U svibnju prošle godine podgorička AntenaM objavila je kako su dr. Ilija Vujošević, redoviti profesor u penziji i profesor emeritus Univerziteta Crne Gore, te pravnik i historičar mr. Novak Adžić, doktorand istorijskih nauka i suradnik u nastavi na Filozofskom fakultetu (katedra za istoriju) u Nikšiću, pripremili  monografiju pod naslovom "Vartolomejska noć u Rokočima (1923)". Knjiga govori o stradanju obitelji 'komite i ustanika Petra Zvicera'. U prijevodu na hrvatski ta bi se knjiga zvala 'Bartolomejska noć u Rokočima'. Komite su u prijevodu bili pobunjenici, nekad protiv turske vojske, a u ovom slučaju radi se o crnogorskom domoljubu. U  navedenoj monografiji, istraživačkim radom Vujoševića i Adžića, došlo se do novih i značajnih dokumenata i saznanja o tragediji porodice Petra Tomaševa Zvicera aprila 1923. u Rokočima (u Cucama), odnosno, direktno oko toga monstruoznog zločina bez kazne, koji je nad njom počinila žandarmerija Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca  pod komandom tadašnjeg žandarmerijskog majora Dragutina Ilijina Kecmanovića. U toj je knjizi opisano kako su autori znanstvenim radom prvi put došli do 'ekskluzivnih i relevantnih znanstvenih dokaza, odnosno punog imena i prezime komandanta žandarmerije odgovornog za spaljivanje i ubijanje porodice Petra Zvicera'. Tako su došli do dokaza da je masovni ubojica tog tadašnjeg crnogorskog domoljuba tadašnji žandarmerijski major (kasnije pukovnik Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno od 1929. major i pukovnik Kraljevine Jugoslavije Dragutin Ilijin Kecmanović. Ta je knjiga prošle godine u susjednoj Crnoj Gori najavljena kao knjiga iz koje će znanstvena, stručna i općenito javnost Crne Gore ali i šire saznati brojne detalje o ulozi majora Dragutina Kecmanovića u surovom obračunu sa borcima 'za pravo, čast i slobodu Crne Gore a nakon okupacije i nasilne aneksije Crne Gore'. U knjizi su naveli i kako je Dragutin Kecmanović, dakle pradjed najvećeg masovnog dječjeg ubojice Koste K. iz Beograda, stjecajem okolnosti prekomandiran iz Crne Gore u Varaždin polovinom 1924. godine ali i u druge gradove, te da ga je dotad po zlu zapamtila Crna Gora.  Tko bi znao da će taj zločin iz prošlosti, od prije 100 godina, ponovno biti iznjedren ne samo u Crnoj Gori već i u čitavoj regiji. Da nije bilo monstruoznog djela Dragutinovog praunuka Koste K. 3. svibnja u eltinoj beogradskoj školi ne bi ni ta crnogorska mučenička obitelj Zvicer postala tema i u proljeće 2023. Svi koji vjeruju kako se grijesi prošlosti i predaka ponavljaju ili iskupljuju u sljedećim generacijama dobit će novu strašnu argumentaciju kako svaki zločin samo rađa novi zločin i tragediju te da se krug pakla samo prenosi na neki od sljedećih naraštaja. Slijede detalji...

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Nakon što je 14-godišnji Kosta K. pucnjevima iz očevog pištolja monstruozno ubio 9 učenika svog 7. razreda elitne beogradske škole Vladislava Ribnikara i školskog domara, ranio više učenika od kojih je jedno naknadno podleglo ozljedama te profesoricu povijesti krenule su potrage i o njegovom obiteljskom stablu. Tako je na svjetlo dana isplivalo kako dolazi iz moćne i ugledne obitelji u kojoj su brojni liječnici kao što je to i njegov otac, radiolog za kojeg je napisano i kako je do ovog čina bio i liječnik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića ali i iz obitelji čiji je predak počinio strašni, moglo bi se reći zvjerski zločin nad nedužnim članovima jedne crnogorske obitelji. Radi se o obitelji crnogorskog domoljuba kao što smo istaknuli u uvodu članka, odnosno Petra Zvicera koji je bio rođen u crnogorskom selu Cuce 1896. a umro u Šćepan Dolu kraj Nikšića 1923. godine.

Na Wikipediji je dostupan podatak kako je tadašnji list “Narodna riječ” u broju od 4. listopada 1922. u svom tekstu naveo kako je 22. rujna 1922. Zvicer bio u komitskoj grupi koja je u vlaku, koji je prometovao na pravcu Bar – Virpazar, pobila osam srpskih vojnika i jednog žandarma. Isti izvor navodi i kako je žandarmerijska postrojba, kojom su zapovijedali major Kecmanović i časnik Kolaković, 23. travnja 1923. došla je kod obiteljske kuće Zvicera u selu Rokoči. Unutar kuće su zavezali Petrovu majku Anđu (bila stara oko 60 godina), suprugu Zagorku (oko 23 godine), sestru Planu (20 godina), brata Vidaka (13 godina), te troje Petrove malodobne djece i zapalili ih. 'Premda su o ovom zločinu u parlamentu Kraljevine SHS izvijestili poslanici Crnogorske stranke dr. Sekula Drljević i Savo Vuletić, protiv odgovornih srpskih časnika nije povedena istraga ili suđenje' - piše na Wikipediji.

Na društvenim mrežama već su se pojavili podsjetnici na te događaje od prije 100 godina. O tome piše portal Voice of Montenegro. Tamo navode kako se tada u 'Crnoj Gori događao u toj zemlji krvavi „bijeli teror“ – što je sintagma koja objašnjava monstruozne metode mučenja, ubijanja i zatiranja crnogorskog stanovništva koje je sprovodila srbijanska vlast nakon neustavne Podgoričke skupštine 1918. godine pomoću čije odluke je Srbija zvanično mogla izvršiti oružanu aneksiju kraljevine Crne Gore pripajajući je nasilno tadašnjoj KSHS. O tome pristaše kralja Nikole Petrovića I koje su se protivile ovoj surovoj okupaciji od strane srpsko-francuskih trupa su na Božić 1919. donijeli odluku da pruže oružani otpor okupatorima (Božićni ustanak). Taj patriotski pokret je poznat pod nazivom „komitski pokret“ i trajao je od 1919. do 1933. godine, kada je ubijen posljednji crnogorski komita. Istaknuti borac za pravo, čast i slobodu Crne Gore bio je i junak Petar Zvicer koji je srpskim žandarmerijskim trupama zadavao ozbiljne probleme.

Na čelo tadašnje cetinjske oblasti kao komandant žandarmerijskog puka Zetske banovine (Zetske divizijske oblasti, kako su Srbi nazivali Crnu Goru) postavljen je bio major Dragutin Ilijin Kecmanović, rođen 1885. u BiH, inače iskusno vojno lice koje je službu u činu kapetana obavljao u austrougarskoj K.und K. (Kaiserlich und Königlich) „carskoj i kraljevskoj“ armiji u kojoj je ostao do kraja Prvog svjetskog rata. Cijelo stoljeće se spomenuto lice misteriozno označavalo samo s „major Kecmanović“, i nije ne spominalo njegovo pravo ime, porijeklo i služba. Crnogorsko stanovništvo je dobro upamtilo majora i njegovu službu po brutalnom zločinu izvršenom nad porodicom komite Petra Zvicera. Naime, u noći između 24. i 25.travnja 1923, major Kecmanović s još 12 žandarma dolazi u selo Rokoče, u Cuce (blizu Cetinja) u obiteljsku kuću Zvicera đe nakon brutalnog prebijanja članova familije, zatvara u kuću i žive spaljuje: Petrovu majku Anđe, suprugu Zagorku, sestru Planu, brata Vidaka i troje maloljetne Petrove đece od 5, 3 i jedne godine.

„Majku su prvo vezali da ne pobjegne, a babu staru 67 godina, vezali pred kućom za neku trešnju da gleda kako joj gori snaha i troje unučadi. Baba je od užasa poludjela i umrla u ludnici u Danilovgradu.“ (Časopis Evolucija, Zagreb, sveska 6-7-8, za jun, jul i avgust 1936. godine, IV, str. 301). Zvanična istraga o ovom gnjusnom zločinu je formalno sprovedena, ali bez bilo kakvog pravnog epiloga. Major Kecmanović je nastavio sa službom na Cetinju grabeći sve prilike da otvoreno i šovinistički iskazuje svoju mržnju prema Crnogorcima, „nazivajući ih razbojnicima, a Lovćen, Njegoša i crnogorsku istoriju, lažnim veličinama.“ Vojnu službu i obiteljski život major Kecmanović je nastavio službujući po različitim gradovima: Varaždin, Ljubljana, Beograd, Sarajevo i Vršac, da bi se 1931. godine ponovo vratio na Cetinje da njemu znanim metodama smiruje Crnogorce koji su pružali otpor diktaturi Aleksandra Karađorđevića. Na Cetinju je i umirovljen 1934.godine.

Nakon Cetinja seli se u Beograd i sljedećih 36 godina provodi u tom gradu. Umro je 1970. godine u 85. godini života uživajući sve blagodati srbijanskih vlasti' - piše na VOM info. Radi se o portalu Voice of Montenegro koji se definira kao portal za Crnogorce u zemlji i dijaspori. Kod njih je objavljen i članak u kojem piše kako je monstruozni masovni zločin malodobnog Koste K., njih ponukao da detaljnije istraže obiteljsko stablo, i s te strane pokušaju rasvijetliti genetsku predispoziciju mlađanog Koste. U članku na vominfo.com tako piše kako je 'zloglasni major Dragutin Ilijin Kecmanović imao trojicu sinova: Zlatimira, Miomira i Iliju. Zlatimir (1919-2012) bio je član Akademije medicinskih nauka i profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (oftalmolog). Zlatimirov sin je takođe liječnik, specijalist radiolog, Vladimir Kecmanović, koji živi i radi u Beogradu i koji je lični ljekar predśednika Srbije Aleksandra Vučića. Vladimirov sin je dječak - ubojica Kosta Kecmanović, praunuk zloglasnog pukovnika (unaprijeđen je nakon spaljivanja Zvicera u taj čin) Dragutina Kecmanovića.

Stoljeće nakon pradjedovog zločina u Rokočima i podizanja spomenika spaljenim Zvicerima u Cucama, Srbija doživljava crnu sudbinu u kojoj takođe nevini stradaju od ruku Koste K.. Drugi Dragutinov sin prof. dr Miomir Kecmanović  (1921.-1996.) bio je poznati liječnik infektolog, heroj epidemije variole vere, odlikovan od strane Josipa Broza Tita najvećim jugoslavenskim odlikovanjem za humanost. Miomirov sin nosi djedovo ime  i također je liječnik. To je prof. dr Dragutin Kecmanović, spec. opće i abdominalne kirurgije, koji živi i radi u Beogradu. Njegov nasljednik nosi djedovo ime Miomir, i poznati je tenisač koji živi i gradi svoju sportsku karijeru u Americi. Treći sin majora Kecmanovića bio je Ilija Kecmanović, povjesničar umjetnosti i prevoditelj. Njegovi su sinovi Nenad Kecmanović, prof.dr političkih nauka, nekadašnji dekan istoimenog fakulteta u Sarajevu, ratni član predsjedništva Bosne i Hercegovine, ideolog stvaranja Republike Srpske, dugogodišnji savjetnik Milorada Dodika i prijatelj Vojislava Šešelja te Dušan Kecmanović, prof.dr psihijatrije.

Obojica su živjela u Sarajevu prije rata. Nenad potom dolazi u Beograd, a Dušan odlazi u Australiju gdje ostaje do smrti 2014.godine (otac je dvije kćeri). Nenadov sin je Vladimir Kecmanović, književnik i romanopisac koji živi i stvara u Beogradu, nastavljajući srpsku ideološku matricu „krvi i tla“ koju su revnosno izvršavali njegovi preci, izuzimajući Dragutinovog brata, čuvenog revolucionara i komunistu Vojislava Đeda Kecmanovića' - objavio je crnogorski portal. Na kraju ćemo prenijeti i zaključak članka s vominfo.com. 'Kažu naši stari „krv buči, ne muči“. Progovorila je krv predačka u mlađanom Kosti. Zapamtila je Crna Gora krvničku ruku jednog Kecmanovića. Pamtit će i Srbija ruku koja ne zadrhta – ruku Koste K. koja je nevinima sudila' - objavljeno je u tom članku od 8. svibnja ove godine.

Reci što misliš!