Nije bilo lako stati normalan u nenormalnom svijetu, koji su neki cinici nazvali 'novo normalno'. A posebno je bilo teško zadržati distancu prema depresivnoj svakodnevici koja je potrajala mjesecima i u kojoj smo morali pratiti puteve ekspanziju virusa od kineskog Wuhana do svih zakutaka svijeta. Nekad su narodi i zemlje strepjeli pred osvajačkim čizmama. Svijetom su odzvanjali pobjednički hodovi rimskih imperatora, Huna i Avara, ruskih boljševičkih armija, ekspanziconista s lijeve i desne hemisfere. Kako je bilo svjedočiti pobjedničkom hodu Napoleonovih vojnika?
Kako je bilo stenjati pod terorom nacističke čizme. Ne znamo, ali znamo da je nama u 2020. bilo teško ostati nepomućen usljed ratnog pohoda jedno koronavirusa. Covid - 19 nije jednak armiji živih bojišnika ali podmuklo je razrao socijalno i financijsko tkivo društava koje je napado. No, neki bi rekli da je sve to čovječanstvo i zaslužilo. Možda je korona stigla kao opomena u svijetu koji je postao narcisoidan i izbanaliziran preko granice ljudskog dostojanstva. Prije potresa i korone jedan je gospodin u zagrebačkoj kavani tumačio svome sugovorniku kako nam se mora Zemlja, odnosno Priroda, nekako osvetiti. Nama, mislio je ljudima na toj istoj planeti koji je nemilosrdno gazimo.
Sve su drevne civilizacije štovale kult zemlje i majke prirode. Prinosile su obredne žrtve, prenosile vjerovanje da nisu ni početak ni kraj svemira na mlađe naraštaje. Danas su na ovoj planeti rijetki ljudi koji poštuju zemlju i planetu na kojoj žive. Nedavno su istraživanja pokazala kako planet zemlja ima inteligentne odgovore kako bi opstala u odnosu na neprijateljske elemente u svemiru. Detektiran je geomagnetizam koji pomaže zemlji da ostane neoštećena u odnosu na sunce.
Nismo znanstvenici ali razumijemo da ako naša zemlja ima inteligentan odgovor na svemirske sile i opstaje, da bi tu inteligenciju koju mi ljudi ni ne možemo razumjeti i dokučiti do kraja, trebalo barem rešpektirati. Kraj godine i blagdani su prigoda i da se zamislimo koliko je svatko od nas pridonio šteti koju svakodnevno činimo svome okolišu i planeti na kojoj živimo. Možda svatko od nas može biti iskreniji, odgovorniji, mudriji, kreativniji, razumniji, manje sebičan, narcisoidan.....
Možda svi možemo i moramo poticati djecu i mladima da ne misle da je vrhunac njihovog života da snepaju, snimaju selfije, 'vise na Instaču' i žive u lažnim uvjerenjima kako je smisao života šopingirati i sebe snimati. Možda će nas korona natjerati da prihvatimo život u kojem posjet shopping centar nije vrhunac koji si možemo priuštiti u slobodno vrijeme. Možda će korona natjerati čovječanstvo da prestane akumulirati suvišne stvari, kupovati beskonačne količine nepotrebne odjeće koju je čak nemoguće do kraja izreciklirati.
Koliko smo samo proizveli plastike koja pluta svjetskim morima i oceanima a da nikoga nije briga. Možda ćemo posljedice ove godine na izmaku i svega što je donijela ponijeti kao teret u neku alternativnu i novu budućnost. Tko zna, možda će te promjene donijeti dugoročno puno više dobra nego lošega. Vjernici ili nevjernici, svi ljudi na ovoj planeti možda će se osvijestiti na neku drugu razinu života. Možda je sve to iluzija više koja je stala na ovaj komadić virtualnog svijeta. Bez obzira na sve što smo napisali ili što smo prešutili, želimo vjerovati da su promjene nabolje moguće.
Želimo vjerovati da će pobijediti originalnost i kreacija nad sivilom i sumornim ozračjem. Želimo vjerovati kako svatko može dati mali doprinos za bolji svijet sutrašnjice. Zbog toga svim našim čitateljima donosimo ove sjajne slike iz blagdanskog izloga cvjetnog ateljea Saše Šekoranje u Dežmanovom prolazu u Zagrebu. Tak nam izlog na neki način svjedoči da je moguć bolji i ljepši svijet čak i na ovom malom kutku našeg planeta koji zovemo hrvatskom metropolom ili u širem smislu našom domovinom.