Ministrovi roditelji Ivica i Kata Filipović, direktori revizorske tvrtke Fimar iz Splita čiji je vlasnik ministrova majka, svjesno su prekršili propise o revizorskoj neovisnosti kad su ušli u kupoprodajnu transakciju stana i garaže s Industrogradnjom 2004. godine te tako nezakonito stečeni stan 2007. darovali sinu koji ga je sada naveo u svojoj imovinskoj kartici. Za provjeru zakonitosti rada revizorskih tvrtki nadležno je Ministarstvo financija a prijava se podnosi i Revizorskoj komori koja može oduzeti licencu utvrdi li se kršenje zakona. U službenom životopisu ministra Filipovića piše kako je od 2004. do 2007. radio kao asistent revizora u Fimaru, odnosno radio je u obiteljskoj tvrtci svojih roditelja, dakle u vrijeme kada se odvijala sporna transakcija. Njegov je moralni krimen tim veći jer se hrvatskoj javnosti tijekom izbora predstavljao kao čovjek koji se striktno drži pravila - u tom kontekstu ispričao je kako je tijekom studija u Americi stajao 20 minuta na semaforu jer je čekao zeleno dok drugi pješak nije pritisnuo gumb na semaforu. To je postalo viralni hit a Filipović je to iskazao u kontekstu da je dobio popis pravila što ne smije činiti kako ne bi izgubio stipendiju. Znakovito je kako je tvrtka Fimar tužena zbog nestručno obavljene revizije a optužbe za nestručno sudsko vještačenje izrečene su i na račun ministrovog oca Ivice Filipovića što je postalo dijelom sudskog spisa, odnosno presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Slijede detalji...

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

U službenom životopisu ministra gospodarstva Davora Filipovića, koji je dostupan na stranicama Ekonomskog fakulteta gdje je izvanredni profesor, navedeno je kako je  od 2004. – 2007. bio zaposlen u revizorskom društvu Fimar d.o.o. Split na poslovima asistenta ovlaštenog revizora - link.  Tvrtka je vlasništvo njegove majke Kate a direktori su majka i otac Ivica Filipović. U vrijeme dok je radio u Fimaru njegova je obitelj obavljala revizorski posao za tvrtku Industrogradnja i to od svibnja 2003. godine do ožujka 2006. godine. Revizori ne smiju biti u interesnom odnosu s tvrtkom za koju obavljaju reviziju. Zakonom o reviziji revizorska je neovisnost normirana od članaka 48. do 54. - link. Sve su te odredbe prekršili revizori Fimara, majka i otac te aktualni ministar, jer su ušli u interesni odnos s Industrogradnjom u vrijeme dok su obavljali reviziji.

Očito su svjesno ušli u interesni odnos koji je kapitaliziran nekretninama jer su im bile poznate zakonske obveze revizorske neovisnosti.  Tako se i na web stranici Fimara u 'Izvješću o transparentnosti' navodi: 'Relevantni etički zahtjevi - Svi ovlašteni revizori kao i druge osobe uključene u revizijske angažmane obvezni su se ponašati u skladu s Kodeksom profesionalne etike revizora. Ovlašteni revizori i drugo angažirano osoblje dužno je razvijati i održavati visoke standarde profesionalnog ponašanja kako bi se izbjegla svaka moguća šteta za ugled društva i profesionalnog udruženja čiji su članovi. Svi zaposlenici obvezni su jednom godišnje potvrditi neovisnost od bilo kojeg financijskog interesa kod klijenata kod kojih se obavlja revizija' - piše na stranici Fimara obitelji Filipović - link. Ministar Filipović se dakle u vrijeme dok je radio u tvrtci svojih roditelja skupa s njima okoristio za iznos malo manji od milijun kuna.

Naime, tvrtka Fimar u vrijeme dok nije smjela ući ni u kakav ugovorni odnos s Industrogradnjom kupila je od te tvrtke stan s garažom u Baštijanovoj 2a koji je naveden u imovinskoj kartici ministra Filipovića. Tamo je taj trosobni stan br. 3 na  prvom katu površine 72,62 m2  procijenjen na 1.670.000 kn - link. Stan je tvrtka Fimar od Industrogradnje kupila, prema raspoloživim ugovorima,  u dvije etape. Prvo je sklopljen s Industrogradnjom predugovor i na temelju njega plaćeno je 603.473,56 kuna. Industrogradnja i Fimar 29. prosinca 2004. godine sklopile su kupoprodajni ugovor te utvrdile da Fimar mora Industrogradnji platiti još 171.591,29 kuna. Sve skupa - 775.064,85 kuna. Uz to, Fimar kupuje i garažu od 18.64 metra kvadratna, za 114.589,86 kuna. Cijena garaže, plus cijena stana, jednako je 889.654,71 kuna.

Garaža koju je Fimar kupio od Industrogradnje na zagrebačkoj Trešnjevci u imovinskoj kartici ministra Filipovića procijenjena je na 150.000 kn, odnosno sada na 19 908,42 eura. U imovinskoj kartici ministar Filipović naveo je kako je stan i garažu stekao darovanjem novca od strane roditelja. Zajedno je stan i garažu procijenio na 1.820.000 kn. Sad je taj iznos preračunat u eure pa iznosi 221.647,09 eura. Profit na sukobu interesa Filipovića i njegove obiteljske tvrtke Fimar dakle iznosi ukupno 930.346 kn. Zbog tog su iznosa Filipovićevi roditelji i on osobno suspendirali zakonske obveze neovisnog revizora. Delikt je tim kompliciraniji uzme li se u obzir da je obavljanje revizije od strane Fimara u Industrogradnji medijski pompozno predstavljeno kao da je Fimar utvrdio u Industrogradnji velike makinacije o čemu je pisao Nacional u listopadu 2005. godine u članku pod naslovom: 'Revizija potvrdila malverzacije dionicama u Industrogradnji' - link.

U vlasničkom listu tijek uknjižbe je vidljiv na sljedeći način: 'Zaprimljeno 15.11.2007. broj Z-72198/07 Promjena vlasnika. Temeljem Ugovora o kupoprodaji stana broj 2004/605/1 od 29. prosinca 2004., Ugovora o kupoprodaji garaže broj: 2004/212/1 od 30. svibnja 2005., dvije Tabularne izjave od 17. rujna 2007. i izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 23. ožujka 2007. godine uknjižuje se pravo vlasništva. 1.3 Zaprimljeno 14.05.2008. broj Z-29798/08 Temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine-stana i garaže od 01. veljače 2008. uknjižuje se pravo vlasništva. Dakle, službeni kupoprodajni ugovor sklopljen je između Industrogradnje i Fimara u prosincu 2004., 30. svibnja 2005. stan je uknjižio Fimar a sadašnji ministar Filipović, tada asistent revizora u Fimaru, krajem ožujka 2007. godine'. 

 Prema pisanju Indexa već 2009. godine Filipović je stan iznajmio Hrvatskom saboru. U njemu od 2013. godine živi Ante Sanader, Filipovićev partijski drug i potpredsjednik sabora. Sanader je predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice za koju reviziju obavlja Fimar što je drugi evidentni sukob interesa te razlog za prijavu Samostalnom sektoru za izdavanje odobrenja za rad i nadzor ovlaštenih revizora i revizorskih društava Ministarstva financija i Sudu časti Hrvatske revizorske komore. Moralni krimen ministra Filipovića suspendiranje obveze revizorske neutralnosti zbog osobnog bogaćenja tim je egzaktniji uzme li se u obzir da se hrvatskoj javnosti predstavljao tijekom izborne kampanje kao striktni sljednik poštivanja zakonskih propisa. Tako je Jutarnjem ispričao anegdotu iz svog života u Americi. Imao je problem kod prelaska preko ceste.

"Kad sam prvi put došao u Ameriku, dobili smo jasnu uputu da se ne smiju kršiti pravila jer se može izgubiti stipendija. Kako je moja stipendija bila 35.000 dolara godišnje, pazio sam na svaki detalj, pa i na prelazak ulice", rekao je Filipović. "Tako sam jednom 15-20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo. Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila", rekao je u ožujku 2021. Filipović. Međutim, da su ministar i njegovi majka i otac striktno slijedili revizorske zakone i propise ne bi bilo nekretnine na zagrebačkoj Trešnjevci koja sada vrijedi skoro 2 milijuna kuna. Kako bismo ilustrirali tu situaciju citirat ćemo slovo zakona.

NEOVISNOST REVIZORA PREMA ZAKONU O REVIZIJI

Revizori bi trebali biti neovisni, tome se poklanja velika pažnja, u Zakonu o reviziji revizorska je neovisnost normirana od članka 48. do 54. Primjerice, u članku 48. stavak 2. stoji: "Revizorsko društvo i ovlašteni revizor dužni su poduzimati sve potrebne mjere kako bi osigurali da pri obavljanju revizorskih usluga na njihovu neovisnost ne utječe ni jedan postojeći ili mogući sukob interesa ili poslovni odnos ili drugi izravni ili neizravni odnosi u koje su uključeni revizorsko društvo i ovlašteni revizor koji obavljaju revizorske usluge te, ako je primjenjivo, njihova mreža, upravljanje, ovlašteni revizori, radnici i druge fizičke osobe čije su usluge stavljene na raspolaganje ili ih nadzire revizorsko društvo ili bilo koja osoba izravno ili neizravno povezana s revizorskim društvom i ovlaštenim revizorom."

U stavku tri istoga članka piše: "Revizorsko društvo i ovlašteni revizor ne mogu obaviti revizorsku uslugu ako postoji prijetnja samopregleda, koristoljublja, zagovaranja, rodbinske povezanosti ili zastrašivanja koja proizlazi iz financijskih, osobnih, poslovnih odnosa, odnosa u vezi sa zaposlenjem ili drugih odnosa između revizorskog društva i ovlaštenog revizora, njegove mreže i bilo koje fizičke osobe koji mogu utjecati na rezultat zakonske revizije i revidiranog subjekta, a zbog koje bi objektivna, razumna i informirana treća strana, uzimajući u obzir primijenjene zaštitne mehanizme, zaključila da je neovisnost revizorskog društva ili ovlaštenog revizora ugrožena."

Bitno je istaknuti kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu tvrtci Fimar oduzeta revizija u Industrogradnji te dato povjerena drugoj revizorskoj tvrtci, to se dogodilo 2. ožujka 2006. godine. Vidljivo je to iz Dopune dnevnog reda i prijedloga odluka Industrogradnje koja je objavljena u službenom glasniku RH - Narodnim novinama - link.  Pod točkom 14. navedeno je 'Stavljanje izvan snage odluke Glavne skupštine Društva od 29. 7. 2005. o imenovanju društva Fimar d.o.o. Split, Matice hrvatske 9/A, revizorom Društva za 2005. godinu, i imenovanje društva Deloitte d.o.o., Zagreb, Heinzelova 33, revizorom Društva za 2005. godinu'. Na tu se odluku žalili dioničar Sandi Šola i tvrtka Negotiator.

O tome svjedoči sudsko Rješenje u kojem piše: 'Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Tomljenović i Branke Vučaj, kao članova vijeća, u izvanparničnoj stvari predlagatelja SANDIJA ŠOLE, Zagreb, Lašćinska 79a, i predlagatelja NEGOTIATOR d.o.o., Zagreb, Zelinska 3, koje zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke INDUSTROGRADNJA d.d., Zagreb, Savska cesta 66, zastupanog po punomoćniku Anđelku Jureško, odvjetniku iz Zagreba, radi imenovanja posebnog revizora, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj L R1-105/2005-12 od 19. rujna 2005. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2006. godine' odbio je žalitelje i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj L R1-105/2005-12 od 19. rujna 2005. godine'.

Iz te je presude vidljivo sljedeće: 'Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj L R1-105/2005-12 od 19. rujna 2005. godine. Iz obrazloženja je vidljivo kako se navedeni žale na odluku kojom je imenovana RK SFINGA d.o.o. za reviziju, iz Zagreba, za posebnog revizora u društvu INDUSTROGRADNJA d.d. Zagreb, 'umjesto posebnog revizora imenovanog od strane Glavne skupštine tog društva u osobi FIMAR d.o.o. iz Splita, sa zadaćom izrade i podnošenja revizorskog izvješća, kako je isto određeno kao predmet revizije u točki 2. Odluke o imenovanju posebnog revizora Glavne skupštine društva protustranke od 24. prosinca 2004. godine....

U obrazloženju se navodi da je Glavna skupština protustranke na sjednici od 24. prosinca 2004. godine usvojila prijedlog dioničara da se provede posebna revizija poslovanja društva, i to sa zadatkom posebnom revizoru da se ovaj očituje na poslovanje društva u 2003. godini, na stjecanje i otpuštanje dionica društva, otplatu kredita, isplatu dividendi, odnos članova uprave i nadzornog odbora društva i najmoprimaca, savjetničke usluge, kupnje tvrtki i neispunjavanje ugovornih obveza građenja, ali da nije usvojen prijedlog i u pogledu osobe revizora imenovanog za provođenje te posebne revizije. Dalje se navodi da su predlagatelji zatražili da sud imenuje drugu osobu za revizora umjesto imenovanog posebnog revizora od strane Glavne skupštine, a koji je isti revizor koji je obavljao i raniju redovnu reviziju društva na koji nalaz su dioničari imali primjedbe i zbog kojih je i prihvaćena izvanredna revizija, te da se predlagatelji pozivaju na pouzdanost tog revizora za obavljanje posebne revizije, jer da je kontradiktorno imenovanje iste osobe za posebnog revizora ukoliko je predmet posebne revizije razmatranje financijskih i drugih izvješća o poslovanju društva o kojima je redovnu reviziju dao upravo taj revizor, te da se time ne ostvaruje pouzdanost nalaza i mišljenja posebne revizije.

Prvostupanjski sud smatra da su se stvorili uvjeti da sud imenuje drugog posebnog revizora umjesto onog posebnog revizora imenovanog od strane Glavne skupštine, jer predmetom posebnog revizorskog izvješća koji je određen odlukom Glavne skupštine jesu upravo pitanja koja su bila predmetom redovnog revizorskog izvješća za 2003. godinu te da je stoga kontradiktorno da to obavlja ista osoba revizora. Stoga je prvostupanjski sud temeljem ovlasti iz odredbe članka 298. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, dalje: ZTD) imenovao drugog posebnog revizora, umjesto posebnog revizora imenovanog od Glavne skupštine društva, ali ne u osobi Pricewaterhousecoopers iz Zagreba kojeg za posebnog revizora predlažu predlagatelji, nego u osobi revizorskog društva RK SFINGA iz Zagreba. ...

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela protustranka INDUSTROGRADNJA d.d., Zagreb, zbog svih zakonskih razloga. – U žalbi u bitnom navodi da nisu ispunjeni zakonski razlozi iz odredbe članka 298. ZTD-a da bi sud imenovao drugog revizora. Navodi da ničim nije dokazana predlagateljeva tvrdnja da osoba imenovana kao posebni revizor tvrtka FIMAR d.o.o. iz Splita nema posebna stručna znanja, te da su neuvjerljive i tvrdnje da postoji sumnja u pouzdanost te tvrtke, te da okolnost što je prvu reviziju radila ista revizorska tvrtka nije od odlučne važnosti za sumnju u istinitost, zakonitost i vjerodostojnost revizorskog izvješća. Ističe da u tumačenju dijela odredbe da sud može imenovati drugog revizora umjesto posebnog revizora kojeg je imenovala Glavna skupština «ako se razlog za to nalazi u osobi revizora» te da to nisu bilo koji razlozi nego oni koji temeljito dovode u sumnju osobu revizora.

Dalje navodi da ničim nije dokazana nevjerodostojnost revizorske tvrtke FIMAR d.o.o. iz Splita, te da je moguće bilo potrebno da se ponovo sasluša predstavnik tvrtke FIMAR d.o.o. da pojasni razloge za «bolje bi bilo», te da samo okolnost što je za posebnog revizora imenovan isti revizor na čije izvješće postoje primjedbe ne može biti razlog za sumnju u vjerodostojnost'. Predsjednik Sudskog vijeća Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Mario Vukelić procijenio je kako žalba nije osnovana te je Fimar izgubio angažman posebnog revizora za Industrogradnju .

Također, u bazi sudskih spisa dostupan je i spor u kojem se tvrdilo kako je Fimar falsificirao revizorsko izvješće. (Broj odluke: Pž 596/06-3, Datum sudske odluke: 11.11.200 , Vrsta odluke: Presuda, Sudac: Kamelija Parać, Naslov: Pž 596/06-3). Dostupan je i sudski spor u kojem je navedeno kako je Ivica Filipović (otac ministra Davora Filipovića) nestručno vještačio a prema navodima tuženika obračunavao nezakonito komforne kamate. O tome svjedoči sudski dokument: 'Kao drugo, navedena isprava ne potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva niti se može smatrati tuženikovim priznanjem tužiteljeve tražbine. Predmnijevajući da je tuženik i knjižio račune tužitelja koji su navedeni u izvodu to još uvijek nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osnovanost ovog djela zahtjeva sud temelji i na nalazu vještaka finansijske struke Ivice Filipovića. Sud je odredio zadatak vještaka - „utvrditi visinu obračuna kamata br. 10". Vještak je dostavio nalaz i mišljenje (list 459. spisa).

Međutim, u svom nalazu izlazi iz okvira zadatka vještačenja kada navodi da je nesporno potraživanje na osnovu dobiti u iznosu od 92.933,30 kn i na osnovu računa za robu u iznosu od 434.528,72 kn. Vještak si daje za pravo da cijeni i isprave u spisu kao što je izvod otvorenih računa te navodi da je „tuženik suglasan" (vidi prilog br. 2. nalaza). Zbog svih navedenih razloga odluku o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva sud nije mogao temeljiti na nalazu vještaka' - piše u presudi i rješenju koje je donio 'Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Buljan, predsjednice vijeća, Željka Šimića i Željka Oreškovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika JADRANSKA PIVOVARA - SPLIT d.d. Solin... kojeg zastupaju punomoćnici Igor Kalebić i Jadranka Kalebić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika - protutužitelja PRERADA d.o.o., Split... kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik iz Splita.... radi isplate 685.605,04 kn po tužbi i 375.566,42 kn po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj IX P-3083/02 od 14. lipnja 2004. godine, na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2008. godine'. 

U toj presudi nalazi se i sljedeće: 'U nalazu vještak izlaže da je uočio pogreške u tužiteljevom obračunu kamata te ispravlja visinu osnovica koje služe za obračun kamata što je vidljivo usporedbom tablice br. 1. i tablice br. 2. nalaza. Međutim, tužitelj i vještak su obračunali zateznu kamatu i na osnovice u iznosu od 2.418,04 kn i 15.947,94 kn po računima broj 530002 i broj 6/00 ali označeni računi ne priležu nalazu vještaka niti su priloženi uz tužiteljev obračun kamata (list 37. spisa) pa ostaje nejasno na temelju kojih je isprava vještak obračunao zateznu kamatu, a sud takav nalaz prihvatio u cijelosti. Nužno je primijetiti da vještak u tablici br. 1 nalaza navodi da su računi na koje obračunao zateznu kamatu plaćeni, ali u spisu uopće nema dokaza o plaćanju.

Nadalje, za račun broj 6/MK vještak izlaže da su izvršena višekratna plaćanja i to 3. travnja 2000. godine iznos od 33.061,78 kn; 30. travnja 2000. godine iznos od 3.818,52 kn, 5. lipnja 2000. godine iznos od 50.000,00 kn, 7. prosinca 2000. iznos od 594,99 kn i 31. prosinca 2000. godine iznos od 1.312,28 kn ili ukupno 102.203,28 kn. Račun je izdan na iznos od 770.459,18 kn pa ostaje nejasno što je s ostatkom računa. Međutim, vještak je obračunao zateznu kamatu na ukupan iznos računa od 770.459,18 kn tako da kamata po ovom računu iznosi 129.550,94 kn, ali se ne može utvrditi na temelju kojih isprava je vještak obračunao zateznu kamatu. U tablici br. 1. nalaza vještak uopće ne navodi da su plaćeni i kada su plaćeni računi broj 4300002, 4300003, 4300006, 4300008 i 6/2000, ali i po označenim računima obračunava zateznu kamatu što dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost obračuna zateznih kamata' - piše u sudskoj presudi koja je dovela pod sumnju vještačenje ministrovog oca.