Očajni otac Nenad Periš koji čeka u Beogradu rasvjetljavanje sudbine svog nestalog sina za medije je izjavio kako je Matej imao puno prijatelja ali da se najviše družio s onima iz osnovne škole. Svi koji podižu djecu u brojnim hrvatskim gradovima znaju kako se izgradio svojedobni kult prijatelja iz osnovne škole i da su roditelji skoro pa nemoćni utjecati da ta prijateljstva dobiju racionalni kontekst. Naime, netko je nekome mogao biti vrhunski prijatelj u toj dobi odrastanja ali poslije je mogao krenuo i nekim putevima koji mogu imati i toksične posljedice za njegovu okolinu. Nije nam namjera konstatirati da se to dogodilo i Mateju, no činjenica je da je društvo u kojem su se kretali Matej i njegovi prijatelji, u širem i užem smislu, već obilježilo nekoliko pogibija ili iznenadnih smrti.

O tome svjedoče osmrtnice koje su objavljivane u Slobodnoj Dalmaciji a u kojima su posljednje pozdrave splitskim mladićima upućivale i poznate osobe, poput Željka Keruma s obitelji, Ivana Rakitić s obitelji ali i obitelj Matejevog prijatelja s kojim je bio u Beogradu Vicenca Sopte. Iako je bivši splitski gradonačelnik i bivši saborski zastupnik Željko Kerum demantirao špekulacije srpskih medija kako je i njegov sin Joško zv. Joke te Joker, kako se on sam naziva na Instagramu, bio dio Matejevog kruga u Beogradu, činjenica je da je njegov sin  imao i neke zajedničke prijatelje kao i nestali Matej. Kerum je inače sve pripisao jednom novinaru koji mu podmeće pod pseudonimom. Slika s profila Vicenca Sopte objavljena je od pod profilom Dominik.dunatov. No, nepobitne su prijateljske spone između Matejevog Vicenca i Kerumovog sina.

To se može rekonstruirati uvidom u posljednje pozdrave objavljene u Slobodnoj Dalmaciji. Radi se o posljednjim pozdravima mladićima Tomislavu K. i Toniju F. koje su objavljene istog lipanjskog dana 2015. godine. 'U miru s anđelima lipo spavaj. Pamtimo te po osmijehu. Maja, Vice, Vesna i Goran Sopta'. Taj posljednji pozdrav uputila je obitelj Sopta pokojnom Toniju F. koji je preminuo 20. lipnja 2015.  a ukopan u Podstran. Istih dana posljednji pozdrav Tomislavu K. zv. Tomi koji je preminuo 21. lipnja 2015. uputio je Željko Kerum s obitelji. Napisao je kako upućuje iskrenu sućut obiteljima K. i B. (izostavljamo puna prezimena) povodom gubitka njihovog anđela.  Potpisao se Željko Kerum s obitelji te dodao 'Počivaj u miru Božjem'.

Dvije godine nakon smrti, 21. lipnja 2017.  pronašli smo u rubrici sjećanja sljedeću posvetu Tomi: 'Jedne oči, jedan osmijeh i tisuću uspomena ostaju zapisane u glavi i na srcu... I nema tih godina koje ih izbrisati mogu. Vole te tvoji svi. Čuvali te anđeli Gospodnji'. Tomislavu - Tomi posljednji pozdrav u Slobodnoj uputila i Maja Sopta s obitelji, dakle gore spomenutim Vicom, Vesnom i Goranom Soptom. Vice je zapravo nadimak Vicenca Sopte, Matejevog prijatelja koji je prozvan u srbijanskim medijima jer je nakon Matejevog nestanka objavljivao sliku s čašom punog pića što je šokiralo tamošnje novinare pa su to i objavili. Članak o tome što je rekao srbijanskim novinaroima koji su ga kontaktirali,  prethodno smo objavili.

Na svom Instagram profilu Vicenco Sopta objavio je niz slika zajedno s nestalim Matejem. Neke su nastale u inozemstvu, primjerice Njemačkoj, a jedna u Modroj špilji na Biševu. Na svom instagram profilu Vicenco Sopta ima cijeli spektar fotografija koji ilustriraju njegov hedonistički odnos prema životu. Evidentno je da voli skupe i brze aute, motore, luksuzni život, voli odmor, svog psa - argentinsku dogu, putovanja, dakle sve ono što na najvišoj razini karakterizira kardashianski život. Logično je postaviti pitanje čime mladi ljudi Vicencovog profila financiraju život na visokoj nozi. Što se tiče Matejevog prijatelja Vicenca zv. Vice on ima pretplatničku liniju u Splitu u zgradi u Mažuranovićevoj ulici u kojoj je živjela njegova obitelj prije selidbe u Podstranu-Grljevcu kod Splita.

No, Vicenco ima i adresu u obiteljskoj katnici u Podstrani koja glasi na njegovog oca Gorana koji  je sada vlasnik tvrtke Maja Sopta j.d.o.o. u kojoj je Maja direktorica. Prethodno je bio vlasnik tvrtke Profil inox koja je sada vlasništvo Zagrepčanina Ilije Antunovića koji je ujedno i direktor. U Profil inoxu direktorica je bila i Vesna Sopta. Što se pak tiče Maje Sopta ona je direktorica i u tvrtci Maja Boat čiji je vlasnik Goran. Maja Sopta prošlog kolovoza spominjana je u Slobodnoj u članku pod naslovom: 'Brodica s turistima nasukala se na glavni mul Kašjuna, zasad nema dojava o ozlijeđenima, ali bi im moglo prisjesti razgledavanje Splita s mora'. U članku je objavljeno kako se brodica koji turistima nude razgledavanje Splita s morske strane oko 13.30 sati nasukala na nasuti "lukobran" uvale Kašjuni.

'Na fotografiji objavljenoj na Facebook stranici Prometne zgode i nezgode vidljivo je da je brodica "nasjela" na stijene koje štite vrh obalnog nasipa. Za sada nije poznat uzrok pomorske nezgode niti je li među putnicima bilo ozlijeđenih. Riječ je o čeličnoj brodici registracijske oznake 995-ST, dužine 11,95 metara, izgrađenoj 2008. godine, a njezin upisani vlasnik je Aleksandar Sopta, dok se u nacionalnom Upisniku brodova kao zakupnica navodi Maja Sopta' - pisalo je u Slobodnoj. Inače, Aleksandar Sopta je imao nekoliko tvrtki, primjerice Pablo d.o.o.  preko koje je držao lokal u Splitu a trgovao je i nekretninama preko Matulić nekretnina. Lokali koji je držao preko tvrtke Pablo svojedobno je zabranjen rad poslije 24 sata. U službenoj odluci pisalo je obrazloženje kako je MUP, odnosno PU Splitsko – dalmatinske I. Policijske  postaje Split podnijelo Gradskom poglavarstvu Grada Splita putem Službe za gospodarstvo i razvitak  12. svibnja 2008ešće u kojem se navodilo sljedeće:

„Praćenjem stanja u i oko ugostiteljskih objekata uočeno da je u posljednje vrijeme u 11 navrata evidentirane dojave građana o narušavanju javnog reda i mira u ugostiteljskom objektu tipa caffe bar „RED ROOM“, Carrarina poljana 4 u Splitu u vlasništvu Aleksandra Sopte iz Splita... Raščlambom prekršaja utvrđeno je da je do narušavanja javnog reda i mira došlo u jednom slučaju od strane gosta protiv koje je podnesen optužni prijedlog poradi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.“, cit. završen. MUP je u istom izvješću zatražio da se predmetnom ugostiteljskom objektu izrekne mjera zabrane mogućnosti rada iza 24.00 sata. Stanari Carrarine poljane također su uputili predstavku od 30. svibnja 2008. godine u kojoj navode da se u predmetnom ugostiteljskom objektu učestalo remeti javni red i mir,  prave prekršaji prekoračenja radnog vremena te također traže da se istom ugostiteljskom objektu izrekne mjera zabrane rada iza 24.00 sata' - pisalo je u služenoj doluci.

Tvrtku Pablo je kasnije Aleksandar Sopta prodao a kasnije je i ugašena kao i njegova tvrtka za nekretnine. Inače, Vicencov otac Goran i Aleksandar su najuža obitelj. Naime, tvrtku Profil inox osnovali su zajedno Goran i Krešo Sopta. Krešo je u sudski registar prijavio adresu u Hektorovićevoj u Splitu, istu koju je prijavljivao i Aleksandar kada je registrirao svoje ugašene tvrtke. Iz vlasničkog lista obiteljske katnice u Domagojevoj ulici u Podstrani - Grljevac kraj Splita, gdje živi najuža obitelj Vicenca Sopte, prijatelja nestalog Mateja, upisano je kako je vlasnik Goran sin Vice Sopte. Logično je zaključiti da su Krešo i Goran braća a Aleksandar i Vicenco bratići. U svakom slučaju svi su oni izravni potomci Vice Sopte. No, tu dolazimo do najdramatičnijeg dijela priče. Naime. ime Vice Sopte spominjano je u medijima ali i službenim dokumentima Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih šteta.

Tako članak na Dnevno.ba od 13. rujna 2015. pod naslovom 'Na današnji dan su Marijana Šimundića likvidirali Vice Sopta i suradnici' govori o davnom ubojstvu u njemačkom Stuttgartu: 'Navečer 13. rujna 1967., dok su Doris i Šimundić vodili ljubav u automobilu na jednom parkiralištu pored gradića Weilimsdorfa kod Stuttgarta, ubojica Jozo Cvitanović približio se automobilu i kroz otvoreni prozor ispalio šest hitaca iz revolvera kalibra 7,56 u Šimundića. Dok je Šimundić izdisao, Doris Andreas je zajedno sa Cvitanovićem istoga dana pobjegla u Jugoslaviju. Marijan Šimundić, rodom iz Lovreća kod Imotskog, ubijen je 13. rujna 1967. kod Stuttgarta. Priprema ubojstva započela je nasrtljivim udvaranjem ljepuškaste Njemice koja se predstavljala kao Andreas Doris. Gotovo svakodnevno je navraćala u Šimundićev restoran. Šimundić koji je inače bio veoma oprezan, nije posumnjao da njome manipulira UDBA preko njegovog zemljaka Joze Cvitanovića iz Prološca Donjega kraj Imotskoga.

Doris je uspjela ostvariti zadatak: namamiti Marijana Šimundića na mjesto gdje će ga Cvitanović moći nesmetano ubiti.Uvečer 13. rujna 1967., dok su Doris i Šimundić vodili ljubav u automobilu na jednom parkiralištu pored gradića Weilimsdorfa kod Stuttgarta, ubojica Jozo Cvitanović približio se automobilu i kroz otvoreni prozor ispalio šest hitaca iz revolvera kalibra 7,56 u Šimundića. Dok je Šimundić izdisao, Doris Andreas je zajedno sa Cvitanovićem istoga dana pobjegla u Jugoslaviju.... Njemačka policija je relativno brzo razjasnila cijeli slučaj. Utvrdila je da je pravo ime Doris Andreas zapravo Brunhilde Koblenz. Državni odvjetnik iz Stuttgarta Dieter Jung zatražio je 1969. godine od Jugoslavije njezino izručenje, kao i izručenje Joze Cvitanovića. Odgovor je stigao iz Beograda tek nakon godinu dana. U njemu se Cvitanovića uopće nije spominjalo, a za Koblenzovu se tvrdilo da se zahtjevu njemačkog Državnog odvjetništva ne može udovoljiti, pošto je Brunhilda Koblenz u međuvremenu postala državljanka Jugoslavije. 

Jozo Cvitanović je umro u svojoj 56. godini u Splitu, a pokopan je 4. lipnja 1983. na groblju u Prološcu Donjem. Brunhilde Koblenz, osjećajući se zapostavljena i u nadi da je njezin slučaj zaboravljen, odlučila se već u srpnju 1984. vratiti u Njemačku. Iako je dobila jugoslavensku putovnicu na lažno ime, njemačka policija znala je za njezin dolazak i uhićena je već u zračnoj luci u Stuttgartu. Zemaljski sud u Stuttgartu osudio ju je na devet godina zatvora. Prema izjavama visokih dužnosnika UDBA-e, ubojstvo Marijana Šimundića organizirali su inspektor splitske UDBA-e Vice Sopta i tadašnji šef Centra SDS Split, Marko Roglić. Vice Sopta je umro, a Marko Roglić je postao poznat početkom devedesetih godina kao financijer “Slobodnog tjednika” Marinka Božića' - piše u tom članku. Vice Vukojević je ustavni sudac u mirovini i prvi predsjednik "Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava' koji je više puta apostrofirao ulogu Vice Sopte kako u progonu njega osobno tako i u odgovornosti za likvidaciju hrvatskog emigranta. Ime djeda Matejevog prijatelja ušlo je u službeno izvješće te komisije i dostupno je na linku.

Mediji i dio javnosti pitaju se zbog čega je slučaj nestanka Mateja Periša drugačiji od svih drugih nestanaka koji nisu zadobili medijsku pozornost niti su na njih usmjereni toliki istražni kapaciteti. Također, pitaju se ima li taj slučaj neku dublju pozadinu ili je pak riječ o tome da je pažnja javnosti usmjerena prema nestanku Mateja Periša koji je danima bio udarna vijest u meidjima pa vlasti u Srbiji I Hrvatskoj su dobili mali predah da tumače nepopularne mjere koje se tiču korone i drugih vitalnih problema. S druge strane postavlja se pitanje jesu li Matejevi prijatelji rekli sve što su imali za reći ili je nešto zatajeno. U tom kontekstu važna je pozadina i svaki mogući kontekst jer je još nepoznato je li Matej nestao usljed nekih iznenadnih okolnosti koje su nastale u Beogradu i ima li netko od negovih prijatelja možda neku spoznaju za koju i ne zna da je relevantna puno više nego što misli. Inače, na stranicama srbijanskog MUP-a uz podatke i sliku Mateja Periše piše samo da je napustio društvo i nestao.

Zanimljivo je i zaključiti kako se i u ovoj priči zrcali hrvatska pomirba u kojoj su potomci ljudi suprotstavljenih uvjerenja objedinjeni kroz zajedničko odrastanje i prijateljstvo. Kao što smo već pisali Matejev otac Nenad Periš ugledni je splitski HDZ-ovac, a i sam hrvatski premijer Andrej Plenković potvrdio je kako ga poznaje.  Na samom primjeru prijateljstva nestalg Mateja i Vicenca Sopte može se govoriti kako je protok vremena omogućio pomirbu desnih i lijevih, progonjenih u bivšem jugo sustavu i njihovih progonitelja a koju je zagovarao i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. U ovom slučaju to se dogodilo na razini treće generacije. Preostaje nam samo vidjeti što će dalje donijeti istraga nestalog Mateja Periša kako bi iz njegovog nestanka bila isključena svaka druga konotacija, i svako politikanstvo, te kako bi ostale  samo činjenice detektirane istragom i, nadajmo, se sretnom svršetku.