Osoba koju ćemo nazvati Šaptačicom Mirisa podijelila je s nama neke od vitalnih spoznaja koje je stekla višegodišnjim iskustvima s ljekovitim biljkama, njihovim destilacijima i primjenom dobivenih mirisnih destilata u formi inhalacije preko ultrazvučnog difuzera. Šaptačica Mirisa je visokoobrazovana osoba koja profesionalno nije imala nikakvu poveznicu sa svijetom bilja i aromaterapije prije nego što je krenula istraživati taj čarobni svijet i prije nego što je o tom svijetu stekla prvo teorijske a potom, što je neizrecivo važnije, praktične spoznaje. Nekad i neka posve banalna pitanja i dileme služe kao okidač važnih životnih trenutaka a kod Šaptačice Mirisa bilo je tu niz zdravstvenih i životnih situacija za koje nije imala adekvatno rješenje kao i brojne osobe koje je poznavala. Kada je prijateljica Šaptačice Mirisa imala curicu vrtićke i osnovnoškolske dobi stalno je ponavljala: 'Postoje razni lijekovi koji svašta liječe ali što liječi dječji kašalj'. Nije potrebno isticati koliko se roditelja male djece susrelo s neiskorjenjivim kašljem koji nije prolazio unatoč raznim sirupima i koji se uporno vraćao.
Potom se Šaptačici Mirisa dogodilo da se bori s respiratornim alergijama s kojima se borilo, prilično neuspješno, puno ljudi iz njene okoline. Bile su to neugodne alergije, čas bi se manifestirale suhoćom grla, kašljanjem, osjetom kao da je netko osušio sluznicu, bilo je tu i suznih očiju i sličnih stvari. Sve se to moglo tretirati povremeno raznim lijekovima ali simptomi bi povremeno uzmicali da bi ih naslijedili neki drugi simptomi. Dakle, alergia je bila tu, činila se neiskorjenjiva i da će ostati doživotna pratnja. Potom je Šaptačica Mirisima svjedočila kroničnoj upali sinusa koja je na prijelazu zime u proljeće bila bolna i iziskivala antibiotske terapije. Ne treba isticati da su godine dolazile i prolazile, Šaptačica Mirisa nije bila u cvijetu mladosti a željela je imati napetu i lijepu kožu lica bez invazivnih zahvata, zapravo bez ikakve kemije te ikakvih filera, injektiranih hijalurona, umetnutih silikona i slično. Kada krenete na put u neistraženi svijet možete lako zalutati, odustati prije nego što dođete do ikakvih spoznaja, umoriti se od potrage, možda i nadomak puta...
Sve su te faze iza Šaptačice Mirisa, faza u kojoj se potraga činila teškom, rezultati i spoznaje daleki i nedostižni, uloženo vrijeme činilo se na trenutke možda i kao puko traćenje. No, kao i u svakom poslu kojeg se primite s vjerom i entuzijazmom nakon mukotrpnog puta rezultati ne izostanu. Tako je bilo i u ovom slučaju. Možda je nit vodilja koja je Šaptačicu Mirisa držala u kriznim fazam bila rečenica koju je izgovorila jedna slučajna prolaznica starije dobi dok su stajale ispod rascvalog stabla magnolije. Gledala ju je dok podiže cvijet magnolije sa staze i rekla: 'Ja sam iz Istre. Imali smo svećenika koji je uvijek govorio da ljudi gaze po svojim lijekovima'. Ta se rečenica Šaptačici Mirisa duboko urezala u pamćenje. Tada još nije znala da su stabla magnolije preživjela na zemlji dulje od dinosaura i da to mogu zahvaliti antistresnoj komponenti u svojoj kori iz koje danas suvremena farmakologija izvlači ekstrakt znan kao honokiol i magnolol. Honokiol se ekstrahira i koristi u kozmetičkim pripravcima ali isti sastojak se koristi i u preparatima za prirodno smirenje.
Naravno, radi se o određenom tipu magnolije jer neke vrste kao i svugdje u biljnom svijetu imaju i toksične varijante. Nemoguće je u najkraćem opisati put od spoznaje onog elementarnog znanja koje prosječno educirana osoba može znati o ljekovitosti hlapljivih tvari lavande ili ružmarina, bora ili ruže, lipe, citrusa...etc. do viših spoznaja kako to sve može biti ekstrahirano na najoptimalniji prirodni način. Živimo u vremenu kada se eterična ulja ne ekstrahiraju samo destilacijom vodenom parom već i kada se ekstrahiraju plinovima u rasponu od CO2 do ekstrakcije raznim otapalima od koji su neka neorganskog porijekla. Kada kupac kupuje eterična ulja u pravilu se ne zamara time kako su ta eterična ulja proizvedena već se ponajviše pouzda u ono što proizvođač deklarira o samom sebi u smislu poštivanja protokola. Mnogi nikad ni ne pročitaju nikakav katalog a mnogi ni ne znaju za razliku između eteričnih i mirisnih ulja. Neki čak stavljaju mirisna ulja u difuzere mirisa mada to nipošto ne bi smjeli raditi jer se tu radi o sintetski dobivenim mirisima koji samo mogu dobro mirisati ali su kemijske tvorevine.
Razliku možemo dočarati tako da navedemo da je to isto, ako ne puno gore, od toga da netko jede u laboratoriju proizvedenu ribu koja je možda po kemijskom sastavu ista ili slična onoj koja je rasla u pridonom vodenom ambijentu. Dakle, radi se o patvorini u smislu poželjne inhalacije. Kako bismo potcrtali snagu i moć prirodnog i organskog bilja navest ćemo nekoliko novijih spoznaja o biljkama a koje su popularizirane u svjetskim dokumentarcima. Tako su znanstvenici otkrili putem mjerenja elektro impulsa kako biljke komuniciraju i da međusobno unutar jedne zajednice šalju signale drugoj pripadnici iste skupine o ugrozama kojima su izložene ili pak prijetnjama iz okoliša. To je otvorilo oči znanstvenicima da biljke prestanu doživljavati na nižoj razini od one koje zaslužuju. No, biljke nisu samo tu da komuniciraju već njihovi kemijski spojevi i hlapljive komponente koje nam podaruju imaju još uvijek ogroman neiskorišteni, skoro alkemijski potencijal koje ljudi u modernim okruženjima ne stignu niti percipirati. U tom smislu pomaže i aplikacija eteričnog ulja certificiranog proizvođača koja se može kupiti u ljekarnama, biljnim drogerijama ili dućanima zdrave hrane. Ta se ulja kombiniraju s destiliranom vodom i njime se pune difuzeri mirisa koji onda te mirisne čestice emitiraju zahvaljujući ultrazvučnoj difuziji. Ako je netko imuno kompromitiran trebao bi imati neposredno uz svoje uzglavlje selektivnu kombinaciju eteričnih ulja i preko difuzera podleći se inhalaciji. Tu se ne radi o onim klasičnim inhalacijama putem tople kupelji jer prednosti ultrazvučnog difuzera je hladna misija mirisne pare koja se može usmjeriti prema receptorima korisnika. Nos tu igra primarnu ulogu ali čestice mirisa pristižu i na kožu. Zbog toga je presudan sastav para koje emitira difuzer.
Šaptačica Mirisa nakon godina potrage za tajnama biljaka, mirisa, tajnih komponenti došla je do spoznaje da su optimalni integralni mirisni destilati. Dakle, tehnološki gledano kada se provodi destilacija vodenom parom dobiva se mala količina eteričnog ulja i tekućina u kojoj su otopljene razne vrijedne komponente bilja i koja se naziva hidrolat. Zadnjih godina puno se takvih hidrolata lišenih eteričnih ulja prodaju diljem Hrvatske. Namjena im je slično kao kod tonika za lice, dakle hidratacija ili čišćenje kože. Na nekim štandovima proizvođači eteričnog ulja lavandina (kod nas uglavnom nema prave lavande) prodaju tu vodicu koja je ostala nakon destilacije lavandina za razne svrhe uključujući i špricanje kućanstava. Sve je to dobro ali ne i optimalno. Ako želite dići status svoga organizma i pripremiti se za nadolazeće kombinacije respiratornih virusa i stres onda je neusporedivo moćniji saveznik mirisni destilat. U njemu su sve moćne komponente koje onda spontano udišete dok ih u zrak emitira ultrazvučni difuzer.
Godine potrage i iskustva naučile su Šaptačicu Mirisa kako izvući maksimalne darove bilja ali i donijele spoznaju o tisuću raznih mirisa. Tako se razvija parfemski nos. No, čarobni i ljekoviti svijet mirisa nije ono što mnogi vide kao parfem ili toaletnu vodu iz dizajnirane bočice. Ovdje nije riječ o sintetiziranim kemijskim elementima koji su otopljeni u veći ili manji postotak umjetno proizvedenog alkohola i kao takvi flaširani u dobro promišljene bočice i ambalažu. Ovdje je riječ o čistim sastojcima koji su proizvedeni u mudroj laboratoriji prirode i koji su samo prirodnim putem preko vodene pare isisani iz svojih celuloznih nosača. Ovdje je riječ o prirodno fermentiranim alkoholima bilo iz voća bilo iz bilja koje ima prirodne šećere s modulacijom alkoholnog vrenja. Ovdje je riječ o ekstrahiranim smolama i to onim smolama za koje su znale i drevni Egipćani i drugi narodi sa civilizacijskim pečatom na Zemlji. O smolama koje sa svojim komponentama ali i taninima ne dopuštaju bakterijske pireve. To su smole s izraženim antibakterijskom učinkom koje sprečavaju razmnožavanje virusa, bakterija i gljivičnih mikroorganizama, pomaže u borbi protiv upala,kao moćan prirodni antiseptik.
Smole drveta oduvijek služe zacjeljivanju samog drveta a sličnim principom zacjeljuju i ljudske rane. Dokazano je da imaju i analgetički učinak, ako ogrebotinu, opekotinu, furuncle ili abraziju liječite smolom, tada će lagano oticanje na mjestu oštećenja brzo nestati, a bol će splasnuti.Smole jačaju imunološku otpornost kada se koristi interno - smola u malim količinama prevencija je prehladi, ali i mnogih zaraznih i bakterijskih procesa u tijelu. Smole nije nimalo lako ekstrahirati ali godine rada donijele su progres. Tehnološki svi koji su poduzimali ekstrakciju vodenom parom znaju kako je problem ekstrahirati gustu tvar jer ona kuhanjem na visokoj temperaturi ostane zalijepljena na dnu što onemogućuje daljnju ekstrakciju. Zbog toga je potrebno znati omjer prirodnog otapala koje će omogućiti transmisiju smola kroz destilator i izlučivanje kroz vodeni medij. Mirisi zadnjih godina i u znanstvenim istraživanjima dobivaju sve više na značaju. Tako je snimljen dokumentarac iz jedne njemačke klinike gdje pacijente prije teških zahvata anesteziolog podvrgava ugodnim voćnim mirisima njegova djetinjstva poput breskve i sl. koji priprema pacijenta za operaciju bez morfija.
U dokumentarcu je prikazan pacijent poodmakle dobi kojima je uklonjena prostata, koji prije operacije nije primio morfij i čiji je postoperativni oporavak tekao neusporedivo bolje nego kod klasične anestezije. U dokumentarcu koji je govorio o mirisima svemira i kako se isti mogu dešifrirati navedeno je i kako mnogi planeti mirišu poput cijanovodika. Da pojednostavimo radi se o mirisu koji većina ljudi poznaje kao amareto ili miris gorkih badema koji je u malim količinama ljekovit a u velikim koncentracijama može biti smrtonosan. Znanstvenici su utvrdili da u prašini kometa koji su stari koliko i svi planeti, dakle nastali su kad i Zemlja i Sunčev sustav postoji glicin, dakle aminokiselina koju imaju i sva živa bića na zemlji. Nadalje, da u analiziranoj prašini kometa postoji sumprovodik koji ljudi prepoznaju kao miris trulih jaja. I naravno tu je miris gorkih badema. Zašto to ističemo, zato da stvorimo svijest kako je neživo i živo povezano kako istim molekulama aminokiselina tako i molekulama mirisa. Nije slučajno da koštice brojnog voća od marelice, preko breskve, šljive, gorkog badema, nešpule, dakle koštice voća iz roda Prunus imaju taj gorki a prefini amaro miris, miris molekula amigdalina.
Ovdje nema prostora za širu raspravu o kontroverzama tog glikozida od vremena kad je otkriven, tretiran kao lijek protiv raka do osporavanja tog istog statusa. No, molekule amareta nezaobilazne su ne samo u brojnim gorkim likerima koje ljudi obožavaju i koji u toj količini nisu toksični već ugodni i ljekoviti. Miris amareta je i nezaobilazan skupi parfemski sastojak. Dakle, optimalna formula dobitnog mirisnog destilata za buduće doba je kombinacija svih onih mirisnih komponenti iz standardno oglašenog ljekovitog bilja tipa lavanda, ružmarin, zimzelenih biljaka, kora citrusa... u kombinaciji s dozvoljenim i ljekovitim količinama mirisnog amigdalina. Radi se o snazi fitokemijskih spojeva koje ljudi u modernom okruženju ne mogu primati putem prirodnog aerosola jer su okruženi zagađenim gradskim zrakom i smogom. No, s druge strane svatko uz pomoć vrhunskog mirisnog destilata i ultrazvučnog difuzera može svoj dom pretvoriti u mirisnu oazu s ljekovitim inhalacijskim spojevima. Preporučuje se da iskušate tu metodu najmanje kroz tjedan dana, spontanom inhalacijom ili na radnom mjestu ako imate manju prostoriju za rad ili kad ste doma u dnevnom boravku u kombinaciji s inhalacijom s uređajem uz uzglavlje prije spavanja. Dojmove podijelite na saptacica.mirisa@proton.me