Iako je osvojio srca glasača uvjeravajući ih kako će se držati zakona, reda i svih propisa - Tomislav Tomašević nije posve autentičan. Naime, kada ujutro juri na posao s ruksakom na leđima i pedalama pod nogama nasljednik pokojnog zagrebačkog gradonačečnika ne stigne misliti na formu i osobnim primjerom svjedočiti kako će biti jednak na riječima i djelima.
Kada sa zagrebačke Trešnjevke krene prema Vukovarskoj i svome uredu Tomašević nema niti kacigu na glavi a niti siđe s bicikla i prijeđe ulicu kao pješak vukući bicikl postrance. On se sunovrati preko pješačkog a očevici tvrde da zna voziti i u krivom smjeru. No, moguće da mu to njegovi glasači neće zamjeriti ako mu opraštaju i krupnije gafove koje je napravio na početku mandata.
U hrvatskoj političkog kulturi imali smo nekoliko bicikl-političara. Prisjetimo se ministra gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića Goranka Fižulića koji je prvi radni dan u Banske dvore stigao na biciklu. Tako je želio sugerirati kako nakon bahatih političara koji ne znaju funkcionirati bez vozača i limuzina k nama dolazi benelukški tip političara.
Znate i sami da se radi o premijerima i političarima iz zemalja tipa Švedska ili Ninozemska koji na posao dolaze ili koristeći javni prijevoz ili pedalirajući. Tomašević upornim pedaliranjem do posla ne ostavlja prostor da se pod njegovim okriljem iznjedri neki vozač tipa Bandićevog koji je u istrazi stradao zbog muljanja s Adventskim kućicama. No, i Tomašević bi trebao ipak povesti računa da je on idol sve brojnijih biciklista na ulicama metropole. Samim tim trebao bi se pridržavati propisa jer ako neće on neće niti njegovi sljedbenici.