Nacionalni dan borbe protiv nasilja obilježen je 22. rujna ove godine. Mediji su bili puni izvješća kako o mučnim slučajevima dosadašnjih femicida, napada na žene od strane njihovih partnera ali i i zakonskih mjera koje uvodi aktualna Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem. Povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna, aktualni saziv Vlade Republike Hrvatske uveo je treći i do sada najopsežniji krug mjera za suzbijanje nasilja nad ženama. Navedene mjere predstavljaju cjelovit i kvalitetan paket, a provode se kroz izmjene cijelog niza zakona – Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o sudovima i Obiteljskog zakona. Na web stranici Ministarstva pravosuđa i uprave vidljivo je kako je osnovana Radna skupina koja je za 'zadatak imala razmotriti cjelokupni zakonodavni okvir suzbijanja nasilja nad ženama, a uključivala je predstavnike nevladinih organizacija, akademske zajednice, Državnog odvjetništva i sudova'. Navedeno je kako su glavni ciljevi Vlade Republike Hrvatske te Ministarstva pravosuđa i uprave oni koji se odnose na rano prepoznavanje nasilnika, njihovo brže procesuiranje i strogo sankcioniranje. Istaknuto je kako se u Kazneni zakon uvodi novo kazneno djelo - teško ubojstvo ženske osobe (femicid) za koje je propisana kazna zatvora od najmanje 10 godina do dugotrajnog zatvora. Povećana je i kazna za kazneno djelo silovanja pa se za temeljni oblik ovog kaznenog djela propisuje kazna u visini od tri do osam godina zatvora, umjesto jedne do pet, dok se za kvalificirani oblik ovog kaznenog djela propisuje kazna zatvora od pet do dvanaest godina zatvora, umjesto dosadašnjih tri do 10 godina. Definirana je i  minimalna udaljenost za sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, a iznosit će najmanje 50 metara. No, dok taj zakon ne zaživi činjenica je da se na hrvatskim sudovima na nasilje nad ženama sudi po starim zakonima. Zato smo izdvojili jednu sudsku presudu, zasad nepravomoćnu, koja na neki način predstavlja tipični obrazac ponašanja obiteljskog nasilnika i to nad partnericom i majkom zajedničkog djeteta nakon saznanja o preljubu. U priči koja slijedi zaštitili smo identitete aktera koji označavaju njihova imena neutralnim kraticama. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sudac Mirko Aužina odlučivao je u kaznenom postupku protiv optuženog X.Y., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona. Optužnicu je podiglo Općinsko kazneno državno odvjetništvo (OKDO) u Zagrebu 13. prosinca 2019. godine. Nakon održane javne rasprave 26. siječnja 2023. u prisutnosti savjetnice iz OKDO- a Zagrebu Tene Filipović, optuženog X.Y. uz branitelja Maru Konjuha, odvjetnika iz Zagreba, dana 31. siječnja 2023., objavljena je presuda koja je netom postala javno dostupna. Iz presude je vidljivo kako je optuženi Zagrepčanin koji je inače rođen 1990. na jugu Hrvatske i koji je zaposlen kod jednog moćnog distributera 's mjesečnim primanjima od 3.300 eura, oženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan, proglašen krivim što je:

'25. listopada 2019. oko 13,05 sati u Zagrebu, ...... nakon što je u prostorijama trgovačkog društva ..... d.o.o. vikao na svoju suprugu Y.Y. , govoreći "marš van" i da će svima iznijeti njezinu sramotu ukoliko ne izađe van, a dok su izlazili iz zgrade unosio joj se u lice te vičući govorio "kurvo, sad ću ti jebati mater", pa kada su izašli iz zgrade, na parkiralištu, u nakani da ju ustraši, rekao joj "kurvo, varala si me, osramotila si me, zaklat ću te, uništit ću ti život!", a potom joj govorio da će je ubiti, ponavljao da ga je varala, rekao da će zapamtiti dan kada je on došao, da će dobiti 300.000 kuraca, a ne 300.000,00 kuna, koje riječi i ponašanje su kod Y.Y. izazvale ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život i sigurnost'.

Osuđen je jer je 'drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11'. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci ali mu je izrečena uvjetna osuda. Dakle, neće morati u zatvor ukoliko u roku od 2 godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora, u istu će mu se uračunati 'vrijeme lišenja slobode od 25. listopada 2019. do 26. listopada 2019.'. Također, dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300 eura / 2.260,35 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Iz obrazloženja presude je vidljivo kako je optuženi X.Y. 'izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.' Tijekom dokaznog postupka pročitani su iskazi oštećene, svjedoka ali i izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog. Sudac je odbio dokazne prijedloge da se sasluša troje svjedoka i to na okolnosti 'što im je oštećena rekla nakon samog događaja' uz obrazloženje kako se  'radi se o osobama koje nemaju neposrednog saznanja o samom događaju, već o osobama kojima se oštećena povjerila kako je to navela u svom iskazu'.  Odbijeni su i dokazni prijedlozi branitelja da se u svojstvu svjedoka saslušaju 3 osobe s 'obzirom da se radi o osobama koje su bile zaposlene sa oštećenom u vrijeme inkriminiranog događaja i to na okolnosti što su vidjeli i čuli inkriminiranog dana, bilo neposredno bilo od same oštećene.

Naime, prema stanju spisa je nesporno da je predmetni događaj započeo na radnom mjestu oštećene, dok iz iskaza oštećene proizlazi da su riječi koje se optuženom stavljaju na teret upućene na parkiralištu gdje se osim optuženog i oštećene te svjedoka X.X. koji je bio udaljen od njih i sjedio na terasi kafića nije nalazio nitko od predloženih svjedoka, pa stoga navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o samom događaju, odnosno o inkriminiranim riječima, već bi mogli imati saznanja samo o postupanju optuženog kada je došao na radno mjesto oštećene, međutim tijekom postupka, a to optuženi niti ne spori, unutar radnog mjesta bio je samo verbalni sukob između njega i oštećene, dok u odnosu na saznanja svjedoka od oštećene dokazni prijedlozi su odbijeni i iz istih razloga zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi zastupnice optužbe, što je obrazloženo u prethodnoj točki'. (Inače, svjedok kojeg smo označili s X.X. poznati je hrvatski astrofizičar).

Iz sudske presude vidljivo je sljedeće: 'U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je prvo naveo da u cijelosti ostaje kod ranije iznesene obrane na raspravi od 25. travnja 2022., kada je iskazivao istovjetno kao i prilikom prvog ispitivanja u bitnom navodeći kako je kritične zgode došao na radno mjesto svoje supruge s kojom je u brakorazvodnoj parnici i s njom se verbalno sukobio, pri čemu je govorio povišenim tonom, te je točno da je bilo s njegove strane povišenog tona te psovki i uvreda no ne i prijetnji. Povod tome bilo je njegovo saznanje za supruginu nevjeru te je točno da je rekao predmetne uvrede, a iz razloga što je saznao da ga je varala. Rekao joj je da neće dobiti 300.000 kn već 300.000 kuraca a kasnije joj je taj novac isplatio. Taj iznos joj je u početku bio voljan isplatiti, a kasnije je saznao da ga je varala i čitav dan je razmišljao što da napravi i bio je svjestan svega i htio joj je pred svima reći za to no nije joj prijetio.

Sada živi s majkom i uredno plaća alimentaciju koja je dogovorena. Majka je u lošem zdravstvenom stanju nakon moždanog udara koji se dogodio u vrijeme razvoda, te o njoj skrbi, a dijete je 15 dana kod njega a 15 kod Y.Y.. Na raspravi od 26. siječnja 2023. je na pitanje branitelja naveo da je odnos između njega i oštećene od zadnje rasprave iz travnja 2022. još bolji, skrb oko djeteta funkcionira dobro, čak i odlično. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da nije bilo sporno da je 25. listopada 2019., oko 13,05 sati došao na adresu ...., te da je u prostorijama trgovačkog društva .... d.o.o. došlo do verbalnog sukoba između njega i oštećene, da je vikao na oštećenu, te da joj je rekao predmetne uvrede, što bi značilo da joj je govorio „kurvo, sad ću ti jebati mater, da će dobiti 300.00 kuraca, a ne 300.00 kuna. 

Sporno je da li optuženi inkriminirane prigode ispred zgrade na parkiralištu, u nakani da ustraši oštećenu istoj kazao "kurvo, varala si me, osramotila si me, zaklat ću te, uništit ću ti život!", a potom joj govorio da će je ubiti, ponavljao da ga je varala, rekao da će zapamtiti dan kada je on došao, te da li navedene riječi i cjelokupno ponašanje optuženog kod oštećene izazvale ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život i sigurnost. Iz iskaza oštećene Y.Y. sa dokaznog ročišta od 3. prosinca 2019., koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi kako su u inkriminirano vrijeme ona i optuženi još uvijek bili u braku, s time da su negdje tijekom ljeta 2019. podnijeli zahtjev za rastavu braka. Nadalje je detaljno iskazivala o njihovim sporazumima u vezi podjele imovine, kao i o činjenici da u inkriminirano vrijeme više nisu živjeli zajedno, a komunicirali su putem poruka i kratkih razgovora.

Prije inkriminiranog dana, tijekom tjedna optuženi je izrazio želju da se nađu, da porazgovaraju čak i o mogućnosti opstanka bračne zajednice, na što je pristala te je dogovor bio da će se naći u večernjim satima 25. listopada 2019. oko 19 ili 20 sati. Toga dana su se čuli u jutarnjim satima, a u to vrijeme, prije inkriminiranog događaja, njihov odnos je opisala kao korektan, odnosno u posljednjih 7 dana od inkriminiranog događaja, njihove su poruke i razgovori bili iznenađujuće dobri, za razliku od situacije koja je bila tijekom ljeta 2019. Toga dana, dakle 25. listopada 2019. bila je na svom radnom mjestu u trgovačkom društvu ..... i bilo je otprilike oko 13,05 sati kada se nalazila u laboratoriju i razgovarala sa strankom, a u tom trenutku je iznenada došao optuženi, prošao je kroz centralnu prostoriju, ušao u laboratorij te joj se obratio riječima "marš van!", s time da je bio dosta glasan, što je nju iznenadilo jer posljednje razgovore koje su prije toga imali su bili ugodni i nije znala što se događa.

Te njegove riječi su čule njezine kolege, a ona je morala prekinuti razgovor sa strankom i izašla je u centralnu prostoriju gdje su se nalazile njezine kolege. Bila je iznenađena i upitala ga što se događa i u čemu je problem te mu je rekla da ne želi izaći van, no on je nastavio vikati i govoriti da izađe van, a potom je rekao da izađe van ili će pred svima iznijeti njezinu sramotu. U jednom trenutku, u tu centralnu prostoriju tvrtke ušao je njezin šef X.X. koji je čuo galamu i obratio se X.Y. upitom što se to događa, no on se nije obazirao na riječi njenog šefa i s njim nije komunicirao. Dok su napuštali prostorije zgrade, optuženi je nastavio s vikom i obraćao joj se riječima: "kurvo, sad ću ti jebati mater", a kada su se tako spuštali niz stepenice i išli prema izlazu, on je toliko galamio i unosio joj se u lice da je bila uvjerena da će je udariti. Cijelo to vrijeme je ponavljao da je ona kurva i da će ju uništiti, a povremeno bi zastajkivao, unosio joj se u lice i galamio.

U jednom trenutku je njezin šef X.X. stao između njih te mu je rekao da se smiri, no X.Y. mu se obratio riječima da će ga ubiti ako ga još jednom takne. Kada su izašli van, stali su nekoliko metara od kafića .... koji se nalazi u blizini te je optuženi nastavljao s prijetnjama i uvredama govoreći joj: "kurvo, varala si me, osramotila si me, zaklat ću te, uništit ću ti život", a kada su se odmaknuli prema parkiralištu, nije se zaustavio, već je nastavio i dalje galamiti i prijetiti, govorio joj je da će ju ubiti, da će dobiti 300.000 kuraca, a ne 300.000kuna, ponavljao je da ga je varala, govorio da će zapamtiti dan kada je on došao, pritom misleći na taj dan. Cijelo vrijeme je to govorio i vikao te su sve mogli čuti ljudi koji su se nalazili u blizini. Predbacivao joj je da ga je varala s jednim doktorom, na što mu je ona rekla da ne zna o čemu govori. Govorio joj je da će ju tužiti za varanje, a ona se cijelo vrijeme pokušavala opravdavati jer dugog načina nije imala, a potom joj je rekao da će ona sada vidjeti što će on napraviti.

Budući da nije vidjela način na koji bi se mogao mirno završiti taj razgovor, rekla je da to nema smisla i počela se vraćati prema ulazu u tvrtku, a on je krenuo za njom i nastavio s vrijeđanjem, govoreći joj da će je uništiti i dalje govoreći: "kurvo, droljo". Na terasi kafića sjedio je njezin šef i krenula je prema njemu kako bi sjela pored njega te je tada optuženi otišao prema svom vozilu i dalje joj upućujući uvrede, sjeo u vozilo i odvezao se, međutim nakon minutu se vratio s vozilom, izašao iz automobila, a s autom se parkirao u neposrednoj blizini gdje je sjedila na terasi kafića sa šefom te joj se obratio govoreći „dolazi ovamo”. Na to mu je kazala da neće, na što joj je optuženi kazao da će sada vidjeti svog Boga i da će joj ovo biti zadnje, na što mu je odgovorila da će zvati policiju, nakon čega je optuženi sjeo u auto i otišao. Napomenula je kako se osjećala uplašeno i očajno i bila je uvjerena da će ju udariti.

Također je navela da je optuženi znao biti fizički nasilan prema njoj za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Kada se sa optuženim nalazila na parkingu njezin šef koji se nalazio na terasi kafića je od njih bio udaljen 30-ak metara, a što se tiče glasnoće govora optuženog na parkingu on je tu čak bio malo tiši i tada je prvi put saznala razlog zbog kojeg optuženi postupa na ovakav način, te da joj predbacuje ime osobe za koju je govorio da ga je s njim varala.  Iz iskaza oštećene Y.Y. od 25. travnja 2022., koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je oštećena ostala kod svojeg ranijeg iskaza pri čemu je napomenula da se sada ne sjeća detalja, ali bilo je ružnih riječi i takva je tada bila situacija. Optuženi je došao na njezino radno mjesto ...d.o.o. gdje I danas radi pri čemu je zahtijevao da nešto rasprave što je htjela odbiti jer je smatrala da nije ni mjesto ni vrijeme za takve stvari, ali je optuženi ustrajao u tome i počeo galamiti što joj je bilo neugodno iz razloga što su tamo bile njezine kolege, a na kraju je pokupila svoje stvari i otišla to prijaviti na policiju.

Na posebno pitanje zastupnice optužbe je navela kako je od kolega sigurno bio X.X. koji je pošao za njom budući se razgovor odvijao ispred ureda kako ne bi se raspravljala pred kolegama. Možda je tamo bila ... i ..., ali se nije mogla točno sjetiti. Optuženi je galamio, s time da je istaknula da je bio vidno uzrujan. Sjeća se da je bilo uvreda a pozvana da precizira uvrede ista je odgovorila da je sigurno bilo izrečeno i „kurva“. Na pitanje je li bilo i prijetećih riječi odgovorila je da je svašta bilo izrečeno i da se osjećala ugroženo ne znajući što je sljedeće. Ne sjeća se više što je tko kome rekao, ali bilo je izrazito neugodno. Na pitanje da se izjasni o eventualnim prijetnjama odgovorila je da se ne sjeća točnih riječi, s time da je optuženik došao nenajavljeno i smatrala je da za to nema nekog razloga stoga se ne može niti izjasniti je li se radilo o prijetnjama, pa tako niti o tome je li se radilo o prijetnjama smrću, vjerojatno se radilo o prijetnjama i ono što je navela u svom ranijem iskazu.

Na daljnje pitanje zašto je otišla na policiju odgovorila je da je otišla jer se htjela zaštiti i nije znala što će biti slijedeće. Kada govori da se ne sjeća napomenula je da je od događaja prošlo 2,5 godine. Ne sjeća se je li joj optuženik rekao marš van. Na pitanje da li joj je rekao da će svima iznijeti njezinu sramotu ako ne izađe van, odgovorila je da je to moguće no sada ne sjeća. Točno je da su ona i optuženi zatim izašli iz zgrade, a na pitanje je li se unosio u lice kazala je da joj je svakako fizički bio blizu. Koliko se sjeća na parkingu je završila ta rasprava, sigurno je pri tome bilo rečeno „kurvo“ ne zna je li bilo i psovanja majke, moguće da je bilo takvih psovki, a sjeća se i da je bilo spominjanja „300.000 kuraca“ u vezi s njihovim brakorazvodnim sporazumom pri čemu se govorilo o 300.000 kuna. Točno je da je optuženik govorio da ga je varala. Ne zna je li joj govorio da će joj uništiti život, moguće je. Ne zna da li joj je govorio da ga je osramotila.

Ne zna je li bilo izrečenih riječi poput „zaklat, ubit“. Nakon što je zastupnica optužbe pročitala dio prijašnjeg iskaz oštećene sa dokaznog ročišta od 3. prosinca 2019., u kojem se navode inkriminirane riječi oštećena je kazala da se ne sjeća svih tih riječi no da je to zacijelo tako bilo ako je tako iskazala. Navela je da se bolje sjećala svega prije par godina kada je davala iskaz tj. neposredno nakon događaja. Ne sjeća se koje su zadnje riječi bile izrečene na parkiralištu, ali u svakom slučaju je to bilo neugodno i ona se išla ispričati šefu zbog ove neugodnosti i rekla da ide na policiju. Točno je da je i optuženiku tada rekla da će otići na policiju. Na pitanje kako se osjećala odgovorila je da je bila šokirana i da joj nije bilo jasno kao ni dan danas. Naime, tome nije prethodila nikakva svađa, primjerice par dana unazad već su bili u brakorazvodnom postupku što je glatko teklo. Imali su svojih rasprava, ali ne na taj način.

Bila je iznenađena i bilo joj je nevjerojatno da je tamo došao. Na pitanje je li osjećala strah odgovorila je da je sigurno da se prepala. O ovome je govorila svojoj sestrični i prijateljici tih dana. Istog dana je otišla na policiju. Zamolila je direktora da ode toga dana s radnog mjesta. Ne zna da li ju je optuženik prije ovog događaja fizički udario. Bilo je agresivnih situacija, prema njoj i prema okolini, a to su stvari koje su se davno događale. O događaju je pričala svojoj sestrični .... koja živi u inozemstvu, prijateljici .... kao i kolegici ..... U međuvremenu je brakorazvodna parnica završena i imovinski odnosu su riješeni. Nakon toga nije bilo sličnih situacija. Na posebno pitanje suca da se izjasni je li bilo prijetnji u konkretnom slučaju navela je da ne zna, vjerojatno jest. Točno je da je sadržaj razgovora prepričala svjedoku koji je danas pristupio (X.X.), ali ne zna koliko je išla u detalje. Danas je u korektnim odnosima s optuženikom jer imaju zajedničko dijete, to funkcionira. Na posebno pitanje branitelja kazala je da misli kako je X.X. za njima izašao iz zgrade.

U početku je optuženik galamio pa se to pretvorilo u raspravu pa je opet galamio i tako se to izmjenjivalo. Sigurno se i ona na taj način raspravljala u smislu da je galamila jer to je bila takva rasprava. Iz iskaza svjedoka X.X.  od 11. prosinca 2019., koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi kako se sjeća da je bio jedan petak u mjesecu listopadu, no ne zna točan datum, kada je bio u svom uredu u poduzeću ...., u kojem je direktor te se spremao ranije otići s posla, kada je u jednom trenutku čuo nekakvo deranje odnosno viku iz središnje prostorije poduzeća, i to muški glas koji je izgovarao riječi: "Izlazi napolje", a kada je taj glas i drugi puta čuo da viče: "Izlazi napolje kada ti kažem", izašao je u središnju veliku prostoriju i tamo ugledao X.Y. kako stoji usred prostorije i viče na Y.Y.. Naveo je kako je optuženi u tim trenucima bio izrazito agresivan prema Y.Y. , kao i da mu je ta količina vike i agresije koju je tom prilikom ispoljavao bila naprosto gadljiva, a primijetio je i da troje zaposlenika poduzeća promatraju taj prizor skamenjeni od šoka. To su bili zaposlenici .., ... i .....

Napomenuo je da u tu središnju prostoriju inače nikada klijenti ne dolaze odnosno d je ulaz osobama koje nisu zaposlenici firme zabranjen, a čak postoji i traka na podu na kojoj stoji natpis da je zabranjen ulaz osobama koje nisu zaposlene u firmi. Tada se obratio optuženom rekavši mu da je došao tijekom radnog vremena, da Y.Y. mora nastaviti raditi jer ima zadatke i da svoje privatne probleme treba rješavati van radnog prostora i vremena, no on ga je samo nakratko pogledao te vratio pogled na Y.Y., dakle, u potpunosti je ignorirao njegove riječi. Kako je optuženi cijelo vrijeme vikao na Y.Y.da izađe van, ona je krenula za njim, jer je očito željela da ta cijela situacija prestane, odnosno da optuženi prestane vikati na nju u prisustvu kolega, a on ju je tada upitao želi li da i on izađe s njima, no ona mu ništa nije odgovorila i općenito je bila u stanju šoka te je cijelo vrijeme samo X.Y. govorila "Što ti pričaš, o čemu ti govoriš?".

Tada mu je optuženi rekao da izađe van pa da vidi što on ima za reći. Uputili su se prema izlasku iz firme i taman dok su izlazili, X.Y. je Y.Y. počeo upućivati psovke te pogrdne riječi, nazivajući je kurvom, droljom i govoreći joj da se jebavala s drugim, spominjući pritom nekakvog doktora. Kada su izašli iz prostorija firme u hodnik koji se nalazi ispred lifta, optuženikovo ponašanje se nastavilo i dalje odnosno on je i dalje vikao i psovao Y.Y., a kako je on u tom trenutku želio spriječiti totalnu eskalaciju, stavio je ruku na njegovo rame i rekao mu: ".XY., ne možeš se tako razgovarati s ljudima", na što ga je on samo pogledao, odmaknuo se i nastavio put stepenicama prema dolje pa se u jednom trenutku okrenuo i rekao mu: "Ako me još jednom takneš, razbit ću te" te mu je također rekao: "Puši kurac, majmune".

S trećeg kata zgrade, gdje se nalazi poduzeće ...., počeo je silaziti s optuženim i oštećenom prema prizemlju, no kada je sišao na drugi kat, pustio ih je da odu sami prema prizemlju jer nije ni sam znao što točno treba napraviti u toj situaciji budući da mu Y.Y. ništa konkretno nije govorila. Međutim, vrlo brzo je odlučio da će ipak sići u prizemlje i promatrati situaciju između njih dvoje pa da će reagirati ako dođe do eskalacije sukoba. Spustio se u prizemlje gdje se nalazi kafić ....  te je sjeo za stol na terasu tog kafića i vidio je njih dvoje na parkiralištu, koje je bilo udaljeno nekakvih 25 – 30 metara, no nije čuo ništa što su optuženi i Y.Y. govorili jedno drugome. X.Y. je vidio da on sjedi na terasi kafića jer je bio okrenut prema njemu, dok mu je Y.Y. bila okrenuta leđima te su u jednom trenutku oboje krenuli u njegovom smjeru, Y.Y. je sjela za njegov stol u kafiću, dok je optuženi zastao i nastavio s vrijeđanjem govoreći joj da je kurva i drolja te joj je također rekao

"Kunem se da nećeš dobiti ni novčića", a X.Y. mu je u tom trenutku rekla da je bolesnik, nakon čega je optuženi ušao u svoj auto koji je bio parkiran u neposrednoj blizini i odvezao se, a Y.Y. se rasplakala. Tada je Y.Y. rekao neka ode gore, uzme svoje stvari i ode kući pa su zajedno krenuli liftom do prostorija firme, gdje se ona ponovno rasplakala, bilo joj je jako neugodno i ispričala se kolegama, bila je potpuno šokirana, a potom ju je ispratio i do njenog auta jer je išao s posla kući, a ujedno se brinuo i da se optuženi ne bi vratio. Otprilike pola sata nakon što su se Y.Y. i on razišli, nazvala ga je i rekla da je odlučila prijaviti optuženog policiji. Ono što je njega osobno najviše šokiralo kod optuženikovog ponašanja je bila količina agresije koju je ispoljio prema Y.Y. i njegov govor tijela koji je odavao bahatost, kao da je on gospodar i nje i cijele firme, u koju je neovlašteno došao toga dana, budući da je ignorirao sve prisutne i nije ni na koji način izbjegavao da kolege čuju to njegovo vikanje i svjedoče takvom njegovom ponašanju odnosno izgledao je kako da je izgubio kontakt s realnošću.

Također je imao dojam da bi X.Y. mogao i fizički nasrnuti na Y.Y. ili na njega toga dana. Osobno nema nikakvih detaljnih saznanja o odnosu optuženog i Y.Y. prije ovog događaja, ali s obzirom na to da s Y.Y. dosta intenzivno radi, bio je upoznat s činjenicom da se njih dvoje nalaze u procesu razvoda, a u nekoliko navrata je podijelila s njim svoje nezadovoljstvo odnosom s optuženim, no nikada nije govorila o detaljima, samo mu je jednom prilikom rekla da nisu samo verbalni sukobi u pitanju, već da je X.Y. znao i fizički nasrnuti na nju. Iz iskaza svjedoka X.X. od 25. travnja 2022., koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da se događaj dogodio davno pa se sada slabije sjeća ali je načelno kazao da je sve istina što je tada rekao, odnosno u svom prijašnjem iskazu. Njegovu pažnju je privukla buka koja tamo nije uobičajena, a uskoro je shvatio da tu buku stvara optuženi koji je uzrujan pa i agresivan kao i da se razgovor odvija između njega i Y.Y..

Većinu tog razgovora nije čuo, ali je čuo neke uvrede no ne zna je li tu bilo i prijetnji pa tako niti nakon što mu je Y.Y. kasnije pričala o događaju. Nastojao je smiriti situaciju pa je i izašao za njima iz zgrade. Optuženi je bio izvan sebe i govor tijela mu je djelovao prijeteći. Izašao je za njima kako ne bi došlo do daljnjih problema. Kad ga je uhvatio za rame bio je vidno iznerviran u odnosu na njega i prijetio mu je, ali se ne sjeća što je točno rekao, možda je govorio da će ga razbiti, izrazio je želju da se ne miješa u to što se događa između njega i Y.Y. Ne sjeća se koje su uvrede izrečene. Bolje se sjećao kada je prvi puta iskazivao no ni tada se nije mogao izjasniti o svim uvredama nego samo nekim. Smatrao je potrebnim ići za njima, no držao se na distanci pa može reći da su na kraju razgovarali nešto smirenije. Sjedio je 30-ak metara udaljen pa je iz kafića mogao vidjeti no ne i čuti što se događa.

To je trajalo 10-15 minuta. Na pitanje kako je završilo, odgovorio je da su oboje djelovali uzrujano, pogotovo Y.Y., na kraju je optuženi otišao automobilom dok je Y.Y. otišla s njim u firmu. Oštećena je bila uzrujana i rasplakana pa ga je zamolila da ode kuće jer nije mogla nastaviti raditi, misli da joj je bilo neugodno pred kolegama. Kasnije mu je Y.Y. potvrdila da je i prije bilo takvih situacija između njih....' - piše u sudskoj presudi. iz iste je nadalje vidljivo kako je sudac ocijenio iskaz oštećene kao logičan i životno uvjerljiv, povjerovao je svjedoku, direktoru uglednog laboratorija kod kojeg radi oštećenica, inače astrofizičaru, a kod izricanja presude cijenio je sve olakotne i otegotne okolnosti. O iskazu počinitelja u presudi je navedeno:

'Što se tiče same obrane optuženog treba kazati kako nije niti bilo sporno da je isti inkriminirane prigode došao na radno mjesto oštećene, da se s njom verbalno sukobio te optuženi niti ne spori da je da je uputio oštećenoj uvrede i psovke iz činjeničnog opisa, ali osporava bilo kakve prijetnje, dok razloge za takvo postupanje, odnosno upućene uvrede i psovke nalazi u činjenici da ga je oštećena prevarila te joj je to htio reći pred svima. Ovakvu paušalnu obranu optuženog sud je prihvatio samo u dijelu u kojem potvrđuje uvrede i psovke prema oštećenoj kako je to opisano u činjeničnom opisu, dok dio obrane u kojem negira prijetnje sud nije prihvatio obzirom da je taj dio obrane suprotan detaljnom, životnom i logičnom iskazu oštećene kojeg je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan te u kojem je ista opisala dinamiku samog događaja, i to kako ono što je prethodilo samom inkriminiranom događaju, tako i cjelokupno ponašanje optuženog i inkriminirane riječi koje joj je kritične prigode uputio optuženi, tako da je sud taj dio obrane optuženog ocijenio kao neuvjerljiv, nevjerodostojan, neživotan i nelogičan te usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

Optuženi kao motiv dolaska na radno mjesto oštećene navodi činjenicu da je saznao da ga je prevarila te da joj je to htio reći pred svima, ali da joj nije prijetio već samo vrijeđao i psovao, međutim optuženi je revoltiran saznanjem o ponašanju oštećene, za vrijeme njenog radnog vremena bez ikakvog prethodnog javljanja ušao u firmu te došao do prostora gdje je zabranjen ulaz osobama koje nisu zaposlenici firme te oštećenu ne mareći da se tu nalaze njezini radne kolege verbalno napao upućujući joj razne pogrdne riječi te spominjući da ga je prevarila, što se nastavilo kada je situaciju pokušao spriječiti svjedok X.X., kojem je optuženi također uputio prijetnju, nakon čega se oštećenoj unosio u lice i vrijeđao je, gdje je ista bila uvjerena da će ju udariti, a koje ponašanje je po ocjeni suda kulminiralo i doseglo vrhunac na parkiralištu kada je optuženi verbalni napad podigao „na viši nivo” te oštećenoj uz mnogobrojne uvrede izrekao i riječi prijetnje koje je oštećena navela u svom iskazu.

Pored toga, cjelokupno ponašanje optuženog kako ga je prikazao i svjedok X.X. opisujući da mu je količina agresije i vike koju je ispoljavao optuženi bila gadljiva, da su ostali zaposlenici firme bili u šoku, da je i njemu uputio riječi da će ga razbit, da se bojao da bi moglo doći do eskalacije sukoba, da je optuženi izgledao kao da je izgubio kontakt sa realnošću, da mu je govor tijela izgledao prijeteći, te da bi mogao fizički nasrnuti na njega i oštećenu govore u prilog tome da se optuženi nije zaustavio samo na uvredama i psovkama, već da je njegovo postupanje progrediralo kako je vrijeme odmicalo i postajalo sve agresivnije, što je svoj vrhunac doseglo na parkiralištu kada je uputio inkriminirane riječi oštećenoj koja se nakon toga pred svjedokom X.X. rasplakala te je bila u šoku. 

Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz cjelokupnog ponašanja i riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, i to na način da je vikao na oštećenu govoreći "marš van" i da će svima iznijeti njezinu sramotu ukoliko ne izađe van, a dok su izlazili iz zgrade unosio joj se u lice te vičući govorio "kurvo, sad ću ti jebati mater", pa kada su izašli iz zgrade, na parkiralištu joj rekao "kurvo, varala si me, osramotila si me, zaklat ću te, uništit ću ti život!", a potom joj govorio da će je ubiti, ponavljao da ga je varala, rekao da će zapamtiti dan kada je on došao, da će dobiti 300.000 kuraca, a ne 300.000 kuna. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe koja je i ranije na isti način znala biti agresivna prema oštećenoj, a koje riječi su inkriminirane prigode bile popraćene brojnim uvredama na račun oštećene, unošenjem u lice i to na radnom mjestu na koje je došao nenajavljeno i na koje je neovlašteno ušao, pri čemu ga od takvog postupanja nije odvratila prisutnost njezinih radnih kolega, a niti pokušaj svjedoka X.X. da smiri situaciju, a koje riječi su upućene zbog nezadovoljstva ponašanjem oštećene, odnosno njegovim saznanjem da ga je prevarila, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će je usmrtiti.

Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna dakod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život i sigurnost, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene Y.Y. koja je u svom iskazu navela da se osjećala uplašeno, očajno i ugroženo ne znajući što je sljedeće, kao i da se prepala, a da je uslijed takvog ponašanja i riječi optuženog oštećena osjetila strah i ugrozu za život i sigurnost upućuje okolnost da je istog dana, svega sat vremena od samog događaja u kojem su joj upućene riječi prijetnje pristupila u policijsku postaju i protiv optuženog podnijela kaznenu prijavu, a zasigurno ne bi podnosila kaznenu prijavu i tako na određeni način zatražila zaštitu da upućene riječi kod iste nisu izazvale strah i ugroženost za život i sigurnost. 

Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječi koje izgovara, a što je bilo popraćeno agresivnim ponašanjem, uvredama i psovkama kod oštećene moraju izazvati osjećaj straha i ugroženosti za život i sigurnost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha i ugroženosti te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu.

Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a za to je optuženi svakako imao motiv koji sud prepoznaje u želji da zastraši oštećenu nezadovoljan njezinim ponašanjem, odnosno saznanjem da ga je prevarila. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 na štetu supruge Y.Y., odnosno bliske osobe kako do definira članak 87. stavak 9. KZ/11. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. 

Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, te odnos prema oštećenoj nakon počinjenja djela, odnosno da su se njihovi odnosi normalizirali, dok je otegotno cijenio intenzitet upućenih prijetnji što ukazuje na viši stupanj kriminalne volje na strani optuženog, kao i naknadnu prekršajnu osuđivanost. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, odnosno revoltiranost saznanjem optuženika da ga je supruga varala, što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni. Isto tako u okviru naknadne prekršajne osuđivanosti sud je cijenio da optuženi nije osuđivan zbog prekršaja s elementima nasilja. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da je optuženi kazneno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, kao i da je prekršajno neosuđivan zbog prekršaja s elementima nasilja, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom.

Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale.

Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati  i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. ...... Sud je primijenio Kazneni zakon ... koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da je istim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 koje je počinjeno na štetu bliske osobe bila propisana kazna zatvora u trajanju do 3 godine, a kasnijim izmjenama Kaznenog zakona... povišen je kako posebni minimum, tako i posebni maksimum, obzirom da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2.

KZ/11 koje je počinjeno na štetu bliske osobe propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura/ 2.260,35 kuna, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja od 3.300 eura, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, te da ima obvezu uzdržavati malodobno dijete, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude' - piše u presudi protiv kojeg nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana Županijskom sudu u Zagrebu.