Miroslav Ćiro Blažević je još uvijek magnetična osoba za medije. Stoga ne čudi da je i danas zamijećen te je pred televizijskim kamerama davao izjave na Mirogoju. O zagrebačkom gradonačelniku izjavio je sve najbolje, u superlativu, kako bi to on rekao. To nimalo ne čudi jer su godinama bili prijatelji a Ćiro je, podsjetimo, 2016. bio kandidat na parlamentarnim izborima i to ne na HDZ-ovoj već Bandićevoj listi.
Ćiro Blažević godinama slovi kao osoba koja ima stila i voli lijepa odijela. Ćiro zna razliku između kamelhara i kašmira, između finog egipatskog pamuka i običnog kineskog. No, jednom je prigodom sa žaljenjem konstatirao kako Milan Bandić ima više stila od njega u odijevanju i da čak ima puno finija odijela od njega samoga.
Ćiro je bio fasciniran Bandićevom vladavinom Zagrebom. Posebno je bio opčinjen činjenicom da Bandić vlada stotinama milijuna kuna teškom gradskom blagajnom. Na neki način Ćiri je Bandić davao krila - bio je od onih osoba koje Ćiro smatra pokretačima galvanizacije. Ako ste neupućeni - za Ćiru je galvanizacija nešto kao solarni prasak - za njega je galvanizacija oduvijek označavala magični trenutak nakon kojega dolazi po apsolutnog zaokreta i energetskog naboja.
Stoga ne čudi da je danas Ćiro Blažević na Mirogoju ispratio ne samo svoga prijatelja nego kao i da je s Bandićem pokopao dio sebe samoga. Pokopao je onoga slabašnog dječaka iz svoje prošlosti, onoga maloga Ćiru iz Travnika koji se poput maloga Milana Bandića koji je krenuo iz Pogane Vlake otisnuo u bijeli svijet i uspio u njemu. Obojica su krenuli skoro niotkuda i svaki su na svoj način postali gazde u svome svemiru. Ćiro u nogometnom kada je dosegao vrhunac 1998. i postao najbolji trener na svijetu.
Ono što je Ćiro bio u Francuskoj 1998. Bandić je godinama bio u hrvatskoj metropoli. Obojica su bili tata - mata od zanata. I jedan i drugi virtuozno su krenuli s margine i doživjeli ovacije. Ćiri je sigurno bio ljepši dan kada je znao da bi na svom putu od jednog do drugog svoga zagrebačkog stana, od Jelačić placa do Gajeve, mogao naletjeti na zagrebačkog gradonačelnika koji je imao putanju od stranke u Praškoj, preko Kavalira do Gajeve.
Ćiro je tužan napustio Mirogoj odmah nakon što je pogrebna povorka s lijesom krenula prema mjestu vječnog počivališta Milana Bandića. Očito bi mu srce puklo od tuge da je ostao ispratiti pokop do kraja. S njim je u društvu bio Miro Par, njegov susjed i veliki fan, kolumnist Ekrana, TV priloga Večernjeg lista, te pisac zanimljivih priča na svom istoimenom blogu. Miro Par se s Ćirom spustio niz Mirogojsku, stigli su do Zvijezde i na stanici pričekali tramvaj.
Potreseni Ćiro imao je velikih muka da zapali cigaretu. Vjetra nije bio niotkud, dan je bio sunčan ali Ćirine su ruke očito drhtale od tuge za Milanom Bandićem da nije uspijevao pokrenuti vatru na kraju svoje cigarete. Ćiro se okretao i lijevo i desno, tražeći poziciju. No, njegove su ruke odavale emocije i nisu se dale ukrotiti. Miri Paru očito je bilo teško vidjeti svoga velikog idola u tako potresenom stanju.
No, Ćiro je na kraju uspio otpuhnuti par dubokih dimova prije nego što je stigla četrnaestica i odvezla Ćiru i njegovog znatno mlađeg prijatelja novinara do Jelačić placa. Koji, barem za Ćiru, više nikada neće biti isti. Jer ne zaboravimo kako je Ćiro na istom tom trgu nekada mogao sresti i svoju dragu Žuži Jelinek, i dragu Miu Oremović, dragoga Cicu Kranjčara i najdražeg od svih svoga jedinog zagrebačkog gradonačelnika.
Ukoliko Ćiro bude imao snage i energije vjerujemo kako će svim srcem braniti od medijskih kritika ostavštinu Milana Bandića kao što je svojedobno branio svim mogućim i nemogućim argumentima političko nasljedstvo Franje Tuđmana. Zato ne čudi da je odmah danas citiran. 'Uzalud vam trud svirači' - rezolutno je Ćiro poručio svima koje drži kritičarima Milana Bandića.