Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu predsjednica sudskog vijeća Dubravka Čošić odlučivala je u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Milorada Gajića zbog kaznenog djela iz članka 139 stavak 2 Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 8. lipnja 2021. godine. Na sjednici optužnog vijeća 27. rujna 2021. godine potvrdila je optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Iz obrazloženja je vidljivo kako je ODO Zagreb uputio i zahtjev za izdavanje kaznenog naloga protiv okrivljenika što je sud i prihvatio. Na isti se žalio Milorad Gajić putem odvjetnice 22. rujna 2021. godine.
Povodom te optužnice održana je nejavna sjednica optužnog vijeća dana 27. rujna 2021. godine, na kojoj je ispitivana utemeljenost optužnice, odnosno je li podignuta na temelju vjerodostojne kaznene prijave. Zaključili su da jeste pa će uskoro na Općinskom kaznenom sudu početi proces protiv bogatog hotelijera čije je ime više puta došlo na naslovnice a često je bio spominjan i u konktekstu likova iz crnih kronika. Naime, iako prema sudskom registru Milorad Gajić ima udjele i direktorske pozicije u nizu hotelijerskih tvrtki pa tako i u tvrtci MGL INternational koja je vlasnica luksuznog Hotela Amabilisa u Selcu. Direktorica u toj tvrtci je Mirjana Gajić.
Inače taj se butik hotel Luxury Amabilis nalazi u neposrednoj blizini mora te 'ima vlastitu plažu, elegantne sobe i wellness sadržaje' - kako se reklamira. Hotel izgrađen je 2012. godine a ima i Spa centar Amabilis Luxury, unutarnji i vanjski bazen, prostrano sunčalište te 2 luksuzna restorana, Amabilis i Chandeliers. Kada je hotel otvoren spominjan je iznos od 8 milijuna eura koliko je Gajić uložio u njega. Dizajn hotela djelo je, kod hrvatske elite omiljenog, arhitekta Ante Vrbana. Obložen je bijelim bračkim mramorom i staklom te se doima poput usidernog broda.
Večernji je pisao kako je otvorenje hotela pruvuklo puno poznatih a 's obzirom na korijene Gajića koji je iz okolice Banja Luke, većina gostiju bila je iz Hrvatske i BiH te nekolicina njih i iz Srbije. Tako je u Selce stigao veleposlanik Republike Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukičević, bivši HDZ-ov ministar gospodarstva Đuro Popijač, hotelijer i suvlasnik Hajduka Jako Andabak, pa redatelj i glumac Dejan Ačimović, kum hotela Gojko Ostojić, kontroverzni Tomislav Marčinko i Nikica Jelavić' - objavljeno je tada u Večernjem.
Gajić posjeduje i tvrtku Amabilis nekretnine gdje je direktor njegov sin Luka. Suvlasnik je zagrebačke tvrtke Lukas - šport zajedno sa Slobodanom Vračarom iz Zagreba a i u toj je tvrtci direktorica Mirjana Gajić. Bio je i vlasnik tvrtke Primorski hoteli ali ta je tvrtka sada posjed Borisa i Luke Bašića dok je Siniša Bašić direktor. Gajić je bio jedini vlasnik i direktor Plaza nekretnine, tvrtke koju je svojedobno osnovao osuđeni za utaju poreza nećak suca Ivana Turudića, Miro Vrlja. Sadašnji vlasnik Plaza nekretnina je Josip Vuletić a uz njega je direktor Krunoslav Vuković.
Spomenimo i da je Gajić bi član NO-a Štedno-kreditna zadruga SUNCE AG - u likvidaciji od 2001. do 2006. godine. Prema sadašnjim podacima vodeći vlasnici i upravitelji te tvrtke su Gojko, Dubravka i Vladimir Ostojić dok je član NO-a i ujedno upravitelj Aleksandar Ostojić. Ta dinastija povezana je politički s SDP-ovcima u rasponu od aktualnog predsjednika Skupštine Grada Zagreba Joška Klisovića pa do predsjednika Zorana Milanovića koji su bili visokopozicionirani na njihovoj diplomatskoj školi. Naime, Klisović je bio dekan Visoke škole za međunarodne odnose i diplomaciju Dag Hammarskjöldkoja posluje u sprezi s Libertasom obitelji Ostojić a Milanović je bio predsjednik Diplomatskog vijeća te ustanove.
Uz ime Milorada Gajića ipak je najpoznatija tvrtka AGM nekretnine čiji je bio vlasnik od kraja 1997. do kraja 1999. godine. Kao što je poznato ta je tvrtka izborila kontroverznu pobjedu u sporu s Privrednom bankom Zagreb. Podsjetimo, brojni mediji pisali su o tom kontroverznom sporu iz kojeg je AGM izvukao dotad za hrvatske prilike neviđenu višemilijunsku dobit. Portal seebiz je na tu temu objavio sljedeće: 'Ukratko, sukob Petrača i Prke otkriva detalje o mafijaškim vezama podzemlja i banaka. Zapravo su banke tijekom 1990-ih, a i početkom 2000-ih često služile kao paravan mafijaških, financijaških transakcija.
Takav je bio i posao zbog kojeg su se sukobili Prka i Petrač. Pravi mafijaški dil – dogovoren između bankarskog i kriminalnog bossa. Dokumentacija kojom raspolažemo dokazuje kriminalni karakter ovih odnosa. Kako inače razumno objasniti da su Hrvoje Petrač i Blaž Petrović Miloradu Gajiću za poduzeće čiji je temeljni kapital u trenutku sklapanja njihovog ugovora vrijedio tek 77 tisuća i stotinu kuna, platili čak 4,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Da se takva transakcija ugovarala i obavljala u nekoj uređenoj pravnoj državi, već kod pokušaja da se ovakvi dokumenti ovjere kod bilježnika, bile bi alarmirane sve nadležne institucije od onih za spriječavanje pranja novca do onih antimafijaških, kako bi provjerile pravu prirodu ovog pravnog posla.
Umjesto da je javni bilježnik ove ugovore prijavio, on ih je ovjerio i na taj način, zloupotrebom položaja i ovlasti sudjelovao u legalizaciji i pravno poslovnoj institucionalizaciji organiziranog kriminala. Dakle, prvi indikator da je pravni posao između Hrvoja Petrača, Blaža Petrovića, Ivana Malenice i Milorada Gajića bio zapravo posao pranja novca kriminalnog miljea bila je ta nevjerojatna razlika između financijske vrijednosti temeljnog kapitala poduzeća i kupoprodajne cijene koju su za vlasništvo nad poslovnim udjelima tog poduzeća kupci isplatili prodavatelju. Nema nikakve ekonomske, niti poslovne logike po kojoj bi kupac platio nešto po cijeni oko 225 puta većoj nego što je stvarna vrijednost onoga što kupuje.
„Ustupitelj Milorad Gajić, drži poslovni udio na osnovi temeljnog uloga u iznosu od 77.100,00 kuna u trgovačkom društvu AGM Trgovina d.o.o. Zagreb, Ožujska 4, upisanog u Registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS: 080168262. Ukupni temeljni kapital društva iznosi 77.100,00 kuna uplaćen u novcu. Ustupatelj poslovnog udjela Milorad Gajić dijeli svoj poslovni udjel od 77.100,00 na tri dijela, i to na jedan poslovni udjel od 19.200,00 kuna, jedan od 15.500,00 kuna i jedan od 42.400,00 kuna. Ustupatelj poslovnog udjela Milorad Gajić prodaje i ustupa dio poslovnog udjela od 15.500,00 kuna stjecatelju Petrović Blažu, drugi dio poslovnog udjela od 19.200,00 kuna stjecatelju Ivanu Malenica, a treći dio od 42.200,00 kuna Petrač Hrvoju, koji prihvaćaju ustupljene udjele u cijelosti za cijenu kunske protuvrijednosti od 4.500.000,00 DEM.
Cijenu od 4.500.000,00 DEM stjecatelji isplaćuju ustupatelju na slijedeći način: iznos od 500.000 DEM stjecatelj Blažo Petrović je već platio na devizni račun ustupatelja, koji primitak novca potvrđuje svojim potpisom na ovaj ugovor. Preostali iznos kupovnine od 4.000.000,00 DEM stjecatelji će isplatiti ustupatelju na njegov devizni račun iz sredstava koja AGM Trgovina d.o.o. u predmetu P-10167/93 naplati od PBZ, i to najkasnije do 31. listopada 1999. godine, kada navedena tražbina dospijeva na naplatu“, stoji u ugovoru od 2. travnja 1999. godine, kojim su Petrač, Petrović, Malenica i Gajić regulirali međusobne obveze. Iz sadržaja ovog ugovora jasno proizlazi kako je Petrač planirao novac od Privredne banke naplatiti najkasnije do kraja listopada te godine, što se međutim nije dogodilo.
Pa su naknadnim „Ugovorom o izmjeni Ugovora o kupoprodaji i ustupu poslovnog odjela“, od 20.10.1999. godine ujedno izmijenili i ugovoreni rok za naplatu potraživanja od Privredne banke Zagreb, koji je novim ugovorom pomaknut na 30. travnja 2000. godine i 15. svibnja 2000. godine. Hrvoje Petrač je, očito, imao razloga vjerovati da će u tim ugovorenim rokovima naplatiti sporno potraživanje od PBZ-a. Ukoliko je sve u ovom pravnom poslu bilo „čisto“ zašto je onda Milorad Gajić svoje višemilijunsko, navodno sigurno naplativo, potraživanje od PBZ-a prodao Petraču i Petroviću? Osim, ukoliko je potraživanje od PBZ-a svojim kriminalnim kanalima mogao naplatiti jedino – Hrvoje Petrač.
To je, ujedno, jedino logično objašnjenje Gajićevog motiva za ulazak u ovaj mafijaški posao sa Petračem, Petrovićem i Malenicom. Hrvoje Petrač, pripadnik HDZ-ovog kriminalnog podzemlja 1990.-ih godina, koji je dio kriminalnih poslova odrađivao i za vlast i određene državne službe, sasvim sigurno je bio zakulisno dovoljno utjecajan da izvrši pritisak na PBZ kako bi se nagodili oko isplate obveze koju su dugovali Gajićevom poduzeću. Ukratko, u to vrijeme takvo se potraživanje nije moglo naplatiti sudski, jer su pogotovo Trgovački sud u Zagrebu kontrolirali djelomično mafija, a djelomično vlast, opet povezana s mafijom. Potraživanja poput Gajićevog u to vrijeme otkupljivala je, a potom ilegalnim kriminalnim kanalima i naplaćivala samo mafija. Koju je najvećim dijelom kontrolirao upravo Hrvoje Petrač.
Takvim svojim mafijaškim poslovima i sa Privrednom bankom Zagreb, ali i sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, Petrač je „stao na žulj“ financijski najmoćnijim ljudima u državi, zbog čega je na kraju i završio na međunarodnim tjeralicama i pod istragama u Hrvatskoj' - objavio je Domagoj Margetić u veljači 2012. na Seebizu. Kazneno djelo zbog kojeg će se suditi Miloradu Gajiću propisana je Člankom 139 KZ-a a u st. 2 po kojem ga se tereti piše: 'Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.