Na vrhuncu moći Europapress Holdinga Davor Butković bio je vrhunski plaćen urednik i novinar koji je putovao svjetskim metropolama kao da je zaposlenik New York Timesa a ne neke, u svjetskim razmjerama, posve lokalne medijske kuće. Na vrhuncu moći Butković je mogao ispisivati smrtne medijske osude i presude, prepotentno i bez dokaza blatiti konkurenciju, konkurentne novinare proglašavati špijunima.... Vjerojatno je mislio kako će dani slave potrajati no onda su ga golemi porezni dugovi natjerali na poslovanje u egzilu i život standardom sličniji standardu prosječnih građana Hrvatske.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Subotom najpoznatijom pješačkom ulicom u središtu Zagreba kroče brojni znani i neznani građani metropole. Jedan od onih koji još uvijek mogu privući objektiv kamere je i Davor Butković. Iako već godinama nije nikakva top medijska faca u RH, pažnju privlači kao nekadašnji medjski moćnik od čijeg su pera svojedobno znali i zadrhtati pripadnici hrvatskog političkog podzemlja i nadzemlja. Butković nikada nije bio neki novinar kakvi dobivaju Pulitzerove nagrade. No, on je bio dio nekad moćne dinastije Europapress Holding koja je, zahvaljujući desetinama milijuna kuna Hypo ali i kredita državnih banaka, te oglasima u rasponu od Agrokora preko telekom kuća i državnih kompanija, mogla pumpati goleme plaće i honorare svojim djelatnicima.

Zbog toga su najrazvikanija imena EPH mogla dulje od desetljeća vrhunski živjeti i plivati u lovi. Među takvima je bio i Davor Butković sve dok se jednog dana medijsko carsvo EPH poput financijske piramide nije urušilo a njemu zakucali poreznici na vrata te mu stavili ovršnu tražbinu zbog golemih dugova Poreznoj upravi RH. Paralelno s padom EPH ispuhao se i ego Davora Butkovića koji je skoro dva desetljeća živio u uvjerenju kako je utjelovljenje medijskog božanstva u Hrvata. Niša mu tu samopostavljenu krunu nije moglo skinuti pa čak ni činjenica da je cijela hrvatska javnost doznala kako je nasamaren od strane jednog poluprofesionalnog mladog novinara koji mu je podmetnuo početkom 2008. lažni intervju sa Sanaderom kao originano štivo a on ga i objavio na stranicama Jutarnjeg lista.

Tako je Butković ostao upamćen kao tvorac lažnog intervju s tada moćnim hrvatskim premijerom. No, korupmpirani hrvatsku sustav koji pamtimo zadnjih desetljeća  je stvarao i likove poput Butkovića kao mjerilo novinarstva. No, stara poslovica kaže kako je najteža kazna kada nešto imaš pa to izgubiš. Prokletstvo gubitka moći, privilegija, novca, ugleda..... objedovanja u najskupljim restoranima - sve je to za Butkovića ne tako davna prošlost. Zato vjerojatno ovim svijetom više ne može kročiti sasvim otvorenih očiju. Ljepše mu je sanjariti i biti u unutarnjem svijetu slatkih sjećanja i uspomena.

No, svako zlo za neko dobro. Butković je očito razvio posebnu tehniku kretanja gradom. Tako kao mjesečar pješači skoro potpuno zatvorenih očiju. U takvom izdanju pješačio je i Tkalčom u ružičastoj Polo košulji koja sugerira optimizam. Privukao je takvim hodom pažnju više prolaznika a mi smo uspjeli ovjekovječiti trenutak kada je jedna prolaznica ostala zapanjeno gledati u njegovom smjeru pokušavajući odgonetnuti taj posebni hipnotički hod - spavam a hodam. Možda pritajeno ambiciozni Butković uskoro patentira tu metodu pa u stilu life coacha počne održavati treninge koje bi mogao nazvati Dreamwalker by Bule. 

Reci što misliš!