Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu viša sudska savjetnica Kristina Štruglin odlučivala je u pravnoj stvari ovrhovoditelja Vladimira Zagorca iz Beča. Dakle, riječ je o najmoćnijem hrvatskom generalu 90-ih godina, bivšem glavnom logističaru Hrvatske vojske preko kojeg je išla sva nabava oružja za RH i koji je bio bog i batina sve dok nije i nad njim otpočeo sudski proces koji je završio osuđujućom presudom. Podsjetimo, radilo se o suđenju u tzv. slučaju dragulji, odnosno dijamanti, gdje su glavni akteri bili osim generala Zagorca jedna od najmoćnijih i najbogatijih figura također iz 90-ih Hrvoje Petrač. Odnosi između te dvojice nekadašnjih moćnika prošli su kroz desetljeća fazu od partnerstva do totalnog razlaza. Živući akteri hrvatske političke scene iz 90-ih sjećaju se kako je nekad među njima postojalo veliko prijateljstvo i partnerstvo sve dok Petrač nije odlučio oteti sina generalu Zagorca. Suđenje otmičarima Zagorčevog sina Tomislava plijenilo je godinama pažnju javnosti a slučaj je završio osuđujuđom presudom.
Tada malodobni Tomislav Zagorec otet je ispred njegove kuće na zagrebačkom Pantovčaku. Prema službenom policijskom priopćenju, tog ponedjeljka, 23. veljače 2004. godine, skupina od sedam otmičara, nakon što je tijekom dana pratila kretanje oštećenog maloljetnika Tomislava Zagorca, provela je pripremne radnje za otmicu istog, na način da jedan od njih u osobnom vozilu čeka u ulici Pantovčak, oko 200 m od kućnog broja 34 gdje Tomislav živi s majkom, dok su druga dvojica otmičara u osobnom automobilu čekali nailazak oštećenog na početku ulice Pantovčak kod Britanskog trga. Otmičari su Zagorčeva sina odveli, do mjesta Vrbovec, gdje su ga u jednoj obiteljskoj kući predali na čuvanje sljedećoj dvojici otmičara. U toj obiteljskoj kući mladić je držan u manjoj prostoriji na katu kuće, gdje je polegnut na krevet. Sve vrijeme su mu ruke bile vezane lisicama, te su mu na iste stavili gumene rukavice. Preko glave su mu navukli crnu vunenu kapu, a preko očiju i šal kako ne bi ništa vidio.
Tijekom trajanja otmice mladić nije maltretiran niti fizički zlostavljan, a niti su mu prijetili. Otmičari su mu nekoliko puta dnevno dozvolili odlazak u toalet, a povremeno bi mu kao hranu dali slatkiše i mlijeko. Ocu su poslali poruku "Malom ćemo odrezati ruku". No, na sreću otmičari su locirani i uhićeni a krajem travnja 2006. godine pravomoćno su za otmicu Zagorčeva sina osuđeni, osim samog Hrvoja Petrača, i njegov sin Novica te braća Ivan Ico i Nikola Mateković te Ivan Bastalić. Pravomoćnom presudom nekim je ranije osuđenim sudionicima kazna preinačena. U trenutku izricanja pravomoćne presude Hrvoje Petrač čekao je u grčkom zatvoru izručenje Hrvatskoj a potvrđena mu je kazna od šest godina zatvora. Novica Petrač pravomoćno je osuđen na tri i pol godine, Bastalić na tri godine i dva mjeseca, a tada jedini preostali bjegunac, Nikola Mateković, na godinu i pol dana zatvora. Prethodno je Vrhovni sud ukinuo dio presude kojom je prvooptuženi Ivan Mateković Ico osuđen na sedam godina zatvora.
Stav Vrhovnog suda je da Ico Mateković, koji je za vrijeme trajanja postupka na Županijskom sudu bio u bijegu, ima pravo na ponovljeno suđenje da bi mogao iznijeti svoju obranu i očitovati se o svim optužbama. Suđenje za otmicu sina Hrvoje Petrač iskoristio je da tereti generala Zagorca za krađu dijamanata iz sefa. Podsjetimo, puknuće prijateljstva te dvojice moćnika koje se započelo otmicom sina završilo je iznošenjem teških Petračevih optužbi na račun Zagorca koje je na kraju obojicu stajalo višegodišnjeg zatvora. Petrač je nakon što je osuđen na šest godina zatvora ispalio baražnu vatru optužbi na Zagorca. Suđenje je iskoristio da Zagorca optuži kao ratnog profitera, koji je ukrao drago kamenje namijenjeno obrani Hrvatske. Konkretnije, radilo se o dijamantima koje je u MORH donio trgovac oružjem kao zalog za akontaciju od pet milijuna dolara što ih je MORH isplatio za nabavku raketnog sustava S-300. Dijamanti nisu bili zavedeni u knjigama, čuvani su u Zagorčevu sefu i skupa s njim odšetali su iz MORH-a nakon promjene vlasti 2000-ih. Sud je temeljem toga otvorio proces protiv Vladimira Zagorca te je on osuđen na 7 godina zatvora.
Nakon toga se preselio u Beč gdje je otprije imao vrijedne nekretnine koje je kupio dijelom i na ime svoje druge supruge arhitektice Klerise. O Vladimiru Zagorcu pisali smo krajem rujna 2021. godine u članku pod naslovom: 'RIJEŠILI SMO ENIGMU TEŠKU MILIJUNE General Zagorec živi u bečkom luksuzu, velebna vila na Šolti zbog koje je devastirana obala upisana na suprugu Klerisu - Otkrivamo kako je bila medijska patka vijest da se general rastaje od supruge Klerise, par živi na visokoj nozi s djecom zahvaljujući milijunima na računu i nekretninama'. No, ime dvojice moćnih i nezaobilaznih aktera koji su startali 90-ih godina u Hrvatskoj ponovno se našlo na sudu. O tome svjedoči dokument s početka naše priče u kojoj ovrhovoditelja Vladimira Zagorca zastupa poznata zagrebačka odvjetnica Ksenija Vržina. Ovršenika Hrvoja Petrača uz čije ime piše kako živi u Čretu zastupa zagrebačka odvjetnica Tamara Sardelić. Zagorec je stavio ovrhu nad Petračevom nekretnininom.
No, sutkinja je 29. studenog 2022. godine zaključila sljedeće: 'Ispravlja se ovosudni zaključak poslovni broj Ovr-546/19-153 od 4. listopada 2022. na način da u točki IV izreke zaključka iza "Zs-593/98" treba ispravno stajati "i zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine u AI radi osiguranja potraživanja - uzdržavanja mldb. Montane Lorene Mikulić, upisane pod brojem Zs-12930/01", dok u ostalom dijelu navedeni zaključak ostaje nepromijenjen'. Napomenimo kako je spomenuta sada već punoljetna osoba i mlada poduzetnica a inače je poznata kao Petračeva izvanbračna kći. U obrazloženju piše kako je u rješenju 'od 4. listopada 2022. došlo je do omaške u pisanju, pa je temeljem čl. 342. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ..... u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona.... odlučeno kao u izreci'. Taj je dokument potpisala 29. studenog 2022. godine viša sudska savjetnica Kristina Štruglin. Protiv tog zaključka nije dopuštena žalba. Rješenje je poslano na znanje Montani Loreni Mikulić, Vladimiru Zagorcu na bečku adresu te Hrvoju Petraču na adresu kuće u Čretu koja inače glasi na njegovu nekadašnju suprugu Alicu Petrač.