Na Općinskom građanskom sud u Zagrebu, sudac Nikola Raguz presudio je u pravnoj stvari tužitelja Miće Jankovića iz Čilea kojeg je zastupao odvjetnik Dean Rahan iz Supetra. Tuženu pjevačicu Leu Dekleve iz Zagreba zastupala je odvjetnica Iva Žuvanić Štambuk. Spor se vodio poradi poništenja ugovora. Nakon održane glavne i javne rasprave 13. listopada 2022. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika, tužene i njenog opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tužitelja, 31. listopada 2022. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Miće Jankovića. Tužitelj, Hrvat iz Čilea tražio je presudom sljedeće: 

"Poništava se kupoprodajni ugovor zaključen između Jerka Jankovića kao prodavatelja i tužene Lee Dekleve kao kupca, uz sudjelovanje i pomaganje u prijevari treće osobe Ivana Dušana Dekleve, dne 25. studenog 2010. godine ovjerenog istog dana od strane javnog bilježnika u Supetru broj OV-6762/10, a kojim ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretnine u Republici Hrvatskoj, u katastarskoj općini Nerežišća, ......, naziva Dubov dolac, u naravi šuma, površine 1589 m2, k.č.br..... naziva Dubov dolac, u naravi šuma, površine 1170 m2 , k.č.br......, naziva Dubov dolac , u naravi šuma , površine 2850 m2, k.č.br......, naziva Dubov dolac, u naravi pašnjak , površine 1413 m2 , k.č....., naziva Dubov dolac, u naravi maslinjak, površine 600 m2, Dubov dolac, u naravi pašnjak, 2124 m2, k.č...., naziva Dubov dolac , u naravi pašnjak, površine 122 m2 , k.č....., naziva Pletenik, u naravi pašnjak, površine 3158 m2 , k.č.br....., naziva Pletenik, u naravi pašnjak, površine 824 m2, k.č.br....., naziva Pletenik, u naravi pašnjak, površine 1003 m2, k.č.br...., naziva Bršćanovićeva glavica, u naravi pašnjak, površine 507 m2, k.č.br. ...., naziva Bršćanovićeva glavica, u naravi šuma, površine 24369 m2, k.č. br....., naziva Bršćanovićeva glavica, u naravi šuma, površine 29543 m2, k.č.br....., naziva Pod žeženik, u naravi šuma, površine 4347 m2, k.č.br...., naziva Kojani doli, u naravi pašnjak, površine 27695 m2, k.č.br....naziva Pod žeženik, u naravi oranica, površine 9508 m2, k.č.br. ..., naziva Pod žeženik, u naravi oranica, površine 1066 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik , u naravi pašnjak , površine 429 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik , u naravi pašnjak , površine 24023 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik, u naravi pašnjak , površine 1927 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik , u naravi šuma, površine 14784 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik , u naravi pašnjak, površine 5122 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik, u naravi šuma, površine 3682 m2, k.č.br.... Pod žeženik, u naravi pašnjak, površine 1912 m2, k.č.br....a Pod žeženik, u naravi pašnjak, površine 13611 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik, u naravi pašnjak, površine 7439 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik, u naravi šuma, površine 4539 m2, k.č.br...., naziva Pod žeženik, u naravi oranica , površine 924 m2, k.č.br...., naziva Brdo, u naravi pašnjak, površine 1183 m2, k.č.br....naziva Brado, u naravi pašnjak, površine 3874 m2, k.č.br...., naziva U mjestu, u naravi neplodno zemljište, površine 150 m2, k.č.br...., naziva Brado, u naravi neplodno zemljište, površine 19 m2, k.č.br...., naziva Veli hrastovik, u naravi oranica, površine 1892 m2 i kč.br....., naziva Mratinjača, u naravi pašnjak, površine 414 m2, za ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kn'. Presudom je traženo od  zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Supetru brisanje provedene uknjižbe prava vlasništva 'na ime tužene Lee Dekleve na nekretninama koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 25. studenog 2010. godine'.

Tužitelju Mići Jankoviću naloženo je da pjevačici naknadi troškove postupka u iznosu od čak 96.250 kn, odnosno 12.774,57 eura, u roku 15 dana. Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužitelj Miće Janković u tužbi od 19. rujna 2011. godine tvrdio 'da su Jerko Janković kao prodavatelj i Lea Dekleva kao kupac zaključili ugovor o kupoprodaji 25. studenog 2010. u Supetru, uz sudjelovanje Ivana Dušana Dekleve kojim je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretnine u Republici Hrvatskoj, katastarskoj općini Nerežišća , pobliže opisnom u tom ugovoru, za ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kn, premda je njihova tržišna vrijednost najmanje milijun kuna. Prodavatelj Jerko Janković je već dugi niz godina imao smetnje psihoorganskog tipa, dugogodišnji je etiličar zbog čega se potpuno iscrpio da si je ugrozio život, dugo vremena je bio u bolnici, ne može se skrbiti za vlastite potrebe , disociranog je mišljenja, izrazito depresivan po reaktivnom tipu, mirovina mu je bila 924,00 kn, korisnik je doplatka za pomoć i njegu, žena mu je umrla a jedini sin se odselio u inozemstvo.

Jerko Janković je bio smješten u Domu umirovljenika u Supetru, dok ga Dušan Dekleva nije odveo uz lažna obećanja kako će se brinuti o njemu te mu omogućiti ugodniji i lakši život pa ga je u vrijeme zaključenja ovog ugovora doveo u zabludu o vrijednosti predmetnih nekretnina o čemu Jerko Janković u to vrijeme nije imao saznanja niti koje su nekretnine u pitanju, s obzirom na svoju duševnu bolest. Dušan Dekleva je prije zaključenja ugovora o kupoprodaji isključivo nagovarao Jerka Jankovića, prijevarno iskorišćujući njegovo stanje nužde, teško materijalno stanje i duševnu bolest, što mu je bilo dobro poznato, da mu proda predmetne nekretnine za cijenu koja je u očitom nerazmjeru s prodanim a nije mu ni isplatio ugovorenu cijenu, dok je pobijani ugovor formalno sklopila tužena. Dakle, Jerko Janković je bio doveden u zabludu o vrijednosti predmetnih nekretnina te je u takvoj zabludi zaključio i potpisao ovaj ugovor, sve kao osoba s duševnim smetnjama i teškim imovinskim prilikama te je prodao vrijedne nekretnine po višestruko nižoj cijeni, a o ovrsi i vrijednosti tih nekretnina nije imao saznanja u trenutku zaključenja ugovora zbog teškoga duševnog stanja i teških imovinskih prilika jer su ga tuženici lažno uvjeravali da je 50.000,00 kn i više nego primjerena cijena, na koji način su ga i prevarili.

Ovu prijevaru je počinio Dušan Dekleva kao treća osoba predočujući Jerku Jankoviću neistinite podatke o stanju i vrijednosti nekretnina te lažno obećavajući da će se brinuti o njemu, iskorišćujući njegovo teško duševno stanje i imovinske prilike, dok je tužena znala za prijevaru jer je bila nazočna tim razgovorima oko sklapanja ugovora. Točne podatke o vrsti i vrijednosti prodanih nekretnina i svijest da je prilikom zaključenja ovog ugovora bio doveden u zabludu, odnosno da ga je tužena s Dušanom Deklevom podmuklo prevarila, Jerko Janković je stekao u rujnu 2011. godine kada mu se duševno stanje donekle popravilo i kad je shvatio da su ga tužena i Dušan Dekleva doveli i održavali u zabludi u namjeri da ga tako navedu na sklapanje ovog ugovora'.  Tužena pjevačica Lea dekleva je u odgovoru na tužbu od 19. prosinca 2011. godine osporila tužbu, 'jer tužitelj ne navodi zakonsku osnovu pobijanja predmetnog ugovora, a ono što je naveo ne predstavlja ni jedan od razloga koje predviđa Zakon o obveznim odnosima za utvrđenje nevaljanosti ugovora te ako smatra da je Jerko Janković u trenutku sklapanja ugovora bio nesposoban shvatiti značenje ugovora, to nije potkrijepljeno predloženim dokazima pa su ti navodi nebitni bez uporišta u pozitivnim propisima, a tužbeni zahtjev neosnovan.

U odnosu na tužbene navode da je Dušan Dekleva obećao brinuti se o Jerku Jankoviću i da je doveden u zabludu o vrijednosti nekretnina, tuženik takve navode smatra neosnovanim, jer takva briga nije uređena ovim ugovorom. U odnosu na vrijednost prodanih nekretnina navodi da je predmet kupoprodaje obuhvatio katastarske čestice prema posjedovnom listu broj .... k.o. Nerežišća a koje u zemljišnim knjigama u najvećem dijelu nisu upisane na Jerka Jankovića te je tužena kupila isključivo korištenje odnosno posjed katastarskih čestica naznačenih u ugovoru dočim pravo vlasništva na istima, nije stekla niti može steći na osnovi tog ugovora jer je potrebno navesti zemljišnoknjižne čestice s zemljišnoknjižnim podatcima te Jerko Janković je morao biti uknjižen kao nositelj prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a što nije bio. Dakle, stanje u zemljišnim knjigama je sasvim drugačije i nesređeno te glasi na treće osobe pa tužena ovim naslovom ne može zemljišnoknjižno prenijeti vlasništvo na svoje ime te ugovor ne predstavlja naslov za stjecanje vlasništva pa ne može biti riječi o vrijednosti od milijun kuna.

Jerko Janković je itekako dobro bio upoznat s vrijednošću prodanih nekretnina jer je itekako dobro znao da nije uknjiženi vlasnik tih nekretnina te da prodaje isključivo svoj posjed, što predstavlja daleko manju vrijednost nego pravo vlasništva pa između vrijednosti ugovorenih činidaba u vrijeme sklapanja ugovora nije postojao nerazmjer. Neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva brisanje provedene uknjižbe s imena tužene, jer ona tim ugovorom nije mogla ni ostvarila prijenos na svoje ime u zemljišnim knjigama. K.č.br. ....., koje su upisane u zk.u. ....k.o. Nerežišća je tužena uknjižila na svoje ime po darovnom ugovoru od 29. srpnja 2010. godine, na k.č.br.....3, upisanih u zk,.ul.... k.o. Nerežišća , Jerko Janković nije bio vlasnik, već treće fizičke osobe, što isto vrijedi i za k,.č........ , upisanih u zk.ul. ..... k.o. Nerežišća , kojih je vlasnik Republika Hrvatska, k.č.br....., upisane u zk.ul. ... k.o. Nerežišća je uknjižena na ime trećih fizičkih osoba, kč.br...., upisano u zk.ul. ... k.o. Nerežišća je Jerko Janković ranije prodao Lovri Kušćeviću, k.č.br..... (ukupno 7 parcela op.a.) koje su upisane u zk. ul. .... k.o. Nerežišća je Jerko Janković bio suvlasnik u 22/40 dijela što je darovao tuženoj darovnim ugovorom, k.č.br. ...., upisano u zk.ul. br... k.o. Nerežišća je bila uknjižena na treće osobe tj. Jerko Janković nije bio uknjižen kao suvlasnik što isto vrijedi i za k.č.br. ... upisane u zk.ul.br....k.o. Nerežišća.

Poriče navode o zabludi i objašnjava što je zabluda, navodi da tužitelj ne pokazuje duševne smetnje Jerka Jankovića niti da je bio doveden u zabludu niti u kojoj činjenici a nekmoli koja činjenica mu nije bila poznata ili je pogrješno vjerovao da ta činjenica postoji tj. da je do toga doveden postupanjem tuženih kao što tužitelj ne navodi na koji su način tuženik i Dušan Dekleva doveli i održavali u zabludi Jerka Jankovića osim što govori o njihovom prijevarnom postupanju pa predlaže odbaciti tužbu uz naknadu parbenog troška' - tražila je pjevačica Lea Dekleva putem svoje odvjetnice. Sud je proveo dokaze koje citiramo iz presude: 'uvidom u spis Centra za socijalnu skrb Brač, broj UP/i-551-07/09-01/189, uvid u ugovor o kupoprodaji od 25. studenog 2010. godine, liječničku potvrdu od 14. rujna 2011. godine , potvrdu CSS Brač – Supetar od 14. rujna 2011. i rješenje istog od 18. svibnja 2010. s nalazom i mišljenjem od 4. svibnja 2010. godine, dopis Porezne uprave od 16. prosinca 2011, izvatke za zk.ul. ..... sve k.o. Nerežišća, obavijest o mirovinskim primanjima za kolovoz 2011, ugovor o pružanju usluga u Domu za osobe treće životne dobi i naknadi za smještaj od 1. kolovoza 2011. godine, smrtni list za Jerka Jankovića, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ervina Kuzmanića iz Supetra poslovni broj .... od 26. srpnja 2012. godine, preslušao svjedoke Jerka Dragičevića, Nikšu Garafulića, Jasmina Dragičevića, Pavla Jankovića i stranke s tim što je Dušan Dekleva bio stranka u postupku poslovni broj P-3545/13 kao II tuženik te tužbeni zahtjev protiv njega pravomoćno odbijen, uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2009. između Jerka Jankovića i Lovre Kušćevića, zamolbeno odredio očevid i vještačenje, uvid u nalaz i mišljenje vještaka psihijatra od 3. siječnja 2014. u ovosudnom postupku broj P-147/13 o značenju kojeg će biti obrazloženo potonje, uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-144/19, preslušao dopunski svjedoka Jurja Dragičevića i Nikšu Garafulića, preslušao svjedoka Tončija Obilinovića i Jerku Garafulić kao i Ivu Restovića te dopunski preslušao tuženu a tužitelj nije pristupio, uredno pozvan radi preslušanja te je njegov opunomoćenik naveo da ne ustraje na njegovom dopunskom preslušanju, pročitao nalaz i mišljenje vještaka psihijatra od 3. siječnja 2014. godine u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnibroj P-147/13 tj. sada P-144/19, na koji stranke nisu imale pitanja ni primjedaba. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-144/2019 je utvrđeno da je pravomoćnom presudom od 23. travnja 2019. poništen darovni ugovor od 23. svibnja 2011. između Jerka Jankovića i Dušana Dekleve, a sud nije ocjenjivao iskaze svjedoka u tom postupku jer nema suglasnosti obje parnične stranke o tomu, sve primjenom načela neposrednosti.

 Prvi činjenični navod u tužbi, kojim je sud vezan, jest da je Jerko Janković bio takvoga zdravstvenog stanja da nije znao vrijednost nekretnina. Primjenom odredbe čl.276. st.1. i čl.330. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-114/22), tužitelj je bio dužan dokazati da je Jerko Janković u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio ograničeno poslovno sposoban tj. da mu je ta sposobnost bila oduzeta i to liječničkim vještačenjem, što nije učinio, premda je dokazni teret na njemu. Iskazi svjedoka Jerka i Jasmina Dragičevića, Garafulića, Jankovića, Jerke Garafulić, Obilinovića i Restovića te tužitelja nisu dovoljni za takvo utvrđenje s obzirom na njihova zvanja i zanimanja, kako iskazuju, jer su nestručni. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gordana Makarića od 3. siječnja 2014. godine potonji je izrađen za potrebe drugoga sudskog postupka i to o činjenici zdravstvene sposobnosti Jerka Jankovića na dan 23. svibnja 2011. godine, koji sud prihvaća kao stručan i obrazložen u tom dijelu te je njim utvrđeno da je tužiteljev prednik i nakon sklapanja ugovora koji je predmet ovog postupka i to nekih godinu dana kasnije biosposoban za rasuđivanje. 

Isto tako, uvidom u spis Centra za socijalnu skrb Brač poslovni broj UP/I- 551-07/09-01/189 je utvrđeno da je nalaz i mišljenje izradio vještak opće medicine, što po ocjeni ovog suda nije pravilna specijalizacija poradi utvrđivanja zdravstvenog stanja Jerka Jankovića u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji od 25. studenog 2010. godine, tim više što je ovaj nalaz i mišljenje izrađeno 4. svibnja 2010. godine, kao i sposobnost Jerka Jankovića za rasuđivanje i shvaćanje načina svojih postupaka te vrijednosti nekretnina, već to treba učiniti psihijatar po duševnom stanju Jerka Jankovića na dan sklapanja predmetnog ugovora. K tomu, taj nalaz i mišljenje vještaka opće medicine izrađen za potrebe upravnog postupka tj. stanje Jerka Jankovića i treba li mu na osnovi toga ostvarenje prava po Zakonu o socijalnoj skrbi, a ne o njegovoj sposobnosti za rasuđivanje i shvaćanje značenja vlastitih postupaka te vrijednosti nekretnina, a iz samoga tog nalaza i mišljenja u Upravnom postupku te iz ostalih isprava u tom spisu Centra za socijalnu skrb Brač nema dovoljno podataka o zdravstvenom stanju Jerka Jankovića u smislu da ne bi znao vrijednost nekretnina u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dočim sud nema stručnog znanja ocjenjivati sve te isprave kao ni liječničku potvrdu od 14. rujna 2011. godine, priložene uz tužbu.

Uostalom sve i da se uzme u obzir ovaj liječnički nalaz od 12. svibnja 2010. godine, on govori samo o psihoorganskom poremećaju, koji je ocjenjivao i vještak psihijatar.  Stoga sud ocjenjuje ovaj činjenični navod nedokazanim. Dakle, ocjenjujući sve ove dokaze skupa i pojedinačno, sud ocjenjuje da tužiteljev prednik jest često pio veće količine alkoholnih pića tj. vina, ponekad je govorio i o samoubojstvu te je znao popiti i tablete za smirenje, a 12. svibnja 2010. godine je zabilježen njegov psihoorganski poremećaj u liječničkom nalazu kao u spisu Centra za socijalnu skrb, ali ni godinu dana kasnije od sklapanja ovog ugovora kojeg valjanost je predmet ovog postupka, vještak psihijatar, uzevši u obzir alkoholiziranost i taj poremećaj zaključuju da je tužiteljev prednik bio sposoban za rasuđivanje 23. svibnja 2011. godine. Slijedom toga , sud nema razloga ocijeniti da bi u vrijeme potpisivanja ovoga predmetnog ugovora tužiteljev prednik bio nesposoban za rasuđivanje, ako već nije bio takav niti godinu dana kasnije, a psihoorganski poremećaj ne utječe na takvo stanje sposobnosti za rasuđivanje, kao ni njegovo često opijanje, zbog čega ni iskazi navedenih svjedoka i tužitelja u tom dijelu nisu dostatni za drukčiji zaključak. 

Drugi bitni činjenični navod u tužbi jest da je riječ o prijevari, slijedom čega treba primijeniti odredbu čl. 284. st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima.  Iskazi svjedoka Jerka i Jasmina Dragičevića, Nikše Garafulića i Pavla Jankovića nisu prihvatljivi, jer iskazuju neodređeno i oskudno o tomu da im je Jerko Janković rekao da su ga tuženi prevarili ili doveli u zabludu te da je bio nezadovoljan ugovorom ali svojim iskazima ne objašnjavaju kako i zašto, a njihovi iskazi o tomu je li plaćena kupoprodajna cijena ili nije nisu dostatni, jer su u tom dijelu jednako šturi kao i u prethodnomu dočim je Jerko Janković potpisao i ovjerio potpis na ugovor o kupoprodaji kojim potvrđuje primitak kupoprodajne cijene, a svjedok Dragičević u dopunskom iskazu dopunjuje da je k tužiteljevom predniku na ranč dolazio svaki drugi ili treći dan i ostao s njim oko sat vremena te je opazio da je isti pio vino oko pola litre ili litru te ne zna je li se liječio od alkoholizma, a sve je to bilo oko dvije godine prije njegove smrti, a svjedok Garafulić u dopunskom iskazu navodi da ga je posjećivao od prilike jednom tjedno prije smještaja u umirovljenički dom te je i tužiteljev prednik dolazio k njemu jedanput mjesečno i to na dan ili dva a kad bi ga vidio popio bi sigurno litru vina te je dvije godine prije smrti počeo piti više, što sud opet ocjenjuje nedostatnim za utvrđivanje ove bitne činjenice.

U odnosu na iskaze svjedoka Obilinovića, Jerke Garafulić i Ive Reskovića, točno je da prva dva ova svjedoka iskazuju da bi ga viđali kako pije tj. tražio je tablete za smirenje i govorio je o samoubojstvu te je govorio i da je ostao bez zemlje i da ga je prevario Dušan Dekleva, što opet pojedinačno nije dovoljno za utvrđivanje ove bitne činjenice. To isto vrijedi i za tužiteljev iskaz, koji stoga sud ne prihvaća kao neuvjerljiv, a prihvaća iskaze tužene u tom dijelu, slijedom čega utvrđuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke navedene zakonske odredbe tj. da bi tužena bilo sama, bilo putem Dušana Dekleve kao treće osobe u ovom pravnom odnosu, a ne ugovorne strane, izazvala ili održavala u zabludi Jerka Jankovića u namjeri da ga navede na sklapanje predmetnog ugovora niti da je znala ili morala znati za možebitnu prijevaru Dušana Dekleve unatoč tomu što su kći i otac. Točno je da svi ti svjedoci potvrđuju da je tužiteljev prednik pio ili kad bi ga vidjeli nekoliko puta ili mjesečno pa i po litru vina za to vrijeme te da je prijetio samoubojstvom i pio ponekad tablete za smirenje, ali to samo po sebi ne dokazuje da je tužiteljev prednik stalno pio i bio zaista sklon samoubojstvu tj. da je bio u takvom zdravstvenom stanju da je bio nesposoban rasuđivati tj. da nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka u vrijeme sklapanja ugovora koji je predmet ovog postupka.

Nadalje, slijedeći odlučni činjenični navod u tužbi jest bitna zabluda a treba primijeniti odredbu čl.280. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se u tužbi poziva na zabludu zbog vrijednosti nekretnine. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, vrijednost prodanih nekretnina nije zabluda koja se odnosi na objekt ugovora, jer je predmet ovoga ugovora o kupoprodaji jasno određeni popis nekretnina po brojevima katastarskih čestica i općine s opisom tih nekretnina tj. riječ je o točno određenoj stvari. Isto tako, ova zabluda navedena u činjeničnom dijelu tužbe ne odnosi se na bitna svojstva objekta ugovora, jer su stvar i cijena jasno određene brojevima katastarskih čestica, općini i opisima nekretnine te svoti kupoprodajne cijene. Također nije ispunjena zakonska pretpostavka da se zabluda odnosi na osobu tj. tuženu, jer predmetni ugovor o kupoprodaji nije sklopljen s obzirom na nju, već na stvar tj. nekretnine navedene u tom ugovoru kao predmet kupoprodaje. Zatim nije dokazano da je riječ o zabludi koja se odnosi na okolnosti koje su uobičajene u prometu ili po namjeri strana koje se smatraju odlučnim, jer iz predmetnog ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da bi postojalo takvo što, a to što se tužitelj poziva na skrb koju su tužena i Dušan Dekleva navodno obećavali Jerku Jankoviću ako sklopi takav ugovor nije dokazana činjenica, budući sud ne prihvaća njegov iskaz te iskaze svih svjedoka u tom dijelu zbog neodređenosti i oskudnosti, a neki niti ne iskazuju uopće o tomu te slijedom toga prihvaća iskaz tužene kao jasno određenoga u tom dijelu pa stoga ocjenjuje da nije dokazano postojanje navedenih zakonskih pretpostavki.

 Inače, glede mana volje i ograničene poslovne sposobnosti, tužba je podnesena unutar subjektivnog roka po odredbi čl. 335. st.1. Zakona o obveznim odnosima, jer je to učinjeno 19. rujna 2011. godine, a predmetni ugovor je sklopljen 25. studenog 2010. godine. Nadalje, tužitelj se još u tužbi poziva na prekomjerno oštećenje pa treba primijeniti odredbu čl.375.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka od 12. veljače 2015. godine je utvrđena identifikacija katastarskih čestica opisanih u predmetnom ugovoru o kupoprodaji, nalazom i mišljenjem graditeljskog vještaka od 5. veljače 2015. godine je utvrđeno da je tržišna vrijednost zgrade na predmetnim česticama 25. studenog 2010. godine bila 259.211,77 kn, ukupna tržišna vrijednost zemljišta je istog dana bila 1.596.300,00 kn ili sveukupno 1.855.511,77 kn a nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za poljodjelstvo od 12. ožujka 2015. godine je utvrđeno da je vrijednost zemljišta i poljodjelskih poboljšica 1.711.576,000 kn, koje nalaze i mišljenje je sud prihvatio kao stručne i obrazložene , a stranke nisu imale primjedbi kao na ročištu 3. listopada 2016. godine, a tužitelj posebno podneskom od 16. listopada 2015. godine navodi da je načelno suglasan s njima i nema bitnih primjedbi.

Tako je utvrđeno da je vrijednost nekretnina obuhvaćenim ugovorom o kupoprodaji daleko iznad ugovorenih 50.000,00 kn i to nekoliko desetaka puta, sve to u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Stoga sud nije uzeo u obzir procjenu porezne uprave od 16. prosinca 2011., jer taj dokaz ionako nitko nije predložio a tada je bila ovlaštena procjenjivati samo vrijednost nekretnine u odnosu na obvezu plaćanja porez na promet nekretnina, dočim sud određuje vještačenja po prijedlogu stranaka, što je i učinio, sve u odnosu na ove bitne činjenice. Točno tuženik prigovara da je Jerko Janković bio suvlasnik dijela prodanih nekretnina, a velikog dijela uopće nije bio vlasnik ni suvlasnik tj. nije bio uknjižen kao vlasnik ili suvlasnik što proizlazi iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka već su vlasnici bili suvlasnici treće osobe dočim tužena ne dokazuje da je nekretnine upisane u zk.ul. ... i .... k.o. Nerežišća stekla po drugim naslovima, jer nije priložila povijesne zk. izvatke niti te naslove tj. ugovore. Međutim, to pozivanje tužene nije odlučno za ovaj postupak jer po odredbi čl. 430. Zakona o obveznim odnosima je moguće kupiti stvar s pravom trećega, koje isključuje kupčeva prava, a tužena ionako ničim ne dokazuje da je kupila samo one nekretnine na kojima je Jerko Janković bio uknjižen kao vlasnik, štoviše iz njega iskaza i Dušana Dekleve proizlazi suprotno tj. da su znali za takvo što a to što tužena nije ostvarivala svoje zakonsko pravo u slučaju postojanja pravnih nedostataka na stvari nije odlučno za ovaj postupak.

Stoga je sud ovim nalazima i mišljenjima utvrđivao vrijednost svih nekretnina obuhvaćenih ugovorom o kupoprodaji, kojim nalazima i mišljenjima je utvrđen očiti nerazmjer između ugovorene kupoprodajne cijene od 50.000,00 kn i prave vrijednosti nekretnina u to vrijeme. Samo svjedok Resković iskazuje da mu je tuženikov prednik nudio prodaju tog zemljišta za 250.000 EUR, koji iskaz u tom dijelu sud ocjenjuje prilagođenim tijeku postupka jer je predložen za svjedoka nakon provedenoga geodetskog i graditeljskog vještačenja i nakon što je ukinuta presuda poslovni broj P- 3545/13, gdje je viši sud upravo obrazložio da nedostaje takav dokaz. Stoga iskazi ostalih svjedoka i tužitelja o opijanju tužiteljevog prednika te nalaz o psihoorganskom poremećaju u spisu Centra za socijalnu skrb ne znači da je potonji bio u takvom duševnom stanju da nije znao ili nije morao znati vrijednost tih nekretnina, posebice uzevši u obzir da je psihijatrijskim vještačenjem o njegovom duševnom stanju oko godinu dana nakon sklapanja predmetnog ugovora utvrđeno da je bio sposoban za rasuđivanje, dočim nema dokaza da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio privremeno nesposoban, pa sud prihvaća tužiteljev iskaz u tom dijelu kao i Dušana Dekleve.

Slijedom toga, kako ova zakonska pretpostavka o poznavanju prave vrijednosti nekretnine mora biti ispunjena istodobno s postojanjem očitog nerazmjera činidaba, to nije ispunjena odredba čl.375.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Treba još reći da je ispunjena odredba čl. 375.st. 2. Zakona o obveznim odnosima zbog istih razloga kako je prethodno obrazloženo tj. ugovor o kupoprodaji je sklopljen 25. studenog 2010. godine, a tužba je podnesena 19. rujna 2011. godine, na koje rokove sud pazi po službenoj dužnosti jer su materijalno-pravno prekluzivni' - piše u sudskoj presudi. Tako je sudac Nikola Raguz tužbeni zahtjev odbio u cijelosti. No, na presudu nezadovoljna strana, tužitelj Miće Janković, hrvatski iseljenik u Čileu, može uložiti žalba u roku 15 dana.