Prije nego što je protiv njega podignuta optužnica Bernard Šljivar godinama je posluživao saborske zastupnike i njihove goste u saborskom kafiću. Bio je poznat pod nadimkom konobar Berni. Protiv njega optužnicu je podiglo Općinsko kazneno odvjetništvo u Zagrebu. Nakon donesene oslobađajuće presude ODO Zagreb se žalio Općinskom kaznenom sudu jer je, kako tvrde 'NEZAKONITO' odbio saslušati kao svjedoka liječnika psihijatra koji je svjedočio prijetnjama. Bivši konobar Berni iznosio je prijetnje i na račun Ante Đapića i Andrije Hebranga. Zanimljivo je kako na svom Facebook profilu objavljuje postove koji promoviraju lik i djelo bivšeg suca Mislava Kolakušića, sada hrvatskog zastupnika u EU parlamentu. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu uputilo je 7. lipnja ove godine Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu žalbu protiv presude donesene 12. svibnja 2022. u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Bernarda Šljivara. Tom bivšem saborsko konobaru sudilo se zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona. O slučaju smo pisali u listopadu prošle godine u članku pod naslovom: 'ODLUKA OPĆINSKOG KAZNENOG SUDA Saborskom konobaru nakon istražnog zatvora zabranjen pristup Saboru i Vladi uz obvezu javljanja u Vrapče - Bernard Šljivar desetljećima je radio na Markovom trgu i služio saborske zastupnike prije nego što  se zbog prijetnje našao na meti Općinskog državnog odvjetništva'. Istaknimo kako je ODO Zagreb uložio žalbu 'zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja'. Iz obrazloženja je vidljivo da ODO Zagreb smatra da oslobađajuća presuda za Bernarda Šljivara 'nije na zakonu osnovana jer je donesena temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja'.

Citiramo žalbu: ' U obrazloženju odluke sud u nekoliko navrata tvrdi kako "….ni na koji način nije dokazano da bi okrivljenik Bernard Šljivar ozbiljno prijetio većem broju osoba inkriminiranog dana na liječničkom pregledu u Klinici za psihijatriju KBC Zagreb, konkretno sadašnjim i bivšim zaposlenicima Hrvatskog sabora te predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću kako bi ih uznemirio i ustrašio pa tako niti da bi on inkriminirane riječi izgovorio…" te u kratkim crtama rečeno, ovu tvrdnju argumentira obranom okrivljenika koju prihvaća kao vjerodostojnom (na stranici 7 točka 8. presude), činjenicom da je liječnica Paula Marinović koristila blagodat privilegiranog svjedoka, (stranica 6 točka 7.4.) kao i iskazom svjedokinje Marije Vrhovski koja je, prema ocjeni suda, potvrdila okrivljenikovu obranu. Dakle, sud u nekoliko navrata obrazlaže kako iz niti jednog dokaza "ne proizlazi da bi okrivljenik tom prilikom izgovorio da treba ubiti Plenkovića, Jandrokovića, Andriju Hebranga i Đapića". 

Uvodno napominjem da je točno da u pogledu dijela činjeničnog opisa koji glasi "govorio…da treba ubiti "Plenkovića, Jandrokovića, Andriju Hebranga i Đapića" ovo djelomično nije utvrđeno, odnosno nisu utvrđene prijetnje samo u odnosu na Andriju Hebranga i Antu Đapića, i nije eksplicite utvrđeno da je rekao da treba ubiti "Plenkovića i Jandrokovića". Ovo je međutim, moglo biti utvrđeno ispitivanjem, po državnom odvjetništvu predloženog svjedoka Sašu Jevtovića, no ovaj je prijedlog sud odbio. Radi se o svjedoku koji je, kao stariji liječnik, supotpisao nalaz liječnice, od 20. listopada 2020., a kojim su nalazom nesporno notirane upravo prijetnje činjenično opisane. Da li je okrivljenik inkriminiranog dana prijetio ubojstvom i opisanim dužnosnicima, kako je mu je to, između ostaloga stavljeno na teret, sud je mogao utvrditi ispitivanjem predloženog svjedoka, jer je  presumirani svjedok Saša Jevtović, i o konkretnijem sadržaju prijetnji zasigurno bio upoznat no ovaj je prijedlog, smatramo nezakonito, sud odbio.Isto tako, ono što je nesporno u postupku utvrđeno, što je i sam sud konstatirao u obrazloženju no u nedovoljnoj mjeri cijenio, jest da iz citirane liječničke dokumentacije za okrivljenika doslovce proizlazi da:

"prijeti agresijom prema nadležnima u Saboru gdje radi kao konobar, navodi kako će ih sve poubijati, zavrnuti im vratom i dečko koji je neki dan propucao policajca nije krivo napravio, samo će on po točnima pucati, a ne krivom kao on te kako su se stvari prije rješavale na drugi način, Dubrava ima drugačije zakone, treba ih isprebijati. Mene kad uhvati se ne znam kontrolirati, u prošlosti je, kako navodi, zbog svojih agresivnih ispada završavao u zatvoru". Prema tome, iz ovog nalaza nesporno proizlazi da je okrivljenik upravo inkriminirane prijeteće riječi izgovorio.  Ovdje valja napomenuti da je svjedokinja Marija Vrhovski, navela (na stranici 2 raspravnog zapisnika od 12. svibnja 2022. u drugom odjeljku) da su se okrivljenikove prijetnje (one koje su opisane u bolničkoj dokumentaciji) konkretno odnosile na predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade RH. Prema tome iz ovoga proizlazi da su se ove prijetnje odnosile na Gordana Jandrokovića i na Andreja Plenkovića.

U tom smislu smatram da je sud, samo neznatnom intervencijom u  zakonski opis, bio dužan razmotriti postojanje obilježja iste kvalifikacije ovog kaznenog djela, ali drugog zakonskog opisa; prema službenoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njegovim radom ili položajem. Iz samog je činjeničnog opisa naprosto jasno da su njegove prijetnje bile upućene Andreju Plenkoviću kao predsjedniku Vlade i Gordanu Jandrokoviću kao predsjedniku Hrvatskog sabora. Sud je ovo međutim, propustio učiniti.  Nadalje, ističemo kako pri ispitivanju svjedokinje Paole Marinović, nakon i unatoč upozorenja o pravu blagodati, nije postojalo zakonske zapreke da ju se ispita o činjenicama koje se ne odnose na obvezu čuvanja liječničke tajne, i na blagodat, nego se odnose ne činjenice o počinjenom kaznenom djelu. Naime, liječnička tajna propisana je Zakonom o liječništvu kao i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, pa je tako odredbom članka 21. Zakona o liječništvu propisano da sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, liječnik dužan čuvati kao tajnu, i to osim ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Dakle, radi se isključivo o činjenicama koje se odnose na zdravstveno stanje. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i to članom 164. stavak 2. Zakona, propisano da se "podaci o zdravstvenom stanju pacijenta mogu priopćiti na zahtjev "sudbene vlasti". U tom smislu kada se ova odredba poveže sa odredbom članka 21. Zakona o liječništvu koja propisuje da je liječnik obvezan čuvati kao liječničku tajnu o onom što je saznao o pacijentu "…" u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem te da je to dužan kao tajnu čuvati osim ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano te kako je citiranim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisano da podatke o zdravstvenom stanju pacijenta liječnik može priopćiti na zahtjev, između ostalog, i sudbene vlasti, smatram kako nije bilo nikakve zapreke da se ova svjedokinja ispita pa i u  pogledu zdravstvenog stanja okrivljenika. Konačno, iako je svjedokinja Paola Marinović koristila blagodat, sud je pročitao bolnički nalaz, potpisan i po svjedokinji koja je koristila blagodat.

Ponavljamo, smatramo da okolnosti na koju je svjedokinju trebalo ispitati nisu okolnosti obuhvaćene pravom ove svjedokinje na blagodat. Nadalje, u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti i sljedeće. Naime, sud je, kako je to već ranije rečeno, oslobađajuću odluku  obrazložio i temeljio ju,  između ostalog,  i na obrani okrivljenika koju je, kako je to naveo, prihvatio kao vjerodostojnu, te utvrdio  da je njegova obrana potvrđena  ostalim izvedenim dokazima. Smatramo da je sud pogrešno cijenio okrivljenikovu obranu vjerodostojnom te da je pogrešno utvrdio da je bi obrana bila  potvrđena ostalim dokazima. Upravo suprotno; niti je obrana vjerodostojna, niti je potvrđena drugim dokazima, već je proturječna ostalim dokazima, i to u pogledu odlučnih činjenica. Naime, kada je sud cijenio obranu okrivljenika, čini se da je cijenio isključivo obranu iznesenu na raspravi, a propustio cijeniti njegovu obranu prilikom prvog ispitivanja.

Tada je okrivljenik u potpunosti porekao da bi uopće izgovorio prijeteće riječi, dapače je naveo da je sama doktorica, odnosno svjedokinja Paola Martinović, rekla da je taj "dečko bio u pravu", referirajući se na nedavne događaje pucanja ispred Hrvatskog sabora. Isto tako, sud je očito prihvatio citirani nalaz od 20. listopada 2020., kojim su nesporno notirane inkriminirane prijetnje pa je prema tome njegova obrana pogrešno prihvaćena kao vjerodostojna i suglasna sa drugim dokazima. U pogledu okrivljenikove obrane napominjemo i to da je sud propustio cijeniti  okolnost da je okrivljenik u nekoliko navrata u svojoj obrani ponovio da je inkriminiranog dana otišao kod liječnika jer je trebao bolovanje te da isto tako iz nalaza liječnika proizlazi da je okrivljenik odbio predloženu promjenu terapije pa je, smatram, upitno da li je toga dana okrivljenik doista došao po pomoć liječnika kako to tvrdi sud, jer je, a kako to jasno proizlazi iz ovog nalaza, odbio tu pomoć, odnosno odbio je terapiju ili je naprosto došao tražiti bolovanje.

Napominjemo da se i iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskih vještaka u nekoliko navrata razabire da okrivljenik ne uzima redovito terapiju, da ju samo ordinira ili pak da ju uopće ne uzima, pa je upitno, da li je, a s obzirom na to da mu je utvrđen i disocijalni poremećaj ličnosti, a ovo nije bolest nego je, kako i sama riječ kazuje, poremećaj ličnosti, doista tražio pomoć ili je, kako se i sam brani htio bolovanje kako bi izbivao s posla. Isto tako, u odnosu na tvrdnju suda (na stranici 6 pod točkom 7.6.) da se okrivljenik "samoinicijativno obratio i to zbog lošeg psihičkog stanja u kojem se tog dana nalazio nadležnoj liječnici tražeći potrebnu liječničku pomoć…" te da je "…bio u rastresenom psihičkom stanju tada, kao što je sam iskazivao, a potvrdila je i svjedokinja Marija Vrhovski jer se i njoj žalio prethodno", smatram da se ovakav zaključak o okrivljenikovom psihičkom stanju tempore criminis nije mogao, bez odgovarajućeg očitovanja psihijatrijskog odnosno psihologijskog vještaka donijeti.

Iz nalaza i mišljenja kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja proizlazi samo da je kod okrivljenog utvrđen anksiozno depresivni poremećaj kao i elementi mješovitog poremećaja ličnosti dissocijalnih obilježja te da je njegovo shvaćanje postupanja i mogućnost vladanja voljom bilo smanjeno. Vještaci nigdje u svom vještvu ne govore o njegovom "rastresenom psihičkom stanju" niti ovu tvrdnju mogu potvrditi svjedoci koji u tom smislu nisu stručni. Uostalom, smanjena ubrojivost nije osnov za oslobađajuću odluku, odnosno nije osnov za tvrdnju da okrivljenik nije postupao sa namjerom. Sud u istom odjeljku na stranici 7, obrazlaže kako niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je okrivljenik upućivao prijeteće riječi prema zaposlenicima Hrvatskog sabora i predsjedniku Vlade (što ponavljamo naprosto nije točno), te nastavno tvrdi kako nije utvrđeno da bi ove riječi izgovorio s namjerom da time ustraši i uznemiri adresate.

Potom razlaže i to "da je takvu namjeru okrivljenik Bernard Šljivar imao zasigurno bi kao konobar zaposlen u Uredu za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade imao načina da tako nešto kaže, neposredno ili posredstvom drugih osoba kako bi bilo preneseno adresatima i time bile te osobe dovedene u stanje uznemirenosti i ustrašenosti". Okolnost da okrivljenik do sada nije upućivao prijetnje zaposlenicima pa i imenovanim zaposlenicima Hrvatskog sabora ne znači da ih nije izgovorio inkriminiranog dana i ovo smatram da naprosto nije argument na kojem se može temeljiti oslobađajuća odluka. Sud ponavlja  kako "ni na koji način nije dokazano da bi pri tome okrivljenik smatrao da će isto bilo kome biti preneseno kako bi ga se uznemirilo i ustrašilo".

Ovakav zaključak je, po našem mišljenju, pogrešan, jer je naprosto činjenica da su prijetnje prenesene adresatima, a ovo proizlazi iz iskaza svjedokinje Marije Vrhovski, ravnateljice Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH, dakle, prenesene su uposlenicima Hrvatskog sabora, i konkretno, prenesene su, prema njenoj dikciji, Andriji Plenkoviću i Gordanu Jandrokoviću. U pogledu tvrdnje suda kako nije dokazano da bi okrivljenik smatrao da bi ove riječi koje su notirane nalazom bile prenesene svojim adresatima s ciljem ustrašivanja i uznemiravanja smatram da je sud tvrdeći ovo propustio pomnije cijeniti činjenicu da su prijetnje koje su opisane u liječničkom nalazu detaljno elaborirane: "prijeti agresijom prema nadležnima u Saboru gdje radi kao konobar, navodi kako će ih sve poubijati, zavrnuti im vratom i dečko koji je neki dan propucao policajca nije krivo napravio, samo će on po točnima pucati, a ne krivom kao on te kako su se stvari prije rješavale na drugi način, Dubrava ima drugačije zakone, treba ih isprebijati.

Mene kad uhvati se ne znam kontrolirati, u prošlosti je, kako navodi, zbog svojih agresivnih ispada završavao u zatvoru". Ovakve prijetnje, osim što su takve naravi da su objektivno podobne da nekoga zastraše, morale su biti obuhvaćene sviješću okrivljenika da su one upućene najvišim državnim dužnosnicima, dužnosnicima koje su visoko štićene osobe u državi i da tako opsežno elaborirane prijetnje mogu doći do svojih adresata, a što se konačno i dogodilo' - piše u žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu. Inače, Bernard Šljivar ima i Face profil na kojem objavljuje slike kako iz obiteljskog albuma tako i na motoru. Zanimljivo je kako dijeli objave u kojima se borba protiv ovrha dovode u vezu s aktivnostima bivšeg suca Trgovačkog suda u Zagrebu, sadašnjeg hrvatskog zastupnika u EU Parlamentu Mislava Kolakušića.