Prije Josipa Grbavca zv. Braco sa Srebrnjaka u Zagrebu je predratnih godina djelovao samozvani iscjelitelj i prorok Ivica Prokić - Toplica. Neku su ga zvali čak i pokretna zlatarna jer je na sebi imao i 1,4 kg zlata. Stare fotografije svjedoče o tome kako je Prokić, koji se u Zagreb doselio pod kontoverznim okolnostima iz Srbije, nakon što je njegova prva supruga izvršila samoubojstvo pod misterioznim okolnostima, rado nosio prstene pečatnjake, debele zlatne lance s privjescima s motivom sunca, brojne narukvice i tako optočen zlatom, razdrljene košulje ispod koje su se ukazivala bujno dlakava prsa, stjecao brojne poklonike.

Poznato je kako su Prokiću hodočastili s buketima cvijeća jer on navodno nije naplaćivao svoje tretmane i usluge. Nakon što je misterizno nestao, utopivši se u južnoafričkom oceanu, njegovu je sljedbu i 'nauk' naslijedo jedan od njegovih učenika, odnosno Josip Grbavac koji se predstavljao kao Braco. Mladi zagrebački ekonomist, porijeklom iz Imotskog,  godinama je samo sjedio uz Prokića dok je on primao svoje klijente. Nakon Prokićeve smrti 1995. godine Grbavac je nastavio s njegovom praksom i organizacijom, no još je više djelovanje okrenuo New ageu, razdvojio učenja od bilo koje religije i uveo 'liječenje' pogledom.

Kratku kosu zamijenio je dugom i počeo odijevati bijelu odjeću. Na zagrebačkom Srebrnjaku podigao je 'oniksov hram Sunca' iz kojeg djeluje. Prokić je ljude primao pojedinačno a Braco ih je primao u manjim grupama ili masovno. Tretman kod njega traje u pravilu samo tri minute tijekom kojih Braco stoji na povišenom postolju i blagim, umirujućim pogledom obuhvaća dvjestotinjak ljudi u prostoriji. Tijekom tretmana šuti. Tako je postao jedini poznati iscjelitelj na cijelom svijetu kojega ne zanima od čega boluju okupljeni, koji ne objašnjava kako radi, koji ne govori apsolutno ništa. Pa ipak kod njega se ljudi ponašaju kao da su doživjeli razne senzacije, burno izražavaju emocije, plaču, drhte...

Tako barem godinama piše u medijima a svako malo doznamo kako u Bracine moći vjeruju i brojni poznati. Vjerojatno se Braco takvim širiteljima 'istine' o njemu elegantno revanšira jer urbane legende kažu kako za BracU uvijek ima raspoloživih televizijskih snimatelja, novinara i urednika koji u ova krizna vremena, a i prije njih, u fušu, rado prate Bracu i predstavljaju njegova postignuća jer vjerojatno od toga imaju vrlo racionalne i uvjerljive razloge. Poznato je i kako  Braco putuje na razne turneje ali i kako 'liječi' preko interneta i društvenih mreža. Sudeći po Bracinim pratiteljima na društvenim mrežama u svijetu očito postoji dostatan broj ljudi koji vjeruju kako ih je dodirnula njegova energija.

Inače, kult sunca na kojem Braco zarađuje kao i njegov prethodnik, može se  povezati s istim kultom koji je postojao u Srbiji u pretkršćanskom razdoblju tako da taj inicijalni segment nije njihov izum. Kod Brace kao i Prokića sunce je povezano sa zlatom ali ni to nije originalna ideja jer su slična vjerovanja imali i drevni Egipćani. Zato su i oblagali svoje faraone zlatom jer su vjerovali kako im to osigurava vječnost u zagrobnom životu. Znak sunca koji Braco ima u svom hramu, odnosno vili na Srebrnjaku, uklesan je i na grob na zagrebačkom Mirogoju na kojem zajedno počivaju Bracin tvorac Toplica - Ivica Prokić i njegov sin Alen.

Iako se u medijima može pročitati kako su umrli iste godine nadgrobna ploča Prokićevih otkriva da to nije tako. Naime, uz ime Ivice Prokića piše kako je rođen 4. kolovoza 1950. a da je umro 23. travnja 1995. godine. Dakle, Prokić je uspio do svoje 45 godine stvoriti sljedbu i kult koji kroz Braco i druge pristaše živi i danas. Njegov sin Alen rođen je 1979. a umro 1996. godine, dakle u dobi od samo 16 godina. Slike pokojnih Prokića na nadgrobnoj ploči postavljene su u zlatna srca a u desnom gornjem kutu uklesano je zlatno srce, isto ono koje stoji u Bracinom hramu na Srebrnjaku. Grob Prokićevih prepun je raznih buketa cvijeća.

Na nadgrobnoj ploči nalazi se i knjiga u kojoj je zlatnim slovima upisano 'Dragi Ivice, ocean hladne vode tvoj život uze te...' te riječi upućene Alenu i sve to potpisano s Mara i Marijana. Mara je Prokićeva udovica koja svake godine s kćeri Marijanom te kasnije i s unukom objavljuje sjećanja u dnevnim novinama na svoje pokojne, muža i sina. Odnedavno u ta sjećanja upisuje i ime unuka. Inače, svake godine kada je obljetnica Prokićeve smrti i brojni druge Prokićeve pristaše objavljuju sjećanja puna emocija. Među onima koji također imaju tu tradiciju su i Josip, Dinka i Andelon Grbavac. Jasno je kako se tu radi o Braci, njegovoj supruzi Dinki i sinu jedincu.

Tragom nformacije o Prokićevoj jedinoj nasljednici, kćeri Marijani krenuli smo u našu potragu čiji je smisao bio rasvijetliti zagrebačku legendu kako je Prokić za života bio dovoljno lukav da se ne izloži riziku da svoje usluge izravno naplaćuje pa tako riskira kaznu već da je od sljedbenika primao bukete koji bi onda završavali na tržištu u cvjećarni na Kvatriću. Vrijedno je naglasiti kako je praksa darivanja buketima nastavljena i s Bracom koji je osnovao dodatnu tvrtku Buđenje preko koje se prodaju njegove knjige, CD-i te drugi promo materijali. Uspjeli smo utvrditi kako u kiosku br. 11 na Kvatriću egzistira obrt Cvjetni atelje Marijana koji je osnovala Marijana Prokić prije svoje udaje i promjene prezimena.

Tako iz obrtnog registra doznajemo kako je u ožujku 2007. Marijana, koja je inače cvjećar aranžer,osnovala tu cvjećarnu koja se sada oglašava i kao Cvjećarnica Mikail. Prema podacima iz telefonskog imenika udovica Mara Prokić i njezina kćer imaju adresu u zagrebačkom Žitnjaku u jednom od odvojaka Ulice Bogdani. Iako adresa s kojom su upisane u telefonski imenik vlasnički ne glasi na njih na toj je adresi poslovala ugašena tvrtka Suvada Hopića. On je član najuže obitelji Prokićeve kćeri Marijane jer je ona nakon udaje uzela prezime Hopić. Tvrtka Second Paper Mirnesa Hopića egzistira na susjednom kućnom broju.

Radi se o lijepoj katnici s uređenom okućnicom koja se nalazi u spomenutom odvojku Ulice Bogdani na Žitnjaku. Marijana je u obrtnom registru prijava i adresu jedne druge kuće također na Žitnjaku u ulici Martinci. Ime Prokićeve nasljednice Marijane moguće je naći na web stranicama Grada Zagreba pa se tako može doznati kako cvjećarnicu unajmljuje po cijeni malo većoj od 1.000 kuna mjesečno. S druge strane učenik i nasljednik pokojnog oca Marijane Prokić, Braco, u impozantnoj vili na Srebrnjaku posvetio se ne samo prijamu poklonika već sljedbi nudi mogućnost kupnje zlatnog nakita po paprenim cijenama.

Sve te zlatne proizvode poput prstena pečatnjaka s zlatnim suncem te upisanim imenima Braco i Ivica, narukvice i privjeske s motivima sunca te dijamantom Braco prodaje i online. Postavlja se pitanje kako legalno Braco obavlja djelatnost trgovine zlatnim predmetima i draguljima kada tvrtka Buđenje koju je on osnovao i koja posluje na Srebrnjaku nema registriranu djelatnost trgovine plemenitim kovinama. Također, google pretragom po kriteriju adrese - odnosno Srebrnjak 1 - izlista se podatak o muzeju Center na toj adresi. Taj je podatak ilustriran slikom Brace u njegovom zlatnom hramu te slikama interijera vile na Srebrnjaku 1. No, taj podatak o Bracinom muzeju nismo uspjeli još službeno provjeriti. U svakom slučaju i pokojnom Prokiću i Braci nauk sa zlatnim suncem doveo ih je do zlatnih visina.