svijest prosječnog građanina Hrvatske. Iako se on zadnjih godina na svom LinkedIn profilu predstavlja isključivo kao predsjednik zagrebačkog Lovačkog roga, istoimenog hotela i kompleksa malih dućana u srcu Zagreba poznatih kao Prolaz lovački rog, on je svima znan kao dugogodišnji vlasnik licence Miss Hrvatska. Doduše, taj je izbor koji je godinama vodio zasjenjen skandalom 1999. godine kada je Lejli Šehović, sadašnjoj supruzi Tarika Filipovića a bivšoj supruzi Dade Majolija, brata Ive Majoli, oduzeta titula za Miss što je postalo tada prvorazrednim skandalom.
Naime, u javnost je procurilo kako se to dogodilo jer je Lejla muslimanske vjeroispovijesti što je i ona sama potvrdila. Šećković je bio znan i tzv. poplunar obitelji Tuđman. Naime, legenda kaže da su Tuđmanova supruga Ankica i kćerka Nevenka obožavale posteljinu te poplune i jastuke punjene perjem s oznakom Adela Messe. Za neupućene, radilo se o istoimenoj tvornici koja je doduše prestala raditi prije znatnog vremena. Šećkovićeva supruga Adela bila je vlasnica tvrtke Adela Messe Vajda perjare, u slengu zvane 'poplunare' a imala je i dućan u Vlaškoj ulici u Zagrebu tik do ulaza u nekadašnju redakciju Nacionala.
Kao što je poznato u neposrednoj blizini, na parkingu u Vlaškoj likvidirani su Ivo Pukanić i Niko Franjić bombom pod automobil. 23. listopada 2008. godine. U Hrvatskoj se zadnjih desetljeće puno toga promijenilo pa su tako i brojne osobe i tvrtke naprosto nestale s poslovne ili javne scene. No, Šečković, iako nije više eksponiran kao ranijih godina, proteklo desetljeće nije bio potpuno anoniman niti zaboravljen. Tako je 2015. objavljeno kako je s čak 100.000 kuna financirao HDZ i njihovu tadašnju Domoljubnu koaliciju. Podsjetimo, tada je na čelu HDZ-a bio Tomislav Karamarko. Također, Šećković se natjecao za vijeće Mjesnih odbora na listi zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Uspio je na toj listi pa je u svibnju 2017. godine postao čelnik Mjesnog odbora Ribnjak. Tu i tamo u medijima bi isplivalo Šećkovićevo ime u nekim čudnim kontekstima tipa da je zatvorio prolaz s Gornjeg grada do Donjeg preko terase Lovačkog roga. Također, spominjan je i kontekstu prodaje svoje luksuzne zagrebačke nekretnine - vile na Tuškancu - tajkunu Danku Končaru, odnosno njegovom sinu Nenadu. Neki stanovnici Zagreba zadnjih godina mogli su uočiti kako su Šečkoviću koji se tolike godine trudio biti realtivno smiren prilično stanjeni živci.
Tako nam je jedan svjedok ispričao kako zna podivljati kada svojim terencem napušta parking Lovačkog roga koji se nalazi u Varšavskoj ulici i koji je nekada pripadao restoran K Zagorec. Verbalno podivljati i vikati na mlade dečke na biciklima ako mu slučajno smetaju u brzinskom izletu s parkinga. Inače, otkad je Šečković preuzeo taj restoran - isti je jedno od većih rugla u središtu Zagreba. Nažalost, brojni stanovnici Donjeg grada kažu kako je srce hrvatske metropole postalo štakornjak a tome zacijelo i pridonosi derutni bivši lokal koji je sada ucrtan u kartu brojnih Šečkovićevih posjeda u Zagrebu.
Devedesetih godina Šečković je bio poznat i kao vlasnik butika Scorpion u kojem je nekoć radila Leonarda Lončar, sada Boban. Legenda kaže da je Zvone Boban upoznao Leonardu dok je radila za Šečkovića. Druga legenda kaže da je Milanovom bratu Gojku Leonarda oduvijek bila tiha patnja te da je ostao usamljen jer se ona odlučila poći za nogometaša Zvonu. Ne znamo je li to istina ali je činjenica da se prijateljstvo Gojka Šečkovića i Leonarde Boban održalo godinama i da ih se sve do unatrag nekoliko godina moglo vidjeti na zajedničkom dnevnom druženju u zagrebačkim kafićima.
No, od prošle godine korona a prethodno dugotrajna hrvatska recesija uništili su puno lijepoga u životu stanovnika Hrvatske pa tako više nije moguće niti vidjeti poznate face u središtu metropole. No, iako je skoro sve bitno vezano uz Šečkovića, uključujući i podatak o pljački zlatnine u vilifran na Rokovom perivoju 2013. objavljeno, njegov londonski život, nekretnine i poslovi obavijeni su dugi niz godina apsolutnim velom tajne. Autorica ovih redaka prije više godina poslala je upit Šečkoviću vezano uz taj segment njegovog života, ali na isti nije odgovorio.
Šečkoviću je tada upućen mail sljedećeg sadržaja:
- Prema podacima iz britanskih registara Vi ste sa suprugom Adelom vlasnik nekretnine u otmjenom Kensingtonu na adresi 17 Gloucester Walk, London W8. Budući su stanovnici Kensingtona i brojni poznati Hrvati poput Danka Končara, Josipa Jagušta i Andrije Kojakovića, jeste li ih imali prigodu sresti u britanskoj metropoli, odnosno Vašoj četvrti?
- Prema podacima iz hrvatskog trgovačkog registra poslovno ste djelovali /djelujete kroz tvrtke: Provision, Scorpion nekretnine, DBS nekretnine, Lovački rog, Marz projekt te sa suprugom vodite Adela Messe Vajda perjaru. Iz podataka je jasno da ste se već odavno s trgovine (butika) prebacili na nekretnine. Je li to unosniji biznis od prodaje odjeće?
- U kojoj je fazi obnova nekoć kultne gostionice "K Zagorcu" koju ste preuzeli preko "Lovačkog roga"?
- Član NO-a Lovačkog roga uz Vašu suprugu Adelu te Barbaru Šečković i Zvonimira Mesića je i g. Stjepan Igrec, najveći dioničar Varteksa. Drži li g. Igrec još 22,61 posto udjela u Lovačkom rogu?
- Vaša tvrtka Marz projekt registrirana je na adresi Grmoščica desna b.b. Hoćete li tamo graditi urbane vile?
- U poslove ste uključili i sinove Denisa te Borisa koji gradi karijeru i u Londonu . Budući je njegova supruga Kolumbijka, a koju je prema podacima s web stranice upoznao u Medelinu, planirate li i Vi možda biznis razvijati u domovini Vaše snahe?
- S obitelji suvlasnici ste i kulturnog dobra, vile Frangeš u Rokovu perivoju 2. Prema podacima iz povijesnog izvatka vlasničkog lista isprva Vam je odbijena uknjižba no problem ste riješili. Imate li još nekih formalno-pravnih postupaka po pitanju te nekretnine?
- Zašto ste zatvorili londonske tvrtke Cro Vision Ltd. i Coin Ltd. (obje na adresi: UNIT F37, ARGO HOUSE, KILBURN PARK ROAD LONDON NW6 5LF), koje su poslovale od 1990. godine?
- Sada poslujete preko tvrtke Invest (UK) Consult Limited na kucnoj adresi.C Posluje li Vaša londonska tvrtka sa zagrebačkom tvrtkom Dobra reklama Vašeg brata Gojka?
Inače, podsjetimo tvrtka Dobra reklama, nekoć je bila u suvlasništvu Igora Maksimilijanovića i brata Milana Šečkovića, te je dobila koncesiju na ulične koševe za smeće u metropoli 2013. godine. Sjedište tvrtke je na adresi Maksimiljanovićevom Gramača 5M u stanu koji je bio upisan kao sporedna hipoteka za LHB-ov kredit tvrtci Modestus pokojnog brata predsjednika Zorana Milanovića. Radi se o kreditu od 3,25 milijuna eura, a u kojem su založni dužnici bili i roditelji Zorana Milanovića. Inače, Šečković i Maksimilijanović prije 18 godina registrirali su tvrtke u Pragu gdje i mnogi poznati Hrvati ali i lica iz crnih kronika.
Inače, iz vlasništva tvrtke Dobra reklama u svibnju 2014. istupio je Gojko Šečković. Te 2013. godine središte hrvatske metropole preplavili su bili novi ulični koševi za smeće na kojima je bio istaknut logo Citybox i slogan "Milijun pogleda dnevno". Te nove koševe za smeće postavila je Dobra reklama, tada tvrtka u suvlasništvu Gojko Šečković i Igor Maksimilijanović. Oni su inače tu tvrtku koja je dobila ZG. "smetlarski reklamni posao stoljeća" osnovali 12. siječnja 2010. godine.
No, poslovni prihodi tvrtke za 2011. jasno pokazivali su tvrtka kako nije imala nikakvih prihoda nego čisti gubitak. Mediji su tada napisali kako je gradonačelnik Milan Bandić potpisao tada Ugovor o darovanju s tvrtkom Dobra reklama prema kojem će navedena darovati Gradu Zagrebu 700 koševa za smeće, a zauzvrat će se u narednih 15 godina na njima moći oglašavati. 'Posao vrijedan 997.500,00 kuna tek je prva faza jer Dobra reklama ima namjeru, doznajemo u Gradskoj upravi, postaviti do ožujka 2014. još 1.400 koševa po cijelom Zagrebu. Bude li njihova cijena kao sada, 1.425 kuna po komadu, dolazimo iznosa od 2,99 milijuna kuna", otkrili su tada mediji o tom poslu.
Prema informacijama upućenih, Maksimilijanović i pokojni predsjednikov brat Krešimir Milanović poznavali su se još iz školskih klupa, a vjerojatno od tada seže i poznanstvo s Gojkom Šečkovićem. Naime, Maksimilijanović je kumski povezan i s Zvonimirom i Leonardom Boban. Maksimilijanović je kao i Gojko Šečković simao registriranu tvrtku u Pragu kojoj je jedan od suvlasnika bio Zdravko Pašalić, brat Ivića Pašalića. Ta je tvrtka bila registrirana na adresi Dittrichova 19 u Pragu, a na istom je kućnom broju bilo sjedište tvrtki brojnih znanih Hrvata, od kojih su neki poznati sa stranica crne kronike.
Među poznate osobe čije su češke tvrtke poslovale gdje i tvrtka Andijk Šečkovićevog i Pašalićevog brata, svakako su one čiji su osnivači Ljubo Jurčić, Milan Carić, Tino Bralo, Rajko Momčilović, partner generala Vladimira Zagorca Roman Binder, Nikica Jelavić ali i Goran Sudarević, lik znan kroz neuspjelu otmicu Krešimira Čorka bivšeg zeta pokojnog odvjetnika Marijana Hanžekovića zbog čega je nakon bijega u Južnu Ameriku ipak odslužio kaznu u Hrvatskoj.
Kako je svijet maleni, ne čudi da je Sudarevićeva žrtva Krešo Čorak odnedavno u vezi sa zagrebačkom jet setericom Sanjom Duggan koja je utjehu od razlaza s Igorom Maksimilijanovićem pronašla u zagrljaju bivšeg Hanžekovićeva zeta. Kasnije se taj par i službeno vjenčao, živjeli su zajedno kod Dugganice u Los Angelesu ali se onda brak raspao pa je Krešo Čorak završio u Dubaiju gdje sada vodi tvrtku za nekretnine za bogate arapske šeike. Maksimiljanović je također u Pragu imao registriranu poslovnu djelatnost 1996. godine ali na drugoj lokaciji: V Záhorském 619.
Manje više, sva ta imena, u raznim kontekstima stalno se vrte u krug. Ako jednom krenete pretraživati floridske, britanske, češke ili registre nekih drugih zemalja koje slove kao porezni raj, uvijek ćete naići na ista imena. U pravilu su u domovini često ili fizički susjedi, ili posluju na istim adresama, a kao što vidimo u ovom slučaju dobivaju i izdašne višemilijunske kredite raznih banaka. Inače, prvo potvrdu da je Milan Šečković uspio postati vlasnikom vrijedne nekretnine u najskupljem i najotmjenijem kvartu u Londonu, Kraljevskom okrugu Kensington i Chelsea, autorica ovih redaka pronašla je 2013. godine.
Tada se naime Šečković žalio tamošnjem nadležnom konzervatorskom uredu jer je želio preurediti podrum pa je imao poteškoća oko legalizacije tih zahvata. Naime, cijeli taj londonski kvart je zaštićen kao povijesna cjelina pa se svi vlasnici moraju držati najstrožih kriterija obnove i intervencije neovisno o tomu izvode li radove na ekterijeru ili interijeru. Šečkoviću koji je to očito naviknuo raditi na posve drugi način kako se to radi improvizantno na ovim prostorima pozivom faktora telefonskim putem ili na sastancima u četiri oka, onda ga je očito živciralo što i u Londonu ne može urediti obnovu preko noći i kako to on želi.
Inače, cijene nekretnina u Kensingtonu naravno lete u nebo a tamo je, kao što je napisano, sreću i dubok džep imao Danko Končar ali i bivši dugogodišnji direktor Petrokemije Josip Jagušt koji je sletio s te funkcije nakon što je autorica ovih redaka otkrila kako u imovinskoj karticiji nije prijavio svoju luskuznu nekretninu u Kensingtonu koju je kupio dok je bio na čelu Ininog predstavništva u Londonu - Interine - i to dok je trajao Domovinski rat. Inače, vrijedi spomenuti kako je lokaciji nekadašnje perjare Adela Messe Barbara Adela Šečković, kao mlada arhitektica s Adela Messe Teamom za evente napravila savršen prostor za zabave pod vedrim nebom.
Gloria Glam je tako pisala o organizaciji Cool piknika u Zagrebu te kako Adela Messe Team stoji iza projekata La Grma i Kuglana. Radi se o mjestima na kojima se također održavaju privatni eventi - gradska park šuma Grmoščica te bivša stara kuglana na kojima se organiziraju svečani objedi, vjenčanja, rođendani. Inače, u šumi Grmoščici je nekad poslovala Adela Messe perjara iz koje je izlazi asortiman tako omiljen kod ženskog dijela obitelji prvog hrvatskog predsjednika. Inače, sada je kao vlasnik Lovačkog roga upisana tvrtka Scorpion Vajda Perjara. U NO- je i Milan Penava, vlasnik Tigre, suvlasnik kampa Šimuni te brojnih tvrtki. Penava je poznat kao kum zagrebačkog gradonačelnika.
Milan Šečković ako se osrne iza sebe i napravi životnu bilancu može reći da je uspio. Uspio je podići i školovati i svoju djecu u Londonu. Tako je njegov sin Boris s partnerom Marcom Bealeom osnivač AmaKune, tvrtke za organiziranje luksuznih tzv. Taylor Made, iliti putovanja po mjeri u Kolumbiju. On je oženjen Kolumbijkom iz Medelina pa je tako pozvan spojiti svoje organizacijske vještine s njezinim poznavanjem vlastite domovine.
Drugi Šečkovićev sin Denis za sebe na LinkedInu navodi kako je akvizicijski analitičar u GPT Halverton te da je završio Cass poslovnu školu. Tvrtka za koju radi imala je australskog vlasnika ali ju je preuzela Start Up tvrtka Internos. Dakle, na kraju ovog članka možemo zaključiti kako je Šečković višestruko uspio u životu. Izgradio je poslovni i nekretninski imperij u Hrvatskoj i Londonu, podigao je djecu da mogu raditi vrhunske poslove i on sada može samo moliti boga da izbjegne britanski soj virusa. Za sve ostalo on se već za svoga uspješnog života fantastično i sam pobrinuo. Uključujući i život u londonskom Kensingtonu, četvrti u kojoj žive brojni svjetski milijarderi.