Kada je prošle godine objavljena vijest kako je umro Udbaš i KOS-ovac Marko Roglić, stric Branka Roglića i ujak Juroslava Buljubašića desni portali citirali su sadržaj osmrtnice: »U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, djed, svekar, gospodin MARKO ROGLIĆ preminuo u utorak 23. ožujka 2021. u 91. godini. Pogreb dragog pokojnika bit će u četvrtak 25. ožujka 2021. u 11.40 sati iz mrtvačnice na Mirogoju. Počivao u miru! Tugujući: supruga Anuška, sin Ognjen, unučad Ana i Martin, snaha Zrinka te ostala tugujuća rodbina«. Slovenac Rado Pezdir koji govori i piše o sprezi starih komunističkih struktura, UDBA-e i cjelokupne kleptokracije bivše države svojedobno je objavio:

'U posjedu sam dosjea Svetozara Tedeschija, detaljno sam pročitao praktički sve o tome čovjeku i o njegovoj obitelji, još od vremena kada je bio mladi ‘direktor općeg sektora u brodogradilištu Korčula’. Surađivao je s jugoslavenskim tajnim službama kao doušnik ‘Brod’, sa splitskom UDBA-om gdje upoznaje Marka Roglića, vrlo bliskog rođaka Branka Roglića, koji nakon 90-ih postaje utjecajni tajkun i vlasnik je mega velike ‘Orbico grupe’, surađivao je i s britanskim tajnim službama i Johnom Mottom, progonjen je zbog privrednog kriminala, pa sve do 90-ih kada je bio vlasnik tvrtke ‘Rothen’ iz Trsta, u kojoj svoju karijeru započinje i mladi Emil”, navodi politički analitičar. U to vrijeme druži se s Celestinom Sardelićem iz CK SKH, a prijatelj je po korčulanskoj ‘zemljačkoj liniji’ i s Eugenom Padovanom, koji je zaposlen u jugoslavenskoj vladi u Beogradu.

Zagrebački Centar SDS-a je krajem ožujka 1988. nad njim pokrenuo ‘prethodnu operativnu obradu’ jer je sudjelovao ‘u makinacijama na štetu naše privrede’, te da ‘u sprezi s poslovnim ljudima … potkrada naše radne organizacije’. Obradu je odobrio osobno načelnik Centra Kolja Družić. Godine 1988. zagrebački centar SDS-a bilježi i kako je Svetozar, kao strastveni kockar, ‘dosta blizak s izvjesnim Arkanom, Crnogorcem iz Beograda, čiji je otac bio u partizanima i pukovnik je JNA’. Izvor je citirao Tedeschija koji mu je rekao da je Arkan ‘Dolančev čovjek, po čijem je nalogu, a za potrebe UDBA-e, u inozemstvu likvidirao neke ljude’. Bilježi se kako su Tedeschi i zloglasni Željko Ražnatović ‘za novu godinu pregovarali s direktorom hotela ‘Esplanade’ u Zagrebu oko dovođenja grupe od 50-ak stranih kockara’. I tako dalje, i tako dalje. Ljudi poput Svetozara, odnosno Emila Tedeschija, je bezbroj. Osim spomenutih Artukovića iz ‘Francka’, Vlahovića iz ‘TDR-a’, Roglića iz ‘Orbica’… cijeli je niz i drugih imena, redom bivših suradnika tajnih jugoslavenskih službi, koji su na krajnje sumnjiv i netransparentan način bivše društveno vlasništvo transferirali u vlastite džepove, ili su pokradeni ‘prljavi’ novac oprali kupujući te kapacitete. Jedan od prvih, koji je o tome znanstveno progovorio je slovenski sveučilišni profesor, ekonomist i matematičar dr. Rado Pezdir, koji je iznio veliki broj činjenica o ‘monstrumu INA’, to jest o ‘plavoj hobotnici’ iz koje je novac izvlačen iz RH.

Pezdir je u ljubljanskom arhivu pronašao originalne dokumente o povezanosti hrvatskih tajkuna i UDBA-e, govorio je kako su opljačkani milijuni kojima su u pretvorbi kupovana hrvatska poduzeća, zatim tko vlada našim gospodarstvom i bankama te posebno zanimljivo kako se komunistički vrh sa službama bivše države još 80-ih dogovorio o pljački Hrvatske i Slovenije. On vrlo detaljno opisuje način na koji je novac odlazio iz INA-e. INA bi davala kredite različitim poduzećima u RH, bili su fiktivni, kao što su bili fiktivni i vlasnici tih poduzeća, a pravi vlasnici su oni koji su ispumpavali novac iz INA-e. Poduzeća u Lihtenštajnu ili Luksemburgu pa na Karibima, su kupovali naftu i prodavali je INA-i, a INA nije imala novac, pa su uzeli kredit od tih istih tvrtki, koje su im obračunavale ogromne kamate. To je bio jedan od načina na koji je nastajao novac iz RH.

Samo sredinom 80-ih, u samo jednoj godini, nestao je trag od 100 milijuna njemačkih maraka iz INA-e, objašnjavao je Pezdir, te dodaje kako je pronašao originalne dokumente iz kojih je vidljiva ilegalna trgovina UDBA-e, odnosno vidljivo je da su svi centri UDBA-e zasebno otvarali svoje račune u Švicarskoj, ako dođe do rata i slično'. Nismo autentični sudionici tog vremena da bismo tvrdili kako je sve upravo tako ali posjedujemo bezbroj dokaza i indicija kako su veze među potomcima komunističke elite vrlo žive i utjecajne i dan danas. Postalo je to vidljivo i na slučaju tragično preminulog Splićanina Mateja Periša čije je tijelo isplivalo iz Dunava kod Ade Huje nakon skoro pet mjeseci bezuspješne potrage. Komentatori na društvenim mrežama nisu se mogli načuditi kako je tako u intervjuu i to bez ikakvih posljedica mogla improvizirati i manipulirati splitska poduzetnica s adresom u Podstrani Maja Sopta, osoba kojoj je Periš uputio zadnji poziv prije svoje tragične smrti.

Prateći taj slučaj objavili smo niz tekstova iz kojih je proizlazilo kako Maja Sopta ima očito moć koja potječe još od njezinog pokojnog djeda Vice Sopte, bivšeg šefa splitske Udbe kojeg je Vice Vukojević prozivao za svoj progon ali isto tako koji je prozivan i za ubojstvo imotskog emigranta u Njemačkoj Marijana Šimundića iz Lovreća o čemu smo pisali. Znakovito je bilo kako se na tom slučaju ispreplela naoko nebitna poveznica između činjenice da je Vicu Vukojevića svojedobno osudio otac punca Emila Tedeschia juniora. Naime. Nikola Perenčević, djed Nike Perenčević ex. Cizel a sada Tedeschi koja je nedavno rodila prvog unuka hrvatskom tajkunu Emilu Tedeschiju sr. kao komunistički sudac osudio je tog bivšeg HDZ-ovog saborskog zastupnika i bivšeg Ustavnog suca koji je progonjen u komunizmu o čemu smo pisali. No, poveznice tu nisu prestale. Na margini slučaja isplivala je i priča o videu koji je povezivao slučaj Mateja Periša i neke druge nestanke a koji je tijekom potrage za nestalim Splićaninom bio emitiran na beogradskoj TV Avala.

Video s YouTube kanala TV Avale pod naslovom 'Šta povezuje Mateja Periša i druge tragedije' uklonjen na zahtjev beogradskog predstavništva Tedeschijeve Atlantic grupe o čemu smo objavili zasebni članak. Naravno da nam intencija nije napisati kako je tajkun Tedeschi povezan s nestankom Mateja Periša. Bože sačuvaj. No, svi ovi spomenuti elementi su istaknuti u članku samo da se vidi kako pojedini akteri uživaju posebne pozicije i statuse samo zbog mreža i veza iz komunističkog razdoblja. U tom kontekstu komentatori na društvenim mrežama mogli su se beskrajno čuditi kako to da je Maja Sopta mogla izjaviti da su je beogradski istražitelji tješili i kako nitko nije poveo ozbiljnu istragu o nelogičnostima i lažnim izjava o vremenu ili o činjenici da je u mobitelu imala rutu Matejevog kretanja o čemu smo već pisali. Sve je to kod običnih ljudi uvrstilo uvjerenje kako u regiji ne vladaju zakoni i ne provode se uobičajene procedure već da caruju imuniteti i privilegije na temelju pripadnosti ex-jugoslavenskoj komunističkoj eliti i tajnim službama te da su te veze nadnacionalne, odnosno egzistiraju i dalje u novonastalim državama bivše Jugoslavije.

U tom kontekstu znakovito je spomenuti i kako su se brojni komentatori pitali za činjenicu da je u istrazi oko Mateja Periša podjednako bio zaštićen klub Gotik u kojeg se nije dublje ulazilo što su dovodili u vezu s činjenicom moćnih veza gazde Gotika Srećka Ćirovića i njegove umreženosti kako s moćnicima iz politike tako i podzemlja ali i da istraga nije temeljito obuhvatila Matejevo splitsko društvo s kojim je bio prije nestanka i tragične smrti. U tom kontekstu opet je isplivao Udbaški element iz ex-jugoslavenskih vremena. Naime, Zoran Bokšić, otac braće Mira i Vinka Bokšića, bio je dugo godina član NO-a luksuznog bračkog hotela Pastura čiji je vlasnik partner bivšeg slovenskog Udbaša Dragana Isajlovića koji je krajem osamdesetih osobno uhitio bivšeg slovenskog premijera Janeza Janše što smo i objavili. U istom hotelu godinama je bio nadzornik i njegov pokojni otac koji je imao adresu i u Šibeniku Živko-Krešo Bračić o čemu smo prethodno pisali.

Ovaj digresijski uvod bio je nužan kako bismo ilsutrirali da je malo slučajnih poveznica među elitama koje vladaju na ovim prostorima. Stoga nimalo ne čudi da su iznajmljivanje luksuzne vile u hvarskoj uvali s tek nekoliko reprezentativnih posjeda unuci pokojnog komunističkog moćnika koji je sudio blaženom kardinalu Alojziju Stepincu - Jakova Blaževića - povjerili tvrtci Orvas Branka Roglića. Prema podacima sa Sudrega jedini vlasnik Orvas d.o.o. je Roglićeva tvrtka Orbico, prokustist je Branko Roglić a članovi uprave Splićanin Tonći Roglić i Ema Škrabar iz Solina. Tvrtka Orvas preko web stranice Orvas-villas.hr iznajmljuje svoje i tuđe luksuzne vile na Jadranu. Tako je u njhovoj ponudi vila Camelia koja osim luksuznog uređenja, vrta, bazena ima i pristup vlastitoj plaži u uvali Uljeni bok. Tik do vile Camelia nalazi se luksuzna vila koja je uknjižena na Željka Krištovića, supruga Dubravke Blažević, jedne od tri kćeri pokojnog Jakova Blaževića.

Obitelj Krištović - Blažević živi u Parizu većinu godine a dio ljeta su na Hvaru. Vila Camelia koju iznajmljuje Roglićev Orvas na vrhuncu sezone može se unajmiti po cijeni od 2.200 eura za noć. U vlasničkom listu po pola su uknjiženi unuka Jakova Blaževića Maša te unuk Luka Krištović - Blažević. On je postao međunarodno priznati odvjetnik o kojem smo nedavno pisali. U Uvali Uljeni Bok na Hvaru susjedi obitelji Jakova Blaževiča još su Zgarepčani Vladimir Bilandžić i Svetlana Božinović iz Hvara, Beograđanin Radovan Marinković, Splićani Goran i Ranko Domačić, Hvaranin Radoslav Benčić te zagrebački tajkun Josip Kordić. U tom mikro rajskom svijetu gdje caruje luksuz potomaka Stepinčevog tužitelja očito je kako su samo najbogatiji 'furešti' posjednici vila s pristupom plažama koje su skoro pa privatnog tipa. Uvala Uljeni bok nalazi se u neposrednoj blizini rezidencije Kovač u kojoj ljetuje hrvatski predsjednik Zoran Milanović a tijekom svoja dva mandata ljetovao je i bivši predsjednik Stipe Mesić te Ivo Josipović.

Mesić je osobni prijatelj i s Blaževićevim zetom Željkom Krištovićem. Prema foto galeriji na web stranici orbas-villas.hr unuci Jakova Blaževića imaju vilu od 300 m2 za maksimalno 12 osoba, s pet kupaona, bazenom površine 23 m2 i dubije 1,5 m, 6 spavaćih soba, 2 terase, 6 tuševa te najluksuznije opremljenu. Zanimljivo je kako se taj objekt u zemljišnim knjigama vodi kao tri puta manji, nije upisan ni bazen a vila Blaževićevog zeta koja također ima bazen upisana je kao šuma. U listopadu 2002. na čestici Željka Krištiovića upisan je spor. No, taj spor očito nije nigdje odmaknuo a zet Jakova Blaževića poznat je po svojoj bahatosti.  Vila Camelia koju iznajmljuju unuci Jakova Blaževića bila je do lipnja 2013. upisana na Željka Krištovića a tada ju je on darovnim ugovorom prenio na svoju djecu. Ta je vila u zemljišnim knjigama upisana kao kuća površine 114 m2 te vrt.

Nigdje nije upisana niti kvadratura s kojom vilu Roglićeva tvrtka oglašava zainteresiranim turistima, nije upisan ni bazen a ni izbetonirana, očito bespravno izbetonirana plaža koja tako funkcionira kao uzurpirano pomorsko dobro. Isto kao i u Uvali Vruja gdje je sponzor i prijatelj predsjednika Zorana Milanovića uzurpirao i izbetonirao uvalu zbog čega je kažnjen. U listopadu 2002. na čestici Željka Kristovića upisan je spor. No, taj spor očito nije nigdje odmaknuo a zet Jakova Blaževića poznat je po svojoj bahatosti. Svojedobno je hodao hvarskom vilom i na sav glas govorio: 'Podmititi sve komisije'. Ta njegova izjava sublimira sustav funkcioniranja društva na ovim prostorima puno uvjerljivije i moćnije od svih proklamiranih pravila i donesenih zakona. 'Udba kao sudba' nije zato uzrečica koja je bez veze preživjela sve do današnjih dana i koja demaskira pozadinu svijeta i društva u kojem živimo gdje moćnici iz sjene u svojim rukama drže poluge politike, moći, kapitala ali i plivaju u luksuzu koji oni dubokog džepa mogu unajmiti na kratko. (Nastavlja se...)