Zagrebačko Općinsko kazneno državno odvjetništvo 15. travnja 2022. poslalo je Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu optužnicu protiv prvookrivljenog bugarskog državljana Yordana Ivanova Yordanova te drugookrivljenog Dine Šprema, trećeokrivljene Sare Žderić i četvrtookrivljene tvrtke Abisal faktor. Uz ime Bugarina upisano je kako je sin Borisa Asenof Belilova i Anke Hristove Belilove, rođen 9. lipnja 1965. godine u Ognyanovu, općina Pazardzhik, Republika Bugarska, s prebivalištem u Bugarskom mjestu Ustina. Piše kako je zaštitar, s osnovnim obrazovanjem, razveden, neosuđivan u RH i da se nalazi na slobodi. Uz ime Dine Šprema piše kako je rođen 1992. u Puli, da ima zagrebačko prebivalište u zagrebačkoj Tratinskoj te boravište  na Gračanskoj cesti u Zagrebu. Zaposleni je ugostitelj, neoženjen, bez djece, neosuđivan i da se nalazi na slobodi. Uz ime trećeokrivljene piše kako je rođena 1992. godine u Metkoviću, s prebivalištem u Pločama i prijavljenim boravištem u Zagrebu. Navedeno je i kako je ekonomistica, sa SSS, 'zaposlena u OHT produkcija, neudana, dobrog imovinog stanja, neosuđivana, ostali podaci nepoznati, nalazi se na slobodi'. Četverookrivljena je tvrtka Abisal faktor  sa sjedištem u Zagrebu koju predstavlja zagrebačka odvjetnica Ana Čule.

O ovom slučaju mediji su već ranije pisali. Tako je 2018. objavljeno kako je sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda donio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je bugarskom državljaninu Yordanu Ivanovu Yordanovu (53), Dinu Špremu (26) iz Zagreba te Sari Žderić (26) iz Ploča zabranio da raspolažu s 572 tisuće kuna koje se nalaze na računu tvrtke "Abisal faktor" u Privrednoj banci. istaknuto je kako se radi o tvrtci koja se sumnjiči za prijevare stotina građana kojima su poslane ovrhe na temelju bjanko zadužnica i od kojih su neke bile stare i desetak godina. Žrtve su tvrdile kako su te dugove već odavno platili ili da iste nisu nikad ni potpisali. Priča je inače dospjela u medije i to kao nezakonite ovrhe nad stotinama građana. Naime, od rujna 2017. policija je zaprimila 207. prijava od građana da se nad njima nezakonito provode ovrhe od strane trgovačkog društva 'Abisal faktor', i to nakon što je 'Abisal' na neutvrđen način došao u posjed velikog broja bjanko zadužnica na kojima su upisani podaci tog trgovačkog društva kao vjerovnika, a koje su zadužnice potom dostavljene Financijskoj agenciji uz zahtjeve za izravnu naplatu, nakon čega je Fina pokrenula ovršni postupak nad osobama koje su na bjanko zadužnicama upisane kao dužnici".

Tada je objavljena i sumnja kako Bugarin koji je direktor tvrtke nije stvarna osoba što je sada očito razriješeno jer je uz njegovo ime navedeno previše podataka koje nikako ne bi mogle ići uz neko fiktivno ili fantazijsko ime. U sudskom rješenju pisalo je da je tvrtka "Abisal faktor" na "neutvrđen način" došla do zadužnica, no  aktivistica udruge za zaštitu žrtava hrvatskog pravosuđa Veronika Vera, Mira Veljačić izjavila je sumnju da se radi o zadužnicama iz slučaja u kojem USKOK Slovenca Marka Romaniča tereti kao organizatora skupine od 18 lihvara koja je preko štedno-kreditnih zadruga od početka 2007. do svibnja 2012. prevarila čak 660 osoba za oko 91 milijun kuna. Toj skupini se sudilo tada  na zagrebačkom sudu. 'Prije šest-sedam godina DORH i policija upali su u sjedišta tih štedno-kreditnih zadruga i sa sobom ponijeli velik broj njihovih bjanko zadužnica. Na tisuće su zaplijenjenih zadužnica, koliko znam, završile u Županijskom sudu u Zagrebu. No, netko je početkom prošle godine počeo dilati te zadužnice – rekla je tada za Slobodnu Mira Veljačić. Istražitelji su utvrdili da su oštećenici nad kojima Fina sada provodi "ovrhe na novčanim sredstvima" prije desetak godina podizali kratkoročne zajmove u raznim kreditnim štedionicama, unijama i uredima na području Hrvatske. Kao sredstvo za osiguranje vraćanja zajmova ljudi su predavali bjanko čekove i bjanko zadužnice, a na kojima je njihov potpis bio ovjeren od strane javnog bilježnika i na kojima nije bio upisan naziv vjerovnika.

Kad bi otplatili zajmove, djelatnici kreditnih štedionica, unija ili ureda, vratili su im čekove, dok su bjanko zadužnice zadržali. Tada su iz DORH-a izvijestili sud da je  dosadašnjom istragom utvrđena osnovana sumnja da su Marko Šprem iz Zagreba, kao stvarni vlasnik tvrtke "Abisal faktor", njegov brat Dino te Sara Žderić kao prokuristi tvrtke i Yordanov kao osnivač i direktor, počinili kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja isprave. Navodilo se da su lažnim prikazivanjem činjenica doveli u zabludu djelatnike Financijske agencije predajući im 1346 bjanko zadužnica. Tražili su od Fine izravnu naplatu od ukupno 1094 osobe u iznosu od dva milijuna i 892 tisuće kuna, koji se uz obračunavanje i zatezne kamate od 2008. ili 2009. godine do dana otplate penje, po izvješću policije, na više od pet milijuna i 684 tisuće kuna. Fina je "Abisal faktoru" od 25. srpnja 2017. godine do 22. ožujka 2018. godine provedenim ovrhama uplatila ukupno 572.601,27 kuna. No, kako bismo razjasnili detalje cijelog slučaja citirat ćemo optužnicu kojom se četvero okrivljenih tereti za kaznena djela.

Citiramo optužnicu:

1.) - u vremenu od 21. srpnja 2017. do 25. kolovoza 2018., u Zagrebu, najprije I okrivljeni sâm, kao direktor IV okrivljenog trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 67 (ranije Nova cesta 154, Porečka ulica 3c i Radnička cesta 80), a u vremenu nakon 12. rujna 2017. zajedno i po prethodnom dogovoru sa II i III okrivljenima kao prokuristima tog trgovačkog društva, svi troje ovlašteni zastupati to trgovačko društvo, i to I okrivljenik pojedinačno i samostalno, a II i III okrivljenici u okviru ovlasti dobivenih prokurom, u nakani da tom trgovačkom društvu pribave znatnu nepripadnu materijalnu dobit, nakon što je I okrivljenik na točno neutvrđen način pribavio najmanje 1346 bjanko zadužnica izdanih tijekom 2008. i 2009. godine kao sredstvo osiguranja plaćanja od strane velikog broja fizičkih osoba kao dužnika iz obveznopravnih odnosa ugovora o zajmu u kojima su se kao vjerovnici javljala razna trgovačka društva s područja Republike Hrvatske, u navedene bjanko zadužnice pod podatke o vjerovniku upisali podatke IV okrivljenog trgovačkog društva te zatim predstavljajući navedene bjanko zadužnice kao ovršne isprave koje svjedoče o postojanju tražbina tog trgovačkog društva prema različitim fizičkim osobama koje su u bjanko zadužnicama upisani kao dužnici, I okrivljeni započevši sa 21. srpnja 2017., a II i III okrivljeni započevši s 12. rujna 2017., iste podnijeli na naplatu ovlaštenim službenicima Financijske agencije podnoseći uz iste i pojedinačne zahtjeve za izravnu naplatu i popratne dopise u kojima su ovlaštenim službenicima Financijske agencije neistinito predočavali da su se izdavatelji bjanko zadužnica kao dužnici usuglasili da se radi naplate tražbina vjerovnika IV okrivljenog trgovačkog društva u iznosima upisanima u bjanko zadužnicama zaplijene svi njihovi računi kod banaka i da se novčana sredstva s istih isplate IV okrivljenom trgovačkom društvu kao vjerovniku, iako pri tom znajući da IV okrivljeno trgovačko društvo nikada nije bilo u poslovnom odnosu sa tim fizičkim osobama, niti je potraživanja navedena u tim bjanko zadužnicama na zakonit način otkupilo od trgovačkih društava koja su bila stvarni sudionici obveznopravnih odnosa sa fizičkim osobama koje su izdale bjanko zadužnice, niti je ta potraživanja steklo na ikoji drugi zakonom dopušteni način, te da stoga ne postoji niti jedna zakonska osnova po kojoj bi IV okrivljeno trgovačko društvo imalo pravo naplatiti iznose navedene u zadužnicama, zatraživši time isplatu iznosa od ukupno 2.892.202,00 kn na ime glavnice te zatraživši da se na tako iskazanu glavnicu obračunju i isplate zatezne kamate, na koji su način zatražili da se u korist IV okrivljenog trgovačkog društva isplati ukupno 5.684.960,37 kn, i to sve na temelju bjanko zadužnica sljedećih oznaka:....,

pa kada su ovlaštene osobe Financijske agencije povjerovale u istinitost i točnost navoda iz zahtjeva za izravnu naplatu, bjanko zadužnica i popratnih dopisa, proveli su upis bjanko zadužnica u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje za svakog dužnika te sa računa dužnika zaplijenili i na račun IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor prenijeli ukupan iznos od 589.612,11 kn, čime su I do III okrivljeni za navedeni iznos oštetili pojedine fizičke osobe, i to: Marka Đurđevića, Željka Šmita, Silvanu Fogec, Zorana Sarku, Višnjicu Marić, Natašu Šarliju, Marka Gašparića, Gorana Jančića, Tanju Alexander, Josipa Božurića, Draganu Skrovec, Marinu Ćubela, Zorana Dimitrića, Gordanu Kanjski, Zdenku Korman, Dušana Jasića, Leonarda Sajka, Mladena Grobenskog, Zorana Aleksića, Zdenku Šnajder, Damira Ramića, Mariju Horvatinac, Ivicu Galića, Marka Parića, Tatjanu Žalec, Marka Dregarića, Snježanu Trbuha, Maju Ivezić, Davora Škantara, Marina Šaronića, Željka Barunovića, Višnjicu Perić, Dražena Vratarića, Ljubicu Muretić, Ljiljanu Božić, Magdu Mujkić, Patricka Demo, Ankicu Dugandžić, Dragu Skrbina, Ljubicu Ravlić, Milicu Franović, Milana Luketića, Ljubicu Šimić, Nadu Tomić, Nedeljku Bradanović, Vesnu Lokas, Gorana Frigelja, Mariju Danilović, Tibora Bartu, Mirka Pirizovića, Suzanu Culjaga, Maria Sopjanca, Stanislavu Kulić, Mirelu Budić, Dina Brlečića, Vedrana Martana, Stipana Udiljaka, Davora Popovića, Jadranku Mujagić, Iku Cvjetanović, Radovana Bilića, Mirjanu Krčmar, Dalibora Gerda, Davora Blažinčića, Nenada Hidega, Gordanu Ivković, Marjana Kušana, Ivicu Udorovića, Milenu Novotny, Ninu Bajrić Blažeković, Šteficu Crkvenac, Miru Komšić, Ivanku Mikulić, Marijanu Kovačević, Mariju Delić, Nerminu Kurtović, Dragicu Sušec, Katicu Stjepan, Silviju Nuhanović, Ferenca Kovača, Petru Štefanac, Vladimira Kekića, Roberta Čurjaka, Katicu Miković, Niku Dujlovića, Đemala Fazlića, Šteficu Ivanušec, Veroniku Mihoci, Mariju Hodak, Danijela Likovića, Zvonimira Santinija, Đurđu Kušter, Dominika Kozinu, Mirka Vergaša, Nadu Lorber, Marka Marak, Ivicu Doppelhammer, Tomislava Penteka, Nadu Valjak, Nikolu Markovića, Dragana Zrnića, Snježanu Preložnjak, Smilju Mikić, Nikolu Cvitko, Jasminku Brkić, Ivicu Šukalja, Veselinku Banjac, Anu Bošković, Božicu Kranjčić, Darka Majpruza, Ivanu Žic, Zorana Pepelko, Igora Jakuša, Mahmuta Karabašića, Aleksandru Lovretić, Draženu Medved, Jelenu Miško Mitrović, Dominika Striškovića, Elvisa Huskića, Mladena Golubića, Adema Gaši, Marijanu Ćop, Miroslava Kličeka, Šimu Šarara, Jadranku Daničić, Rosu Andovu Ahac, Nevena Radovića, Veru Varvodić, Andreju Ban, Milisavu Višnić, Ćazima Kuča, Jane Mihalić, Maru Bakmaz, Zdravka Mamuzića, Miru Ivošić, Snježanu Babić, Anitu Bezjak, Anu Tucak, Dragutina Turka, Anu Denac, Ivanku Lazić, Matu Matošića, Ivana Rušeca, Redžu Kovača, Snježanu Butorajac, Stanislava Gavrona, Ljubu Batai, Katarinu Babić, Biserku Braut, Srećka Horvata, Đurđicu Omerović, Matiju Glasa, Dragana Samardžiju, Đuru Marića, Stjepana Lončara, Natašu Lučić Vukošić, Gorana Bodegraju, Maju Melnjak, Dragana Rašića, Ivana Petrovića, Sanju Štumfol, Anđelku Kalc, Tomislava Škodu, Suzanu Božičković, Vladimira Ledinski, Zdenku Turčinec, Igora Iljkova, Marina Briški, Kseniju Košutar, Žarka Lončara, Marija Vrkića, Nevena Devčića, Sanju Spadoni, Nadu Klišanin Budak, Manuelu Samardžija, Slavka Mužu, Miju Pavičića i Bosiljku Kaleb,

dok naplata preostalog zaplijenjenog iznosa iz bjanko zadužnica nije provedena zbog toga što su bjanko zadužnice u vremenu od 28. ožujka 2018. do 13. travnja 2018. privremeno oduzete od strane policijskih službenika zbog osnovane sumnje da se radi o sredstvima izvršenja kaznenih djela te zbog toga što su pojedine fizičke osobe u pojedinačno pokrenutim ovršnim postupcima ishodile proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenima, a radi se o bjanko zadužnicama izdanima od strane većeg broja osoba, pa tako i od: Sandi Brajković, Dijane Kadić Jurajić, Sofije Jakopović, Sonje Mešanović, Mladena Lecki, Dubravke Vučetić, Marice Plavšić, Gordane Lovrić, Željka Valinčića, Željke Roso, Jadranke Đukić, Jadranke Martić, Renate Pinezić, Darka Mijalice, Kristine Komadina, Andreje Srok, Igora Acsa, Božene Baranja, Ruže Novak, Srebrenke Jovanović, Cilike Jerković, Ramiza Bešića, Emila Špalja, Marine Bahčić, Velibora Palijana, Maria Galovića, Ksenije Stepić, Sonje Milardović, Marijane Hladik, Anite Đurasović, Melite Čani, Antona Keršića, Gordane Brzaj, Ane Hrgović, Tajane Vrdoljak, Ljiljane Sučec, Zdenka Karage, Sonje Borić, Ljerke Skender, Andree Horvat, Željke Mršić, Natalije Lukačević, Marinele Valentić (Jakovčević), Stanka Kovačevića, Ksenije Knežić, Roberta Nemetha, Nedjeljke Vratarić, Sanjane Posavac, Alena Vujnovića, Željka Čerimovića, Suzane Rapić, Danice Špoljarić, Danijela Lulića, Rosande Parlov, Biljane Trivunović, Renate Stary, Nataše Marjanović, Ivane Zegnal, Marijana Pešo, Tihane Žnidar, Kristine Dlab, Mihaele Iharoši, Brune Ištvanića, Svetlane Pisačić, Goranke Budiselić, Zdenke Lučić, Mire Čekada Jelić, Ane Dučkić (ranije Babić), Inge Možanić, Lucie Dassouki, Tihomira Prahina, Branislava Babića, Ivana Kušteljege, Maje Vitko (ranije Štefanac), Dubravke Kmetić, Silvije Pejaković, Josipa Jagića, Darinke Simičević, Nataše Šamija, Snježane Trupčević, Stjepana Tomića, Vesne Knezić, Katarine Kralj, Radmile Vuglovečki, Ivane Andrić, Katarine Plantak, Darinke Prstec, Ivana Vidmana, Marije - Renate Vukalović, Davora Abramovića, Soraje Kapović, Deana Kasaića, Mato Bogdanovića, Slavka Busije, Marijana Kuzmića, Marije Pasarić, Marije Mažar, Dragice Šprem, Jadranke Kasumović, Lidije Peša, Nadice Slavićek, Zvjezdane Filipović, Ljiljane Jurešić, Ivice Lončarića, Angeline Tomić, Mirjane Šarlija, Siniše Štimca, Sabine Turbić Vrebac, Klare Belušić, Anice Šegota, Željka Pavečića, Branka Kalca, Mije Andrijanića, Gorana Mateša, Barbare Angelovski, Dragana Šamije, Branke Veršec, Gazme Mesić (ranije Ljatifi), Ljiljane Haidar Diab, Vladimira Čvorišćeca, Hazime Taletović, Ivane Glumac, Muhibe Mahmutović, Tomislava Lendarića, Jasenke Martinović, Mirsade Kovač, Štefice Kukec, Miroslava Plantaka, Nikoline Tolj, Vinke Čargonja, Nevia Polića, Ivke Šestak, Andrije Tkalčića, Milana Kolara, Danice Matić, Vesne Malčak, Marije Polović, Franje Garašić, Jadranke Vinterhalter, Ljiljane Pavišić, Gordane Kadić, Višnje Srdelić, Romane Rogić, Ljubinke Ivančić, Lucije Ožanić, Želimira Martineza, Milana Grbe, Daria Kroga, Marice Marinović, Diane Grbac, Josipa Pavlovića, Verice Lukić, Zlate Pađen, Vesne Tutek, Zdravka Herjevića, Ivana Kranjca, Mile Batista, Vjekoslave Popović, Danijela Fabijana, Slavice Janjanin, Gordane Letinčić, Nade Baksa, Damira Popa, Nevenke Kalac, Milke Maričić, Marize Host, Nataše Pećarina, Zdravka Martinelli, Dike Radmanović, Ivice Havoića, Valentine Knežević, Ante Lišnjića, Viktorije Cvetković, Jasminke Vuković, Josipa Bibera, Aleksandra Vojnića Kortmiša, Milenka Antunovića, Damira Jakšića, Mirjane Vitez, Đurđice Ferenec, Tomislava Ozimeca, Mirjane Jozing, Stjepana Kukoveca, Ivice Barišića, Ivice Pavlovića, Dragana Godeka, Nataše Musić, Slave Hersa, Livije Fratrić, Ivana Šenjuga, Kristijana Regića, Jelice Radan, Josipa Bučkovića, Višnje Hercigonja – Sindičić, Biserke Posavec, Marina Barešića, Dragana Vidigoja, Vesne Šindija, Damira Šostarića, Elvisa Crnčevića, Marije Pađen, Feride Brčić, Anto Babića, Marije Abrić, Dušanke Zec, Gordane Perković, Božene Kelvišar, Kristine Goreta, Renate Kalinkov, Zorice Jakovljević, Danijela Glasera, Stanislava Štiha, Ksenije Šimić – Buconjić, Ivane Hromatko, Ljerke Hajdarović, Petra Vizintina, Nele Mihaljević, Darka Beka, Mire Spajić, Ivane Stanković i Ljiljane Bubanić, na koji su način pribavili trgovačkom društvu Abisal faktor d.o.o. protupravnu imovinsku korist u iznosu od 589.612,11 kn,

- dakle, I, II i III okrivljeni u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupaju pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom prouzročena je znatna šteta, IV okrivljena pravna osoba trgovačko društvo Abisal faktor d.o.o., sâma, 2.) - kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1.) koje su počinili I okrivljeni Yordan Ivanov Yordanov u svojstvu direktora, te II okrivljeni Dino Šprem i III okrivljena Sara Žderić u svojstvu prokurista, ostvarila za sebe protupravnu imovinsku korist u iznosu od 589.612,11 kn, - pa da su time, I, II i III okrivljeni djelom pod točkom 1.) počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 247. stavku 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 247. stavku 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona, a IV okrivljeno trgovačko društvo stjecanjem imovinske koristi na način opisan pod točkom 2.) odgovorno zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 247. stavku 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona i u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine broj 151/03, 100/07, 45/11 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZOPOKD), a kažnjivo po članku 247. stavku 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona i u svezi članka 3. stavka 1. i 2. i članka 10. stavka 3. ZOPOKD.Predlažem da sud odluči o postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevima žrtava – oštećenika, a u dijelu u kojem ne nađe osnovu za usvajanje imovinsko-pravnih zahtjeva oštećenika, predlažem da sud utvrdi iznos ostvarene protupravne imovinske koristi te istu oduzme od IV okrivljenog trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o.

Predlažem da sud na temelju članka 79. stavka 2. i 6. Kaznenog zakona  oduzme i naloži uništenje 1346 bjanko zadužnica koje su privremeno oduzete od ovlaštenih službenika Financijske agencije uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-19-13/3-1439/17 od 28. ožujka 2018., čiji je sastavni dio Specifikacija privremeno oduzetih predmeta – originalnih bjanko zadužnica, te uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta jer se radi o predmetima koji su uporabljeni pri počinjenju kaznenog djela' - piše u optužnici. Ista se temlji na brojnim dokazima: ugovorima o zajmovima, zahtjevima za izravnu naplatu, obavijesti Financijske agencije i uplatnice koje se odnose na brojne ovršene građane, bjanko zadužnicama,službenim bilješkama, uviduima u podatke o visini dohodaka i primitaka okrivljene, zapisima o vozilima okrivljenika, posebnom izvješćme PUZ, Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije od 1. lipnja 2020., godišnjim financijskim izvješćim za IV okrivljenu pravnu osobu za više godina, prometu po računu IV okrivljene pravne osobe otvoren u PBZ d.d. za razdoblje od 1. svibnja 2018. pa nadalje..... dokumentaciji Županijskog državnog odvjetništva u Plovdivu, Republika Bugarska, sa zapisnikom o ispitivanju I okrivljenika Yordana Ivanova Yordanova od 9. veljače 2021., u originalu i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik, zapisniku o ispitivanju Sare Žderić i Dine Šprema te brojnih svjedoka, izvatcima iz kaznene evidencije za okrivljenike.

Citiramo nadalje obrazloženje optužnice: 'Ovo državno odvjetništvo dana 25. studenog 2020. donijelo je rješenje o provođenju istrage broj Kis-DO-591/2020 protiv I okr. Yordana Ivanova Yordanova, II okr. Dine Šprema, III okr. Sare Žderić i IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 19. ožujka 2021. Rok za dovršetak istrage produljen je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj DU-2/21-30 od 16. rujna 2021. te je istraga po tom rješenju mogla trajati do 19. ožujka 2022. Nastavno na navedeno, istraga je u ovom predmetu završena 18. ožujka 2022. Provođenje istrage uslijedilo je po poduzimanju izvida kaznenih djela koji su provedeni povodom većeg broja kaznenih prijava raznih fizičkih osoba podnesenih protiv IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. i odgovornih osoba tog društva, ovdje I, II i III okrivljenika, zbog kaznenih djela iz članka 247. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona. U svim kaznenim prijavama u bitnom se navodilo da su odgovorne osobe IV okrivljene pravne osobe, neosnovano i bez znanja i dopuštenja podnositelja kaznenih prijava, tijekom 2017. godine podnijele Financijskoj agenciji na naplatu bjanko zadužnice koje datiraju iz 2008. i 2009. godine, a koje su podnositelji kaznenih prijava u vrijeme njihova izdavanja potpisali i predali različitim kreditnim uredima u svrhu isplate zajmova i osiguranja njihova vraćanja. U većini slučajeva oštećenici nisu sporili da su izdali odnosno da su potpisali predmetne bjanko zadužnice, ali su tvrdili da te zadužnice nisu bile izdane IV okrivljenom trgovačkom društvu Abisal faktor d.o.o. koje, uzgred rečeno, u trenutku izdavanja zadužnica nije ni postojalo, te da su svoje zajmove u potpunosti otplatili. Isto tako oštećenici su navodili da im po otplati zajmova izdane bjanko zadužnice nikada nisu vraćene. Takve bjanko zadužnice koje su odgovorne osobe IV okrivljenog trgovačkog društva na točno neutvrđeni način pribavile, uz zahtjeve za izravnu naplatu dostavile su Financijskoj agenciji na provedbu nakon čega je Financijska agencija pokrenula ovršni postupak nad osobama koje su na bjanko zadužnicama upisane kao dužnici. Tijekom istrage provedena je dokazna radnja prvog ispitivanja I okrivljenika primjenom europskog istražnog naloga kao vida pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije, i to sukladno Direktivi 2014/41/EU od 3. travnja 2014. i Zakonu o pravosudnoj suradnji država članica Europske unije. Slijedom navedenog, ispitivanje I okrivljenika Yordana Ivanova Yordanova provedeno je u Republici Bugarskoj od strane Županijskog državnog odvjetništva u Plovdivu. Također, tijekom istrage provedene su dokazne radnje prvog ispitivanja II okrivljenika Dine Šprema, III okrivljene Sare Žderić i predstavnice IV okrivljene pravne osobe Ane Čule te dokazna radnja ispitivanja svjedoka Sanje K.. Ujedno tijekom istrage provedene su i dokazne radnje ispitivanja svjedoka - žrtava kaznenog djela, i to: Dino Brlečić, Đemal Fazlić, Željko Valinčić, Danijel Fabijan, Vedran Martan, Gordana Letinčić, Manuela Samardžija, Milan Luketić, Ksenija Knežić, Igor Jakuš, Nataša Marjanović, Slavko Muža, Vera Varvodić, Milica Franović, Nenad Hideg, Zoran Dimitrić, Željko Pavečić, Ljiljana Sučec, Snježana Babić, Nataša Lučić Vukošić, Biljana Trivunović, Radmila Vuglovečki, Mariza Host, Vladimir Kekić, Marijan Kuzmić, Vjekoslava Popović, Slava Hersa i Nataša Musić. Rezultati ovako provedene istrage, dovedeni u vezu s dokumentacijom koja od ranije prileži spisu, a koja je prikupljena tijekom izvida kaznenih djela provedenih od strane ovog državnog odvjetništva i tijekom kriminalističkog istraživanja, ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su I okr. Yordan Ivanov Yordanov, II okr. Dino Šprem i III okr. Sara Žderić počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona, te da je slijedom toga IV okrivljena pravna osoba odgovorna zbog tog kaznenog djela počinjenog od strane I do III okrivljenika kao odgovornih osoba tog društva, koje je djelo počinjeno na štetu velikog broja fizičkih osoba. Pozvan da iznese svoju obranu, I okrivljenik je prilikom ispitivanja u svojstvu okrivljenika rekao da je krajem 2016. ili početkom 2017. otišao u Republiku Hrvatsku kako bih se našao s poznanikom Markom Špremom. Prije toga su telefonom razgovarali o registraciji firme u Hrvatskoj i da zajedno otvore servis za plinske uređaje. Marko Šprem je trebao financirati čitavu djelatnost firme, a I okrivljenik je trebao voditi obuku osoblja koje bi radilo montažu plinskih uređaja. Nekoliko puta I okrivljenik je putovao u Hrvatsku u vezi s registracijom društva. Marko i on obišli su i razgledavali nekoliko objekata za servis u Zagrebu, no nisu našli odgovarajući objekt. Tada je pustio da oni odaberu objekt za servis. Nakon što je registrirao firmu na svoje ime u Hrvatskoj pod imenom „Abisal faktor“ sa sjedištem u Zagrebu, objasnio je Marku da ne može često putovati zbog srčane bolesti. Tada mu je Marko predložio da sastavi punomoć za upravljanje društvom za njegovog brata Dinu Šprema. Tada ga je i upoznao sa svojim bratom s kojim je tada bila i Sara Žderić. Rekao je da je to bilo jedini put da ju je vidio. Punomoć kojom je opunomoćio Dinu Šprema da može upravljati društvom u Hrvatskoj, sastavljena je u Bugarskoj i ovjerena kod javnog bilježnika u Plovdivu. Kao direktor firme opunomoćio je jedino i isključivo Dinu Šprema da može predstavljati njegovo društvo jer je bio uvjeren da će se graditi servis plinskih uređaja. U punomoći je Dinu Šprema ovlastio da on može opunomoćiti druge osobe s danim ovlaštenjima. Nakon što je ovjerio punomoć, poslao ju je Dini Špremu u Hrvatsku i nije više dolazio u Hrvatsku jer se razbolio i stalno se liječi u bolnici. Od tada se nije čuo sa Dinom Špremom te je u potpunosti izgubio kontakt s njima. U Hrvatsku je putovao tri ili četiri puta prije nego je poslao spomenutu punomoć. Putovanja su bila isključivo u vezi registracije firme. Nije viđao prazne bjanko zadužnice niti je takve potpisivao. Za te je vrijednosne papire saznao iz optužnice. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika II okrivljenik Dino Šprem naveo je da su on i Sara Žderić bili zaposlenici tvrtke Abisal faktor. Radili su do dana kad im je bio uručen telefonski otkaz i od tog trenutka im nije bila isplaćena plaća do danas, a to je bilo prije nekih 6 mjeseci. Ušli su u osobna dugovanja i rade poslove da prežive.  U Abisal faktoru je bio na radnom mjestu administratora, a kasnije na mjestu prokuriste jer vlasnik i direktor Abisal faktora Yordan Yordanov nije nikada praktički bio u Hrvatskoj i radi njegovih obaveza u Bugarskoj. Na mjesto prokurista postavljeni su Sara Žderić i on jer radi naplate dugovanja je bilo potrebno potpisivati određene naloge za FINA-u od strane Abisal faktora. Vlasnik Yordan Yordanov je opunomoćio odvjetničko društvo Škrobot i partneri da vodi cijeli posao naplate dugovanja. Iz tog odvjetničkog društva su mu rekli da po zakonu kao prokurist on potpisuje umjesto vlasnika i direktora po njegovom nalogu te da nije za ništa odgovoran.  Nikada ih nitko nije kontaktirao sve do danas, kao ni Abisal faktor, a tako i nikoga iz firme, a prošlo je više od 3 godine. Stalno su tvrtku optuživali da naplaćuje dugovanja od drugih kreditnih tvrtki za koje Abisal faktor nikada nije čuo. Mediji su pisali o tvrtci. Njih osobno nikada nitko nije kontaktirao. Financijski inspektorat je bio blokirao rad tvrtke, a nije bio obavljen nikakav nadzor i putem odvjetnice Marine Bjondić podnijeli su tužbu gdje su dobili pravomoćnu presudu da rade sve po zakonu. Na njega osobno je vršen pritisak i trpio je prijetnje. Dolazili su mu na adresu, on je išao prijavljivat na policiju te iste prijetnje npr. „prosipat ću ti mozak“ i slično, a nije bio ni vlasnik ni direktor već samo zaposlenik te tvrtke za koju je radio i primao plaću od 5.000,00 kn, ne zna točno. Sve se to događalo radi prijava i priča većine ljudi koji su imali kredite kod njih odnosno ne kod njih nego kod firmi koje su prebacili potraživanja njima. Velika većina tih klijenata je koristila mikro kredite te su ih imali više kod nekoliko različitih tvrtki, no ni jedan klijent nije donio niti poslao potvrdu o plaćenom zajmu prema Krokardu ili Telmeu, koje su oni dobili putem cesija. Znači, ta društva su putem cesija predala potraživanja vlasniku Abisal faktora, a vlasnik je predao Abisal faktoru isto tako putem cesija i firma je postala vlasnik tih dugova. Krokard i Telme su bila off shore društva koja su od 2007. do 2014. davali online kredite, kao što je to Feratum banka danas koja nije registrirana u Hrvatskoj već je off shore društvo. Ono što nitko nije htio shvatiti je da su Krokard i Telme sva svoja potraživanja od 2007. do 2010. predala Abisal faktoru putem cesije sa svom popratnom dokumentacijom kao što je kartica dugovanja, ugovori, cesije i potvrde. Kad se ide u postupak naplate putem FINA-e ona vas traži samo zadužnicu i dva formulara, međutim FINA ne daje mogućnost da uz zadužnicu dostavite i razlog potraživanja jer je zadužnica ovršna isprava, točnije bjanko zadužnica, već dužnik ima 60 dana za prigovor za koji ne treba imati nikakvo pojašnjenje. Onda vas se šalje u parnicu za dokazivanje prava naplate, a u parnici se vidi tko je i zašto dužan i takve parnice je Abisal faktor uredno pobjeđivao sve dok vlasnik je imao sredstva za plaćati odvjetnike. U sustavu FINA-e postoji jedino mogućnost putem javnobilježničke ovrhe da se dostavi dokumentirani razlog potraživanja jer je po zakonu zadužnica ovršna isprava sama po sebi. Cijela dokumentacija o naplati potraživanja, ugovori, potvrde, cesije, su kod odvjetničkog društva koje ih čuva. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika III okrivljena Sara Žderić također je iznosila obranu te je njena obrana u mnogočemu bila istovjetna obrani II okrivljenika. Tako je navela da je bila zaposlenik i prokurist tvrtke Abisal faktor. Dobila je otkaz telefonskim putem i nije do danas dobila plaću za više od 6 mjeseci, iako joj se konstantno obećavalo da će dobiti plaću. Zato što nije dobila plaću ušla je i u manja dugovanja. Sada ima posao i financijska situacija joj je stabilna. Najprije je bila zaposlena u firmi AMC kod  Marka Šprema na čiju je preporuku zaposlena u Abisal faktoru, gdje je radila isti administrativni posao. U Abisal faktoru je bila na administrativnom mjestu, a kasnije i na mjestu prokuriste jer vlasnik i direktor Abisal faktora Yordan Yordanov nije nikada praktički bio u Hrvatskoj, niti je mogao dolaziti radi nekih svojih obaveza u Bugarskoj. Nakon toga su ona i kolega Dino Šprem koji je isto bio prokurist postavljeni na mjesto prokurista iz doslovno administrativnih razloga. Njen posao je bio operativan, do odvjetničkog ureda, eventualno do računovodstva, i to je to. Vlasnik tvrtke Abisal faktor Yordan Yordanov dao je punomoć odvjetničkom društvu Škrobot i partneri da vodi cijeli postupak naplate potraživanja odnosno dugovanja. Iz tog odvjetničkog društva su joj rekli da ona po zakonu kao prokurist radi po nalogu i uputama vlasnika i direktora i da kao prokurist nije za ništa odgovorna. Nju osobno nitko nije kontaktirao do danas, nikoga iz tvrtke, a prošlo je već 3 godine. Stalno se tvrtku optuživalo da naplaćuje dugovanja od drugih kreditnih tvrtki za koje Abisal faktor nije nikada ni čuo. Mediji su pisali o tvrtci. Nju osobno nitko nije kontaktirao. Financijski inspektorat je blokirao rad tvrtke, a da nikada nije obavljen nadzor u vezi čega je kasnije Upravni sud donio pravomoćno rješenje u korist Abisal faktora. Što se nje osobno tiče, na nju je vršen pritisak i dobivala je razne prijetnje s tim da nije ni vlasnik ni direktor firme Abisal faktor, već je bila samo zaposlenik. Rekla je da je sto puta pokušavala skinuti tu prokuru, ali da je ona određena tako kako je po zakonu i nju nitko ne može poništiti osim direktora i vlasnika firme Yordana Yordanova. Trpjela je razne prijetnje i čak i dolazak na kućnu adresu. To se sve dešavalo radi tih populističkih prijava klijenata. Što se tiče poslovanja Abisal faktora rekla je da može reći ono što zna, a to je da velika većina njihovih klijenata koji koriste mikro kredite imaju ih nekoliko godišnje u nekoliko različitih tvrtki, no da ni jedan klijent nije donio i poslao potvrdu o plaćenom zajmu prema Krokard ili Telmeu, a ta su društva cesijom predavala potraživanja vlasniku Abisal faktora koji je opet cesijom predao potraživanja Abisal faktoru. Krokard i Telme su off shore društva koja su od 2007. do 2014. bile online zajmodavaci, kao što je Feratum banka danas koja u stvari nije banka i nije registrirana u Hrvatskoj već je off shore društvo. Ono što zapravo nitko nije htio shvatiti je da su Krokard i Telme svoja potraživanja od 2007. do 2010. predala Abisal faktoru putem cesije sa svom popratnom dokumentacijom kao što je kartica dugovanja, ugovor, cesije i potvrde. Kad se ide u postupak naplate putem FINA-e ona vas traži zadužnicu i dva formulara koja trebate popuniti. FINA ne daje tu mogućnost da uz zadužnicu dostavite i razlog potraživanja odnosno popratnu dokumentaciju jer je zadužnica zapravo ovršna isprava već dužnik ima 60 dana za prigovor za koji ne treba imati nikakvo pojašnjenje i onda vas šalje u parnicu da se vidi tko je i zašto dužan i takve parnice je Abisal faktor uredno pobjeđivao sve dok vlasnik je imao sredstva da bi platio svoje odvjetnike. Dodala je i da u sustavu FINA-e postoji jedino mogućnost putem javnobilježničke ovrhe da se dostavi dokumentirani razlog potraživanja jer je po zakonu zadužnica ovršna isprava sama po sebi. Cijela dokumentacija o naplati potraživanja, znači ugovori, potvrde, cesije, su kod odvjetničkog društva koje ih čuva. Mnogo puta su klijenti slali e-mail da nikada nisu slali nikakvu zadužnicu, međutim, kada bi im se zadužnica predočila, klijenti bi nakon provjere kod javnog bilježnika rekli da se ipak sjećaju tih nekih mikro zajmova, ali da su sigurni da su oni sve otplatili, iako nemaju potvrdu. Zapravo tu se radi o manjem broju klijenata koji je reagirao na takav način, ali budući da se radilo o puno predmeta potraživanja bilo je i puno klijenata koji su u svakom razgovoru prijetili da će se udružiti sa udrugom za zaštitu potrošača i masovno prijavljivati tvrtku jer im je to zapravo i strategija da odugovlače samo naplatu potraživanja. Predstavnica IV okrivljene pravne osobe Ana Čule nije iznosila obranu tijekom njenog prvog ispitivanja kao predstavnice okrivljene pravne osobe.Tijekom istrage ispitana je u svojstvu svjedoka Sanja K. koja je navela da je obrt  "Interplant Plus" pružao knjigovodstvene usluge trgovačkom društvu "Abisal Faktor" d.o.o. i to temeljem ugovora sklopljenog 2017., a do suradnje je došlo tako što je njena susjeda bila Sara Žderić koja je bila prokuristica tog društva te ih je ona zatražila da pružamo knjigovodstvene usluge za to društvo. Suradnja je trajala do kolovoza 2018. jer im je "Abisal Faktor" prestao dostavljati dokumente, a sa 31. kolovoza 2018. prestao plaćati usluge i oni su jednostrano raskinuli ugovor. Knjigovodstvene usluge pružali su na način da su donesenu dokumentaciju obrađivali i odmah nakon toga vraćali, a svu dokumentaciju na knjiženje nosili su im ili Sara Žderić ili Dino Šprem za kojeg je svjedokinja cijelo vrijeme mislila da je on direktor. Kod njih su tako ostale samo Glavna knjiga za 2017. i dio Glavne knjige za 2018. i to u PDF formatu, dakle u elektronskom obliku. Oni su za 2017. napravili završni račun, a za 2018. nisu jer su im prestali donositi dokumentaciju zbog čega je Glavna knjiga za 2018. nepotpuna. Kada je rekla da su za 2017. napravili završni račun to zapravo znači da su sačinili prijavu poreza na dobit – obrazac PD i koji su dostavili Poreznoj upravi te su sačinili GFI – godišnje financijsko izvješće koje su dostavili FINA-i. Unutar obrta svjedokinja je faktično obavljala ove poslove za "Abisal Faktor" d.o.o. Prijavu poreza na dobit i godišnje financijsko izvješće za 2017. je sačinila svjedokinja, s time da su godišnje financijsko izvješće potpisali ili Sara Žderić ili Dino Šprem jer su morali fizički nositi GFI budući da svjedokinja nije mogla umjesto njih predati jer nije imala punomoć dok je prijava poreza na dobit podnesena elektronskim putem i to putem sustava ePorezna za što je bila ovlaštena kao knjigovođa. Ove dokumente je sačinila temeljem podataka iz Glavne knjige. U pogledu 2018. zadnji izvod prometa po računu društva "Abisal Faktor" proknjižila je 28. travnja 2018. u Glavnoj knjizi. U pogledu dokumentacije koju je knjižila svjedokinja je rekla da joj je rečeno da je netko otkupio određena dugovanja koja su zatim cesijom prenesena na "Abisal Faktor". Tako je za knjiženje dobila kopiju bjanko zadužnice, ugovor o cesiji i otvorene stavke dugovanja od onoga tko je izdao te bjanko zadužnice nakon čega je te dokumente vraćala u "Abisal Faktor" na način da su te dokumente zatim preuzimali Sara Žderić ili Dino Šprem. Knjižila je osim ovih potraživanja po bjanko zadužnicama, i plaće, razne ulazne račune pa tako i račune Odvjetničkog društva Škrobot i partneri koji su ispostavljali račune za svoje usluge, a te su se usluge sastojale u pripremi dokumentacije koja je nošena u FINA-u. Na posebno pitanje navela je da ne zna tko je točno u ime društva "Abisal Faktor" potpisao ugovor o obavljanju računovodstveno knjigovodstvenih usluga. Kada joj je predočen ugovor sa lista 5035-5038 potvrdila je da je to taj ugovor. Na posebno pitanje navela je da "Abisal Faktor" d.o.o. nije bilo upisano u registar PDV-a i to zato jer nije prešao sa prihodovne strane prag koji je propisan važećim zakonom. Kada je njihov obrt odlučio raskinuti suradnju zbog ne donošenja dokumentacije na knjiženje i ne plaćanja, o tome je donesen jednostrani raskid u pisanom obliku s time da nije rađen nikakav primopredajni zapisnik jer oni nikakvu poslovnu dokumentaciju od "Abisal Faktor" nisu tada imali kod sebe jer su ju odmah po knjiženju vraćali. Kada joj se predočava godišnji financijski izvještaj "Abisal Faktora" za 2017. na listu 4908-4918 rekla je da se stavka "ostala financijska imovina" oznaka AOP 062 u visini 1.522.645,00 kuna odnosi na potraživanja "Abisal Faktora" prema dužnicima koja su prenesena cesijom na "Abisal Faktor", a stavka "obveze za zajmove depozite i slično" AOP oznake 112 u visini 1.679.488,00 kuna odnosi na obveze "Abisal Faktora" prema onome tko mu je ustupio ta potraživanja s time da napominje da pošto nema na uvid temeljnicu, nije sto posto sigurna da se to odnosi na to. Ne zna točno temeljem koje dokumentacije su ta knjiženja vršena, ali tvrdi da su sva knjiženja vršena na temelju dokumentacije koja joj je donesena. Dalje kada ju se pita rekla je da se stavka "prihodi od prodaje" AOP oznaka 127 u visini 201.356,00 kuna odnosi na iznos koji je naplaćen po bjanko zadužnicama, a stavka "ostali vanjski troškovi" AOP oznake 136 u visini 164.908,00 kuna odnosi na troškove za usluge pružene "Abisal Faktoru" i to kako od strane njihovog obrta tako vjerojatno i od spomenutog odvjetničkog društva i drugo. Na posebno pitanje odgovorila je da vlasnika Yordana Ivanova Yordanova nije nikada upoznala, njegovo ime poznato joj je samo sa papira, a nije niti znala da je on direktor. Osoba imena Marko Šprem nije joj poznata. Kada joj se predočavaju ugovori sa lista 3228 i 3229 rekla je da je njoj prilikom knjiženja na uvid dan ugovor sa lista 3229 između Yordana Ivanova Yordanova i "Abisal Faktora" u prilogu kojeg su bile otvorene stavke, nije bio priložen dokument sa imenom i prezimenom dužnika sa ukupnim iznosom duga kakav se dokument nalazi na listu 3230. Za ugovor sa lista 3228 između firme "Telme" i Yordana Ivanova Yordanova nije se mogla sjetiti da li je i on bio priložen jer je toga bilo jako puno, a prošlo je puno vremena. Tijekom istrage ispitano je ukupno 28 svjedoka – žrtava kaznenog djela koji su iskazivali na okolnost njihovog potpisivanja i izdavanja bjanko zadužnica od strane njih kao dužnika tijekom 2008. odnosno 2009. godine te na okolnost aktiviranja tih zadužnica tijekom 2017. odnosno 2018. godine od strane IV okrivljene pravne osobe Abisal faktor d.o.o. kao vjerovnika. Pa tako, svjedok Dino B. u svom je iskazu rekao da je tijekom 2008. godine u kreditnom uredu Axia d.o.o. u Zagrebu, Bogovićeva ulica br. 1 pored hotela Dubrovnik realizirao zajam od 2.000,00 kuna, kojom prilikom mu je djelatnik ureda rekao da za navedeni zajam mora priložiti i bjanko zadužnicu jer je ona uvjet za dobivanje novaca. Svjedok je bjanko zadužnicu predao djelatniku, na što mu je isti rekao kako će mi bjanko zadužnicu vratiti kada otplati zajam. Ne sjeća se u kojem roku je trebao posuđeni iznos vratiti, niti se sjeća da je tom prilikom potpisivao nekakav ugovor sa navedenim kreditnim uredom u svezi posudbe novca. Nakon toga mu je djelatnik kreditnog ureda na ruke isplatio iznos od 2.000,00 kuna, ali se svjedok ne sjeća da li mu je dao isplatnicu za navedeni iznos. Za svaku uplatu koju je izvršio od djelatnika kreditnog ureda dobio je potvrdu-uplatnicu, ispisanu na paragon bloku, a koje potvrde više ne posjeduje. Nakon kraćeg vremena navedeni dug je vratio slijedom čega su mu izdali potvrdu da je podmirio sva svoja dugovanja, a navedena potvrda mu je izdana godinu, dvije nakon realiziranog zajma kojom prilikom mu je NN ženska osoba rekla da će mu vratiti prethodno ovjerenu bjanko zadužnicu, i da u tu svrhu ode na Britanski trg u njihov drugi ured. Kada je sa svojim ocem otišao na Britanski trg, tamo ga je dočekala muška osoba koja mu je rekla da neće dobiti zadužnicu natrag dok im ne plati još oko 5800 kuna. Svjedok ga je na to pitao zašto mora platiti taj iznos kad ima potvrdu da je podmirio sva dugovanja po realiziranom dugovanju, a na što mu NN muškarac nije dao nikakvo objašnjenje nego je rekao da će aktivirati njegovu bjanko zadužnicu na iznos od 10000 kuna ukoliko ne podmiri iznos od 5800 kn. Svjedokov otac je zatim u banci podigao 5800 kuna te su istoga dana otišli u kreditni ured na Britanskom trgu gdje su NN muškarcu predali novac i isti im je o tome dao potvrdu (potvrda numerirana u spisu pod brojem 594) u kojoj je bilo navedeno da svjedok nema dugovanja prema Axia d.o.o. Međutim, isti mu nije vratio zadužnicu nego je rekao kako će istu zaprimiti putem pošte. Kako svjedok nije u kratkom roku zaprimio navedenu bjanko zadužnicu, na istu je u međuvremenu i zaboravio odnosno nije je više niti tražio od djelatnika kreditnog ureda. Godine 2017. doznao je kako je njegov račun blokiran. U FINA-i su mu dali dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da mu je račun ovršen na iznos od oko 3600 kuna od strane TD Abisal faktor d.o.o. i osobe Jordan Jordanov, a što je njemu u tom trenutku bilo nepoznato, ali je pretpostavio da se radi o bjanko zadužnici koju je prije 10-ak godina potpisao prilikom zajma kako je prethodno opisao jer niti jednu zadužnicu više nije potpisao i ovjerio. Napominuo je kako njega nikada nitko nije kontaktirao iz TD Abisal faktor d.o.o., niti mu je dostavljena specifikacija dugovanja. Nije mu poznato na koji način su isti došli u posjed njegove zadužnice. Iz iskaza svjedoka proizlazi i da usprkos raznim pokušajima, isti nije uspio doći u posjed bjanko zadužnice, niti mu je vraćen iznos na koji je ovršen. Rekao je i da ne postavlja imovinsko-pravni zahtjev za nadoknadu iznosa od 3660 kuna za koji iznos je ovršen iz razloga što smatra da se radi o prljavom novcu i ne želi imati više nikakve veze s navedenim osobama, niti kreditnim uredima, ali je voljan pomoći u istrazi davanjem svoje izjave i dokumentacije kojom raspolaže. Svjedok Đemal F. naveo je da je tijekom 2009. godine od štedno-kreditne zadruge "Atel" d.o.o. Varaždin u njihovom uredu koji se nalazi na adresi u Zagrebu, Jurišićeva kbr. 21, sklopio ugovor o jednomjesečnom zajmu, kojom prilikom sam po Ugovoru o zajmu br. FĐ/2009-07 -07 pozajmio novčani iznos od 3894 kuna. Njemu je bio potreban iznos od 1897,00 kuna za procjenu nekretnine, a navedena procjena nekretnine mi je bila potrebna za podizanje većeg zajma u navedenoj štedno-kreditnoj zadruzi. Bjanko zadužnica je bio uvjet za podizanje jednomjesečnog zajma, a ista je bila navedena u iznosu od 2 460 kuna, ne zna iz kojeg razloga, pretpostavlja da nije mogao biti manji iznos. Zajam od 1897 kuna nije nikada vidio jer je isti odmah uplaćen na drugi veći kredit. U ugovoru o zajmu br. FĐ/2009-07 -07 je naveden davatelj zajma Josue Elias Godoy koju osobu svjedok nikada nije vidio. Kada je ovjerio zadužnice kod javnog bilježnika, zadužnice je predao u štedno-kreditnoj zadruzi "Atel" d.o.o. u uredu u Jurišićevoj kbr. 21. Dana 21. srpnja 2009. godine zatvorio je zajam u novčanom iznosu od 2239 kuna za što ima uplatnicu. Zajam je plaćen preko računa, odnosno s drugog zajma budući je u istoj štedno-kreditnoj zadruzi dizao veći kredit, te on novac nije ni vidio. Zajam je vraćen jednokratno za što je dobio uplatnicu. Kada je vraćao veći zajam, svaki mjesec je išao u njihov ured i plaćao gotovinom za što je dobivao uplatnice. Podmirio je sve  svoje obveze iz Ugovora o zajmu, ali mu nisu vratili bjanko zadužnicu, niti ustupili pisanu potvrdu. Kada sam otišao u banku 2017. godine saznao je da mu je blokiran tekući račun. Zbog toga se uputio u FINA-u gdje je dobio informaciju da ga je blokirala firma "Abisal Faktor“ d.o.o. iz Zagreba, Porečka ulica 3/c i da su poslali njegovu bjanko zadužnicu na naplatu, iako je on cjelokupni dug podmirio 21. srpnja 2009. godine. „Abisal Faktor" d.o.o. mu je zaplijenio novčani iznos od 1800 kuna. Nije imao više sredstva na računu te je on otvorio zaštićeni račun, a nakon nekog vremena kada je došao u banku rekli su mi da mu račun više nije odblokiran. Kada je saznao da mu je račun blokiran od njemu nepoznatog poduzeća Abisal Faktor d.o.o. iz Zagreba, Porečka ulica 3/c, uputio se na adresi sjedišta firme, ali nikada nikoga nije zatekao. Na sandučiću je zatekao samo ime firme dok ureda ili poslovnog prostora nije bilo. Nikada ga nitko iz poduzeća Abisal Faktor nije obavijestio, niti ne zna na koji način su došli u posjed njegove bjanko zadužnice. Svjedok Željko V. u svom je iskazu rekao da je tijekom 2008. godine kod više štedno-kreditnih zadruga podizao pozajmice koje je uredno vratio. Ne sjeća se u kojoj štedno-kreditnoj zadruzi je dizao zajam, ali je siguran da je sve uredno vratio 2008. i 2009. godine i da nikome nije bio dužan nikakav novac. Ne sjeća se da li je dobio pisanu potvrdu od štedno-kreditne zadruge kod koje je podignuo pozajmicu. Tijekom 2018. godine od strane FINA-e blokiran mu je račun te je doznao da je poduzeće „Abisal Faktor" sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta kbr. 80, blokirala račun odnosno poslala na naplatu bjanko zadužnicu iz 2008. godine. Pokrenuo je tužbu protiv poduzeća Abisal Faktor d.o.o. jer s njima nije nikada sklopio nikakav ugovor o zajmu te je rekao da je interesantno to što je bjanko zadužnica poslana na naplatu par dana prije isteka njezine vjerodostojnosti. Kontaktirao je putem e-maila sa osobom Dino Šprem koji se predstavio kao prokurista poduzeća Abisal Faktor d.o.o. i tražio od istog vjerodostojne dokumente od koga su kupili bjanko zadužnicu, alu mu to nikad nisu dostavili niti rekli. Kada se vodio postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, prokurista poduzeća Abisal Faktor d.o.o. Dino Šprem nije želio dostaviti dokaze niti reći od koje je štedno-kreditne zadruge "kupio" njegovu bjanko zadužnicu, niti ga je htio primiti na sastanak u sjedište firme u Zagrebu, Radnička kbr. 60. Odgovorne osobe društva Abisal faktor d.o.o. nisu mu poznate. Svjedok Danijel F.u iskazu je naveo da je 2008. putem kreditne zadruge Svojstvo uspjeha u Zagrebu, u Bogovićevoj ulici, ishodio pozajmicu u iznosu od oko 8000,00 kuna koju je u potpunosti isplatio iste godine, o čemu je već ranije policiji priložio potvrdu o prijevremenom otplaćenom dugu. Dobiveni zajam u iznosu oko 8000,00 kuna otplaćivao je u mjesečnim ratama putem opće uplatnice na račun TD "Svojstvo uspjeha", i to u tri ili četiri rate. Na potvrdama koje je dobivao o izvršenoj uplati obroka zajma kao vjerovnik uvijek je stajalo TD "Svojstvo uspjeha". Spomenuta bjanko zadužnica nije mu nikada vraćena, a on ju je zaboravio tražiti nazad te je smatrao dobivene potvrde o otplati pozajmice da je ta stvar riješena. U međuvremenu je 2018. dobio obavijest od "Fine" da je kao dužnik ovršen od vjerovnika "Abisal faktor d.o.o" u ukupnom iznosu od oko 20000,00 kuna iako nikada do tada nije čuo, niti imao kontakte sa navedenim trgovačkom društvom. Ovrha je išla preko bjanko zadužnice koju je priložio kao osiguranje prilikom ishođenja pozajmice kod TD "Svojstvo uspjeha" sa kojima je sklopio ugovor. TD "Abisal faktor d.o.o" ga nikada nije kontaktiralo bilo, pismeno ili usmeno, glede bilo kakvih ranijih potraživanja. Nakon što je saznao putem "Fine" da mu je bjanko zadužnica poslana na naplatu od strane TD "Abisal Faktor", shvatio je da je žrtva moguće prijevare te je angažirao odvjetnika i prije nekoliko godina podnio kaznenu prijavu u PP Samobor. Svjedok Vedran M. rekao je u svom iskazu da je tijekom 2008. godine, zajedno sa ocem Božidarom M., realizirao zajam u jednom kreditom uredu u Kranjčevićevoj ulici u Varaždinu. Ne sjeća se kako se zvao taj kreditni ured. Kako bi zajam mogao biti realiziran, njegov otac i on morali su dati svaki po jednu bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 kuna, znači ukupno 20.000,00 kuna. Isplaćeno im je oko 4.000,00 kuna, iako je na ugovoru o zajmu pisao drugi, viši iznos. Bjanko zadužnicu je potpisao i izdao na traženje ženske osobe iz kreditnog ureda kao osiguranje plaćanja temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, a istu je predao toj istoj osobi u tom kreditnom uredu. Čini mu se da je bilo dogovoreno vraćanje zajma kroz 12 rata. Rate je plaćao njegov otac na način da je osobno odlazio u kreditni ured gdje bi mu nakon uplate bila izdana uplatnica. Posjeduju sve uplatnice iz kojih je vidljivo da su dobiveni zajam uredno vratili. Prilikom plaćanja rata zajma, na uplatnicama koje je njegov otac dobivao bili su napisani razni vjerovnici, pa tako i "Međunarodne konzultacije Verte" d.o.o., "S.A.S" d.o.o., "Divus promet" 0.0. i "Teraedar" d.o.o. Nakon plaćenih dogovorenih 12 rata zajma, dobio je "Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu“, s datumom 22. studeni 2010. godine, na kojoj je kao primatelj uplate naveden Cristian Rodriguez, a tom potvrdom je potvrđeno da je zajam u Cijelosti plaćen i da temeljem istog ne postoje nikakve svjedokove obveze. Bjanko zadužnica mu nikada nije vraćena, a da je ista poslana u FINA-u na naplatu, saznao je tijekom 2017. godine, i to nakon što je o tome dobio obavijest od FINA-e. Tek nakon odlaska u FINA-u saznao je da se radi o zadužnici koju je potpisao i izdao 2008. godine zbog realizacije kredita u kreditnom uredu u Varaždinu. Prije puštanja na naplatu njegove bjanko zadužnice, ali niti nakon što je ista predana FINA-i, iz društva "Abisal faktor" d.o.o. njegoa osobno nitko nije kontaktirao, niti ga je obavijestio da ima u posjedu moju zadužnicu i što namjerava učiniti. Temeljem zadužnice koja je puštena na naplatu s njegovog je računa skinuto 3.600,00 kuna te još dodatnih 30,00 kuna, a uz to je imao i dodatnih troškova. Postavio je prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahijeva prema okrivljenicima u ukupnom iznosu od 3.630,00 kuna plus zakonske zatezne kamate s osnova naknade šteta koju je pretrpio. Svjedokinja Gordana L.u svom je iskazu rekla da je u rujnu 2008. ili u rujnu 2010. podigla zajam u kreditnom uredu u Zagrebu, Bogovićeva ulica. Tražila je zajam u iznosu od 6.000 kuna. Tom prilikom predala im je 3 svoja čeka od Privredne banke Zagreb koji su bili prazni tzv. bjanko čekovi, bez upisanih ikakvih novčanih iznosa. Zajam su joj dali na ruke u tom uredu, a novac joj je predao tamošnji zaposlenik, za kojeg se ne sjeća kako se zvao. Novce je odmah, još u uredu, predala svom bivšem suprugu, kao i svu dokumentaciju koju su joj oni dali, a misli da je to bio Ugovor o zajmu i ništa drugo. Na upit policijske službenice je li ugovor o zajmu sklapala s trgovačkim društvom "Telme Zagreb'' (Teime SA) na iznos od 12.780,00 kuna, na 12 mjeseci, i iznos mjesečne rate od 1.065,00 kuna, svjedokinja je odgovorila da s njima sigurno nije sklapala nikakav ugovor, niti joj je poznat naziv te firme. Zajam koji je dobila obvezala se otplatiti na rok od dvije godine, a mjesečna rata koju je plaćala iznosila je 803 kune, kroz dvije godine. Prilikom sklapanja ugovora o zajmu, taj isti dan potpisala je i zadužnicu na iznos do 50.000 kuna, koja je odmah i ovjerena kod javnog bilježnika. Zadužnicu i čekove morala je dati kao garanciju, jer joj bez njih nisu željeli isplatiti taj zajam. Mislim da je potpisala zadužnicu bez naziva vjerovnika. Rekla je da su joj na kućnu adresu stizale obavijesti vezane za taj sporni zajam i to gdje treba nositi novac za otplatu zajma. Kada bi došla u neki od tih ureda predala je gotovinu na ruke nekom od zaposlenika, a oni su joj o tome izdali uplatnicu. Sjeća se više tvrtki na čije ime su ispunjavane te uplatnice: "Tereza Manđuhano", "Axia" i u konačnici "Abisal faktor" d.o.o. Zadnja tvrtka je bila "Abisal faktor". Vratila je taj zajam kroz dvije godine u iznosu od 18.500,00 kuna, o čemu nikada od nikoga nije dobila nikakvu potvrdu, niti joj je vraćena zadužnica, niti bjanko čekovi. Prvih nekoliko mjeseci nije vraćala zajam, jer se tome obvezao njen bivši suprug Dražen, a nakon tih nekoliko mjeseci njoj je zbog prvotnog neplaćanja blokiran tekući račun. Nakon toga počela je otplaćivati zajam sve dok nije u cijelosti otplatila dani zajam. Bez obzira na to što je otplatila zajam račun joj nisu željeli odbiokirati. Nije provjeravala tko ju je sve od tih firmi pokušao ovršiti. Sjeća se da joj je tijekom 11. mjeseca 2012. godine od strane poduzeća "Axia" d.o.o. blokiran račun i tada joj je prisilno naplaćeno 3 mjesečne plaće, tj. ukupno 9600 kuna. Taj novac joj nitko nikada nije vratio bez obzira što je ja svoj dug prema onom Kreditnom uredu uredno otplatila. Tijekom 3. mjeseca 2018. godine netko ju je ponovno kontaktirao iz kreditnog ureda pozivajući se na taj sporni dug te je na kućnu adresu dobila poštu u kojoj joj se obraća pravna osoba ,,Abisal Faktor" d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička br. 80., OI B: 84130323922 u kojoj obavijesti ju potražuju iznos od 5.325,00 kuna na ime duga s kamatama, počevši od 24. rujna 2009.godine, a sve temeljem zadužnice, broj OV-13442/08 od 08.09.2008., koju je potpisala kao jamstvo prilikom podizanja zajma. Toj obavijesti je bio priložen i zahtjev za izravnu naplatu putem FINA-e. Njen račun je bio blokiran sve do negdje 2019. godine. Ne može reći koliko joj je prisilno naplaćeno novaca po osnovi tog nepostojećeg duga. Zadužnicu joj nitko nikada nije vratio. Kada je u FINA-i pitala zašto i tko joj je odblokirao račun, nisu joj znali reći ništa osim toga da se obrati društvu Abisal faktor d.o.o., tako da do danas ne zna ništa više od toga. Pokušala ih je kontaktirati na neki broj telefona, koji je bio dostupan na Internetu, ali joj se na njega nitko nije javljao. Od dokumentacije koju je posjedovala, sve je predala u policiji kad je podnosila prijave. Dana 02. ožujka 2022. godine osobno je otišla u FINA-u kojom prilikom je dobila specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-13442/08 od 14.3.2018. godine radi duga prema Abisal faktor d.o.o. od 5.325,00 kuna, i da je ukupno naplaćeno 202,00 kune. Na upit policijske službenice kada je izvršila zadnje uplate, a nakon što se podsjetila jer joj je policijska službenica predočila dvije preslike uplatnica od dana 21. prosinca 2011. i od 27. siječnja 2012. godine na kojima je žig poduzeća "Optimus Artis" d.o.o. za poslovne usluge Zagreb, odgovorila je da se sjetila da je uredno svoj dug otplatila na ime zajma negdje do kraja travnja 2012. godine. Zadnji ured gdje je zajam otplaćivala bio je na adresi Ilica 71 u Zagrebu te je nekoliko uplata izvršila na ime tog trgovačkog društva "Optimus Artis" d.o.o. Postavila je imovinskopravni zahtjev za visinu štete od 10.219,00 kuna, koja joj je nastala ovim događajem, i to 9600 kuna koje su prvi mah prisilno naplaćene od njene 3 plaće, zatim iznos od 417 kuna koji joj je naplaćen 2011. godine i 202 kune koje su joj naplaćene tijekom 2019. godine. Svjedokinja Manuela S. u iskazu je navela da je u kolovozu 2008. godine bila primorana u Štedno-kreditnoj zadruzi Usluge Axia d.o.o. podići pozajmicu u iznosu od 3.000,00 kn, a ta zadruga je imala ured u Zagrebu, Jurišićeva ulica 21, u prizemlju zgrade, dok se na 1. katu nalazio ured javnog bilježnice Ive Dujmović. Za mogućnost dobivanja pozajmica od strane te zadruge koliko se doznala je tako što je negdje pročitala oglas o tome, pa kako joj je tada hitno trebao novac odlučila se na takav način pribavljanja istog, jer bi pri banci to trajalo nekoliko dana. U uredu te štedno-kreditne zadruge radila je jedna mlađa ženska osoba koja joj je objasnila uvjete kreditiranja. Rate za pozajmicu nisu bile striktno određene, već kako je mogla davati, a davala je redovno svaki mjesec u gotovini u uredu zadruge i to iznose od po 500,00 kn. U listopadu 2011. godine tom uredu zadruge u Jurišićevoj ulici predala je u gotovini preostali iznos duga od 1201,07 kn, te je tada u tom uredu dobila potvrdu da više nema nikakvih dugovanja prema štedno-kreditnoj zadruzi Usluge Axia d.o.o. što je bilo ovjereno pečatom te zadruge i koja prileži među predočenom dokumentacijom. Za zaprimljenu uplatu spomenutog iznosa dobila je uplatnicu na isti iznos, a ta uplatnica bila je ovjerena pečatom trgovačkog društva Ekstenzija d.o.o., na što tada nije obraćala pažnju već je isto zamijetila tek naknadno, no to joj nije bilo važno već joj je bilo bitno to što je u konačnici riješila sav dug. Prilikom ishodovanja pozajmice morala je ovjeriti bjanko zadužnicu, te je istu samo potpisala, ali se ne sjeća da li je prilikom predaje iste od strane djelatnice zadruge da je nosim na ovjeru potpisa kod javnog bilježnika bila već ispunjena rubrika na koji iznos se ista izdaje i njeni podaci, kao i datum izdavanja zadužnice, no ona osobno nije na istoj zadužnici ništa popunjavala vlastoručno osim što je zadužnicu kod javnog bilježnika potpisala na mjestu predviđenom za potpis dužnika. Ne sjeća se da li je bila popunjena rubrika namijenjena za ispunjavanje podataka o korisniku zadužnice. Rečeno joj je u zadruzi od strane te zaposlenice da se zadužnica mora predati potpisana i ovjerena kod javnog bilježnika u svrhu garancije plaćanja rata zajma tj. otplate istoga. Prilikom otplate dugovanja i dobivanja potvrde da nema više duga prema zadruzi, tražila je povrat izdane bjanko zadužnice, na što joj je ta zaposlenica rekla da je ne može dobiti natrag, da to treba ostati u zadruzi, ali joj nije objašnjen razlog takvom postupanju i takvoj potrebi zadržavanja zadužnice. U ožujku 2018. godine prilikom pokušaja podizanja novca na bankomatu Sberbank d.d., saznala je da ne može podići novac jer je dobila obavijest na ispisu da na računu nema dovoljno novaca i da se javim u banku. U poslovnicu spomenute banke u zagrebačkoj četvrti Kustošija rečeno joj je da joj je račun blokiran. Isti dan otišla je u poslovnicu FINA-e u Kustošiji gdje joj je djelatnica rekla da joj je tekući račun u banci blokiran od trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o., za koje nije do tada čula niti je s istim društvom po bilo kojoj osnovi imala ikakav poslovni odnos. Također, djelatnica FINA-e joj je rekla da je to ne čudi jer da se već puno ljudi došlo žaliti na blokadu svoji tekućih računa od strane tog trgovačkog društva. Nisu joj rekli na koji način i kojim sredstvima su joj blokirali račun, već su samo spomenuli iznos od 6.335,00 kn, te su joj rekli da se javi policiji i da si angažira odvjetnika. Spomenuli su joj da je to trgovačko društvo aktiviralo zadužnicu na taj iznos, ali tada nije pretpostavljala da se to radi o zadužnici koju je izdala 10 godina ranije Štedno-kreditnoj zadruzi Usluge Axia d.o.o. Sa društvom Abisal faktor, tj. predstavnicima istog ili zaposlenicima istog nikada nije kontaktirala po pitanju bilo kakvog dugovanja ni na koji način, odnosno od tog društva nije nikada bila obaviještena da isto ima u posjedu njenu zadužnicu niti joj je ikada dostavljena specifikacija nekog dugovanja. Isto tako nije zaprimila nikakvu obavijest da je ta zadužnica poslana na naplatu tj. da se provodi ovrha radi naplate navodnog dugovanja, niti je od ikoga bila prethodno pozvana da takvo nekakvo dugovanje prethodno podmiri. Iz tog razloga nije ni tada ni naknadno poduzela nikakve radnje u svrhu proglašenja ovrhe nedopuštenom, a temeljem te zadužnice s njenog računa naplaćeno je tih navodnih dugovnih 6.335,00 kn. U svezi njenih prava kao oštećenika i prava kao žrtve po odredbama Zakona o kaznenom postupku iskazala je da je s istima upoznata te sam potpisala i podnijela imovinsko-pravni zahtjev oštećenika za naknadu štete u vidu povrata naplaćenog novčanog iznosa sa njenog tekućeg računa od 6.335,00 kn slijedom stavljanja na naplatu sporne zadužnice. Svjedok Milan L. naveo je da je 2008. i 2009. godine javnim pogovorom čuo da u Sisku postoji firma koja uzima čekove na način da se isti ispune na iznos od 1.000,00 kuna, a oni potom osobi isplate novčani iznos od 800,00 kuna. Tako je i on početkom 2008. godine predao određeni iznos čekova, svaki na iznos od 1.000,00 kuna. Nije se mogao odrediti o točnom broju tih čekova, niti o točnom novčanom iznosu koji su mu u toj firmi predali na ruke. Na upit o imenu te firme, izjavio je da se ne sjeća točnog naziva, ali zna da se radilo o nekakvom "faktoru". Na upit o potpisivanju i izdavanju bianco zadužnice, izjavio je da on ne zna pojam i svrhu te zadužnice, ali se sjeća da je tamo prilikom predaje čekova i dobivanja novčanog iznosa potpisivao neke papire, ne zna točno koje niti kako se zovu, niti zna koja je bila svrha tih dokumenata. Sjeća se da su svi ti papiri ostali u tom uredu u Sisku, u Drugoj ulici (Stjepana i Antuna Radića) i da ih njemu nikad nitko nije vratio. Sjeća se da je kasnije u tom istom uredu dizao pozajmice na način što je najprije potpisivao nekakve dokumente kod javnog bilježnika, a potom iste nosio u taj ured gdje bi dobio neku određenu količinu novca, a zatim bi svaki mjesec tu pozajmicu vraćao. Misli da sam na taj način digao dvije ili tri pozajmice. Mjesečne rate bile su oko 1.600,00 kuna, a moglo se uplatiti više novca pa bi se pozajmica ranije otplatila. Siguran je da je on te svoje pozajmice vraćao uredno i čak prijevremeno. Novac je uplaćivao direktno u tom uredu, a o tome bi dobio neku potvrdu o uplati. Sjeća se da je nakon otplaćenog zajma dobio potvrdu o otplaćenom dugu. Misli da je to predao policiji prije pet ili šest godina kada je dolazio u postaju sve prijaviti. Nakon devet ili deset godina od ovih događaja koje je opisao blokiran mu je tekući račun, a u banci su mu rekli da ide u FINA-u gdje su mu službenici rekli da ga je ovršio nekakav Ivanov Yordanov. Sjeća se da mu je tada sa tekućeg računa skinuto oko 8.000,00 kuna u dva navrata. Prije te blokade računa nitko ga nije obavijestio da ima još bilo kakve dugove prema bilo kome. Na poseban upit izjavio je da nije poduzimao radnje da bi ovrhu proglasio nedopuštenom jer su mu u FINA-i rekli da samo odem u policiju. Na upit o postavljanju imovinsko-pravnog zahtjeva, izjavio je da se smatra oštećenim za novčani iznos od 8.000,00 kuna koji mu je skinut sa tekućeg računa i smatra da je to šteta koja mu se treba nadoknaditi u kaznenom postupku. Svjedokinja Ksenija K. u svom je iskazu navela da se sjeća da je negdje 2009. godine u jednoj štednoj kreditnoj zadruzi u Sisku, S. i A. Radića, misli da se zove "Laboris" podigla pozajmicu u iznosu nešto manjem od 3.000,00 kuna. Sjeća se da je morala potpisati bianco zadužnicu koju je ovjerio javni bilježnik u Sisku, a sve po uputi zaposlenika u toj Štednoj kreditnoj zadruzi. Kroz nekoliko mjeseci tu je pozajmicu vratila na način što je svaki mjesec osobno na ruke predavala određeni novčani iznos djelatniku te Štedno kreditne zadruge, a o čemu bi uredno dobivala i potvrdu. Također se sjeća da je nakon otplaćene zadnje rate dobila priznanicu da je taj zajam zatvoren tj. da ga je otplatila i da više nema nikakvih dugovanja. Međutim, tijekom 2017. godine bio joj je blokiran račun u banci te je u FINA-i dobila informaciju da joj je račun ovršen zbog nekakve bianco zadužnice od strane trgovačkog društva "Abisal Faktor" i da se radi o iznosu oko 6.500,00 kuna. Cijeli taj događaj prijavila je policiji 2017. godine. Kada ju se pita o bianco zadužnici, izjavila je da je istu potpisala po uputama djelatnika Štedno kreditne zadruge i da je to bio jedini način na koji je mogla dobiti tu pozajmicu. Tu zadužnicu predala je u Zadrugu i ista joj nikada nije vraćena, a ona nije znala da bi nakon otplate pozajmice istu trebala tražiti odnosno dobiti natrag. Što se tiče izdanih potvrda o njenim uplatama, rekla je da se ne sjeća tko je na njima bio vjerovnik. Što se tiče pisane potvrde da je podmirila sva svoja dugovanja po podignutoj pozajmici, rekla je da je istu dobila prilikom plaćanja zadnje rate i to je upravo potvrda koju joj je policijski istražitelj predočio prilikom ispitivanja. Sjeća se da je tu potvrdu predala policiji kada je prijavila ovaj događaj. Ne zna kada ni na koji način je njena bianco zadužnica poslana na naplatu niti zna zbog čega se to dogodilo jer je svoju pozajmicu uredno otplatila. Nakon što su joj blokirali račun i tih 6.000,00 kuna su bili maknuti sa njenog računa, ona je podnijela privatnu tužbu pred Općinskim sudom u Sisku gdje je donesena presuda da ovrha nije zakonita te joj je njen novac "oslobođen". Zbog sveg opisanog ne smatra se više oštećenom za bilo kakav novčani iznos, ali smatra da joj je nanesena šteta jer je bila pod stresom i morala je poduzimati određene korake kako bi se zaštitila od te ovrhe, a sve to iz razloga nezakonitog postupanja te Štedno kreditne zadruge i tih ljudi koji su došli u posjed tih bianco zadužnica. Svjedok Igor J. u svom je iskazu rekao da je negdje u listopadu 2008. godine otišao u jedan kreditni ured u Sisku, S. i. A. Radića. Tamo se interesirao za kratkoročni zajam te se sa djelatnikom tog ureda dogovorio da podigne iznos od oko 2.500,00 kuna na rok otplate od osam ili devet mjeseci. Sjeća se da je potpisao ugovor o tom zajmu, a potpisao je i bianco zadužnicu koja je trebala biti osiguranje tog zajma. Misli da se radilo o 10.000,00 kuna na toj zadužnici. Zajam je počeo otplaćivati odmah idućeg mjeseca, ali se ne sjeća je li novac nosio direktno u tu poslovnicu kreditnog ureda ili je plaćao negdje u banci. Sa sigurnošću tvrdi da je taj zajam isplatio uredno i u roku, a o tome je dobio i potvrdu o otplaćenom dugu, ali nije siguran o kojoj se točno potvrdi radi i da li se nalazi u dokumentaciju koju mu je policijski istražitelj pokazao. Negdje u 2017. godini utvrdio je da mu je blokiran tekući račun, a kada je otišao u Finu tamo su mu rekli da je blokiran od nekakve tvrtke naziva "Abisal Faktor" te mu je sa tekućeg računa skinuto oko 3.500,00 kuna. Tada je to sve prijavio u policiji. Kad ga se pita o bianco zadužnici koju je potpisao i ostavio u kreditnom uredu, istaknup je da ga je to tražio djelatnik iz tog kreditnog ureda i tu zadužnicu on je ovjerio kod javnog bilježnika u Sisku. Tu bianco zadužnicu njemu nitko nije vratio nakon što je zajam otplatio u potpunosti, a istu nije niti tražio jer nije znao da na to ima pravo. Prije nego što mu je račun blokiran nitko mu se nije javljao niti tražio da bilo što plati, a nakon blokade računa nije poduzimao nikakve radnje osim što je sve prijavio policiji. Svjedokinja Nataša M. navela je da je tijekom prve polovice 2008. godine u jednom kreditnom uredu u Sisku, S. i A. Radića, podigla pozajmicu u iznosu od oko 13.000,00 kuna. Sjeća se da ju je djelatnik tog ureda kao garanciju tražio da ostavi nekoliko bianco čekova koje je vlastoručno potpisala. Također je na njegovo traženje ispunila bianco zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna koju je i ovjerila kod javnog bilježnika Kraljičkovića u Sisku. Ti čekovi i zadužnica ostali su u tom kreditnom uredu, i to koliko je shvatila kao jamstvo ukoliko ne bude uredno vraćala kredit. Nije se mogla sjetiti na koji rok je ona tu pozajmicu uzela, ali čini joj se da se radilo o nekih 10 ili 12 rata. Sjeća se da je rate otplaćivala na način da je direktno u poslovnicu donosila točno određen iznos koji je tamo predala djelatniku, a isti joj je ispisivao uplatnice kao da je otplatila ratu. Nakon što je tu pozajmicu u cijelosti isplatila, taj kreditni ured joj je izdao potvrdu o isplaćenom zajmu, a koja preslika se nalazi u spisu i koju joj je pokazao policijski istražitelj. Već je bilo prošlo dosta godina, misli da je bilo 2017. godine, kada je njen tekući račun ovršen zbog duga oko 1.000,00 kuna. Za tu ovrhu saznala je tako što joj je njena banka poslala SMS poruku, a u Fini je dobila informaciju da joj je račun ovršen temeljem bianco zadužnice koju je dostavilo nekakvo trgovačko društvo "Abisal Faktor." Ona je odmah tada na sudu u Sisku podnijela prijedlog da se donese privremeno rješenje odgode te ovrhe te je sud donio odluku u moju korist i taj novčani iznos joj je vraćen na njen tekući račun. Na poseban upit navela je da je prilikom uplate zadnje rate tog zajma dobila natrag svoje čekove dok bianco zadužnicu nije dobila, ali se ne sjeća da li je uopće i pitala za nju. Vjerojatno nije ni znala da joj je taj ured trebao to vratiti nakon otplate kredita. Na upit o osobama bilo fizičkim ili pravnima koji su se javljali kao vjerovnici, rekla je da se zbog proteka vremena ne može sjetiti točnih podatka, ali siguran je da su se imena tih trgovačkih društava više puta mijenjala. Svjedok Slavko M. u iskazu je naveo da je 2008. godine u jednoj štedno-kreditnoj zadruzi u Sisku podigao pozajmicu od oko 10,000.00 kuna, a zaposlenik tog ureda mu je tada rekao da kod njih mora ostaviti bjanko zadužnicu koju mora ovjeriti kod javnog bilježnika. On je tako i učinio te je nakon dobivenog zajma isti krenuo vraćati u mjesečnim ratama na način da je svaki mjesec nosio određeni novčani iznos u taj kreditni ured, a o čemu je dobivao i potvrde o uplati. Misli da je kredit otplatio kroz godinu dana, a o toj otplati dobio je potvrdu. To je upravo potvrda koju mu je istražitelj pokazao u spisu. Nakon dosta godina, misli da je bilo 2018. godine, njegov tekući račun u tada Splitskoj banci, ovršen je zbog duga od oko 8.000,00 kuna. U banci je saznao da ga je Fina blokirala za taj iznos. Ne sjećam se imena firme koja ga je htjela ovršiti, ali zna da se radilo o naplati nekakve bjanko zadužnice, a iz njegove banke su mu rekli da će mu pomoći to riješiti ako ima potvrdu da je kredit otplatio. Ne sjeća se detalja, ali zna da je tu potvrdu odnio u banku i kroz mjesec do dva dana su mu rezervirana sredstva odbiokirana. Na poseban upit naveo je da prilikom uplate zadnje rate tog zajma nije dobio natrag svoju bianco zadužnicu, ali tada nije niti znao da su mu to trebali vratiti. Na upit o osobama bilo fizičkim ili pravnima koji su se javljali kao vjerovnici, zbog proteka vremena nije se mogao sjetiti točnih podatka, ali je siguran su se imena tih trgovačkih društava više puta mijenjala jer svaki put kad bi došao uplatiti ratu bilo bi ime neke druge firme na uplatnici. Svjedokinja Vera V. u iskazu je navela da je 22. siječnja 2008. u prostorijama tvrtke "Agmen" d.o.o. kojoj je tada bilo sjedište u Osijeku, Trg A. Starčevića 3, podigla pozajmicu u iznosu od 4.376,27 kn na rok od mjesec dana. Tada je sklopila i Ugovor o zajmu s navedenom tvrtkom gdje je potpisala i bjanko zadužnicu da bi dana 22. veljače 2008. pozajmicu vratila u potpunosti za što je dobila potvrdu o uplati br. 700958 kao i potvrdu o prijevremeno otplaćenom dugovanju. Kada je predala ovjerenu zadužnicu, na ruke je dobila novčani iznos od 4.376,27 kn. Sjeća se da je nakon mjesec dana ponovno došla u navedenu tvrtku te na njihovoj blagajni 22. veljače 2008. uplatila novčani iznos od 4.400,00 kn na ime tvrtke "Instanter" d.o.o. iz Velike Gorice. Izjavila je da je sve svoje obveze iz ugovora uredno podmirila o čemu je dobila gore navedenu potvrdu kao dokaz i koja se nalazi među predočenom dokumentacijom. Nakon svega bjanko zadužnica joj nije bila vraćena niti se ona sjetila da je traži u povrat svog posjeda. Dana 27. listopada 2017. dobila je obavijest da joj je račun blokiran nakon čega je od djelatnika FINE saznala da joj je tvrtka  Abisal faktor" sjela na račun s iznosom od 2460 kn kao i s kamatama od 7,41 %. Tvrtka "Abisal faktor" nikada ju nije obavijestila na koji način je došla u posjed njene zadužnice kao i na koji način je specificirano njeno dugovanje. Također ju nitko od djelatnika te tvrtke nikada ni na koji način nije kontaktirao niti ju tražio da podmiri navodno dugovanje. U 12. mjesecu 2008. Općinskom sudu u Osijeku podnijela je prigovor vezano uz blokadu njenog bankovnog računa, ali je njen prigovor odbijen kao neosnovan. Temeljem te zadužnice s njenih je računa naplaćen novčani iznos od 2.978,76 kn. Svjedokinja Milica F. iskazala je da je početkom 2008. godine ugovorila zajam u jednom kreditnom uredu u Rijeci, u Ulici Ante Starčevića. Ne sjeća se kako se zvao taj kreditni ured, ali na ugovoru o zajmu kao zajmodavac je bila navedena tvrtka "Ekonomska analiza" iz Zagreba. Djelatnik u kreditnom uredu dao joj je da potpiše ugovor o zajmu koji je već prethodno bio potpisan od strane zajmodavca. Uvjet da bi dobila zajam je bio da im preda i jednu potpisanu bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika na iznos do 10.000,00 kn u svrhu osiguranja povrata zajma, te je djelatniku tog kreditnog ureda predala ovjerenu bjanko zadužnicu i zatim je na ruke dobila iznos od oko 5.000,00 kuna što joj je tada bilo potrebno za lijekove za bolesnog supruga. Dobiveni zajam trebala je otplatiti u dvanaest rata po oko 390,00 kuna. Međutim, djelatnik kreditnog ureda joj je rekao da ukoliko na vrijeme bude uplaćivala rate kredita, da će tada morati otplatiti samo deset rata, što je ona i učinila. Rate zajma plaćala je u tom istom kreditnom uredu njihovom djelatniku na ruke u gotovini, a on bi joj tada dao uplatnicu s navedenim iznosom kojeg mu je predala. Na tim uplatnicama uvijek je bio otisnut pečat tvrtke "Dinamika Zagreb", ali ona nije postavljala nikakva pitanja s tim u vezi, jer je uredno vraćala zajam u istom uredu gdje ga je i dobila i tada nije imala nikakvog razloga sumnjati u bilo kakve nepravilnosti. Nikada nije bila obaviještena o bilo kakvim promjenama vjerovnika, niti o bilo kakvim drugim promjenama uopće. Ugovoreni iznos povrata zajma uredno je otplatila u cijelosti, odnosno u deset rata plaćenih na vrijeme, kako je to bilo dogovoreno. Prilikom uplate desete rate djelatnik kreditnog ureda joj je na uplatnici koju je dobila kao potvrdu da je uplatila ratu, napisao "zatvaranje zajma" te drugu potvrdu nije dobila. Rekao joj je da će joj potvrdu dati slijedeći put za otprilike mjesec dana i da će joj tada vratiti bjanko zadužnicu. Nakon što su joj tijekom ispitivanja predočene preslike Ugovora o zajmu br. FM/2008-01-21 od 21. siječnja 2008. godine i deset uplatnica svaka na iznos od 387,00 kn plaćenih od veljače do studenog 2008. godine s pečatom tvrtke "Dinamika Zagreb" d.o.o. Zagreb, izjavila je da su to ugovor i uplatnice koje je dobila u predmetnom kreditnom uredu. Kada je slijedeći put došla u kreditni ured, djelatnik kreditnog ureda joj je rekao da zadužnica nije kod njega u uredu te da dođe drugi put. Slijedeći put kada je došla po zadužnicu ponovno joj je rekao da nije donio bjanko zadužnicu u ured, a nakon desetak dana kada je ponovno došla u tom kreditnom uredu više nije bilo nikoga, odnosno nitko nije otvarao vrata, tako da nikada nije dobila natrag svoju bjanko zadužnicu. Nakon što je otplatila zajam, s tim u vezi ju više nikada nitko nije zvao niti upozoravao da postoji kakav dug. Isto tako prije blokade računa u srpnju 2017. godine nije prethodno zaprimila nikakvu obavijest niti opomenu, niti od društva "Abisal faktor" d.o.o. niti od bilo koga drugoga. Nije joj poznato na koji je način društvo "Abisal faktor" d.o.o. došlo u posjed njene bjanko zadužnice. Kada je u srpnju 2017. godine primijetila da joj je račun blokiran, ostala je iznenađena jer tada nije nikome ništa dugovala. Tek je u FINA-i  saznala da je zadužnica na naplatu poslana od strane tvrtke "Abisal faktor" d.o.o. i tada je prvi puta čula za tu tvrtku. S tom tvrtkom nikada nije ništa ugovarala niti potpisivala, niti ju je ikada bilo tko iz te tvrtke kontaktirao. Nakon nekoliko dana od blokade računa, u dnevnim novinama objavljeni su članci o drugim osobama kojima je kao i njoj potpuno neosnovano blokiran račun. Obzirom da je iz tih članaka saznala da te osobe nisu uspjele osporiti ovrhe na računima, odlučila je uplatiti potrebni iznos, obzirom se bojala da bi joj ti troškovi samo mogli rasti, a nije imala novaca za angažiranje odvjetnika. U FINA-i su joj izračunali koliko mora uplatiti da bi odbiokirala račun, te je ona ukupno morala uplatiti oko 3.400,00 kn, u što su bile uključene kamate i naknada FINA-e. Prethodno joj je sa računa već bilo skinuto 200,00 kuna. Svjedok Nenad H. iskazao je da je tijekom 2008. godine ugovorio zajam s kreditnim uredom "Dinamika Zagreb", koji se nalazio u ulici Ante Starčevića u Rijeci, kojom prilikom je dobio na ruke iznos od oko 4.500,00 kn, a u svrhu osiguranja plaćanja tog zajma kod javnog bilježnika Velibora Panjković u Rijeci potpisao je bjanko zadužnicu na iznos do 10.000,00 kn.  Ne sjeća se tko je bio naveden na ugovoru kao zajmodavac niti se sjeća imena djelatnika u tom kreditnom uredu. Zadužnicu je ispunio i ovjerio kod javnog bilježnika prema uputi dobivenoj od djelatnika kreditnog ureda, te je zadužnicu odmah nakon ovjeravanja predao tom istom djelatniku u kreditnom uredu, jer je to bio uvjet da se dobije novac. Zajam je vraćao u ratama, koliko se sjeća trebao je vratiti deset rata po 771,00 kunu. Obzirom da je na taj način kamata bila velika na otplatu, odlučio se zajam vratiti prije roka. Rate je plaćao na način da je gotovinu predavao djelatnicima u istom kreditnom uredu, a oni bi mu tada dali potvrdu, odnosno uplatnicu da je uplatio određeni iznos. Na tim uplatnicama uvijek je bio otisnut pečat tvrtke "Dinamika Zagreb". Ugovoreni iznos zajma uredno je otplatio u cijelosti, te mu je djelatnik kreditnog ureda izdao potvrdu o otplaćenom dugu. Nakon što mu je tijekom ispitivanja predočena preslika Potvrde o (prijevremenom) otplaćenom dugu po zajmu HN/2008-08-26, 2001338, od dana 07. siječnja 2009., potvrdio je da je to potvrda koju je dobio nakon otplate zajma. Tijekom vraćanja zajma nikada ga nitko nije obavijestio o bilo kakvim promjenama vjerovnika, te mu osoba Peter Kociper koja je na spomenutoj Potvrdi o (prijevremenom) otplaćenom dugu navedena kao primatelj uplate nije poznata. Bjanko zadužnicu mu nisu vratili, niti se je on sjetio tražiti da mu je vrate nakon otplate kredita, a vratila mu ju je FINA-e nakon što mu je sa računa skinut iznos ovrhe. Da je njegova bjanko zadužnica poslana na naplatu u FINA-u saznao je dana 10. kolovoza 2017. godine kada mu je na račun trebala biti isplaćena plaća, te je tek tada primijetio da mu je račun blokiran. Nakon nekoliko dana poštom je od FINA-e dobio obavijest o blokadi i kopiju bjanko zadužnice na osnovu koje mu je blokiran račun. Nakon toga je otišao u FINA-u, gdje su mu samo kopirali zahtjev tvrtke "Abisal faktor" d.o.o. iz Zagreba koja je poslala zadužnicu na naplatu, i rekli su mu da ima rok od 60 dana da pokuša osporiti predmetnu zadužnicu putem suda. Tada je prvi puta čuo za tvrtku "Abisal faktor" d.o.o. Rekao je da nikada s navedenom tvrtkom nije imao bilo kakav ugovorni odnos, niti je ikada od strane te tvrtke niti od strane nekog drugog u ime te tvrtke bio obaviješten o tome da su u posjedu njegove zadužnice, niti su ga ikada obavijestili da postoji bilo kakvo dugovanje. S obzirom da je zajam u cijelosti bio vratio i u odnosu na to dobio potvrdu o otplaćenom zajmu, podnio je Općinskom sudu u Rijeci prijedlog da se pljenidba s njegovog računa proglasi nedopuštenom, te da mu se vrati novac i računi odbiokiraju. Međutim, sud je njegov prijedlog odbio i ovrha sa njegovog računa je izvršena, i to u iznosu od oko 3.000,00 kuna. Svjedok je podnio prijedlog za ostvarivanje imovinsko - pravnog zahtjeva za nadoknadu štete koja mu je prouzročena u novčanom iznosu od 3.000,00 kn. Svjedok Zoran D. u svom je iskazu naveo da je tijekom jeseni 2008. godine gospođa Irena A., majka njegove tadašnje djevojke, ugovorila zajam u jednom kreditnom uredu koji se nalazio u Rijeci, preko puta katića ,,80a", te joj je za dobivanje zajma bio potreban jamac. Pristao joj je biti jamac, te je s njom bio u predmetnom kreditnom uredu kada je podizala zajam. Kao jamac dao joj je tri obična neispunjena bankovna čeka Privredne banke Zagreb d.d., koje je ona predala djelatniku kreditnog ureda. Ne može se sa sigurnošću sjetiti da je tom prilikom potpisao i bjanko zadužnicu, a ukoliko jest, tada je to moralo biti u svrhu osiguranja povrata tog zajma gospođe Irene A.. Osobno nikada nije ugovarao niti podizao nikakav zajam u tom niti u kojem drugom sličnom kreditnom uredu. Ne sjeća se kako se zvao taj kreditni ured, niti su mu poznati bilo koji podaci vezani za njezinog zajmodavca. Poznato mu je da je gospođa Abramović vratila ukupni iznos zajma, obzirom su joj u kreditnom uredu vratili njegove čekove, koje je ona zatim vratila njemu. Pojedinosti oko načina na koji je ona otplaćivala rate zajma nisu mu poznate, a također mu nije poznato niti da li je po otplati zajma dobila kakvu potvrdu. Kada mu je u srpnju 2017. godine blokiran tekući račun, u FINA-i su mu rekli da mu je račun blokiran od strane tvrtke "Abisal faktor" d.o.o. iz Zagreba na temelju nekakve zadužnice iz listopada 2008. godine, te su mu dali preslike tih dokumenata. Nikada prije toga nije čuo za tvrtku "Abisal faktor" d.o.o. niti je od istih dobio bilo kakvu obavijest o bilo čemu. Pokušao je provjeriti bjanko zadužnicu kod javnog bilježnika, međutim, tamo su mu rekli da zbog proteka godina kopiju iste više nemaju u arhivi. Također je bezuspješno pokušao kontaktirati tvrtku "Abisal faktor" d.o.o., te je čak i bio u Zagrebu na adresi sjedišta tvrtke, ali na toj adresi nije bilo niti te tvrtke niti bilo čega povezanog s tom tvrtkom . Obzirom da je to navodno potraživanje tvrtke "Abisal faktor" d.o.o. bilo u potpunosti neosnovano, angažirao je odvjetnicu Nelu Šuša iz Rijeke, koje je u njegovo ime podnijela Općinskom sudu u Rijeci prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Međutim, sud je taj prijedlog odbio. Nakon što je pokrenuo te sudske postupke, ipak je odlučio uplatiti na račun u banci oko 3.800,00 kn, kako bi mu odbiokirali račun da ga dalje može koristiti. U navedeni iznos su osim glavnice koju je potraživala tvrtka "Abisal faktor" d.o.o. bile uračunate i kamate i naknade od FINA-e. Na prvu presudu Općinskog suda uz Rijeci kojim je odbijen njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe proglašen nedopuštenom, uložio je žalbu te je nakon više od godinu dana sud poništio prvu presudu. Međutim i dalje nije ostvario naknadu štete jer je tvrtka "Abisal faktor" već bila u blokadi, niti mu je vraćena bjanko zadužnica. Isto tako postupci na Općinskom sudu u Zagrebu su presuđeni u moju korist, međutim niti tu nije uspio ostvariti naknadu štete. Podnio je prijedlog za ostvarivanje imovinsko - pravnog zahtjeva za nadoknadu štete koja mu je prouzročena u novčanom iznosu od 3.800,00 kuna. Svjedok Željko P.u iskazu je rekao da je negdje 2008. godine podigao zajam u iznosu od 24.000,00 kuna, a koji zajam je u potpunosti otplatio. Firma kod koje je podigao zajam je svake godine mijenjala imena. Prilikom podizanja zajma kao sredstvo osiguranja da će podignuti zajam vratiti, dao je svoju bjanko zadužnicu. Zadužnicu je predao i potpisao zato što su oni to od njega tražili. Zbog proteka vremena imena firme se ne sjeća. Sjeća se da je fizički išao uplaćivati rate svog podignutog zajma i to svaki mjesec. Za jedan zajam je plaćao u uredu na Tržnici Kvatrić, dok je drugi išao plaćati negdje u blizini Trešnjevačkog placa. Za svaku uplatu dobivao je uplatnicu o uplaćenoj rati zajma. Nikakvu pisanu obavijest o promjeni vjerovnika nije dobivao, već kada bi došao u ured platiti ratu zajma vidio bi na uplatnici da se radi o drugoj pravnoj osobi tj. da nisu uvijek bili isti primatelji, ali tome nije pridavao pozornost, jedino mu je bilo bitno da zajam vrati. Sve svoje rate zajma uredno i na vrijeme je podmirivao, te mu je na zadnjoj uplatnici tj. na zadnjoj plaćenoj rati pisalo da se radi o zatvaranju zajma. Svoju bjanko zadužnicu koju je predao prilikom podizanja zajma nitko mu nije vratio, a on nije znao da bi mu ista trebala biti vraćena nakon cjelokupne otplate. Mislio je da je to kao u banci kada svoje obveze podmirite da više ništa nemate s tim i da nikome više ništa ne dugujete. Negdje u srpnju ili kolovozu 2017. godine nazvala ga je njemu nepoznata ženska osoba koja mu se predstavila imenom Ivana, te mu je rekla da ima njegovu bjanko zadužnicu, te da po istu može doći, ali da za to treba platiti 270,00 kuna. Kako je u novinama pročitao da se radi o prijevari, po zadužnicu nije otišao. Kada je negdje 2017. ili 2018. godine, otišao podići svoju plaću, istu nije mogao podignuti. U FINA-i Zagreb rekli su mu da su ga ovršili iz firme Abisal faktor na iznos od oko 5.000,00 kuna. Tada ga je i službenica na šalteru pitala da li zna za tu firmu, a on joj je rekao da je to prvi put da čuje za njih i da s njima nikada nije imao ništa. Nakon tog saznanja došao je sve to prijaviti policiji. Iz firme Abisal faktor nikada ga nitko nije zvao niti ga kontaktirao te ne zna gdje se ta zadužnica sada nalazi. Privatno ih je tužio putem odvjetnika, te je nakon presude svojih 5.000,00 kuna uspio vratiti nazad te sada nije oštećen. Svjedokinja Ljiljana S. rekla je da je 2008. godine u kreditnom uredu negdje na području Zagreba podigla kratkoročni zajam, gdje je kao osiguranje plaćanja zajma morala dati ovjerenu bjanko zadužnicu. Tijekom 2017. godine primijetila je da joj je blokiran račun, te je otišla u FINU provjeriti tko joj je blokirao račun. U FINI su joj rekli da je sjela ovrha od strane društva Abisal faktor s kojim ona nikada nije poslovala. Od strane FINE dobila je presliku bjanko zadužnice i očevidnik o redoslijedu plaćanja. Na postavljeno pitanje da li je bjanko zadužnicu izdavala kao sredstvo osiguranja plaćanja temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu, te s kime je sklopila taj Ugovor, i kada i kome je predala zadužnicu, izjavila je da je ovjerenu bjanko zadužnicu dala kao osiguranje plaćanja temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, a predala ju je djelatnici kreditnog ureda. Zajam je vraćala dolaskom u kreditni ured gdje je vršila plaćanje rate gotovinom, te po uplaćenoj rati dobivala je potvrdu u vidu paragon bloka. Na postavljeno pitanje da li se na izdanim potvrdama o otplatama pojedinih obroka zajma kao vjerovnik uvijek javljala ista fizička osoba odnosno pravna osoba ili su se ti vjerovnici mijenjali, pa ako jesu, da se izjasni tko se sve javljao kao vjerovnik, te da li je o tome dobivala kakvu pisanu obavijest, izjavila je da misli da je bio isti vjerovnik. Na postavljeno pitanje da li je kao dužnik iz obveznopravnog odnosa Ugovora o zajmu podmirila sve svoje obveze iz tog Ugovora, odnosno podmirila sva svoja dugovanja, pa ako je podmirila da li je o tome dobila pisanu potvrdu i da li se ista nalazi među predočenom dokumentacijom, rekla je da je otplatila svoj dug u cijelosti, te je po otplati dobila Potvrdu u kojoj je navedeno da nema više nikakvih potraživanja, te se ta potvrda nalazi među dokumentacijom koja je dostavljena na državno odvjetništvo. Bjanko zadužnica po otplati zajma nikada joj nije bila vraćena niti je bila upućena da bi istu trebala zatražiti da joj se vrati. Rekla je i da nije poduzimala nikakve radnje u svrhu proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je slabog imovnog stanja. Svjedokinja Snježana B. u iskazu je rekla da tijekom 2007. ili 2008. godine otišla u kreditni ured u Jurišićevoj ulici gdje je zatražila zajam oko 5.000,00 kn na rok otplate 5 ili 10 mjeseci, gdje je morala dati u zalog čekove od Zagrebačke banke i ovjerenu bjanko zadužnicu od strane javnog bilježnika. Dug prema kreditnom uredu za koji se više ne sjeća kako se zove, vratila je u cijelosti, te ima u posjedu sve potvrde paragon bloka za izvršene gotovinske uplate, a po otplati duga vraćeni su joj bankovni čekovi, dok je bjanko zadužnicu zaboravila podići. U 2017. godini kad je htjela podići uskrsnicu na bankomatu, vidjela je obavijest da joj je blokiran račun. Otišla je u FINU i oni su joj rekli da ju je ovršio Abisal faktor. Nikada nije čula za to društvo niti je ikada imala pravni posao sa istim, te je nakon toga otišla u policiju prijaviti događaj. Bjanko zadužnicu je potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika jer su ju to tražili djelatnici kreditnog ureda u Jurišićevoj ulici, kao osiguranje vraćanja zajma. Zajam je vraćala donošenjem gotovine u kreditni ured, za koje uplate je dobivala potvrdu u obliku paragon bloka. Koliko se sjeća vjerovnici su se mijenjali nakon nekog vremena. Nakon isplate duga dobila je pisanu potvrdu o isplati, te vraćanju bankovnih čekova, a na štambilju je bila druga fizička osoba. Na postavljeno pitanje da li je kao dužnik iz obveznopravnog odnosa Ugovora o zajmu podmirila sve svoje obveze iz tog Ugovora, odnosno podmirila sva svoja dugovanja, pa ako je podmirila da li je o tome dobila pisanu potvrdu i da li se ista nalazi među predočenom dokumentacijom, izjavila je da kako je i prije navela cjelokupno dugovanje je uredno otplatila za što je dobila pisanu potvrdu, te se ista ne nalazi među dokumentacijom koju je policiji predala prilikom prijavljivanja događaja. Bjanko zadužnica joj nikada nije vraćena te ona nije bila zatražila povrat iste jer je na to i zaboravila. Na postavljeno pitanje da li je nakon što je obaviještena da je zadužnica poslana na naplatu poduzela kakve radnje u svrhu proglašenja ovrhe nedopuštenom, ako je, s kakvim uspjehom, te koliko joj je novca naplaćeno s njenog računa temeljem te zadužnice, izjavila je da joj je naplaćen iznos od 700,00 kn, te nije podnosila tužbu na građanski sud. Svjedokinja Nataša L. V. iskazala je da je u 2008. u štedno kreditnoj zadruzi NAMA u Gundulićevoj ulici podigla zajam od 2.625,00 kn, te je morala dati bankovne čekove i ovjernu bjanko zadužnicu kao sredstvo osiguranja otplate kredita. Tijekom 2017. godine prilikom kupovine hrane u trgovini kartica tekućeg računa joj je bila odbijena iako je imala novčanih sredstava na istoj, te je izvršila uvid u aplikaciju banke na mobitelu i vidjela da joj je blokiran račun. U FINI su joj dali papire od društva Abisal faktora koje joj je blokiralo račun. Potom je otišla na policiju prijaviti događaj jer nikada nije imala poslovni odnos sa društvom Abisal faktor niti je ikada za isto čula. Ugovor o zajmu sklopila je sa kreditnim uredom NAMA Krediti kojima je i predala ovjerenu zadužnicu. Uredno je otplatila zajam, ali po otplati istog nije znala da mora tražiti da joj se vrati bjanko zadužnica. Jednom mjesečno dolazila je u njihov ureg gdje je plaćala ratu u gotovini, za koje uplate je dobivala potvrdu u obliku paragon bloka. Na postavljeno pitanje da li se na izdanim potvrdama o otplatama pojedinih obroka zajma kao vjerovnik uvijek javljala ista fizička osoba odnosno pravna osoba ili su se ti vjerovnici mijenjali, pa ako jesu, da se izjasni tko se sve javljao kao vjerovnik i da li je o tome dobivala kakvu pisanu obavijest, izjavila je da nema nikakvih saznanja o navedenom niti je tada obraćala pažnju. Bilo joj je najbitnije da plaća rate na vrijeme i da sve otplati u cijelosti. Nakon otplate zajma nije dobila nikakvu pisanu potvrdu o otplati, već su joj vraćeni samo bankovni čekovi, dok joj je rečeno da će bjanko zadužnica biti uništena. Bjanko zadužnica nije joj vraćena. Nikada ju društvo Abisal faktor nije kontaktiralo, niti je znala da postoji. Podnijela je zahtjev na Općinskom sudu u Velikoj Gorici da se ovrha proglasi nedopuštenom. Kako se Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio mjesno nenadležnim onda je sve poslala na sud u Karlovcu. Sud u Karlovcu donio je rješenje o zaustavljanju provođenja ovrhe od strane FINE i proglasili su ovrhu nedopuštenom. Svjedokinja Biljana Trivunović rekla je da je za nezakonitu naplatu bjanko mjenica kod podignute pozajmice novca iz 2008., tijekom 2018. godine podnijela kaznenu prijave protiv okrivljene tvrtke Abisal faktor d.o.o. iz Zagreba, te je temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 41: P-821/2019-17 od 19. rujna 2019. obeštećena, tj. rješenjem joj je vraćen sav novac koji je bio blokiran. Stoga nema nikakva potraživanja, niti želi sudjelovati u ikakvom daljnji postupku. U prilogu je dostavila presliku rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 41: P-821/2019-17 od 19. rujna 2019. te rješenje poslovni broj: 550vr-1949/2018-13 od 10. ožujka 2020. kojim je blokirani novac uplaćen na njen račun u iznosu od 13.001,67 kuna. Svjedokinja Radmila V.u svom je iskazu rekla da je u svezi sporne kaznene prijave koju je podnijela protiv okrivljene tvrtke Abisal faktor d.o.o. iz Zagreba, za nezakonitu naplatu bjanko mjenica kod podignute pozajmice novca iz 2008., obeštećena temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Poslovni broj Ovr-2512/2018. od 16. ožujka 2018., tj. sav novac joj je vraćen te stoga nema nikakva potraživanja, niti želi sudjelovati u ikakvom daljnji postupku. U prilogu je dostavila rješenje Općinskog suda u Rijeci od 16. ožujka 2018. Svjedokinja Mariza H. u svjedočkom je iskazu rekla da je tijekom 2009. u kreditnoj zadruzi u Rijeci, tvrtka "Optimus Artis" d.o.o. podigla pozajmicu u iznos od 20.000,00 kuna, za svoj osobne potrebe, a koju pozajmicu je u idućih godinu dana uredno vratila. Ugovor o pozajmici novca sklopila je sa djelatnikom tvrtke "Optimus Artis" d.o.o., osobom koju poznam imenom Zvjezdan, starosti oko 40-tak godina. Zadužnicu je predala gospodinu Zvjezdanu, na njegovo traženje, kao pokriće o vraćanju pozajmice i to u trenutku kada je s istim sklapala ugovor o pozajmici. Na bjanko zadužnici je bio naznačen iznos kojeg se ne sjeća, a koju presliku zadužnice je predala policiji prilikom podnošenja prijave. Zajam je vraćala u mjesečni anuitetima, koji su bili u raznim iznosima, a novac je osobno nosila u poslovnicu kreditne zadruge u Rijeci i predavala djelatnicima tvrtke "Optimus Artis". Za svaku uplatu rate pozajmice dobivala je kopiju uplatnice ovjerenu sa pečatom. U potpunosti je podmirila svoj dug pozajmice, te se ne sjeća da li je od istih dobila ikakvu potvrdu da je vratila cijelu pozajmicu. Izjavila je i da joj bjanko zadužnica nakon otplaćene pozajmice nikada nije vraćena, te istu nije tražila jer je smatrala da samim potvrdama (uplatnicama) koje je dobivala, ima dokaz da je vratila kredit. Tijekom 2018. kada je sa računa htjela podignuti novac sa deviznog računa, saznala je da nema novaca na računu odnosno da joj je blokiran račun. Nakon toga je otišla u FINA-u gdje joj je službenica rekla da joj je tvrtka Abisal Faktor d.o.o. očistila račun. Od strane tvrtke Abisal Faktor d.o.o. nikada nije dobila obavijest da su preuzeli njenu zadužnicu. To društvo ju nikada nije tražilo da podmiri bilo kakvo dugovanje. Nakon saznanja da joj je bjanko zadužnica naplaćena, odmah otišla na policiju i prijavila navedeni događaj, priložila preslike dokumentacije koje je tada imala, te angažirala odvjetnika. U travnju 2021. na Općinskom sudu u Rijeci imala je raspravu u svezi navedenog, te je na kraju dobila rješenje kojim joj se treba vratiti oduzeti iznos od 14.000,00 kuna. Novac sa blokiranog računa još nije dobila dok se ne razriješi pravni postupak. Svjedok Vladimir Ke. rekao je da postavlja imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 5.183,88 kuna, a koji iznos je platio na ime duga od 2.620,00 kuna s zateznim kamatama od 07. studenog 2009. godine prema tvrtki Abisal Faktor d.o.o. za kojega navodi da je nepostojeći te da je u roku podmirio sva potrebna traženja prema tvrtki Abisal Faktor d.o.o. Pojasnio je da je 24. travnja 2009. godine u Karlovcu u uredima tvrtke Abisal Faktor d.o.o., koji se nalazio u Ulici Trg bana Petra Zrinskog (Korzo) sklopio kredit, prilikom čega mu je na ruke isplaćen novac, koliko se sada sjeća u iznosu od 3.000,00 kuna. Navedeni iznos s kamatom, koja je iznosila 1.500,00 kuna, trebao je vratiti u deset rata u roku od 10 mjeseci od zaduženja. Kao sredstvo osiguranja da će vraćati navedeni kredit u tvrtki Abisal Faktor d.o.o., potpisao je 10 čekova HPB-a, bez upisanog iznosa, koje je predao djelatnici. Što se tiče bjanko zadužnice nije mogao sa sigurnošću reći da ju je potpisao, ali je tijekom sklapanja navedenoga kredita potpisivao veći broj papira, pa postoji mogućnost da je među navedenima bila i navedena bjanko zadužnica. On osobno nije donio tu bjanko zadužnicu niti ju je ispunjavao, dok prilikom sklapanja navedenog kredita nitko nije niti spomenuo navedenu zadužnicu. Navedeni kredit je vraćao na način da je jednom mjesečno donosio gotovi novac u navedenu poslovnicu tvrtke Abisal Faktor d.o.o., te ga predavao djelatnici, koja bi mu za navedeno izdala uplatnicu, odnosno potvrdu da je uplatio navedeni novac. Nekada je uplaćivao iznos jedne rate, odnosno po 450,00 kuna, a ponekad iznos dvije rate. Po otplati navedenog duga, primijetio je da se na uplatnicama, odnosno dobivenim potvrdama o uplati, nalaze pečati različitih pravnih osoba i to Afel d.o.o Varaždin i Napredak poslovanja d.o.o. Zagreb, dok nikakve obavijesti nije dobivao. Napomenuo je da je podmirio sve obveze iz sklopljenog ugovora, odnosno kada je došao uplatiti predzadnju ratu, a to je bilo 22. siječnja 2010. godine, djelatnica koja se nalazila u poslovnici tvrtke Abisal Faktor d.o.o. rekla mu je da ne mora platiti zadnju ratu u iznosu od 450,00 kuna, pošto je uredno i prije vremena od predviđenog roka otplate kredita podmirio svoje obveze, pa zbog navedenoga tu zadnju ratu nije niti platio. Tada mu je navedena djelatnica vratila gore navedenih 10 izdanih čekova, ali nitko nije spominjao navedenu bjanko zadužnicu. Nikada nije dobio potvrdu ili nekakav dokument da je podmirio sve obveze, niti se ona nalazi među navedenom dokumentacijom. Nikada mu navedena bjanko zadužnica nije vraćena, niti je do Obavijesti od strane FINA-e 2017. godine znao da navedena bjanko zadužnica postoji. Da je navedena zadužnica poslana na naplatu saznao je kad su mu 2017. blokirani računi, te je po odlasku u FINA-u utvrdio da ima dugovanje prema tvrtki Abisal Faktor d.o.o u iznosu od 2.620,00 kuna s kamatama od 2009. godine, odnosno da je bjanko zadužnica poslana na naplatu. Nikada nije dobio nikakve obavijesti od tvrtke Abisal Faktor d.o.o., kao niti obavijesti ili zahtjev za podmirenje navedenog duga. Nikada više, od podmirenja predzadnje rate, nije komunicirao niti mu se itko obratio iz tvrtke Abisal Faktor. Temeljem navedene zadužnice s računa mu je naplaćen iznos od 5.183,88 kuna. Svjedok Marijan K. rekao je da je u listopadu 2008. godine u Velikoj Gorici, u štedno kreditnoj zadruzi Divus usluge, podigao kredit - pozajmicu u iznosu od tada 1000 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Ugovor je potpisao sa izvjesnim Francom Kociperom i nije obraćao pažnju na formalnosti, odnosno on Franca nije nikada vidio, a sve oko kredita uređivao je izvjesni službenik po imenu Mario. Ugovoreno je bilo da će pozajmicu vratiti na šest obroka te je to i učinio u obrocima od 1.131,00 kunu, a za što mu je ugovaratelj odnosno "Divus usluge" izdali potvrdu o otplati kredita. Nakon deset godina, 03. kolovoza 2018 godine, blokiran mu je račun u ime ovrhe te je utvrdio da je ovrha pokrenuta od strane "Abisal faktor", a u ime dugovanja po kreditu koji je naprijed opisao i uredno otplatio. Obavijest je dobio doma poštom od strane FINA-e. Prilikom realizacije kredita kao instrument osiguranja, on je osim ugovora potpisao i "bianco" zadužnicu koja bi se aktivirala u slučaju neurednog plaćanja. Potpisanu zadužnicu predao je službeniku koji mu je i rješavao dokumentaciju, izvjesnome Mariju. Rate kredita plaćao je izravno u poslovnici predajom gotovine, a kao dokaz uplate izdavali su mu paragon potvrde. Na tim potvrdama mijenjali su se vjerovnici tako da su se javljali "Instanter" d.o.o., "Afel" d.o.o., a na jednoj potvrdi potpisana je fizička osoba kao blagajnik. Bianco zadužnicu mu nikada nisu vratili, iako je on tražio da mu ju dostave poštom, a kasnije nakon što je dobio potvrdu o otplati kredita tome nije pridavao važnost. Iz društva Abisal faktor nikada ga nitko nije pozvao, izvijestio niti mu specificirao navodna dugovanja. Nakon zaprimanja ovrhe, uložio je prigovor u zakonskom roku tako da mu ništa nije skinuto sa računa. Događaj je prijavio policiji i pokrenuo postupak pred sudom u kojem je rješenjem suda 16 OVR-301/2018 ishodio odgodu ovrhe, a naposlijetku 31. srpnja 2018. godine i rješenje kojim se ovrha proglašava nedopuštenom. Svjedokinja Vjekoslava P.navela je da je potkraj 2008 godine u Velikoj Gorici, u štedno kreditnoj zadruzi Divus usluge, podigla kredit - pozajmicu u iznosu od tada 14.800,00 kuna. Ugovor je potpisala sa izvjesnim Francom Kociperom i nije obraćala pažnju na formalnosti, odnosno ona Franca nikada nije vidjela,a a sve oko kredita uređivao je službenik u kreditnom uredu. Ugovoreno je bilo da će pozajmicu vratiti na trideset šest obroka te je to i učinila u obrocima od 862,00 kune, a za što joj je ugovaratelj odnosno Franc Kociper izdao potvrdu o otplati kredita dana 19. svibnja 2010.godine. Nakon deset godina, 28. ožujka 2018 godine, blokiran joj je račun u ime ovrhe te je izvještena da je ovrha pokrenuta od strane "Abisal faktor", a u ime dugovanja po kreditu koji je naprijed opisala i uredno otplatila. Obavijest je dobila doma poštom od strane FINA-e, a prethodno ju je o tome izvijestila službenica Zagrebačke banke gdje ima otvoren tekući račun. Prilikom realizacije kredita kao instrument osiguranja, ona je osim ugovora potpisala i "bianco" zadužnicu koja bi se aktivirala u slučaju neurednog plaćanja. Potpisanu zadužnicu predala je službeniku koji joj je rješavao dokumentaciju, a ista je prethodno ovjerena kod javnog bilježnika. Rate kredita ona je plaćala izravno u poslovnici predajom gotovine, a kao dokaz uplate izdavali su joj paragon potvrde. Na tim potvrdama mijenjali su se vjerovnici tako da su se javljali "Instanter" d.o.o., "Afel" d.o.o., "Međunarodni centar dobara", "Napredak poslovanja", ali nju to nije posebno zanimalo. Bianco zadužnicu joj nikada nisu vratili, iako ih je tražila da joj ju dostave poštom. U uredu su joj rekli da će tako i učiniti dok kasnije nakon što je dobila potvrdu o otplati kredita i kako je prolazilo vrijeme tome nije pridavala važnost i mislila je da je sve u redu. Iz društva Abisal usluge nikada ju nitko nije pozvao, izvijestio niti joj specificirao navodna dugovanja, a prema izvješću FINA ono je iznosilo oko 5.500,00 kuna. Nakon zaprimanja ovrhe, uložila je prigovor sudu nakon što joj je s računa ovršeno 1.785,00 kuna. Događaj je prijavila policiji i pokrenut je postupak pred sudom u kojem je rješenjem suda ovrha proglašava nedopuštenom. Što se tiče ovršenog iznosa od 1.785,00 kuna, on joj je od strane FINE vraćen jer nije uplaćen Abisal faktoru već se nalazio u pričuvi do donošenja sudskog rješenja, a pošto je ono bilo povoljno za nju, novac joj je vraćen te se osim neugodnosti u cijelom postupku ona ne smatram oštećenom. Svjedokinja Slava H. iskazala je da je početkom 2008 godine u Velikoj Gorici, u Zvonimirovoj ulici, u štedno kreditnoj zadruzi, podigla kredit - pozajmicu u iznosu od tada 14.000,00 kuna na rok od dvije godine i ratu kredita od 500,00 kuna. Njoj se od mirovine odvajao taj iznos i uplaćivao kreditoru, a kasnije je nosila gotovinu na uplatu u poslovnicu gdje su joj davali potvrde. Tijekom otplate kredita često je dolazilo do promjena firmi koje su kredit davale pa je tako često pozivana od mirovinskog koji su joj dali izvješće koje je priložila policiji, a često je pozivana i od strane štedno kreditne zadruge kako bi potpisivala nove ugovore kada bi se promijenio naziv firme. U svemu tome ona se nije baš najbolje snalazila niti dobro razumjela što se događa već je imala povjerenja u službenike zadruge. Po svim tim ugovorima i dodacima ugovora, naposlijetku je uplatila 28.000,00 kuna te je dobila i potvrdu Custos Operis d.o.o. da je kredit podmiren u potpunosti i tome više nije davala važnosti. To se dogodilo 06. travnja 2012. godine i od tada je sve bilo u redu do 2018. godine kada je od FINA-e dobila obavijest da joj je sjela ovrha na mirovinu zbog dugovanja po "bianco" zadužnici koju je priložila kao instrument osiguranja upravo po gore opisanom kreditu. Prije ovrhe, nitko ju iz Abisal Faktora nije zvao niti joj poslao bilo kakvu opomenu o dugovanju niti je dugovanja bilo. Na računu nije imala sredstava pa joj po toj ovrsi nisu uspjeli ništa niti skinuti s računa, a ona se prema uputi FINA-e obratila sudu u Velikoj Gorici. Njoj od tih navodnih 8.100,00 kuna duga ništa nije ustegnuto. Bianco zadužnicu joj nikada nisu dostavili, a ona je oduzeta u sudskom postupku od strane Ministarstva. Svjedokinja Nataša M. rekla je da je 25. studenog 2008. godine u jednoj štedno kreditnoj zadruzi u blizini Trga bana J.Jelačića u Zagrebu podigla pozajmicu u iznosu od 15.710,00 kuna na rok otplate od 12 mjeseci i ugovoreni anuitet od 1.351,89 kn mjesečno. Ne sjeća se, niti joj se predstavio službenik u uredu, a na ugovoru je bio stavljen izvjesni Marjan Koštomaj kao zajmodavac. Njega osobno ne poznaje. Kao instrument osiguranja predala je "bianco" zadužnicu što je bio uvjet te tada još određeni broj čekova ZABA koji su joj se vraćali kako bi uplaćivala pojedinu ratu zajma. Rate je uplaćivala predajom gotovog novca u poslovnici i za to bi dobivala paragon potvrde koje su bile ovjerene pečatom raznih d.o.o. i tome nije davala pažnju. Po uplaćenoj posljednjoj rati, od zajmodavaca je dobila potvrdu da je dugovanje u potpunosti isplatila, a za zadužnicu nije niti pitala niti joj je bilo na kraj pameti što dalje s njom. Bitno joj je bilo da je dobila potvrdu o otplati zajma. Obzirom da je proteklo dosta vremena od otplate zajma ona je na zadužnicu i zaboravila. Dana 16. ožujka 2018. godine putem SMS-a je dobila poruku Erste banke u kojoj ima otvoren tekući račun da joj je isti blokiran zbog ovrhe te su je uputili u FINA-e gdje je doznala da je račun blokiran temeljem "bianco" zadužnice koju je predala prilikom podizanja zajma 2008. godine i da je navodni iznos koji duguje 4.900,00 kuna uvećano za zateznu kamatu od datuma isplate, a da je pljenidbu izvršio "Abisal Faktor" d.o.o. koji sa njom nikada nije stupio u nikakav kontakt niti je dobila bilo kakav poziv niti obavijest o navodnom dugovanju. Obzirom da posjeduje sve uplatnice i potvrdu da je zajam otplatila, došla je u policijsku postaju kako bi to sve prijavila jer je smatrala da se radi o prijevari. U zakonskom roku prema preporuci službenika FINA-e uložila je prigovor na Općinski sud u Velikoj Gorici koji je ovrhu proglasio nedopuštenom. Ovrhovoditelj se potom žalio na to rješenje i pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu potvrđena je presuda prvostupanjskog suda i ovrha je obustavljena. Njoj je prvotnom ovrhom ustegnuto oko 5.000,00 kuna koja nisu usmjerena na račun Abisal Faktora već su bila deponirana na posebnom računu u FINA-i do sudske odluke, u trajanju od 60 dana, nakon čega su joj ta sredstava vraćena. U ovom postupku ima potraživanja prema Abisal Faktoru i prema odgovornoj osobi u tom društvu u iznosu od 5.000,00 kuna koliko je imala troškova i zbog neugodnosti koje su joj prouzročili. Spisu prileži dokumentacija dostavljena u prilogu kaznenih prijava i dokumentacija pribavljena od oštećenih fizičkih osoba tijekom kriminalističkog istraživanja, i to: preslike bjanko zadužnica, zahtjeva za izravnu naplatu i popratnih dopisa te dokumentacija iz osnovnog obveznog odnosa tih fizičkih osoba sa raznim trgovačkim društvima temeljem ugovora o zajmu, u vidu ugovora o zajmu, preslika uplatnica te potvrda o otplati zajmova, koja se dokumentacija odnosi se na sljedeće osobe: Rosa Andova – Ahac, Gordana Ivković, Katarina Babić, Biserka Braut, Štefica Ivanušić, Neven Radović, Šime Šarar, Robert Čurjak, Marko Marak, Marijana Ćop, Nataša Lučić Vukošić, Marijana Kovačević, Ljubica Šimić, Milan Luketić, Ljubica Muretić, Josip Božurić, Zdravko Mamuzić, Nada Lorber, Vladimir Kekić, Vedran Martan, Ivica Šukalj, Zoran Dimitrić, Milica Franović, Nenad Hideg, Ana Bošković, Magda Mujkić, Đemal Fazlić, Zvonimir Santini, Igor Jakuš, Žarko Lončar, Dominik Strišković, Ljuba Batai, Danijel Liković, Dino Brlečić, Jelena Miško Mitrović, Redžo Kovač, Ankica Dugandžić, Suzana Božičković, Vladimir Ledinski, Ana Denac, Petra Štefanac, Manuela Samardžija, Vera Varvodić, Snježana Banić, Jadranka Daničić, Slavko Muža, Nina Bajrić Blažeković, Stanislava Kulić, Štefica Crkvenac, Mara Bakmaz, Darko Majpruz, Sandi Brajković, Dijana Kadić Jurajić, Sofije Jakopović, Sonje Mešanović, Mladena Lecki, Dubravke Vučetić, Marice Plavšić, Gordane Lovrić, Željka Valinčića, Željke Roso, Jadranke Đukić, Jadranke Martić, Renate Pinezić, Darka Mijalice, Kristine Komadina, Andreje Srok, Igora Acsa, Božene Baranja, Ruže Novak, Srebrenke Jovanović, Cilike Jerković, Ramiza Bešića, Emila Špalja, Marine Bahčić, Velibora Palijana, Maria Galovića, Ksenije Stepić, Sonje Milardović, Marijane Hladik, Anite Đurasović, Melite Čani, Antona Keršića, Gordane Brzaj, Ane Hrgović, Tajane Vrdoljak, Ljiljane Sučec, Zdenka Karage, Sonje Borić, Ljerke Skender, Andree Horvat, Željke Mršić, Natalije Lukačević, Marine Valentić (Jakovčević), Stanka Kovačevića, Ksenije Knežić, Roberta Nemetha, Nedjeljke Vratarić, Sanjane Posavac, Alena Vujnovića, Željka Čerimovića, Suzane Rapić, Danice Špoljarić, Danijela Lulića, Rosande Parlov, Biljane Trivunović, Renate Stary, Nataše Marjanović, Ivane Zegnal, Marijana Pešo, Tihane Žnidar, Kristine Dlab, Mihaele Iharoši, Brune Ištvanića, Svetlane Pisačić, Goranke Budiselić, Zdenke Lučić, Mire Čekada Jelić, Ane Dučkić (ranije Babić), Inge Možanić, Lucie Dassouki, Tihomira Prahina, Branislava Babića, Ivana Kušteljege, Maje Vitko (ranije Štefanac), Dubravke Kmetić, Silvije Pejaković, Josipa Jagića, Darinke Simičević, Nataše Šamija, Snježane Trupčević, Stjepana Tomića, Vesne Knezić, Katarine Kralj, Radmile Vuglovečki, Ivane Andrić, Katarine Plantak, Darinke Prstec, Ivana Vidmana, Marije - Renate Vukalović, Davora Abramovića, Soraje Kapović, Deana Kasaića, Mato Bogdanovića, Slavka Busije, Marijana Kuzmića, Marije Pasarić, Marije Mažar, Dragice Šprem, Jadranke Kasumović, Lidije Peša, Nadice Slavićek, Zvjezdane Filipović, Ljiljane Jurešić, Ivice Lončarića, Angeline Tomić, Mirjane Šarlija, Siniše Štimca, Sabine Turbić Vrebac, Klare Belušić, Anice Šegota, Željka Pavečića, Branka Kalca, Mije Andrijanića, Gorana Mateša, Barbare Angelovski, Dragana Šamije, Branke Veršec, Gazme Mesić (ranije Ljatifi), Ljiljane Haidar Diab, Vladimira Čvorišćeca, Hazime Taletović, Ivane Glumac, Muhibe Mahmutović, Tomislava Lendarića, Jasenke Martinović, Mirsade Kovač, Štefice Kukec, Miroslava Plantaka, Nikoline Tolj, Vinke Čargonja, Nevia Polića, Ivke Šestak, Andrije Tkalčića, Milana Kolara, Danice Matić, Vesne Malčak, Marije Polović, Franje Garašić, Jadranke Vinterhalter, Ljiljane Pavišić, Gordane Kadić, Višnje Srdelić, Romane Rogić, Ljubinke Ivančić, Lucije Ožanić, Želimira Martineza, Milana Grbe, Daria Kroga, Marice Marinović, Diane Grbac, Josipa Pavlovića, Verice Lukić, Zlate Pađen, Vesne Tutek, Zdravka Herjevića, Ivana Kranjca, Mile Batista, Vjekoslave Popović, Danijela Fabijana, Slavice Janjanin, Gordane Letinčić, Nade Baksa, Damira Popa, Nevenke Kalac, Milke Maričić, Marize Host, Nataše Pećarina, Zdravka Martinelli, Dike Radmanović, Ivice Havoića, Valentine Knežević, Ante Lišnjića, Viktorije Cvetković, Jasminke Vuković, Josipa Bibera, Aleksandra Vojnića Kortmiša, Milenka Antunovića, Damira Jakšića, Mirjane Vitez, Đurđice Ferenec, Tomislava Ozimeca, Mirjane Jozing, Stjepana Kukoveca, Ivice Barišića, Ivice Pavlovića, Dragana Godeka, Nataše Musić, Slave Hersa, Livije Fratrić, Ivana Šenjuga, Kristijana Regića, Jelice Radan, Josipa Bučkovića, Višnje Hercigonja – Sindičić, Biserke Posavec, Marina Barešića, Dragana Vidigoja, Vesne Šindija, Damira Šostarića, Elvisa Crnčevića, Marije Pađen, Feride Brčić, Anto Babića, Marije Abrić, Dušanke Zec, Gordane Perković, Božene Kelvišar, Kristine Goreta, Renate Kalinkov, Zorice Jakovljević, Danijela Glasera, Stanislava Štiha, Ksenije Šimić – Buconjić, Ivane Hromatko, Ljerke Hajdarović, Petra Vizintina, Nele Mihaljević, Darka Beka, Mire Spajić, Ivane Stanković i Ljiljane Bubanić,  Iz iskaza svjedoka ispitanih tijekom istrage te gore navedene dokumentacije proizlazi da su oštećene osobe, koje se poimence navode u činjeničnom opisu, a po čijim bjanko zadužnicama je Financijska agencija provela odnosno započela provoditi ovrhe na novčanim sredstvima temeljem zaprimljenih zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o., bjanko zadužnica i popratnih dopisa, prije 9 do 10 godina podizale kratkoročne zajmove u raznim kreditnim štedionicama, unijama i uredima na području Republike Hrvatske te su kao sredstvo za osiguranje vraćanja tih kratkoročnih zajmova predavale bjanko čekove i bjanko zadužnice na određeni novčani iznos koji im je bio isplaćen kao zajam, a na kojima je njihov potpis bio ovjeren od strane javnog bilježnika i na kojima nije bio upisan naziv vjerovnika. Nakon što su te osobe otplatile kratkoročne zajmove u cijelosti, djelatnici kreditnih štedionica, unija ili ureda, vratili su im bjanko čekove, dok su bjanko zadužnice zadržali za kreditnu štedionicu, uniju ili ured. Za navedene je kreditne urede kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da su isti svoju djelatnost obavljali nezakonito pa su policijski službenici Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta pod brojem 511-01-74/4-K-5/12, dana 17. svibnja 2012. godine, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, podnijeli kaznenu prijavu protiv Marka Romaniča i protiv 17 odgovornih osoba kreditnih unija, zadruga ili ureda, zbog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, u daljnjem tekstu: Kazneni zakon/97) i kaznenog djela lihvarskog ugovora iz članka 233. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona/97, sve u svezi članka 60. Kaznenog zakona/97, nakon čega je od strane Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta provedena istraga te dana 14. siječnja 2014. pred Županijskom sudom u Zagrebu podignuta optužnica, broj K-US-139/12, protiv I okr. Marka Romaniča i 18 dr. zbog navedenih kaznenih djela. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, broj KOV-US-3/14 od 12. lipnja 2014. te je navedeni predmet u fazi rasprave. Takve bjanko zadužnice, ukupno njih najmanje 1346, I okrivljenik je pribavio na točno neutvrđen način, nakon čega su ih najprije I okrivljenik sâm, a potom i II i III okrivljeni uz Zahtjeve za izravnu naplatu dostavljali na provedbu Financijskoj agenciji na adresu u Zagrebu, Vrtni put 3. Visina potraživanja iz tako dostavljenih bjanko zadužnica na provedbu, iznosila je ukupno 2.892.202,00 kn, dok je s osnove zakonske zatezne kamate dospjele s danom izdavanja bjanko zadužnica (2008. i 2009. godina) zatražena naplata iznosa od 5.684.960,37 kn u korist trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o., a na štetu ukupno 1094 fizičke osobe. Provedenom analizom prometa po žiro računu IBAN broj HR2823400091110867684 korisnika trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. otvorenog u Privrednoj banci Zagreb d.d. utvrđeno je da je od 25. srpnja 2017. do 22. ožujka 2018. po ovako podnesenim bjanko zadužnicama provedbom ovrhe od strane Financijske agencije, na navedeni žiro račun uplaćeno ukupno 572.601,27 kuna i to po bjanko zadužnicama izdanima od strane sljedećih fizičkih osoba, kao dužnika: Marka Đurđevića, Željka Šmita, Silvanu Fogec, Zorana Sarku, Višnjicu Marić, Natašu Šarliju, Marka Gašparića, Gorana Jančića, Tanju Alexander, Josipa Božurića, Draganu Skrovec, Marinu Ćubela, Zorana Dimitrića, Gordanu Kanjski, Zdenku Korman, Dušana Jasića, Leonarda Sajka, Mladena Grobenskog, Zorana Aleksića, Zdenku Šnajder, Damira Ramića, Mariju Horvatinac, Ivicu Galića, Marka Parića, Tatjanu Žalec, Marka Dregarića, Snježanu Trbuha, Maju Ivezić, Davora Škantara, Marina Šaronića, Željka Barunovića, Višnjicu Perić, Dražena Vratarića, Ljubicu Muretić, Ljiljanu Božić, Magdu Mujkić, Patricka Demo, Ankicu Dugandžić, Dragu Skrbina, Ljubicu Ravlić, Milicu Franović, Milana Luketića, Ljubicu Šimić, Nadu Tomić, Nedeljku Bradanović, Vesnu Lokas, Gorana Frigelja, Mariju Danilović, Tibora Bartu, Mirka Pirizovića, Suzanu Culjaga, Maria Sopjanca, Stanislavu Kulić, Mirelu Budić, Dina Brlečića, Vedrana Martana, Stipana Udiljaka, Davora Popovića, Jadranku Mujagić, Iku Cvjetanović, Radovana Bilića, Mirjanu Krčmar, Dalibora Gerda, Davora Blažinčića, Nenada Hidega, Gordanu Ivković, Marjana Kušana, Ivicu Udorovića, Milenu Novotny, Ninu Bajrić Blažeković, Šteficu Crkvenac, Miru Komšić, Ivanku Mikulić, Marijanu Kovačević, Mariju Delić, Nerminu Kurtović, Dragicu Sušec, Katicu Stjepan, Silviju Nuhanović, Ferenca Kovača, Petru Štefanac, Vladimira Kekića, Roberta Čurjaka, Katicu Miković, Niku Dujlovića, Đemala Fazlića, Šteficu Ivanušec, Veroniku Mihoci, Mariju Hodak, Danijela Likovića, Zvonimira Santinija, Đurđu Kušter, Dominika Kozinu, Mirka Vergaša, Nadu Lorber, Marka Marak, Ivicu Doppelhammer, Tomislava Penteka, Nadu Valjak, Nikolu Markovića, Dragana Zrnića, Snježanu Preložnjak, Smilju Mikić, Nikolu Cvitko, Jasminku Brkić, Ivicu Šukalja, Veselinku Banjac, Anu Bošković, Božicu Kranjčić, Darka Majpruza, Ivanu Žic, Zorana Pepelka, Igora Jakuša, Mahmuta Karabašića, A. Lovretić, Draženu Medved, Jelenu Miško Mitrović, Dominika Striškovića, Elvisa Huskića, Mladena Golubića, Božicu Horvat, Adema Gaši, Marijanu Ćop, Miru Kličeka, Šimu Šarara, Jadranku Daničić, Rosu Andovu Ahac, Nevena Radovića, Veru Varvodić, Andreju Ban, Milisavu Višnić, Ćazima Kuča, Jane Mihalić, Maru Bakmaz, Zdravka Mamuzića, Miru Ivošić, Snježanu Babić, Anitu Bezjak, Anu Tucak, Dragutina Turka, Anu Denac, Ivanku Lazić, Matu Matošića, Ivana Rušeca, Redžu Kovača, Snježanu Butorac, Stanislava Gavrona, Ljubu Batai, Katarinu Babić, Biserku Braut, Srećka Horvata, Đurđicu Omerović, Matiju Glasa, Dragana Samardžiju, Đuru Marića, Stjepana Lončara, Natašu Lučić Vukošić, Gorana Bodegraju, Maju Melnjak, Dragana Rašića, Ivana Petrovića, Sanju Štumfol, Anđelku Kalc, Tomislava Škodu, Suzanu Božičković, Vladimira Ledinski, Zdenku Turčinec, Igora Iljkova, Marina Briški, Kseniju Košutar, Ž. Lončar, Marija Vrkića, Nevena Devčića, Sanju Spadoni, Nadu Klišanin Budak. U narednom periodu, od 23. ožujka 2018. do 25. kolovoza 2018., prema podacima Privredne banke Zagreb d.d. zaprimljenima u spis 8. lipnja 2020., naplaćeno je još ukupno 17.010,84 kuna po bjanko zadužnicama izdanima od strane sljedećih fizičkih osoba: Manuele Samardžija, Slavka Muže, Mije Pavičića i Bosiljke Kaleb. Zbog postojanja osnovane sumnje da predmetne bjanko zadužnice i druga prateća dokumentacija na temelju koje se pokreću ovrhe protiv osoba koje su navedene kao dužnici, predstavljaju sredstvo izvršenja kaznenih djela iz članka 247. Kaznenog zakona te mogu poslužiti kao dokaz u postupku, temeljem naloga ovog državnog odvjetništva, policijski službenici PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta, privremeno su od ovlaštenih službenika Financijske agencije oduzeli ukupno 1346 bjanko zadužnica zajedno sa zahtjevima za izravnu naplatu ovrhovoditelja Abisal faktor d.o.o. i drugom pratećom dokumentacijom, o čemu je sastavljen zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-19-13/3-1439/17 od 28. ožujka 2018. čiji je sastavni dio Specifikacija privremeno oduzetih predmeta – originalnih bjanko zadužnica, u kojoj su navedene oznake i drugi bitni podaci svih privremeno oduzetih bjanko zadužnica i druge dokumentacije. Spomenuti nalog ovog državnog odvjetništva zajedno sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta i specifikacijom privremeno oduzetih predmeta, dostavljen je u prilogu posebnog izvješća od 6. srpnja 2018. i označen kao prilog 212. Privremenim oduzimanjem bjanko zadužnica odnosno njihovim izuzimanjem, Financijska agencija prestala je sa postupanjem po istima odnosno zaplijenjena sredstva nije prenijela na račun IV okrivljenog trgovačkog društva. Na osnovanu sumnju u nezakonitost tj. neosnovanost predaje navedenih bjanko zadužnica na naplatu upućuje više okolnosti. Prije svega, navedene bjanko zadužnice potječu iz obveznopravnih odnosa kojih sudionik nije bilo trgovačko društvo Abisal faktor d.o.o. Navedeno društvo nije niti moglo biti sudionikom tih odnosa jer je osnovano tek 28. travnja 2017., a upisano u sudski registar tek rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. svibnja 2017. Nadalje, IV okrivljeno trgovačko društvo osnovano od strane I okrivljenika koji je bugarski državljanin koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, dok su II okrivljeni Dino Šprem i III okrivljena Sara Žderić postali prokuristi tek 12. rujna 2017., nakon što su pojedine bjanko zadužnice već bile poslane na naplatu. Navedeno proizlazi iz dokumentacije o upisu osnivanja IV okrivljenog trgovačkog društva te o upisu dodjele prokure i promjene adrese sjedišta tog društva u Sudski registar. Iz podataka o prelasku državne granice Republike Hrvatske za I okrivljenika, koji su podaci evidentirani u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom, a dostavljeni ovom državnom odvjetništvu u okviru posebnog izvješća PU zagrebačke, Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije od 1. lipnja 2020., proizlazi kako je isti u vremenu od 1. siječnja 2016.  do 1. lipnja 2020. u svega 4 navrata ulazio na teritorij Republike Hrvatske. Usporedbom navedenih podataka o ulascima i izlascima I okrivljenika iz Republike Hrvatske s ranije spomenutom dokumentacijom pribavljenom od Privredne banke Zagreb d.d. i pribavljenom od Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je prilagana tom sudu prilikom podnošenja prijava za upis u sudski registar od strane odgovorne osobe IV okrivljenog trgovačkog društva, razvidno je da je isti u Republiku Hrvatsku ulazio s ciljem osnivanja tog društva, otvaranja bankovnog računa i dodjele prokure te proširenja ovlaštenika po računu tog društva. Boravak I okrivljenika na području Republike Hrvatske u sva četiri slučaja trajao je manje od 24 sata, s obzirom da je I okrivljenik istog ili idućeg dana napuštao teritorij Republike Hrvatske. Osim toga, I okrivljenik u vremenu od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2020. (za koji period su zatraženi podaci) nije evidentiran kao podnositelj zahtjeva dozvole za boravak i rad na području Republike Hrvatske, kao ni poslovne dozvole, niti je evidentiran kao stranac na kratkotrajnom boravku. S obzirom na navedeno, te činjenicu da iz prometa po računu IV okrivljenog trgovačkog društva proizlazi da to društvo nije ostvarivalo priljeve sredstava od poslovanja s drugim poslovnim subjetima, već isključivo od provedbi ovrha temeljem predanih bjanko zadužnica, nameće se zaključak da pravi razlog osnivanja tog trgovačkog društva nije bio obavljanje poslovnih djelatnosti koje su navedene kao predmet poslovanja prilikom osnivanja tog društva, već je isključivo cilj osnivanja tog društva bilo ostvarenje protupravne imovinske koristi naplatom bjanko zadužnica koje je to društvo steklo na nedopušteni način. Nadalje, prema navodima ispitanih svjedoka zajmovi radi čijih su povrata navedene zadužnice bile predane kao sredstvo osiguranja plaćanja tako danih zajmova, već su odavno otplaćeni, o čemu u odnosu na velik broj oštećenika u spisu prileži dokumentacija. S druge strane, u prilogu zahtjeva za izravnu naplatu temeljem predanih zadužnica i popratnih dopisa, I do III okrivljenici kao odgovorne osobe IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. nisu dostavile nikakve dokumente iz kojih bi proizlazilo ovlaštenje tog trgovačkog društva da zahtijeva naplatu iznosa naznačenih u bjanko zadužnicama. Isto tako, valja reći da su navedene bjanko zadužnice predane od strane I do III okrivljenika na naplatu u prosjeku nakon 9 godina od dana njihova izdavanja, dakle, u relativno kratkom roku prije nastupa zastare tražbina osiguranih njihovim izdavanjem koji iznosi 10 godina, a s obzirom na okolnost da su bjanko zadužnice sukladno Ovršnom zakonu (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), važećem u vrijeme njihova izdavanja, predstavljale formalni i jednostrani pravni akt koji služi kao instrument osiguranja tražbina s javnopravnim učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi i ovršne isprave zbog čega se i na njih primjenjivao zastarni rok određen člankom 233. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima. Osnovana sumnja da I okrivljenik do navedenih bjanko zadužnica nije došao u dobroj vjeri, odnosno eventualnim otkupom potraživanja od poslovnih subjekata (kreditnih ureda, štedionica ili unija) kojima su te bjanko zadužnice bile predane tijekom 2008. i 2009. godine prilikom odobravanja zajmova sada oštećenim fizičkim osobama, vjerujući da su potraživanja tih poslovnih subjekata još uvijek nenaplaćena, proizlazi iz okolnosti što IV okr. trgovačko društvo u trenutku svog osnivanja te u trenutku podnošenja zadužnica na naplatu nije raspolagalo dovoljnim novčanim sredstvima kojima bi moglo otkupiti ta potraživanja. Naime, temeljni kapital IV okrivljenog trgovačkog društva iznosio je svega 20.000,00 kn te je taj novac, kako to proizlazi iz prometa po računu tog društva, nakon uplate na račun tog društva 29. svibnja 2017., gotovo u cijelosti isplaćen na bankomatu tijekom lipnja i srpnja 2017., prije bilo kakvih drugih uplata na taj račun. Nadalje, to trgovačko društvo, prema podacima na dan 25. svibnja 2020., u periodu od 1. travnja 2017. do 25. svibnja 2020. nije imalo u vlasništvu nekretnine niti pokretnine koje se upisuju u javne registre, a čijom bi prodajom moglo pribaviti sredstva za otkup potraživanja. Dalje valja reći da iz godišnjeg financijskog izvještaja IV okr. trgovačkog društva za 2017. godinu, i to bilance, proizlazi kako je to društvo bilo vlasnik kratkotrajne imovine u visini od 1.730.217,00 kn, od čega se na kratkotrajnu financijsku imovinu (u rubrici ostala financijska imovina) odnosi 1.522.645,00 kn, a na dane zajmove, depozite i slično odnosi 100.000,00 kn. S druge strane, na stavci kratkoročnih obveza, i to obveza za zajmove, depozite i slično, evidentiran je iznos od 1.679,488,00 kn. Međutim, kada se ovako prikazani podaci dovedu u vezi s prometom po računu IV okrivljenog trgovačkog društva, njihova točnost ukazuje se upitnom, jer ni o stjecanju financijske imovine, o primljenim zajmovima, niti zasnivanju obveza ne postoji financijski trag. Upravo s ciljem razjašnjenja ovih okolnosti tijekom istrage ispitana je u svojstvu svjedoka Sanja K., osoba koja je u vremenu od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2017. u ime obrta Interplant plus, vlasništvo Ivice Kuraja, obavljala računovodstveno-knjigovodstvene usluge za IV okrivljeno trgovačko društvo i koja je rekla da ona nikakvom dokumentacijom koju je knjižila ne raspolaže, a što je u dopisu od 17. veljače 2022. (list 5481 spisa) potvrdio i vlasnik tog obrta. Nadalje, iz obrana okrivljenika proizlazi da nikakvom dokumentacijom o poslovanju društva Abisal faktor d.o.o. oni ne raspolažu te da je odvjetničko društvo Škrobot i partneri d.o.o. bilo ovlašteno od strane odgovorne osobe IV okrivljene pravne osobe voditi cijeli postupak naplate potraživanja temeljem pribavljenih bjanko zadužnica te da se kod tog odvjetničkog društva nalazi cijela dokumentacija o naplati potraživanja po spornim bjanko zadužnicama, što uključuje ugovore, potvrde, cesije, te da to odvjetničko društvo tu dokumentaciju čuva. Međutim, iz odgovora tog društva od 18. ožujka 2022. (list 5687 spisa) proizlazi da je to trgovačko društvo sve predmete u kojima su zastupali IV okrivljeno trgovačko društvo vratilo tom društvu protekom roka od 30 dana od dana otkaza punomoći, a koju je punomoć to odvjetničko društvo otkazalo 11. lipnja 2018., te da u arhivi ne raspolaže nikakvom dokumentacijom vezanom uz IV okrivljenu pravnu osobu. Sve navedeno ukazuje da dokumentacije koja bi govorila o tome po kojoj pravnoj osnovi je IV okrivljeno društvo došlo u posjed bjanko zadužnica tj. da je u posjed tih bjanko zadužnica došlo na zakonit način, ne postoji. Još jedan od indicija da je IV okrivljeno trgovačko društvo osnovano ad hoc, s jedinim ciljem unovčenja potraživanja iz nezakonito pribavljenih bjanko zadužnica, jest i taj što navedeno društvo financijska izvješća za 2018. i 2019. godinu nije podnijelo, kao što nije dostavilo niti prijave poreza na dobit za 2018. i 2019. godinu te je s poslovanjem prestalo nakon što su sporne bjanko zadužnice privremeno izuzete iz Financijske agencije. Nepostojanje odgovarajuće dokumentacije nevjerodostojnim čini navode iz obrane II i III okrivljenika o tome da su društva Krokard i Telme bila off shore društva koja su od 2007. do 2014. bile online zajmodavaci te su ta društva cesijom predavala potraživanja od 2007. do 2010. vlasniku Abisal faktora koji je putem cesije ta potraživanja dalje predao IV okrivljenom trgovačkom društvu sa svom popratnom dokumentacijom kao što je kartica dugovanja, ugovor, cesije i potvrde. Društva naziva Telme i Krokard nikada nisu bili registrirani na području Republike Hrvatske. Iako u spisu prileži dokumentacija u kojoj se spominje navodna pravna osoba naziva Telme, iz te dokumentacije nije moguće zaključivati o njenoj stvarnoj egzistenciji i njenom stvarnom poslovanju. Naime, u spisu, na listu 3228 spisa, prileži ugovor o cesiji navodno sklopljen između društva Telme i I okrivljenika dana 15. studenog 2012. kojim navodno I okrivljenik preuzima potraživanja koja društvo Telme ima prema trećima, a koja su specificirana po dužnicima i iznosima kako su navedeni u Prilogu 1 tog ugovora (koji Prilog 1 ne prileži spisu) te da se ustupanjem potraživanja prenose na I okrivljenika i sva sredstva osiguranja plaćanja. Iz istog proizlazi da društvo Telme ima sjedište u Zagrebu, Savska cesta 41, da mu je dodijeljen broj 2257/2007, ali se za isti ne može zaključiti na što se odnosi dok nikakvi drugi podaci o tom društvu u ugovoru nisu vidljivi. S druge strane, pretragom Sudskog registra utvrđeno je da na području Republike Hrvatske nikada nije bilo registrirano trgovačko društvo čija je tvrtka „Telme“, pa stoga takvo trgovačko društvo nikad i nije imalo sjedište u Zagrebu, Savska cesta 41, kako se navodi u ugovoru o cesiji od 15. studenog 2012. (list 3228 spisa). Osim toga, iz samog ugovora se ne može zaključiti što je stvarni predmet ugovora, odnosno koja se to potraživanja prenose s tog društva na I okrivljenika, niti je vidljivo koji bi bio razlog sklapanja tog ugovora, a osobito nije vidljivo da društvo Telme duguje što I okrivljeniku pa podmirenje tog dugovanja vrši cesijom svojih potraživanja prema trećima. Isto vrijedi i za ugovor o cesiji koji također prileži spisu na listu 3229, a koji je navodno sklopljen između I okrivljenika i IV okrivljene pravne osobe dana 20. lipnja 2017. kojim se navodno gore spomenuta potraživanja zajedno sa sredstvima osiguranja plaćanja prenose na IV okrivljenu pravnu osobu. Osim toga, okolnost koja ukazuje na zaključak da je I okrivljenik navedene bjanko zadužnice pribavio na nelegalan način, radi njihove daljnje neosnovane uporabe, jest i činjenica što je pretragom poslovnog prostora trgovačkog društva Adria management consulting j.d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 154, pronađeno između ostalog, 3105 bjanko zadužnica, 33 mjenica, 19 mjeničnih izjava, 2 registratora razne poslovne dokumentacije i 7 raznih pečata, od kojih i pečat trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. i pečat TELME. Navedena pretraga provedena je dana 9. lipnja 2017. u okviru kriminalističkog istraživanja nad Markom Špremom, direktorom trgovačkog društva Adria management consulting j.d.o.o., koji je brat II okrivljenika Dine Šprema. Dana 28. lipnja 2017. izvršena je ponovna pretraga poslovnog prostora trgovačkog društva Adria management consulting j.d.o.o. na adresi sjedišta tog društva, kojom prilikom je pronađeno, između ostalog, još 186 bjanko zadužnica na ime raznih osoba. Navedene pretrage izvršene su u sklopu kriminalističkog istraživanja nad Markom Špremom i djelatnicama društva Adria management consulting j.d.o.o. (među kojima i Sara Žderić koja je bila zaposlenica društva Adria management consulting j.d.o.o.) zbog manipulacije većim brojem bjanko zadužnica koje su potekle iz istovjetnih obveznopravnih odnosa, koji se predmet vodi kod Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, pod brojem KR-DO-392/17. Naime, iz kaznenih prijava oštećenih osoba u tom predmetu proizlazi osnovana sumnja da su Marko Šprem i dr. u razdoblju od veljače 2017. do kraja srpnja 2017. godine, na za sada neutvrđen način došli u posjed velikog broja bjanko zadužnica građana, ranije izdanih i korištenih kao sredstvo osiguranja u kreditnim odnosima između oštećenih građana i kreditnih štedionica i ureda koji više ne posluju, nakon čega su Marko Šprem osobno, kao i putem zaposlenih osoba u navedenom trgovačkom društvu, telefonskim putem tražili od građana da izvrše otkup svojih bjanko zadužnica po pojedinačnoj cijeni od 185,00 do 1.500,00 kuna, pritom im govoreći da ukoliko odbiju otkup zadužnice da „nisu niti svjesni mogućih posljedica jer im slijedi slanje zadužnice na naplatu i blokada svih računa“, iako svjesni da prema tim građanima nemaju nikakvih potraživanja pa tako niti osnove za naplatu zadužnica, uslijed kojih postupanja su građani na koje se odnose zadužnice bili prisiljeni izvršiti otkup u cilju otklanjanja postupka prisilne i neosnovane naplate, počinivši tako kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona. O spomenutom kriminalističkom istraživanju PU zagrebačka, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije, obavijestila je ovo državno odvjetništvo posebnim izvješćem broj 511-19-13/3-1439/17 od 6. srpnja 2018. Obrane I, II i III okrivljenika u potpunosti se ukazuju nevjerodostojnima, pri čemu je obrana I okrivljenika proturječna obrana II i III okrivljenika te je obrana I okrivljenika proturječna i dokazima u spisu. Naime, dok I okrivljenik odriče bilo kakav svoj angažman u pogledu dolaska u posjed spornih bjanko zadužnica, II i III okrivljenici izričito navode da je sporne bjanko zadužnice pribavio I okrivljenik cesijom. Nadalje, obrana I okrivljenika o tome da je punomoć kojom je opunomoćio Dinu Šprema da može upravljati društvom u Hrvatskoj sastavljena u Bugarskoj i ovjerena kod javnog bilježnika u Plovdivu, da je on kao direktor firme opunomoćio jedino i isključivo Dinu Šprema te da je u punomoći Dinu Šprema ovlastio da on može opunomoćiti druge osobe s danim ovlaštenjima, protivna je dokumentaciji koja se nalazi u Zbirci isprava Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudskog registra, i koja prileži na listovima 4959 do 5020 spisa. Iz iste proizlazi kako je I okrivljenik za vrijeme boravka u Zagrebu 12. rujna 2017. kao član skupštine IV okrivljenog trgovačkog društva donio odluku o dodjeli prokure i II okrivljenom DIni Špremu, ali i III okrivljenoj Sari Žderić koje je ovlastio da IV okrivljeno trgovačko društvo zastupaju pojedinačno i samostalno. Nadalje, i II okrivljenik Dino Šprem i III okrivljena Sara Žderić većinu svoje obrane iznose na način da čitaju unaprijed napisanu obranu, i to I okrivljenik s papira, a III okrivljena s mobitela. Njihova obrana je u bitnom dijelu identična, ne samo sadržajno, već i formulacijom rečenica, što ukazuje ne samo na međusobni dogovor o načinu obrane, već i na sumnju da im je netko drugi napisao obranu, primjerice netko tko ima pravna znanja budući da u obrani opisuju pravnu narav zadužnice i upuštaju se u objašnjenje postupanja pred FINA-om. Navedeno umanjuje vjerodostojnost njihovih obrana i pobuđuje sumnju u istinitost iznesenih činjenica. Ako bi se u ocjenu istinitosti njihovih obrana krenulo sa stajališta da II i III okrivljena raspolažu pravnim znanjem o navedenim pitanjima, onda bi njihove obrane bile kontradiktorne u dijelu u kojem kažu da su u IV okrivljenom društvu radili administrativne i operativne poslove, jer takvom obranom otklanjaju svoju odgovornost za zastupanje i upravljanje društvom, dok s druge strane poznaju sve bitne elemente poslovanja društva. Nastavno na sve navedeno, podnošenjem na naplatu bjanko zadužnica koje su pribavljene na nezakonit način, I do III okrivljenici lažno su ovlaštenim djelatnicima Financijske agencije predočili da su se izdavatelji bjanko zadužnica kao dužnici usuglasili da se radi naplate tražbina vjerovnika IV okrivljenog trgovačkog društva u iznosima upisanima u bjanko zadužnicama zaplijene svi njihovi računi kod banaka i da se novčana sredstva s istih isplate IV okrivljenom trgovačkom društvu kao vjerovniku, iako pri tom znajući da IV okrivljeno trgovačko društvo nikada nije bilo u poslovnom odnosu sa tim fizičkim osobama, niti je potraživanja navedena u tim bjanko zadužnicama na zakonit način otkupilo od trgovačkih društava koja su bila stvarni sudionici obveznopravnih odnosa sa fizičkim osobama koje su izdale bjanko zadužnice, niti je ta potraživanja steklo na ikoji drugi zakonom dopušteni način, te da stoga ne postoji niti jedna zakonska osnova po kojoj bi IV okrivljeno trgovačko društvo imalo pravo naplatiti iznose navedene u zadužnicama. Ovlaštene osobe Financijske agencije povjerovale su u istinitost i točnost navoda iz zahtjeva za izravnu naplatu, bjanko zadužnica i popratnih dopisa, te su provele upis bjanko zadužnica u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje za svakog dužnika te sa računa pojedinih fizičkih osoba kao dužnika zaplijenili i na račun IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor prenijeli ukupan iznos od 589.612,11 kn, dok naplata preostalog zaplijenjenog iznosa iz bjanko zadužnica nije provedena zbog toga što su bjanko zadužnice u međuvremenu privremeno oduzete od strane policijskih službenika zbog osnovane sumnje da se radi o sredstvima izvršenja kaznenih djela te zbog toga što su pojedine fizičke osobe u pojedinačno pokrenutim ovršnim postupcima ishodile proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenima. Imajući u vidu sve navedeno, smatram da postoji osnovana sumnja da su I okr. Yordan Ivanov Yordanov, kao direktor IV okr. trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o., II okr. Dino Šprem i III okr. Sara Žderić, kao prokuristi tog trgovačkog društva, počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona, kako im se to činjenično i zakonski stavlja na teret pod točkom 1.) optužnice, te da je IV okr. pravna osoba trgovačko društvo Abisal faktor d.o.o. odgovorno zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona i u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, opisanog pod točkom 2.) optužnice.Slijedom navedenog, podizanje ove optužnice ukazuje se opravdanim i na zakonu utemeljenim' - piše u sudskom dokumentu koji potpisuje zamjenica Općinskog državnog odvjetnika Sanja Žugić Ćuk.

Ovaj slučaj će pokazati je li u Hrvatskoj pravda spora i dostižna ili pak nedostižna. Naime, od trenutka kad su prvi građani prijavili nezakonite ovrhe do danas proteklo je skoro 5 godina. Dovoljno vremena da trećeosumnjičena Sara Žderić upiše fakultet i dobije studentsku funkciju. O tome svjedoči sljedeći članak objavljen potkraj prosinca 2020. godine: 'SARA ŽDERIĆ – VODITELJICA UREDA STUDENTSKOG PRAVOBRANITELJA - Na 61. sjednici Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske, održanoj 12. prosinca 2020., studentica treće godine preddiplomskog studija Marketinga i komunikacija PVZG-a, Sara Žderić, izabrana je za voditeljicu Ureda studentskog pravobranitelja'. 

Podsjetimo kako je Sara Žderić javnosti predstavljena kao sudionica Farme: 'Dodala je i da se njezin tata razočarao što mu se nije rodilo muško dijete, a on je na brodu s posadom već proslavio rođenje sina. Ipak, sve mu je oprostila jer je imala sretno djetinjstvo s tri generacije žena. Mama i tata su se svađali oko imena, datuma krštenja, broja korisnika bankovnog računa, broja svatova i organizacije svadbe koja nije uspjela ni iz više pokušaja - napisala je Sara. Njezina majka Ivona odlučila je napustiti oca kad je Sara imala dvije godine. Rođena Pločanka odrasla je s majkom, bakom i prabakom. Kako je napisala, to je bio dom pun ljubavi i pažnje, posebno začinjen smislom za humor prabake Ive. Odrasla sam u staroj kamenoj kući na osami, uz rijeku, ali s vrtom ispred kuće prepunim cvijeća i povrća. U dvorištu smo imali čiste i lijepo ugojene mace i psa mezimca. Na pristupku trupica i veslo, štap za pecanje, a iza kuće moja mala farma: nekoliko zečeva, patki, kokoši, hrčaka, kornjača... Nešto dalje tor s kozama - piše Sara. Dok su druga djeca u školu dolazila krmeljava, ona je od ranog jutra bila puna dojmova.Sjećam se kako su tate svoju razmaženu, polurazbuđenu djecu dovozili tik ispred vrata škole, a ja sam dugo mislila da su sva redom bolesna jer sam ustajala u zoru kako bih se brinula za životinje - prisjetila se. Njezin tata se oženio drugom ženom, Antonijom, a Sara je dobila brata Bepa i sestru Korinu koje, kako je napisala, neizmjerno voli. Kad je tata dobio novu obitelj, Saru je, tvrdi farmerica, zanemario. Nedostajao joj je kao djevojčici, a nedostaje joj i sad. Godinama je bila u odličnim odnosima s maćehom, ali su u posljednje vrijeme zahladile odnose. Sad rijetko viđa brata i sestru te zbog toga žali. Sara je završila Srednju ekonomsku školu u Pločama, a upisala je i Ekonomski fakultet. Dala je nekoliko ispita i pobjegla. Životna želja joj je upisati Akademiju dramskih umjetnosti. Prije ulaska u “Farmu” radila je kao konobarica na rolama u Dubrovniku. Taj posao i njezine role čekaju je čim se vrati s “Farme” - pisalo se o Sari Žderić.

Spomenimo i prethodne članke objavljene na Imperijalu o akterima slovensko-hrvatske kamatarske hobotnice. Tako smo pisali o Simonu Gradišniku u članku pod naslovom: 'SKANDALOZNA SUDSKA PRAKSA Brat lihvara s Interpolove tjeralice osuđen zbog ilegalnih kredita uknjižio kuću u ZG - Celjanin Simon Gradišnik, brat Alexa Loxleya (ranije Alek Gradišnik), ostao je milijunski dužan Poreznoj upravi RH preko svoje tvrtke no pomoću raznih smicalica i dalje izvlači profit od ilegalnih zajmova'. Pisali smo i o nekadašnjoj partnerici Marka Romaniča kojem se sudilo zbog lihvarskih zajmova u članku pod naslovom: 'EKSKLUZIVNI DOKAZ: Odbjegla zagrebačka lihvarica luksuzno živi u meksičkom Beverly Hillsu - Andreja Škalić kojoj se u odsutnosti sudilo u Zagrebu kao članici lihvarske bande udala se i fiktivno u Las Vegasu'.