'Tužiteljica Olivera Matijević je u svome iskazu navela da je istu noć kada je na portalu izašla navedena fotografija i tekst dobila od više ljudi poruku, to je sebi arhivirala i zvala odvjetnika sutradan ujutro, a to je bio petak navečer na subotu, kolovoz 2016. godine. Ovu tužbu je podigla jer su u Zadarskom listu stavili tekst u kojem se govori o prostituciji, te je ona etiketirana kao prostitutka, stavili su sliku nje i Tine Bambuline, a ispod te slike su stavili tekst gdje piše "Dvije od sedam prostitutki" i zato govori da ju se etiketiralo kao prostitutku. Osjećala sam se nikako, u to vrijeme sam imala zaručnika i baš iz tog razloga su raskinuli i on je odselio u Njemačku, jer se nije mogao nositi sa time. Imala je problema i sa poslom, pjevanjem, posao joj je pao iz tog razloga, jer gazde klubova ne žele da ih se veže za prostituciju. Poslije je pjevala u baru "Mango" na Diklu, pa se osjećala da ne zna da li su ljudi dolazili slušati pjesme ili je gledati u kontekstu tog teksta, a na Facebooku su joj dolazile poruke provokativne. Ona da se druži sa Tinom Bambulinom i družila se i prije, a što ona radi u svoje slobodno vrijeme, to je njezina stvar, a i ako se bavi, to nju ne zanima. Osjećala se užasno, plakala je, sestra i rodbina su je zvali, otkazivala je nastupe, one koje je morala odraditi je odradila jer je to bilo unaprijed dogovoreno, a skoro mjesec dana nije radila nakon što je primila odgovor na tužbu. Pije terapije, ne može spavati i to svi znaju i to je i dalje kod nje prisutno, više se ni sa kim previše ne druži i tu je mnoge prijatelje, za koje je mislila da su prijatelji izgubila' - svjedočila je Olivera Matijević na zadarskom sudu u povodu svoje tužbe protiv Novog lista i glavnog urednika zadarskog lista Šenola Selimovića. Slijede detalji..... 

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Jedna od kandidatkinja popularnog showa RTL-a koja je zasjenila sve djevojke, pa čak i samog Gospodina Savršenog, šarmantnog doktora fizike Tonija Šćulca iz Splita, 32-godišnja je pjevačica Olivera Matijević. Svojim ponašanjem iz epizode u epizodu (na prvu ceremoniju ruža došla je s osobnom asistenticom) zaintrigirala je javnost. Svaki njezin potez u showu naveliko se komentirao na društvenim mrežama. U proljeće ove godine Slobodna Dalmacija je objavila kako su iz izvora bliskom Oliveri doznali  kako se već nekoliko mjeseci tajno viđa s hrvatskim nogometašem, članom naše reprezentacije, koji se trenutno nalazi u Kataru, gdje je danas Hrvatska igrala protiv Bugarske. U naslovu je pisalo kako Olivera ne želi komentirati je li u vezi s Joškom Gvardiolom. No, u svakom slučaju mlada Zadranka diže prašinu gdje god da se pojavi - bilo u rality showu, na pozornicama kako u zemlji tako, primejrice, i u Srbiji gdje je nastupila u prozornom kombinezonu koji je više otkrivao nego skrivao. Na YouTube je prije 4 mjeseca Olivera lansirala pjesmu 'Savršena' u kojoj se pojavljuje zavodnički odjevena kako i priliči curi koja osim turbo folk glasa ima i zanosni stas. Pjevala je i u duetu s Acom Lukasom prije pet godina  pjesmu 'Ima li nade za nas', a s Josipom Drmićem 'Zašto mi to radiš'. Poznata je i njezina pjesma 'Muški gad'. Zbog svega navedenog našu je pažnju privukla presuda u kojoj je bila tužiteljica i koja je za cilj imala da dokaže da se nije bavila elitnom prostitucijom kako je glasio naslov spornog članka objavljenog prije čak 6 godina. No, krenimo redom. Na Općinskom sudu u Zadru sutkinja Jadranka Nižić –  Peroš presudila je u tužbi poznate Zadranke Olivere Matijević koju su zastupali odvjetnici Ivan Šalina i Božo Vrkić. Prvotuženik je bio Novi list kojeg su zastupali iz  Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri do.o.o. u Zadru a drugotuženik je bio glavni urednik Zadarskog lista Šenol Selimovića. Spor se vodi radi naknade štete a presuda je objavljena 2. lipnja ove godine. Nepravomoćno je presuđeno da tuženik treba isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 12 posto godišnje počev od 20. kolovoza 2016. pa do isplate u roku od 15 dana. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. odbijen je kao neosnovan kao i u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog.

Atraktivna Olivera odbijena je u tužbenom zahtjev u dijelu koji glasi: 'Naređuje se tuženicima da prestanu sa emitiranjem cijelog članka objavljenog na linku www.zadarskilist.hr pod naslovom "Zadranke drže do sebe, tražile i do 500 eura po usluzi!, Za "usluge“ u stanovima i na jahtama naplaćivale i do 500 eura“ skupa sa objavljenom fotografijom, najkasnije u roku od 15 dana' - piše u presudi. Presudok je određeno da je nakladnik Novi list 'dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.725,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 12 posto godišnje počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu višem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan'. Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužba podnesena zadarskom sudu 11. listopada 2016. godine. Matijević je tužila zbog članka na portalu ali i 'članka koji je objavljen na 44. stranici Zadarskog lista 20. kolovoza 2016.  te na internetskim stranicama ww.zadarskilist.hr.

Citirat ćemo sudski dokument: 'Tužiteljica je pravodobno zatražila ispravak netočne informacije koji je i objavljen, međutim ne odmah slijedećeg dana već po proteku nekoliko dana od zaprimanja istoga od strane tuženika. Uvodno opisani članci popraćeni su fotografijama na kojima je prikazana tužiteljica. Prikazivanje tužiteljice uz tekstualni dio zapravo je tužiteljicu okarakteriziralo kao osobu "sumnjivog morala“ koja pruža seksualne usluge osobama "dubokog džepa". Posebno je to vidljivo na 44. stranici Zadarskog lista od 20. kolovoza 2016. u kojem ispod fotografije na kojoj se nalazi tužiteljica sa još jednom ženskom osobom stoji "Dvije od sedam prostitutki koje su pružale usluge klijentima dubokog džepa". Ona je na taj način, dakle, nedvosmisleno okarakterizirana kao prostitutka. Cijeli tekst, s obzirom na njegov sadržaj, u odnosu na gđicu. Oliveru Matijević, koja je ni kriva ni dužna prikazana kao prostitutka, sačinjen je uz povrede odredbi Kodeksa časti hrvatskih novinara te odredbi Zakona o medijima. 

Naime, u samom tekstu, koji je popraćen fotografijom gđice. Matijević, ista je okarakterizirana kao osoba koja se bavi prostitucijom, osobom upitnog morala koja "svoje tijelo“ skupo naplaćuje pružajući razne usluge. Tužiteljica se, nesporno, nikada nije bavila nikakvim sličnim radnjama kako je to ista prikazana u spornom tekstu. Ona se, naime, bavi pjevanjem i upravo zbog objave spornih članaka ista u svojoj karijeri ima znatnih problema tako da su joj po objavi istih otkazani razni nastupi koje je imala od ranije ugovorene. Prije objave netočne informacije, da se imao potrudio, novinar koji je autor spornoga članka mogao je saznati da tužiteljica nema nikakve veze sa skupinom koja je te prigode uhićena odnosno sa bavljenjem prostitucijom. Stoga, dakle, novinar ili pak glavni urednik je morao upotrijebiti, barem toliko, dužnu pažnju prilikom objavljivanja informacije odnosno prije objavljivanja fotografije na kojoj se nalazi tužiteljica i prije etiketiranja nje kao prostitutke.Nakon teksta tužiteljica je doživjela brojne neugodnosti u poslovnom i u privatnom životu.

Njezin profesionalni ugled nepovratno je ukaljan jer je etiketirana kao prostitutka odnosno osoba sumnjiva morala. Imala je brojne pozive od strane prijatelja, rodbine i poznanika kojima je morala objašnjavati da ista nema veze sa onim za što ju se prikazalo, prilikom odlaska u grad ljudi su je sumnjičavo gledali i neugodno komentirali zbog čega se ista "povukla“ u sebe i na kraju bila prisiljena potražiti pomoć psihijatra. Osim toga novina izlazi i u internetskom izdanju te je dostupna čitateljima u cijeloj RH. I predmetni članak je izašao na Internetu te je tamo i dan danas što znači da se tužiteljici konstantno nanosi šteta.Prije pisanja teksta novinar je samo malo trebao napraviti novinarskog istraživanja, pa se ne bi doveo u situaciju da ovako grubo okarakterizira tužiteljicu i nanese joj nenadoknadivu štetu. Odgovornost tuženika pod 2. temelji se na odredbi čl. 21. st. 7. ZM-a koja propisuje da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Tužiteljici je na opisani način, opisanim tekstom, naslovom i sadržajem u javnosti, medijskimnastupom, grubo povrijeđena čast, dostojanstvo, privatni i profesionalni ugled, čast i dostojanstvo obitelji, učinjene nepopravljive i rijetko viđene povrede ugleda i časti, dostojanstva i prava ličnosti, posebice jer se radi o obmanjivanju javnosti netočnim i klevetničkim informacijama i senzacionalističkim pristupom. Posebno je štetu pretrpio tužiteljičin profesionalni i privatni ugled. Sada je prilikom dogovaranja "gaža“omalovažavaju i svakodnevno postavljaju razne nemoralne upite. Tužbeni zahtjev pod toč. 2. temelji se na odredbi čl. 1048. ZOO-a, a pasivno su legitimirani tuženici. U svom odgovoru na tužbu od 22. veljače 2017. tuženici navode da tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o medijima („Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13), stoga predlažu sudu donijeti odluku kojom se odbacuje tužba u ovoj pravnoj stvari, budući nisu ispunjene procesne pretpostavke propisane Zakonom o medijima za pokretanje ove pravne stvari. Naime, zahtjev za objavu ispravka nije potpisan od strane tužiteljice kao podnositelja, a niti osobe koja bi bila ovlaštena na njegovo podnošenje.

Naime, jasno je kako je Zahtjev za objavu ispravka podnesen od strane punomoćnika tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, ali spisu ovog predmeta ne prileži punomoć koja bi punomoćnika u ovom predmetu ovlastila na podnošenje predmetnog Zahtjeva za objavu ispravka. Tužbeni zahtjev nije osnovan, prije svega iz razloga što su ispunjene sve pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu, sadržane u čl. 21. st. 4. t. 3. Zakona o medijima, a to je da je objavljena informacija "utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri". U predmetnom članku nigdje se ne spominje ime pa čak niti inicijali tužiteljice, dok je sporna fotografija tužiteljice snimljena na javnom mjestu, a osobito je za ukazati Naslovnom sudu kako je ista snimljena uz znanje i pristanak tužiteljice.

Naime, ova fotografija je objavljena na društvenoj mreži i to Facebook profilu osobe „Tina Bambulina", koji profil je javan i fotografija je svima javno dostupna premda je moguće i da bude zaštićena na način da bude dostupna samo ,,Facebook prijateljima" osobe koja je objavila istu fotografiju ili ograničenom broju ljudi. Drugim riječima, tužiteljica nije zabranila objavljivanje iste, niti je ograničeno pravo autora fotografije na iskorištavanje djela. Stoga, tuženici se u konkretnom slučaju oslobađaju odgovornosti jer je fotografija tužiteljice snimljena na javnom mjestu i na kojoj se nalazi više osoba, odnosno snimljena je uz znanje tužiteljice koja nije ograničila objavljivanje iste fotografije, a sve temeljem čl. 21. st. 4. t. 4. Zakona o medijima. Naime, javno mjesto je ono kojemu svatko može pristupiti dragovoljno, slobodno i nesmetano, a u konkretnom slučaju fotografija je snimljena u kafiću, stoga je sasvim jasno da je riječ o takvom mjestu. Iako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nastanku štete, sve da je ona i nastala, činjenica je da je fotografija snimljena na javnom mjestu i da tužiteljica nije ograničila objavljivanje iste fotografije nakladnika oslobađa odgovornosti.

Osim toga, sporna fotografija je služila tek kao ilustracija predmetnom članku u kome se nikako ne spominje ime tužiteljice, te je fotografija „zamagljena" u tolikoj mjeri da iz iste uopće nije moguće razaznati tko bi bile osobe koje se nalaze na toj fotografiji. Nadalje, tužiteljica u povjesnici tužbe navodi kako je nakon objave spornog članka doživjela neugodnosti u poslovnom i privatnom životu na način da su joj otkazani brojni nastupi koje je ista imala, no isto ni sa čim ne dokazuje. Međutim, tuženici imaju saznanja da tomu nije tako, odnosno da je tužiteljica i nakon objave spornog članka nastavila sa svojom pjevačkom karijerom i nastupima. Osim toga, tužiteljica je odmah nakon objave predmetnog članka svakodnevno komunicirala na svom javnom Facebook profilu i to na uobičajen način, iz koje komunikacije nipošto ne bi proizlazilo da ista trpi bilo kakvu duševnu bol ili da se ista „povukla u sebe". Pa se tomu u prilog dostavljaju preslike najava koncerata tužiteljice. Iz priloženog slijedi kako je tužiteljica i nakon objave spornog članka i fotografije nastavila sa svojom pjevačkom karijerom i brojnim nastupima, stoga nikako ne odgovaraju istini da bi se tužiteljica nakon navedene objave „povukla u sebe" kako to u tužbi navodi, niti da bi ista pretrpjela štetu kakvu opisuje, dok se visina štete koju tužiteljica potražuje u ovoj pravnoj stvari osobito ukazuje kao previsoko određena, osobito obzirom tužiteljica ni sa čim nije dokazala da bi joj ista uopće nastala.

Premda novina „Zadarski list" izlazi i u internetskom izdanju, zaukazati je Naslovnom sudu kako se u članku pod naslovom ,,Za „usluge" na jahtama i u stanovima naplaćivale i do 500 eura" objavljenom 20. kolovoza 2016. u internetskom izdanju novine „Zadarski list" ne nalazi sporna fotografija, iz čega proizlazi kako tužiteljici niti s te osnove nije nastala niti se nanosi šteta. Da sama objava tog članka nije bila u cilju povećanja čitanosti kako to sugerira tužiteljica, dostavljaju se i podaci o broju prodanih primjeraka ,,Zadarskog lista" za 20. kolovoza 2016. godine, kao i podaci o broju čitanosti za preostale dane u tom odnosno idućem mjesecu koji potvrđuju činjenicu da sama objava tog članka nije utjecala na povećanje prodaje ovog lista. Što se tiče odgovornosti tuženika pod 2., potpuno su neosnovani i pravno neutemeljeni navodi tužiteljice da bi isti bio odgovoran za objavljenu fotografiju i to temeljem odredbe čl. 21. st. 7. Zakona o medijima, jer što se tiče informacije iz predmetnog članka, pa tako i same fotografije, ista nije autorizirana, niti bi pojedini dijelovi iste sadržavali očevidne uvrede ili klevete, stoga je u ovoj pravnoj stvari i s te osnove isključena solidarna odgovornost nakladnika i glavnog urednika.

U odnosu na toč. II tužbenog zahtjeva, tuženici ističu prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer predmetni članak ,,Za „usluge" na jahtama i u stanovima naplaćivale i do 500 eura" koji je objavljen 20. kolovoza 2016. uinternetskom izdanju novine ,,Zadarski list", kao i fotografija koja je objavljena uz isti članak, ni na koji način se ne odnose na tužiteljicu, drugim riječima ista nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbenog zahtjeva na prestanak emitiranja istog. Naslovnom sudu se želi skrenuti pažnja na odluku Vrhovnog suda RepublikeHrvatske Rev-111/94, kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neutemeljen jer se istom odlukom navodi : „naknada nematerijalne štete za povredu časti i ugleda priznaje se, po pravnom shvaćanju ovog suda, iznimno i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano moglo izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se umanje nastale posljedice."

Slijedom navedenog, a osobito dijelom kojim je određeno kako je pravična naknada mogući način da se umanje nastale posljedice, a ne naknada u punom smislu te riječi, objava ispravka informacije, na zahtjev tužitelja, može se ocijeniti kao naknada štete, a toosobito ako se uzme u obzir promptna reakcija nakladnika i objava ispravka čim je zahtjev za ispravak podnesen (a poslan je poštom preporučeno 25. kolovoza 2016.), odnosno objava ispravka dana 30. kolovoza 2016. godine, a sve to ukoliko je do nastanka štete uopće došlo u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o medijima. Dakle, i više je nego jasno kako se iznose provjerene i izbalansirane informacije od strane tuženika.Činjenica je kako tužiteljica ni jednim dokazom ne pokušava dokazati nastanak štete, štoviše niti ne pruža dokaze u tom smjeru, u čemu bi se i kako točno njezina šteta manifestirala, slijedom toga jasno je kako je visina postavljenog zahtjeva očito previsoka.

Osim navedenog, tužiteljica ne navodi niti u čemu se sastoji neimovinska šteta i na koji način joj je ista prouzročena, pa se stoga potraživanje tužiteljice ima ocijeniti kao neutemeljeno budući pitanje u čemu bi se točno sastojala šteta za tužiteljicu ostaje otvoreno.U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zahtjev za ispravkom informacije od 25. kolovoza 2016. (list 4 spisa), članak iz Zadarskog lista (list 6 spisa), demantij (list 7 spisa), nalaz psihijatra od 30. kolovoza 2016. (list 8 i 9 spisa), izvatke iz poruka (list 10 do 13 spisa), pozivi i objave o koncertima (list 39 spisa), kronika Zadarskog lista (list 40 spisa), podatke o prodaji Zadarskog lista (list 41 i 42 spisa), podaci sa facebook stranice na ime "Tina Bambulina" i Olivera Matijević (list 46 do 55 spisa), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Ante Gilića od 25. srpnja 2017. (list 82 do 84 spisa) te su saslušani svjedoci Suzana Bandić, Luciano Grmovšek, Ana – Marija Nekić, tužiteljica i tuženik pod 2. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice da joj tuženici, kao nakladnik i glavni urednik lista u kojem je objavljen sporni članak sa fotografijom, naknade solidarno nematerijalnu štetu s osnova povrede prava osobnosti, koja šteta da je nastala objavom fotografije na kojoj je tužiteljica.

Među strankama nije sporno da su tuženici objavili sporni članak 20. kolovoza 2016. te da su objavili i ispravak objavljene informacije 30. kolovoza 2016.U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.  Iz članka iz tiska "Zadarski list" od 20. kolovoza 2016. (list 6 spisa) kao i demantija sa lista 7 spisa proizlazi da je objavljen članak sa naslovom "Organizirana Prostitucija, Za “usluge“ u stanovima i na jahtama naplaćivale i do 500 eura” te da se nalaze dvije fotografije i to jedna sa dvije ženske osobe od kojih je jedna ovdje tužiteljica, što među strankama tijekom postupka nije sporno da je objavljena fotografija na kojoj je Olivera Matijević, ispod koje fotografije stoji "Dvije od sedam prostitutki koje su pružale usluge klijentima dubokog džepa" te druga fotografija sa jednom ženskom osobom ispod koje stoji "Madam" je unajmila kafić u sklopu sportskog objekta.Iz zahtjeva za ispravkom informacije od 25. kolovoza 2016. (list 4 spisa), te demantija (list 7 spisa), proizlazi da je zahtjev za ispravkom poslan poštom preporučeno 25. kolovoza 2016. te da je ispravak od strane tuženika objavljen dana 30. kolovoza 2016.

Ovaj sud nije našao relevantnim navode tuženika kada navode da zahtjev za ispravkom nije potpisan od strane same tužiteljice odnosno od strane punomoćnika temeljem priložene punomoći obzirom da su isti, kako i sami navode, "promptno reagirali" i objavili ispravak čim je zahtjev za ispravak podnesen da bi tek tijekom ovoga postupka osporavali valjanost samoga zahtjeva po kojem su uredno postupili. Iz nalaza psihijatra dr. Ante Gilić od 25. srpnja 2017. (list 82 do 84 spisa) proizlazi da je tužiteljica tijekom prva dva do tri mjeseca imala duševne boli i smanjenje životne aktivnosti za 10%, nakon kratkog zatišja od cca daljnja tri mjeseca bez značajnih simptoma dokazi do relapsa simptoma u ožujku 2017. koji su u slabijoj mjeri prisutni i danas, što govori da je poremećaj kronificiran i vjerojatno će se u nekoj abortivnijoj formi pojavljivati i kasnije. Svjedokinja Suzana Bandić je u svome iskazu navela da je ona pisala sporni članak zbog kojeg je tužiteljica tužila i to je upravo novinski članak s l.s. 6 spisa. Povod za taj sporni novinski članak je bilo policijsko priopćenje gdje je pisalo da je nekoliko osoba kazneno prijavljeno zbog organizacije prostitucije i odavanja prostituciji i to u Zadru.

Također je pisalo o vlasnici ugostiteljskog objekta i da je upravo ona prvoosumnjičena za organizaciju i odavanja prostituciji, a vlasnica navedenog lokala je inače Andrea Batur, ali njezino ime i prezime nije bilo zapisano u biltenu, nego je označeno samo godište iste, nije bilo niti inicijala, nego je dva dana poslije DORH stavilo u optužnicu inicijale vlasnice lokala Andree Batur, a poslije je cijela optužnica, mjesec dana poslije, sa svim imenima i klijentima objavljena ne e- oglasnoj ploči. Misli da je to bila greška i da se to nije smjelo vidjeti, ali je to nekoliko dana bilo objavljeno, međutim ona je to pisala prije nego je to bilo objavljeno na e-oglasnoj ploči. Da nije ona to napisala iz kuloarskih priča, nego oslonjena na rečeni policijski bilten. Kao novinar je saznala koji je to kafić, a nalazi se na stadionu NK "Zadar", ima dva kafića i jedan od njih je taj, konkretno ovaj kafić zove se "Babi". Konkretno za tužiteljicu Oliveru Matijević da ona nije spomenula njezino ime, ali je ima na slici spornog teksta. Odmah da se pričalo da su glavnu od tih osoba koje su se bavile prostitucijom zvali pod nadimkom "Tina Bombulina", ona se odavala prostituciji, a inače ta Tina Bombolina da je cura za koju je Andrea Batur dogovarala klijente.

Oni da su pronašli facebook profil od Tine Bamboline i od Andree Batur, koja inače ima profil na Facebooku pod punim imenom i prezimenom, a Tina Bambolina je pod tim nadimkom te su trebali fotografiju koja bi popratila tekst i zato su išli na Facebook. Na nekim tim fotografijama koje su posljednje objavljene je Olivera Matijević, a Olivera Matijević je ta lijevo na prvoj slici, a pored nje je Tina Bambulina, a ta treća na posljednjoj slici desno je vlasnica lokala Andrea Batur (konstatira se da se govori o dvije slike na l.s. 6). Praksa je da grafičari u novinama kasnije zamute lice i to im glavni urednik da nalog te je u ovom konkretnom slučaju lice zamućeno, ali nije u dovoljnoj mjeri, da je zamućeno skroz, onda osobe ne bi bile prepoznatljive u području lica. Njima iz Zadarskog lista da nije bila namjera čak ni za ove osobe za koje su 100% bili sigurni da su u tom kaznenom djelu da objavljuju njihove fotografije da ih se prepozna i otkrije njihov identitet, fotografije da su i u ovom slučaju morale biti zamućene ali da ona nije stavljala fotografije već je pisala tekst. Ona je skinula fotografije sa Interneta, a urednik je odabrao dvije fotografije. Inače u svakodnevnoj bazi Olivera Matijević da objavljuje svoje fotografije po 10-20-ak dnevno i u prvi plan stavlja ženske atribute i jednostavno su zbog javnog objavljivanja takvih fotografija i više zajedničkih slika upravo sa Tinom Bambulinom došli u zabludu misleći da je ona jedna od tih koja pruža seksualne usluge u lokalu.

Poslije da se pokazalo da ona nije među njima. Te fotografije da su trebale poslužiti kao ilustracija o temi o kojoj se piše, a ne da se prepozna o kojim je osobama riječ. Na nivou prepričavanja su čuli da Olivera Matijević pjeva u noćnim klubovima, da je viđaju često kako ulazi u neke skupocjene automobile i slično i govorilo je da se bavi prostitucijom i da je "viša klasa", tako se pričalo na ulici. Inače da urednik određuje koja će se fotografija zamutiti, a to se radi po grafičarima u Rijeci i zna da je urednik Luka Perić stavio naznaku da treba zamutiti ta lica sa fotografija na l.s. 6. Svjedok Luciano Grmovšek je u svome iskazu naveo da je Oliveru Matijević upoznao prije dvije godine kada je nastupala u jednom disku te da su u vezi bili oko tri – četiri mjeseca. Vezano za ovaj slučaj je saznao preko Interneta, a kada se utipka njezino ime, onda izbace demant vezano za tekst gdje ju se povezivalo sa prostitucijom. Kada je to vidio njoj se javio i pitao je o tome, ona je ukratko objasnila da je portal Zadarski list objavio da je ona povezana za prostitucijom, vidjelo se po njezinim reakcijama da je to negativno utjecalo na nju, smetalo ju je, tada je govorila da je problem reakcija njezinih prijatelja i da je cijeli Zadar znao za to, a spominje je kao javnu osobu, jer većina ljudi zna za nju.

Prepoznavali su je kao pjevačicu, a u ljeto 2016. kada je izašao demant su se čuli i spominjala je da je išla kod neke psihijatrice, nije previše o tome pričala, spominjala je da ima neki blaži oblik depresije. Bila je dosta drugačija nakon tog događaja, misli da su je i drugi mogli prepoznati na toj slici, ne samo onaj tko je dosta poznaje jer zna biti dosta plakata po gradu gdje se najavljuju njezini nastupi. Bio je skupa s njom u njenom stanu kada joj je pristigao odgovor na tužbu iz ovog spisa i bila je vidno potresena s tim odgovorom na tužbu, ona smatra da nije točno da nije bilo namjere da se nju prikaže u kontekstu prostitucije. Ona da je javna osoba i kada netko od njenih fanova pregledava, to se odmah proširi i da je to utjecalo na nastupe, jer vlasnici klubova ne žele unajmiti nekoga koga se povezivalo sa prostitucijom i ti vlasnici ne žele da njihov klub dođe na glas da ih se povezuje s prostitucijom. Dok je bio s njom u vezi su joj dolazile poruke na službene stranice gdje su je neki pitali koliko košta, tj. koja joj je cijena. Svjedokinja Ana - Marija Nekić je navela da je sa tužiteljicom prijateljica, svaki mjesec se vide 10 puta i tako i danas. U novinama da je izašla njezina slika, a u kojem tekstu se s njom povezuje prostitucija i to je tekst sa l.s. 6 spisa. Majka da joj je rekla da je vidjela Oliveru u novinama gdje ju se povezuje s prostitucijom, ona nju inače da ne pozna, ali zna da su dobre.

Olivera je najprije "poludila", nije mogla podnijeti da se nju povezuje s takvim stvarima, poslije je pala u depresiju, ona je nastupala i dalje pjevala, ali je bila bezvoljna, nije bila društvena i ništa i to da još uvijek traje. Na slici da su ljudi mogli prepoznati Oliveru Matijević, da slika nije baš bila zamućena da ju se ne bi moglo prepoznati. Olivera da je bila u vezi u vrijemeobjavljivanja spornog članka s Dejanom Stjepićem, njihove zaruke su se prekinule, on je otišao u inozemstvo, a njihove zaruke su se prekinule zbog ove slike poveznice s tekstom jer je on počeo sumnjati u sve to, a kada bi prolazili ulicom, onda bi se svi okretali zbog ovog događaja i govorili bi "to je ta". Olivera i nakon ovoga imala nastupe, ali ne u onoj mjeri kao prije, to više nije bilo isto u svezi odnosa prema publici, to je sada više da odradi koncert. Tužiteljica Olivera Matijević je u svome iskazu navela da je istu noć kada je na portalu izašla navedena fotografija i tekst dobila od više ljudi poruku, to je sebi arhivirala i zvala odvjetnika sutradan ujutro, a to je bio petak navečer na subotu, kolovoz 2016. godine. Ovu tužbu je podigla jer su u Zadarskom listu stavili tekst u kojem se govori o prostituciji, te je ona etiketirana kao prostitutka, stavili su sliku nje i Tine Bambuline, a ispod te slike su stavili tekste gdje piše "Dvije od sedam prostitutki" i zato govori da ju se etiketiralo kao prostitutku.

Osjećala sam se nikako, u to vrijeme sam imala zaručnika i baš iz tog razloga su raskinuli i on je odselio u Njemačku, jer se nije mogao nositi sa time. Imala je problema i sa poslom, pjevanjem, posao joj je pao iz tog razloga, jer gazde klubova ne žele da ih se veže za prostituciju. Poslije je pjevala u baru "Mango" na Diklu, pa se osjećala da ne zna da li su ljudi dolazili slušati pjesme ili je gledati u kontekstu tog teksta, a na Facebooku su joj dolazile poruke provokativne. Ona da se druži sa Tinom Bambulinom i družila se i prije, a što ona radi u svoje slobodno vrijeme, to je njezina stvar, a i ako se bavi, to nju ne zanima. Osjećala se užasno, plakala je, sestra i rodbina su je zvali, otkazivala je nastupe, one koje je morala odraditi je odradila jer je to bilo unaprijed dogovoreno, a skoro mjesec dana nije radila nakon što je primila odgovor na tužbu. Pije terapije, ne može spavati i to svi znaju i to je i dalje kod nje prisutno, više se ni sa kim previše ne druži i tu je mnoge prijatelje, za koje je mislila da su prijatelji izgubila. Bilo je komentara kada izađe vani, a kada bi čula te neprimjerene komentare osjećala bi se nikako, teško. Tuženik pod 2. Šenol Selimović je u svom iskazu naveo da je obuhvaćen tužbom samim time što je glavni urednik Zadarskog lista.

Glavni urednik da nije u mogućnosti provjeriti svaki podatak iz uradaka novinara i taj odnos da funkcionira na način da glavni urednik vjeruje, ima odnos povjerenja prema uradcima novinara koji su zaposleni u redakciji, a tako i u konkretnom slučaju. Kada je novinarka Suzana Bandić, autorica teksta fotografiju predložila i donijela on iskreno nije bio neposredno u procesu odlučivanja hoće li baš ta fotografija biti stavljena u novine, jer proces rada funkcionira tako da dežurni izvršni urednik, a to je tada bio Luka Perić operativno uredi sam tekst i tako u smislu fotografije. Po zaprimanju zahtjeva za ispravak su ga objavili nakon nekoliko dana. Nakon što je upoznat sa cijelim ovim predmetom, mora reći da je neprofesionalno postupljeno, grešku koja se dogodila ne opravdava i žao mu je što je došlo do toga, jer do greške nije smjelo doći. Greška je što je izvršni urednik povezao nju sa prostitucijom, to je bila greška, jer tekst nije odgovarao sadržaju fotografije, što je on njemu u očitovanju napisao i rekao da je to napisao na tvrdnju novinarke Suzane Bandić, koji je to donijela.

Propisi koji su u vrijeme objave spornog članka bili na snazi te ih je ovaj sud primijenio odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja su Zakon o medijima (Narodne novine 59/04, 84/2011, 81/2013 dalje: ZM) te Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015 dalje: ZOO). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužiteljica pa je valjalo prije svega, ocijeniti je li tužiteljica dokazala postojanje ovih pretpostavki. Pretpostavke odgovornosti za štetu su, sukladno općim propisima obveznog prava – štetna radnja (objavljivanje informacije), - objektivna protupravnost štetne radnje (podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled ili čast ili neko drugo zaštićeno pravo osobe), - šteta (povreda privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti te psihičke ili fizičke boli ili pak strah zbog pretrpljene povrede) te uzročna veza između štete i štetne radnje. Pravo osobnosti definira ZOO u čl. 19. gdje se navodi i to u st. 2., da se pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO definirana je neimovinska šteta kao povreda prava osobnosti.

Odredbom čl. 1100. ZOO je propisano da će slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Svakako, dakle, tužiteljica treba dokazati činjenicu pretrpljenih bolova ili straha. Zahtjev za naknadom nematerijalne štete isplatom novčane naknade osnovan je, uz ispunjenje drugih zakonom propisanih pretpostavki, samo ako jakost i trajanje pretrpljenih bolova ili straha opravdavaju takvu naknadu nematerijalne štete. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM je propisano da je nakladnik koji je informacijom objavljenom u mediju prouzročio drugome štetu dužan štetu naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. U st. 4. al. 3. je dalje među ostalim i propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, te da je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. 

Odredbom čl. 22. ZM je propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Sloboda izražavanja i zaštita privatnosti osobe načelno uživaju istu zaštitu jer su to prava istog ranga, ali i prava koja se po prirodi stvari najčešće sukobljavaju. Zato je zadatak suda uravnotežiti ta prava i ocijeniti koje je od dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaj pretežnije. Kod odlučivanja u postupcima u kojima dolazi do sukoba između slobode izražavanja i prava na zaštitu privatnosti, Europski sud za ljudska prava naglašava da je nužno da odluke nacionalnih sudova budu razumne te da se temelje na pažljivoj i bona fide ocjeni okolnosti predmeta, kao i da daju relevantne i dostatne razloge za svoje odluke te da razlozi upućuju da su relevantna postupovna jamstva zadovoljena (primjerice Narodni list d.d. protiv Hrvatske iz 2018).Odredbom čl. 21. st. 7. ZM je propisano da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri. Ovaj sud nije našao odgovornost na strani tuženika pod 2., odnosno nije našao da bi isti bio odgovoran za objavljenu fotografiju jer informacije iz predmetnog članka i objavljene fotografije nisu autorizirane, niti pojedini dijelovi iste sadržavaju očevidne uvrede ili klevete pa je stoga sa te osnove isključena solidarna odgovornost nakladnika i glavnog urednika. Naime, činjenica je da je u predmetnom tekstu bez objavljivanja imena i prezimena objavljena fotografija tužiteljice međutim lice na fotografiji je bilo zamućeno (iako ne u dovoljnoj mjeri) te je ovaj sud poklonio vjeru kao vjerodostojnom iskazu novinarke Suzane Bandić i glavnog urednika Šenola Selimovića kada navode da je njihova namjera bila zamutiti lica u cijelosti, ali da je prilikom grafičke izvedbe došlo do blažeg zamućenja. 

Nadalje, u odnosu na toč. II tužbenog zahtjeva za navesti je da tužiteljica nije aktivno legitimirana za postavljenje takvog zahtjeva obzirom da predmetni članak ,,Za „usluge" na jahtama i u stanovima naplaćivale i do 500 eura" koji je objavljen 20. kolovoza 2016. u internetskom izdanju novine ,,Zadarski list", ne sadrži objavljenu fotografiju tužiteljice, kao što je objavljena u tiskanom izdanju odnosno fotografija Olivere Matijević nije objavljena u internetskom izdanju. Navode tuženika da u ovome predmetu tužiteljici nije nastala šteta objavom predmetne fotografije, a i da je, da je ista objavom ispravka reparirala štetu tužiteljici, ovaj sud nije našao osnovanima obzirom da je utvrđeno, a kako će biti dalje i pojašnjeno, da je tužiteljici objavom fotografije sa njezinim likom i još jednom ženskom osobom ispod koje piše: "Dvije od sedam prostitutki koje su pružale usluge klijentima dubokog džepa", nastala šteta te da objava ispravka u konkretnom slučaju ne predstavljala dovoljnu naknadu odnosno nije odgovarajuća pretrpljenoj šteti koja je nastala objavom informacija. Jedna od funkcija pravične novčane naknade neimovinske štete je upravo materijalna satisfakcija odnosno omogućivanje oštećeniku da novcem dobivenim na ime pretrpljene neimovinske štete priskrbi sebi određena dobra kojima će povratiti narušenu duševnu ravnotežu.

Naknada predstavlja "simboličnu" pravičnu naknadu, naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja. Javni interes nesumnjivo postoji kad se informacija odnosi na javne poslove, događaje i djelatnosti, a u konkretnom slučaju se radi o tužiteljici koji je u vrijeme objave spornog članka i fotografija bila poznata užoj javnosti koja je upoznata sa njezinim pjevanjem i odlazi na njezine koncerte te je time i izazvala zanimanje javnosti za navedeni događaj. U ovoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi je li objavom informacije u spornom članku fotografije tužiteljici povrijeđen ugled odnosno čast i dostojanstvo što je kod nje izazvalo duševnu bol. Ovom dokazivanju prethodi objektivna podobnost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili neko drugo pravo osobe. O pitanju podobnosti informacije da povrijedi zaštićeno dobro osobe prosuđuje se sukladno javnom mnijenju konkretne društvene zajednice u konkretnom vremenu.

Radi se o pitanju objektivne protupravnosti štetne radnje, odnosno je li objavljena informacija (neovisno o tome je li istinita ili ne), podobna povrijediti zaštićeno pravo osobe.Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, a što među strankama i nije sporno, tužiteljica nije bila obuhvaćena kaznenim postupkom i postupkom policije koji su se provodili u svezi organizirane prostitucije. Slijedom navedenog je nesporno utvrđeno da tužiteljica nije osoba koja bi bila obuhvaćena priopćenjem policije, na koje se poziva novinarka, autorica članka Suzana Bandić odnosno da je temeljem toga priopćenja i temeljem informacije koju je iz dobila iz priča otišla na Facebook stranicu Tine Bambuline i sa te stranice "skinula" fotografiju na kojoj je i tužiteljica očito zaključujući da je ista obzirom na način njezinog odijevanja na fotografiji uključena u prostituciju, a koji zaključak se potvrđuje i samim natpisom ispod fotografije dvije osobe, među kojima i tužiteljice gdje stoji: "Dvije od sedam prostitutki koje su pružale usluge klijentima dubokog džepa". Iz navedenog je jasno su ispod fotografije na kojoj je tužiteljica objavljeni neistiniti podaci obzirom se da čitanjem članka i gledanjem fotografije sa takvim tekstom ispod fotografije nedvojbeno dolazi do zaključka da je i tužiteljica prostitutka.

Radi se o informacijama koje su podobne povrijediti čast i ugled ovdje tužiteljice, jer iste čitatelja dovode do zaključka da je ovdje tužiteljica prostitutka koja pruža usluge klijentima dubljeg džepa. Ovi navodi u spornom članku kod tužiteljice su izazvali duševne boli, što je u svom iskazu opisala sama tužiteljica, saslušan kao stranka na ročištu pred ovim sudom, a što proizlazi i iz iskaza njezine prijateljice i bivšeg dečka te posebno nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Ovaj sud vjeruje tužiteljici da se osjećala užasno, da je plakala, da su joj vrlo vjerojatno iz toga razloga što se o njoj govori da je prostitutka otkazani i neki nastup kao i da pije lijekove koje su joj propisane, a kako i proizlazi iz medicinske dokumentacije liječnika psihijatra iz spisa. Iskaze svjedoka je ovaj sud cijenio kao detaljne, istinite i uvjerljive. Iz navoda tuženika ovaj sud zaključuje da se prilikom objave sporne fotografije postupalo s nepažnjom budući je autorica članak i fotografije utemeljila na priopćenju PU Zadarske i informacijama koje je dobila iz priča, ne potrudivši se pritom, a niti nakon toga, prije same objave spornog članka i fotografija provjeriti istinitost informacija koje objavljuje odnosno tko su osobe na fotografijama i jesu li obuhvaćene postupkom policije oko organizirane prostitucije.

 Iz svih gore navedenih dokaza proizlazi da navodi uz fotografiju tužiteljice nisu ničim dokazani, jer tužitelj nije bila sudionik postupaka vezanih za organiziranu prostituciju, a autorica članka nije imala osnovani razlog povjerovati da je istinita i točna činjenica na kojima se temelje informacije objavljene u članku, odnosno da bi fotografije svih djevojaka objavljenih na stranici Tine Bambuline bile povezane sa prostitucijom. Iznimno je važno da novinar poduzme sve što je moguće da provjeri određene informacije i to na način da pribavi podatke od nekoliko neovisnih izvora, pokuša pribaviti isprave koje mogu ukazati na postojanje ili nepostojanje činjenica, a ovisno o prirodi informacije valjalo bi se obratiti i osobi na koju se informacija odnosi odnosno pronaći način kako doći do te osobe, a ne se zadovoljiti jednostavnim skidanjem sa interneta "javno objavljene fotografije" i mladu djevojku, neovisno kako je odjevena i neovisno o tome kakvom vrstom pjevanja se bavi, odnosno pjeva li "cajke" ili ne, okarakterizirati javno sa fotografijom na kojoj joj je neznatno zamućeno lice ( na način da su je svi očito prepoznali jer ovaj sud vjeruje iskazima svjedoka, a i radi se o objavi u manjem gradu Zadru), prostitutkom. Što se tiče postojanja dobre vjere prilikom objavljivanja spornih informacija, ovdje tuženik nije dokazao postojanje dobre vjere.

Postojanje dobre vjere utvrđuje se kako za objavljene činjenične tvrdnje, tako i za vrijednosne sudove, o kojima je već rečeno, te se ocjenjuje je li novinar postupao s dužnom pažnjom, odnosno sukladno pravilima svoje profesije. Dobra vjera tiče se primarno povoda, razloga i okolnosti objavljivanja informacije od javnog interesa, koja je objektivno podobna naškoditi nekom zaštićenom dobru osobe, te postupanja novinara u konkretnom slučaju. Iz okolnosti slučaja nadalje proizlazi da je u pitanju bezrazložni napad na osobu tužiteljice, izražen spornom fotografijom i ispod fotografije konstatacijom, koja tužiteljicu jasno prikazuje kao prostitutku na način koji šteti ugledu i časti ovdje tužiteljice. Stoga je nesporno da medijska objava nije utemeljena na činjenicama za koje je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a tuženik, kako proizlazi iz odgovora na tužbu, nije poduzeo ništa, a kamoli sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti dok su nesporno navodi iz objave kako navodi i sama tužiteljica bili predmet "ogovaranja" i neumjesnih ponuda prema njoj u gradu Zadru, te bili glavna tema pričanja i negativnih komentara u javnosti stanovito vrijeme, što je općepoznata činjenica.

Objavom fotografije za tužiteljicu za radnje s kojima ista nema nikakve veze, krajnjom nepažnjom i bespotrebno se u javnosti tužiteljicu stigmatiziralo kao prostitutku, a čime su trajno i nepovratno povrijeđena prava osobnosti tužiteljice. Zaključak je ovog suda, da su se ispunile zakonske pretpostavke iz članka 21. ZM, jer je objavom neistinitog sadržaja ispod fotografije tužiteljice nakladnik prouzročio štetu tužiteljici, jer sve ono što se navodi u članku i ispod fotografije nema uporište u stvarnim činjenicama, niti je o tome kontaktirana tužiteljica, a nakladnik se ne može osloboditi odgovornosti, jer se ne radi o izvješću sa raspravama sjednice tijela zakonodavne, sudbene i izvršene vlasti, te tijela područne i regionalne vlasti, ne radi se o autoriziranom intervjuu, te se ne radi o točnim činjenicama. 23. Tužiteljica je zbog objave spornog članka trpila duševne boli, zbog povrede časti i ugleda kako je to opisala u svom iskazu te će se iznosom dosuđenim tužiteljici naknaditi stvarno pretrpljena šteta, ali i ukazati tuženiku na važnost profesionalnog i etičkog postupanja novinara i nakladnika prilikom objavljivanja informacija koje su objektivno podobne prouzročiti štetu nekoj osobi te će služiti kao upozorenje da pisanje koje nije u skladu s etikom novinarske profesije, niti u skladu s načelom dobre vjere, mora trpjeti osudu, kako od strane javnosti i novinarske struke, tako i osudu izraženu kroz sudsku odluku o naknadi štete. 

Objavom ovakve fotografije gdje se tužiteljica dovodi u svezu sa prostitucijom, ispod koje se iznose neistinite tvrdnje, povrijeđena je osobnost tužiteljice pa je prema mišljenju ovog suda tužiteljici sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a trebalo dosuditi na ime naknade neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti od 20.000,00 kn jer je prema mišljenju ovoga suda novčana naknada koja je tužiteljici dosuđena u iznosu od 20.000,00 kuna u konkretnom slučaju pravična dok je u preostalom iznosu do zatraženog zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan obzirom da ovaj sud smatra da je previsoko postavljen. (uzeta je u obzir čitanost dnevnog lista "Zadarski list" i činjenica da je ipak fotografija tužiteljice bila blaže zamućena kao i da je ispravak informacije objavljen u roku od nekoliko dana te da je i sam glavni urednik naveo da se dogodila greška zbog koje se ispričava).

Kako je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica dokazala postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika pod 1. za štetu, a tuženik pod 1. istodobno nije dokazao postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu, ovaj sud tužbeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim u toč. pod I u odnosu na tuženika pod 1. te ga je u tome dijelu i prihvatio na način kako je to određeno u izreci ove presude pod I. dok je odbijen zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. u cijelosti te u odnosu na toč. II. postavljenog tužbenog zahtjeva, a kako je ranije i obrazloženo. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud dao prednost pravnoj zaštiti jamstva poštivanja tužiteljičina dostojanstva, ugleda i časti pred tuženikovom slobodom misli i izražavanja misli, obzirom da se razlozi koje je utvrdio ovaj sud mogu smatrati dostatnim i relevantnim za takvo miješanje u tuženikovu slobodu izražavanja, slijedom čega je prema mišljenju ovoga suda ostvarena pravična ravnoteža Ustavom zajamčenih suprotstavljenih prava tužiteljice i tuženika i nije ostvarena povreda čl. 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda o pravu na slobodu izražavanja' - piše u sudskoj presudi. Protiv iste dopuštena je žalba koja se podnosi u roku 15 dana od dana dostave presude.

Reci što misliš!