Profesora trgovačkog prava s Pravnog fakulteta prof. dr.sc. Sinišu Petrovića pokojni predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je u srpnju 1996. godine Redom hrvatskog pletera  za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Petrović je tada bio čovjek u dijelu javnosti omraženog HDZ-ovog ministra vanjskih poslova i bivšeg hrvatskog veleposlanika u SAD-u Miomira Žužula. U to je vrijeme Petrović bio daleko od imovinskog cenzusa koji ima danas i živio je u stanu svoga oca Davorina u maksimirskom neboderu  te vozio auto kupljen na leasing. Njegov tadašnji politički mecena Žužul kasnije je bio prvi lobist u Hrvatskoj za interese nekolicine moćnih američkih kompanija a nakon isteka diplomatske službe nastanio se u Washingtonu te radio za odvjetničko-lobističku tvrtku Squire Patton Boggs u kojoj se kasnije skrasio odvjetnik Luka Mišetić koji je postao poznat po obrani generala Ante Gotovine. Ta je tvrtka važna jer joj je povjereno zastupanje Hrvatske u arbitraži s Molom.

Pri tom uopće nije zanemarivo da je ista tvrtka zastupala u isto vrijeme i moćni ruski Gazprom koji je tada, kada je Hrvatska dala svoju punomoć, javno proklamirala kako želi kupiti mađarski Mol. No, to nikome u Hrvatskoj nije zazvonilo na uzbunu. O odnosu Milanovićevog prijatelja, kojeg su mediji označili terminom pajdo, kojeg je u vrijeme dok je aktualni predsjednik bio premijer imenovao kako za svog savjetnika tako i za predsjednika NO-a Ine više smo pisali u ranije objavljenom članku pod naslovom: 'NIJE APRILILILILILI Doznajte zašto šefica Zagrebačkog holdinga ovršava nekad svemoćnog Miomira Žužula - Bivši HDZ-ov ministar i veleposlanik više ne radi za ured koji zastupa Hrvatsku u washingtonskoj arbitraži Ine i Mola'. U uvodu tog članka smo napisali: 'Proteklih dana Zoran Milanović grmi na sve koji spadaju u najbliži Plenkovićev krug. Ne štedi ni premijera, ni 'Njonju', kako voli zvati predsjednika Sabora, a osuo je mučku paljbu i po Pupiju. Milanović se gnuša svega što ima veze s HDZ-om. No, ima jedna osoba koju su mediji prozvali Milanovićev pajdo a koja spaja predsjednika i jednog od HDZ-ovih prvaka. 

Radi se o Siniši Petroviću, Milanovićevom prijatelju kojeg je, dok je bio premijer, postavio za predsjednika NO-a Ine. Istog Sinišu Petrovića Žužul je doveo Tuđmanu pa je tako Milanovićev pajdo, preko Žužula, zadobio Tuđmanovo povjerenje i postao dio tima za Dayton. Kasnije je Petrovića prigrlio i Sanader pa je postao dio hrvatskog tima za pregovore s EU. Kada se Milanović s gnušanjem okrzne o sve koji imaju veze s HDZ-om postavlja se pitanje kako može 'probaviti' svoga pajdu kada ga je u prošlosti dijelio s tom omraženom strankom i tim omraženim ljudima. S obzirom da je predsjednik Milanović i kućni prijatelj sa Sinišom Petrović i njegovom suprugom odvjetnicom Marijanom Liszt koja je također prosperirala kao pregovaračica u mandatu HDZ-ovih Ive Sanadera i Jadranke Kosor, o čemu smo pisali u ranijem članku, postavlja se pitanje kako predsjednik  izlazi na kraj s tom, za njega, očito neuralgičnom situacijom koja ga dovodi do neurotičnog verbalnog pucanja po svim šavovima... Dakle, devedesetih je Miomir Žužul bio svemoćni ministar vanjskih poslova pa veleposlanih Hrvatske u SAD-u. Podsjetimo, bio je prvi hrvatski ministar koji je tijekom obnašanja dužnosti morao podnijeti ostavku i odstupiti iz Vlade zbog optužbi za korupciju i sukob interesa. Bilo je to 2006. godine a otišao je zbog Imostroja njegovih rođaka braće Žužul. Potom je ponovno rehabilitiran u mandatu Ive Sanadera. Bio je siva eminencija Plive a poznato je kako je sa bivšim utamničenim hrvatskim premijerom Ivo Sanaderom i bivšim direktorom Plive Željkom Čovićem te bivšim najmoćnijim direktorom Ine iz Sanaderovog doba Jozom Petrovićem u rujnu 2006. bio u svečanoj loži u Veroni kada je Pliva obećana američkom Barru. 

To je samo manji dio Žužulovih angažmana koji su mu donijeli osobno bogatstvo tako da je nakon isteka mandata veleposlanika u SAD-u ostao u Washington D.C. gdje je sa suprugom Tajanom investirao više od milijun dolara u luksuzni dom u glavnom američkom gradu. Od tada se Žužul bogatio kao lobist pa je tako radio za lobističko-odvjetnički ured Squire Patton Boggs kojem je preporučio i bivšeg Gotovininog odvjetnika Luku Mišetića. No, Miomir Žužul više ne radi za taj ured kojem je bivši ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića Ivan Vrdoljak povjerio zastupanje Hrvatske u arbitražnom postupku  Mola protiv Ine' - pisali smo u članku objavljenom u travnju 2021. godine. U vrijeme objave tog članka Siniša Petrović je bio u braku s odvjetnicom Marijanom Liszt s kojom ima dva sina. No, njihov se brak u međuvremenu raspao a odvjetnica Liszt je iz istog izašla kao nekretninska dobitnica jer u braku stečene nekretnine nije dijelila s bivšim suprugom.

O kakvim se impresivnim bračnim stečevinama radi - više se može doznati iz našeg ranije objavljenog članka pod naslovom: 'SUKOB INTERESA MARIJANE LISZT Supruga Milanovićevog šefa NO-a Ine obogatila se zastupajući i tužeći Vladu RH - Marijana Liszt uknjižila se na vrijedne nekretnine u središtu Zagreba nakon što je bila članica radnih skupina Vlade RH a njezin suprug završio mandat predsjednika NO-a Ine i savjetnika premijera'. Upućeni izvori tvrde kako je takav brakorazvodni rasplet bio moguć jer je Siniša Petrović iz braka iznio impozantne bankovne račune koji su ekvivalent vrijednosti nekretnina, no tu informaciju novinarski, jasno, nije moguće provjeriti. Takve stvari mogle bi biti zanimljive jedino hrvatskim istražnim organima ako se ikada odluče provjeriti sumnje je li se Siniša Petrović tijekom nadzornikovanja Ine, odnosno uhljebljenju na tu poziciju po izboru bivšeg premijera a sadašnjeg predsjednika Milanovića, financijski okoristio od Mola na neki javnosti netransparentan način.

Naime, Petrović je upravo taj koji je Molu prepustio upravljačka prava u Ini. Petrović je u ponedjeljak 14. studenog svjedočio na Antikorupcijskom saborskom vijeću o Ini. Naišao je na oštrice Hrvoja Zekanovića a on se branio kako je dužnost predsjednika NO-a Ine obavljao volonterski jer je naknadu davao u humanitarne svrhe. Naravno da Petrović nije govorio o raznim benefitima koje je imao dok je obnašao dužnost šefa NO-a Ine a koja su uključivala i luksuzna prekooceanska putovanja na koja je vodio i svoju obitelj. O takvim stvarim jasno da nije niti govorio niti ga je itko od članova Antikorupcijskog vijeća o tome pitao. Petrović na vijeću nije govorio o sukobu interesa u kojem se našao jer je istodobno bio predsjednik NO-a Ine i član NO-a Atlantic grupe svoga drugog moćnog prijatelja Emila Tedeschija. Atlantic Grupa je krupan Inin partner koja sve benzinske crpke opskrbljuje širokom paletom proizvoda u rasponu od žvakaćih guma, Cedevite, sendviča Montana i niza drugih proizvoda.

Postavlja se pitanje nije li možda Siniša Petrović svoju poziciju kao šef NO-a Ine usmjerio i na zajendičku dobrobit i korist koju je imao kao tadašnji član NO-a Atlantic Grupe, a sadašnji zamjenik predsjednika NO-a Atlantic Grupe. Nitko takve stvari nije uočio u pripremi jučeranje sjednice Antikorupcijskog vijeća pa je Siniša Petrović mogao ležerno iznositi svoju kontradiktornu priču o tome kako je bio humanitarac na poziciji šefa NO-a Ine, da je radio u interesima Hrvatske mada je samog sebe na tom svjedočenju demantirao jer je istodobno govorio o tome kako je radio s pozicija šefa NO-a kada je prepustio upravljačka prava Molu u Ini. O tome svjedoči njegov jučerašnji istup i polemika s Hrvojem Zekanovićem koju citiramo: 'Četvrta sjednica saborskog Antikorupcijskog vijeća (AV) vezana uz milijardu kuna tešku aferu u Ini održana je u ponedjeljak. O situaciji u Ini svjedočili su bivši članovi nadzornog odbora Davor Štern i Siniša Petrović, a poziv je upućen i premijeru Andreju Plenkoviću, bivšem i sadašnjem ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću i Davoru Filipoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Ine Damiru Mikuljanu te predsjedniku Hrvatske gospodarske komore Luki Buriloviću. 

Hrvoje Zekanović ustvrdio je da se ne govori o korupciji iako ovo vijeće upravo to prati. "Ovo su teme za Odbor za gospodarstvo. Ne znam zašto ste došli jer ćete svojim stavovima samo imati minuse. Mogao bi danas pasti snijeg jer je Grmoja priznao da su zazivali arbitražu, a drugo - vi ovdje opet tvrdite da je vaš model prepuštanja upravljačkih prava nad Inom je u skladu s hrvatskim interesima. Meni je to nečuveno. Već ste izgubili svaki kredibilitet. Našao sam više mjesta da ste vi MOL-ov čovjek, a to ste uvodom potvrdili", rekao je Zekanović spominjući njegovog "prijatelja Slavka Linića". "Jeste li što napravili po pitanju poreznog duga? Linić i SOA-u spominje u kontekstu vas", dodao je pitajući i je li mađarski čovjek. "Došao sam jer mi je ovaj Odbor, tj. g. Grmoja poslao poziv i mislim da mi je dužnost kao građanina odazvati se. Na ovu razinu vašeg paušalnog medijskog optuživanja ne želim se spuštati niti ću se na bilo koji način braniti. Mogu samo reći što sam propustio na početku, razloge zašto sam ovo prihvatio.

Ovo je bio nastavak mog volonterskog rada za hrvatsku državu, ne za neku imenovanu vladu. Od toga što sam radio u doba Tuđmana, za njega osobno, pregovori s EU-om, prihvaćajući i ovo. Naknadu od Ine nisam primao ja nego sam zaradu davao u humanitarne svrhe. Vaše izjave govore više o vama nego o meni", odgovorio je Petrović. "Ja neću stati", nastavio je Zekanović: "Ne sumnjam da ste napravili neke dobre stvari, negdje volontirali... Međutim, ono što je kolegica iz SDP-a koji vas je postavio pitala, jeste li htjeli donijeti odluku koja je bila protiv interesa Hrvatske, a prema odluci vlade? Pokušali ste dati veća upravljačka prava Mađarima. Je li tu bilo korupcije, to je moje pitanje." "Koliko god je moje iskustvo u Ini takvo da sam požalio što sam bio član NO-a, dijelom poslovno i privatno mi je dalo nemjerljivo iskustvo i odgojilo me. Bio sam predsjednik NO-a Ine od 2012. prosinca do lipnja 2016. Temeljem ovoga što je rekao g. Štern, obojica smo imali istu želju i viziju u smislu kako bi Ina trebala poslovati, ali smo gledali na to kako to treba učiniti u funkciji predsjednika NO-a. 

Govorit ću više o pravnom smislu. Na prvom sastanku sam rekao da se ne slažem da Ina posluje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Mislim da sustav korporativnog upravljanja nije u skladu s hrvatskim propisima. Funkcija NO-a nije zastupati interese jednog dioničara ili većinskog, nego činiti ono najbolje u interesu društva, u ovom slučaju Ine. Velika je razlika između onoga što je vlasništvo i upravljanje. Slažem se da promjena sustava upravljanja ne bi donijela ništa, nego su ključni vlasnički odnosi i činjenica koliko dionica ima MOL, koliko država', rekao je Petrović. No, Petrović u Milanovićevom premijerskom mandatu nije bio samo u NO-u Tedeschijeve Atlantic grupe i Ine. On je tada bio nadzornik - multipraktik koji je istodobno opsluživao ljevicu i desnicu, "komunjare" i dijaspore.

On je bio istodobno nadzornik u: Ini i Croatia Airlinesu;  Tedeschijevoj Atlantic Grupi i Cedeviti te u zadarskim tvrtkama Hrvata iz dijaspore Tudorovića koji je ugostio bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i njenog supruga tijekom boravka u Australiji. Petrović je o svojoj ulozi u devedesetima sam govorio: "Radio sam i u Hrvatskom uredu u Promatračkoj misiji Europske zajednice, bio sam savjetnik veleposlanika Žužula kad je bio posebni izaslanik predsjednika Tuđmana za pregovore s međunarodnom zajednicom, bio sam u Daytonu", to je u jednom intervjuu rekao profesor s Pravnog fakulteta Siniša Petrović. Potom je 2002. istog Sinišu Petrovića odlikovao bivši predsjednik Stipe Mesić Spomenicom Domovinskog rata. Siniša Petrović je poznat kao jedan od apostrofiranih u aferi "Dnevnice" - on naravno tvrdi da iste nije primio i kao što znamo za slučaj su kazneno procesuirani bivši šef Milanovićevog kabineta Tomislav Saucha i bivša tajnica u Vladi Sandra Zeljko. U vrijeme Vlade Zorana Milanovića Petrović je kao njegov veliki intimus imenovan i predsjednikom Nadzornog odbora Ine te Croatia Airlinesa te na tim funkcijama bio od 2012.-2016. godine.

Bivši Milanovićev ministar financija i potpredsjednik Vlade Slavko Linić ga je  optužio kako ne radi u interesu Hrvatske nego MOL-a. No, teško da će se to ikada dokazati jer vidimo i u slučaju Sanader kako je hrvatskom pravosuđu nemoguće dokazati da je netko od MOL-a dobio mito kolikogod dokaza je prikupljeno. Siniša Petrović je proteklih godina bio jna raznim funkcijama u NO-ima tvrtki Emila Tedeschija u rasponu od matične Atlantic Grupe preko Atlantic Cedevite i Hopena. No, javnosti je promaknulo kako je intimus Zorana Milanovića i njegovog omiljenog tajkuna  Tedeschija već godinama nadzornik u biogradskoj Iliriji d.d. i njezinim vezanim društvima. Ta je nautičko-hotelijerska tvrtka kapitalno povezana s dvojicom hrvatskih iseljenika - Milanom Šangulinom iz Kanade i obitelji Tudorović iz Australije. Petrović je 2001. ušao u NO zadarskog Arsenal Holdingsa u koji su kapital uložili Šangulin i Tudorovići. Ovi potonji su tradicionalni financijeri zadarskog HDZ-a. Tako je 2015. godine 10 tisuća kuna na račun HDZ-a uplatio David Antony Tudorović, iz spomenute obitelji. Petrovića i Davida Anthony Tudorovića povezuju NO biogradske Ilirije i s njom povezanih društava.

David Tudorović je bio jedan od domaćina bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar - Kitarović kada je sa suprugom u veljači 2019. službeno posjetila Australiju. Na jednoj fotografiji iz australskog  Adelaidea vidimo Tudorovića u privatnom opuštanju s Jakovom Kitarovićem. Petrović i Tudorović upisani su kao članovi Arbitražnog sudišta Pravdonoše. "Projekt Pravdonoša pokrenut je s ciljem unapređenja hrvatske pravne kulture. Sjedište Pravdonoše je u Zadru, iz čijeg pravnog nasljedstva baštini ime - istoimeni pravni časopis je bio prvi svoje vrste u ovom dijelu svijeta", pisalo je na web stranici. U svakom slučaju, nadzornici poput Siniše Petrovića s ideološkim gledištima prilagođenim naručitelju u Hrvatskoj su, vidimo, vrlo tražena i dobro plaćena roba. Petrović bi mogao lako premašiti svoga iskusnijeg i starijeg kolegeu s Katedre za trgovačko pravo Jakšu Barbića koji je, kao što je poznato, bio ne samo tvorac katastrofalnih pretvorbi, potom nadzornik u najunosnijim tvrtkama, te zaključno zapečatio sudbinu Ine u sporu s Molom u Švicarskoj kao arbitražni sudac koji je prethodno plaćen od tvrtke povezane s MOL-om.

Dok se nekima džepovi pune, državnoj riznici zalihe se tope. Tako je bilo jučer, tako je danas a tako će biti, ne sumnjamo, i sutra. Petrovićev prijatelj i osoba koja mu je omogućila da nadzire Inu i Croatia Airlines Zoran Milanović u jednom od svojih predizbornih predsjedničkih nastupa je govorio: „U Hrvatskoj ne postoji povjerenje u pravosuđe, ljudi su izloženi sili, gledamo to već 30 godina. Kao šef države učinit ću sljedeće: bez populizma, upo- zoravat ću na probleme i na nepravde, gradit ću povjerenje u taj sustav,naša država ima duboki smisao usprkos nastojanjima mnogih da ju obezvrijede. Korupcija je lijepo ime za ono što narod zove lopovluk, to je strast i pohlepa da se uzima tuđe, da se uzima iz zajedničke blagajne. To ću mijenjati. Stavom, gardom, vikom ako treba, ali ne lupanjem šakom o stol ili formiranjem ilegalnih vlada u sjeni“, istaknuo je, naglasivši da od njega nećemo vidjeti poziranje, paradiranje i naslikavanje, ali, dodaje “jasan stav i karakter, to ćete od mene vidjeti“. Na jučerašnjoj sjednici Antikorupcijskog vijeća nitko se nije sjetio pitati Petrovića je li do njegovog razlaza sa njegovim ministrom financija Slavkom Linićem došlo upravo zbog Ine i Petrovića.

U članku koji smo potkraj 2019. objavili u tada tiskanom izdanju Imperijala naveli smo sljedeće: 'No, ono što Milanović nije i zasigurno nikada neće reći a niti priznati da je u, kako kaže, neredu u državi starom 20 godina, u značajnom -da ne kažemo ogromnom dijelu - sudjelovala i njegova vlada, njegovi najbliži suradnici, obično njegovi ‘šulkolege’ i on osobno. Upravo o jednom od nereda u vrijeme dok je on vedrio i oblačio iz Banskih dvora, a najvažnije odluke donosio u omiljenom mu restoranu ‘Tač’ biti će riječi u ovom tekstu. Radi se o njegovom pajdi, ‘šulkolegi’ Siniši Petroviću koji je dolaskom ‘Kukuriku koalicije’ na vlast postao predsjednikom Nadzornog odbora Croatia Airlinesa i premijerov savjetnik za europsko pravo. Petrović i Milanović vršnjaci su i kolege sa zagrebačkog Pravnog fakulteta gdje su diplomirali 1990.godine. Javnosti je od prvog dana bilo vidljivo da Milanović svoje prijatelje s kojima se druži, okuplja oko sebe i na političkim funkcijama privatizirajući funkcije vlasti, što mu je na neki način spočitnuo stranački kolega i SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula. 

Mediji su pisali kako Milanović i Petrović “barem jednom tjedno ručaju zajedno s vlasnikom Atlantic grupe Emilom Tedeschijem. U njihovom društvu zna se naći i guverner Boris Vujčić. Trojka se družila prije više godina u Tedeschijevoj vili na Hvaru. Premijerovo osobno poznanstvo s njim bilo je presudno i da nestranački Orsat Miljenić postane ministar pravosuđa. Njih dvojica se znaju još iz mlađih dana kad su obojica radila u Ministarstvu vanjskih poslova”. No, ime Siniše Petrovića najviše je odjeknulo u hrvatskoj javnosti 2014. godine kada je Milanović smijenio ministra financija Slavka Linića, koji je potom rekao kako je Ina jedan od razloga njegove smjene i kako je vrlo brzo došao u sukob s premijerom zbog nezadovoljstva radom predsjednika Nadzornog odbora Ine Siniše Petrovića. Petroviću je Linić zamjerio smjenu članice Nadzornog odbora iz redova radnika i prekid komunikacije s članovima Uprave Ine koji su predstavljali Vladu.Također ga je optužio da nije provodio politiku Vlade u Ini, politiku ulaganja u bušotine, u obje rafinerije, politiku da Ina bude regionalno relevantna kompanija koja ulaže u istraživanje i rafinerije, a ne samo trgovac derivatima.

“Takvu politiku Siniša Petrović nije provodio”, ustvrdio je Linić dodajući da mu je premijer zabranio da govori o Ini, jer je on (Milanović) odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. Linić je ustvrdio i da sukob počinje početkom 2014., nakon što je utvrđeno da Ina za 2009. godinu nije platila 230 milijuna kuna poreza i kada su počeli napori za njegovu naplatu.“To izaziva izljev bijesa Siniše Petrovića' - pisali smo u tom članku.  U pripremi tog članka postali smo i upit Siniši Petroviću koji citiramo zbog aktualnosti priče: 

Poštovani,

Pripremamo priču o Vašem angažmanu u vrijeme dok ste predsjedali NO-om Ine ali i dok ste obavljali druge dužnosti u ime RH te kao privatni konzultant. Stoga Vas molimo da svojim odgovorima, omogućite činjenično i istinito informiranje javnosti.

1. Je li točno da je Vašem angažmanu na poziciji predsjednika NO-a Ine u doba premijera Zorana Milanovića prethodio Vaš privatni konzultantski angažman na strani MOL-a u prvom krugu privatizacije Ine?

2. Jeste li putovali na utakmice svjetskog nogometnog prvenstva sa ulaznicama koje je financirao MOL, odnosno na koliko ste takvih utakmica bili?

3. Može li se u tom slučaju govoriti o sukobu interesa ili etički spornom angažmanu?

4. Kako komentirate optužbe bivšeg ministra financija Slavka Linića da ste radili isključivo u interesu MOL-a iako ste delegirani od strane hrvatske Vlade odnosno tadašnjeg premijera Milanovića na funkciju predsjednika NO-a Ine?

5. U kakvim ste odnosima bili s bivšim premijerom Ivom Sanaderom budući Vas je on kao premijer imenovao na važne pregovačke funkcije tijekom pristupnih pregovora za ulazak u EU?

6. U službenoj biografiji na svom profilu na webu Sveučilišta u Zagrebu navodite kako ste tijekom 1996. radili “u odvjetničkom uredu Hunton & Williams, Washington, D.C.”. U intervjuu Telegramu rekli ste kako vas je 1995. Miomir Žužul angažirao te ste tako radili na Daytonskom sporazumu. S obzirom da je prema službenim podacima iz SAD-a spomenuti ured u istom periodu imao jedino ugovor s Ministarstvom vanjskih poslova a kojeg je u ime washingtonskog ureda potpisao odvjetnik znan po neuspjeloj obrani Ante Gotovine (David Rivkin) znači li to da ste za angažman za daytonske sporazume bili plaćeni u sklopu lobističkog ugovora koji je potpisao tadašnji ministar Mate Granić (ugovor u posjedu redakcije te Vam isti na zahtjev dostavljamo)?

7. Zagrebački poduzetnik Neven Perica, bivši preprodavač duhanskim proizvoda za BAT, pokušao je prijavom AZTN-u prikazati vlastiti poslovni krah i neslućena dugovanja kao posljedicu raskida ugovora s BAT-om u čemu nije uspio. U njegovom zahtjevu vidljivo je kako je angažirao prof.dr.sc. S.P. za izradu pravne analize a što nije pridonijelo uspjehu njegove inicijative. (dokaz link). Jeste li angažirani od strane Nevena Perice za izradu te analize koju je BAT definirao na sljedeći način: “Preliminarno BAT smatra kako su činjenice, zaključci i tvrdnje koje su autoru mišljenja prof.dr.sc. S.P. predočeni neosnovani, netočni i izvedeni samo za potrebe podnošenja predmetne inicijative. Pri tome naglašava da je uvaženi profesor u uvodu mišljenja jasno odredio kako je riječ o „ograničenoj analizi“ budući da se zasniva isključivo na podacima koje su autoru mišljenja dostavile ovlaštene osobe Roberta plus”?.

8. Je li točna informacija da ste ove godine financirali kupnju u gotovini odvjetničkog ureda a čiji je prethodni vlasnik bio zajednički odvjetnički ured u kojem je Vaša supruga suosnivačica te koji je prethodno kupljen kreditom Erste banke?

Odgovori na taj upit nisu stigli. No, činjenica je da je Siniša Petrović osoba koja bi trebala davati odgovore javnosti jer je godinama uživao blagodati raznih funkcija. O tome nam svjedoči i službeni glasnik RH. Naime, Petrović je u lipnju 1997. imenovan u Savjet za zaštitu tržišnog natjecanja, bio je od 2005. član Državnog izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, imenovan je u srpnju 2008.  u Stalno izabrano sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, od veljače 2009. imenovan je u Nacionalno vijeća za visoko obrazovanje a u ožujku 2009. u Odbor za javni nadzor revizije. U vrijeme tih imenovanja na vlasti su bili HDZ i Ivo Sanader. No, osim gore navedenih funkcija Petrović ima veliku moć kao ekspert za trgovačko pravo. Tako se u odluci Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojim je tvrtci Slovenia Broadband srbijanskog tajkuna Dragana Šolaka, vlasnika Telemacha i Nove TV,  omogućila kupnja Tele 2 citiralo njegovo pravno i ekspertno mišljenje što je vidljivo u službenoj odluci AZTN-a od 23. siječnja 2020. godine.

Na kraju spomenimo i kako nije slučajno da je Neven Perica angažirao Sinišu Petrovića koji je skriven u mišljenju iza inicijala S.P.  Naime, Neven Perica zet je bespravnog graditelja iz uvale Vrulja i splitskog poduzetnika Stipe Latkovića. Sporni Latković ujedno je bio klijent Milanovićeve privatne tvrtke koja je poslovala u Miramarskoj tik do sjedišta tajkuna Emila Tedeschija a koju je registrirao između svog premijerskog i predsjedničkog mandata. Kod spornog Latkovića Milanovićev sin zarađivao je svoj honorar prije nego što je otišao u Amsterdam na studij. Neven Perica bi u nekoj uređenoj zemlji zacijelo izgubio mogućnost za beskrajno zaduživanje kod raznih banaka, nevraćanje tih istih kredita, odgovarao bi za silne milijusnke dugove svojih kompanija. Ali ne i u Hrvatskoj gdje može računati iz sjene na političku zaštitu zahvaljujući izdašnosti svoga punca prema političarima koji nemaju imunitet na korupciju.

U Hrvatskoj Neven Perica može rubno poslovati, ostavljati financijske pustoši ali može angažirati eksperta Sinišu Petrovića skrivenog iza inicijala S.P. da opravda njegove sporne poslove koje kao takve prepoznaju krupni svjetski igrači što B.A.T. nesporno jeste. No, Petrović može mazati oči hrvatskoj javnosti pričama da se odrekao honorara za šefovanje u NO-u Ine u humanitarne svrhe i misliti kako će svi naivci progutati tu priču a da on može i dalje s punom arogancijom, kako su to studenti opisivali na internetskim forumima, bacati im indekse preko stola s izrazom indignacije kao da su svi osim njega neka manje vrijedna bića u svemiru. Uostalom, zar nas nije i Petrovićev prijatelj i intimus Zoran Milanović naučio tijekom svog predsjedničkog mandata kako nema te razine indignacije i nipodaštavanja koju jedan državnik nije u stanju iskazati kada govori pred TV kamerama.  No, nisu pojedinci krivi što su mnoge stvari u hrvatskom sustavu deformirane tako da se s visina svojih pozicija i moći građanima na sve strane obraćaju lažni moralisti, lažni humanitarci i lažni principijalisti.