U lipnju 2017. slovenski portal Nova24tv.si objavila je šokantnu priču s dokazima uključujući i sudsku presudu iz koje je proizlazilo kako je njujorška podružnica Ljubljanske banke - LBS bank služila za pranje milijuna ilegalno zarađenih kroz trgovinu drogom. Podsjetili su na slučaj s kraja osamdesetih kada je u SAD-u uhićen tadašnji jugoslavenski konzul u Chicagu s kuferom u kojem je pokušao prošvercati u zračnoj luci dva milijuna dolara. No, američka obavještajna služba vodila je tajnu istragu pa je Bahrudin Bijedić uhićen a klupko ilegalnog tajnog biznisa tadašnjih jugo moćnika počeo se rasplitati. O tom su slučaju tada izvijestili svi vodeći američki mediji. Nova24TV.si tako je otkriila kako je stara Ljubljanska banka pokušala oprati milijune američkih dolara preko svoje tadašnje podružnice LBS Bank u New Yorku. LBS je proglašen krivim, kako su izvijestile sve velike američke novine, na čelu s LA Timesom, NY Timesom i Washington Postom.
Zanimljivo je da mediji u Sloveniji o tome nisu ništa izvještavali, politika je odlučila stvar pomesti pod tepih - pisalo je na Nova24tv.si. Slovenski medij tada je objavio kako su komunistički bankari bili povezani u usko isprepletenu mafiju, takozvanu interpersonalnu matricu u kojoj je vrijedio zakon "omerte". Optužnicom je obuhvaćeno pet osoba i LBS banka kao pravna osoba. Optuženi su za pokušaj pranja novca u iznosu od 3,5 milijuna američkih dolara, što bi, uzimajući u obzir inflaciju, iznosilo dobrih 7 milijuna dolara u današnjoj vrijednosti. 1988. američke vlasti također su istraživale dokaze koji su upućivali kao se radilo o novcu povezanom s drogom i špijunažom. Međunaslov tog članka glasio je 'Novac opran u LBS banci u New Yorku stigao je od Udbinog biznisa s drogom'. Afera je dobila ime po spomenutom jugoslavenskom konzulu u Chicagu koji je pokušao prokrijumčariti dva milijuna dolara.
Nakon Bijedićevog uhićenja, tadašnje jugoslavensko veleposlanstvo organiziralo je nekoliko prosvjeda ispred State Departmenta, jer je službeni Beograd vjerovao da je Bijediću neopravdano ukinut imunitet. Američke vlasti odbile su ga jer se sumnjalo da novac koji je Bijedić želio oprati došao od neovlaštene trgovine drogom, izvijestio je tada LA Times. Američka obavještajna služba otkrila je da je s Bijedićem surađivao i američki državljanin jugoslavenskog (ali očito hrvatskog) podrijetla Vjekoslav Spanjol (zapravo Španjol), tada 31- godišnjak , koji je živio u Teksasu i špijunirao za jugoslavensku vladu, šaljući povjerljive podatke beogradskoj Udbi. Američki su tužitelji u to vrijeme tvrdili da se novac prao preko podružnice Ljubljanske banke u New Yorku, pa su uhitili tadašnjeg predsjednika odbora direktora Vinka Mira, koji je previše znao o Udbinom poslovanju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Uhićena su još dvojica američkih bankara, Larry Everett Card iz Tennesseeja i Hunert Francis Cole iz Teksasa. Prema optužnici ta su dvojica, kako se navodi, savjetovali jugoslavenske kriminalne bande o tome kako učinkovito prati novac, a da ih vlasti ne uhvate. Petorica su upala u vlastitu zamku, pisao je tada LA Times, dok je američka obavještajna služba poticala novi dogovor u operaciji kodnog naziva "Leteći zmaj". U Sloveniji ali i Jugoslaviji samo je najuži krug ljudi znao za tu optužnicu i proces. Slučaj se u Sloveniji nije mogao posve zataškati kada je glavni direktor LBS Bank Vinko Mir uhićen u SAD-u. Mir je previše znao o poslovanju Udbe, a slovenski portal navodi kako je prema njihovim informacijama čak i otvoreno zaprijetio tadašnjem direktoru Ljubljanske banke Cirilu Krpaču, inače šogoru Milana Kučana, da će sve "izdati" ako bude proglašen krivim na sudu u Philadelphiji. Američki mediji tada su izvijestili da su Cole i Španjol ilegalno prenijeli velike svote novca u Jugoslaviju i položili ih na nekoliko bankovnih računa u raznim podružnicama Ljubljanske banke.
Novac se potom vraćao na bankovne račune u SAD doznakama takozvanih 'slamnatih' tvrtki. Konzul Bijedić optužen je za pomaganje u krijumčarenja novca u Jugoslaviju i to prijenos u kuferima zloporabom diplomatskog imuniteta kako bi kriminalna skupina izbjegla potrebne valutne izvještaje. Podružnica Ljubljanske banke u New Yorku, Vinko Mir te još petorica među kojima i Gazivoda optuženi su za sudjelovanje u operaciji podnošenjem lažnih izvještaja o deviznim transakcijama. Washington Post izvijestio je da je Vinko Mir samo dan prije uhićenja jugoslavenskog konzula Bijedića dao intervjuu novinama tvrdeći da je vjerojatno riječ o pogrešci. "Naša banka obavlja samo normalno bankarsko poslovanje", tvrdio je tada. Međutim, kad je slovenski bankar Mir uhićena u New Yorku, prijetila mu je višegodišnja zatvorska kazna u slučaju osuđujuće presude. Sama njujorška podružnica Ljubljanske banke kažnjena je s 500.000 američkih dolara.
Sudac je tada presudio da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju zločinačku zavjeru LBS-a protiv SAD-a posebno zbog postupaka još troje zaposlenika podružnice Ljubljanske banke u New Yorku - izvršnog direktora Vlade Sodina, zamjenika glavnog direktora Gorana Gazivode i supervizora Dannyja Leunga. Sudski spisi pokazuju da je porota uspjela zaključiti da je Sodin znao za Collinovu namjeru da prevari SAD i odlučio mu pomoći u barem jednom slučaju. Cole i Spanjol, obojica američki državljani, osuđeni su na nekoliko godina zatvora i višemilijunsku kaznu. U sudskom spisu koji je danas dostupan - link vidljivo je kako je bankar Goran Gazivoda označen kao osoba koja je znala kako se prikazuju financijska izvješća banke i američke propise ali da je svejedno, kao i ostali optuženi banari, sastavljao lažna izvješća.
Spomenuti Gazivoda devedesetih je godina postao zamjenik generalnog direktora austrijske Bank Austria Creditanstalt Croatia, odnosno Austrijanca Antona Knetta. Imao je sjedište u banci na samom početku Jurišićeve u Zagrebu, tek nekoliko stotina metara od Jelačić placa. Potom je 2000. bio i član NO-a tvrtke CA IB, dioničkog društva za poslovanje vrijednosnim papirima. Zatim je postao predsjednik uprave HVB banke koja je bila sljednica Bank Austria Creditanstalt. Sada ta banka egzistira kroz OTP. U listopadu 2003. postao je član NO-a RTL televizije zajedno s tadašnjim suvlasnicima. Kao što je poznato suvlasnici RTL-a su osim njemačkog principala bili od samih početaka Agrokor i Atlantic Grupa. Tako su uz Gorana Gazivodu u NO-u bili i sin Ivice Todorića Ante Todorić te Emil Tedeschi.
Objavljujemo link na službeno glasilo RH Narodne novine gdje je taj podatak dostupan budući postoje oni koji činjenice u Hrvatskoj proglašavaju fejkom a sudjeluju u vlasti ili su moćni u medijima poput urednice RTL direkta Mojmire Pastorčić o čemu smo objavili članak. Gazivoda je prestao biti član NO-a RTL Hrvatska u srpnju 2007. Budući NO reprezentira vlasničku strukturu jasno je zašto su u NO-u bili osim njemačkih predstavnika Ante Todorić i Emil Tedeschi, no nepoznanica je tko je instalirao i po kojem kriteriju Goranu Gazivodu, zagrebačkog bankara o kojem smo više doznali zahvaljujući američkoj optužnici za financijski zločin protiv SAD-a iz vremena kada je bio direktor LBS Bank, odnosno njujorške podružnice Ljubljanske banke. Kako bismo dokazali da se radi o istoj osobi predlažemo svima koji činjenice proglašavju fejkom i tvrde kako se vodi huškaška kampanja da usporede datum rođenja iz objave u Narodnim novinama (12.3.1949.) s izbornom listom koju je predvodio Tomislav Tomašević - link - te vide da je riječ o istoj osobi Goranu Gazivodi.
Ostaje pitanje kako je, po kojim kriterijima više desetljeća poslije Goran Gazivoda uskrsnuo na listi ekipe koja je stvorila Možemo i kao takva preuzela glavni grad Hrvatske te najavljuje politički pohod na cijelu zemlju. Stotinama tisuća svojih glasača ali i svima onima koji su svoj glas dali njegovom protukandidatu, kao i svim građanima Hrvatske Tomislav Tomašević, umjesto frazetina o tome da se protiv njega vodila huškačka kampanja, treba dati odgovore na ovakve činjenice. Inače, bi javnost mogla vrlo brzo početi sumnjati kako u združenom napadu ekipe iz Možemo, RTL-ovog Direkta i s njima vlasnički povezanog portala net.hr, o čemu smo već pisali, stoje iz pozadine konci tko zna kakvih i koliko kompromitiranih materijalnih interesea koji sežu u prošlost, među Udbine gojence i vrh ondašnjeg financijskog sustava spregnutog s mračnim tajnama bivše tvorevine. Jer kako se bankar rođen 1949. Goran Gazivoda uopće uklapa u prosječni profil osoba koji sada čine listu Možemo a na prošlim lokalnim izborima nastupali su pod zajendičkom listom predvođeni Tomaševićem?
Ni po čemu osim što vidimo da je u određenom razdoblju imao svoju važnu rolu u Nadzornom odboru RTL-a u vrijeme dok se ta televizija borila za svoje mjesto pod hrvatskim suncem i pred gledateljima u Hrvatskoj. Ako Tomašević ne ponudi neko racionalno objašnjenje kako se Goran Gazivoda našao na listi za Gradsku skupštinu Zagreba koju je on osobno predvodio, stvorit će se trajno podloga za opravdanu sumnju kako se iza Tomaševića vuku neki netransparentni materijalni interesi i repovi te obveze prema nekim pojedincima koji su sudjelovali u suspektnim radnjama protiv Sjedinjenih Američkih Država ili na kojima je vođena međunarodna istraga kao u slučaju Emila Tedeschija i njegove sestre o čemu smo već pisali. Jer dopustite, Goran Gazivoda nije ni aktivist jedne od brojnih s Tomaševićem povezanih udruga, nije ni političar, nije niti javni djelatnik a nikad prije nije bio ni na jednoj listi sve dok se nije pojavio tek izabrani gradonačelnik Zagreba koji ga je na prošlim lokalnim izborima stvaio na svoju listu.