Krajem studenog 2011, dakle prije 12 godina, Slobodna Dalmacija objavila je članak pod naslovom: 'Boris Barač, osnivač propale Credo banke, carstvo izgradio na prodaji jeftinih pića, danas živi u vilama i vozi se jahtama'. U uvodu su pisali kako je nakon 'diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Boris Barać, zvani Pida, zaposlio se u sinjskoj trgovinskoj tvrtki “Konkurent” u kojoj je ranije direktor bio njegov otac Stipe. Kao mladi ekonomist Barać je dobio radno mjesto na poslovima plana i analize. Nepunu godinu-dvije poslije tadašnji direktor poduzeća postavio ga je za direktora OOUR-a “Veleprodaja”. Bilo je to krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Boris Barać među prvima je osnovao privatnu tvrtku, još dok je direktorovao u “Konkurentu”, koju je nazvao “Simag”. Kroz tu tvrtku, paralelno s radom u “Konkurentu”, počeo je prodavati pića po diskontnim cijenama. Za tu je namjenu koristio poslovni prostor u školi u Glavicama i unajmljeni prostor na adresi Put ferate u Sinju. Barać je dao otkaz u “Konkurentu” i prešao na rad u vlastitu tvrtku, a najveći kapital koji je ponio sa sobom bio je notes s popisom i telefonskim brojevima dotadašnjih poslovnih partnera. Unutar “Simaga” krenuo je s maloprodajom, samo pića i prehrambenih proizvoda. Imao je pet-šest trgovačkih radnji diljem Cetinske krajine. Bilo je to u vrijeme kada je rat u Hrvatskoj davno započeo, a prvi ratni okršaji događali su se i u Bosni. U to se vrijeme govorilo, što nikada nije potvrđeno, da je Barać, zahvaljujući poslovnim partnerima koje je upoznao dok je bio direktor “Veleprodaje” u “Konkurentu”, uspio povući velike količine robe iz Bosne. Istodobno je Barać sa “Simagom” na splitskom TTTS-u otvorio veleprodajnu trgovinu, uglavnom pića i prehrambenih proizvoda. Bio je to odličan poslovni potez pa je “Simag” napravio pravi bum. Od novca koji je zarađivao trgovinom Barać je počeo kupovati dionice od malih dioničara “Konkurenta”, ulazeći u utakmicu s Miroslavom Kutlom koji je također bio bacio oko na tada jaku sinjsku tvrtku. U tom nadmetanju Barać je izašao kao pobjednik jer su Kutli okrenuli leđa pojedinci iz “Konkurenta” kojima je on za kupnju dionica osigurao najpovoljnije kredite preko tadašnje Dubrovačke banke' - pisalo je u Slobodnoj u kojoj su naveli i kako je to sve prethodilo osnivanju Credo banke. Sve je išlo fantastično Baraću i njegovoj obitelji dok HNB nije zabranio rad Credo banke i dok kroz optužnicu nisu isplivale šokantne brojke. Tako je u siječnju 2012. na portalu net.hr objavljen članak pod naslovom: 'Šefovima Credo banke i šeici bi pozavidjeli'. U članku se navodilo kako 'postoje osnovane sumnje da su Boris Barać, jedan od većinskih vlasnika i predsjednik Nadzornog odbora Credo banke i njegov sin Vibor Barać, član Kreditnog odbora te banke, pribavili sebi osobno i grupaciji Barać nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 114.203.000 kuna. Istovremeno, sumnja se da su najveći pojedinačni dioničar i zamjenik predsjednika NO-a Mirko Vuković, te njegov sin Marko, koji se također nalazi u Kreditnom odboru, sebi i grupaciji Vuković pribavili nepripadnu materijalnu korist od najmanje 161.253.000 kuna'. No, 11 godina poslije dokument splitskog suda razotkriva krah Borisa Baraća. Prema podacima koji su procurili iz njegovog osobnog stečaja, on je osobno ostao dužan nevjerojatnih 10 milijuna eura, no s obzirom da je stečajni povjerenik prikazao kako je penzioner, podstanar u derutnoj nesrušenoj zgradi njegove bivše firme, evidentno se banke, RH ali i drugi vjerovnici neće uspjeti naplatiti. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Polovicom lipnja ove godine objavili smo članak pod naslovom: 'OGOLJEN DO DASKE Vlasnik propale Credo banke zadužio se za 54.658.299 kn, živio je u šeikovoj vili i kupio Ivaniševićevu jahtu, njegov stečajni očekuje da mu vjerovnici otpišu dug od 7.244.054 €'. U podnaslovu smo naveli: 'Za bivšeg splitskog bankara Borisa Baraća stečajni povjerenik Bože Guvo predao je sudu završni dokument iz kojeg se vidi da NLB-u duguje 4.302.895,46 €, Splitsko-dalmatinskoj banci 2.198.323,34 € a Karlovačkoj 737.916,14 €, Guvo smatra da se Baraća može osloboditi dugova kao što on traži'. Znakovito je da je stečajni povjerenik Guvo uspješno razriješio još jednog hrvatskog mega-dužnika, Zagrepčanina Miljenka Renića. O tome smo pisali u ožujku ove godine u članku pod naslovom: 'Zagrepčaninu pošlo za rukom osloboditi se 4,9 milijuna eura duga, Privrednoj banci umjesto 37.109.258,95 kn koliko duguje platit će samo 3.605 eura'. Iz podnaslova sve je bilo jasno: 'Premda većina građana misli kako je loše završiti u osobnom bankrotu u slučaju Miljenka Renića, bivšeg zastupnika Hugo Bossa za Hrvatsku, to se pokazao kao pravi bingo, vjerovnicima će platiti samo 0,07 posto dugova'.

Nekad moćni bankar Boris Barać nalazi se pred okončanjem osobnog bankrota, odnosno u fazi završnog ročišta. Vidljivo je to iz zapisnika koji je sastavljen kod Općinskog suda u Splitu 4. listopada 2023. koji potpisuje sutkinja Irena Klisović. Važno je istaknuti kako je zahtjev za osobnim bankrotom podnio osobno Boris Barać. Na završno ročište pristupio je osobno Barać, stečajni povjerenik Bože Guvo, a za vjerovnike: Ante Vučić kao zastupnik odvjetnika Banke splitsko-dalmatinske u stečaju i zastupnica RH Marina Parat. Pročitan je završni diobeni popis od 7. svibnja 2023. koji je stavljen na oglasnu ploču a prema kojem stečajna masa iznosi tek 10.348,53 eura. Citiramo dio spisa: 'Povjerenik izjavljuje da u ovom razdoblju kušnje, nije naišao na nepovjerenje od strane potrošača, nije bilo drugih prihoda osim ovih prijavljenih i onih u stečajnoj masi. U vrijeme roka provjere potrošač je umirovljenik i ta stečajna masa je od mirovine i nakon ostatka od namirenja odvj. Batarela i odvj. Bralića a odnosi se na parnicu koja je pravomoćno okončana.

Dakle stečajnu masu su nešto povećali troškovi te parnice. Potrošač je bio podstanar u derutnoj nesrušenoj zgradi koja pripada stečajnoj masi njegove bivše firme. Vjerovnik RH obzirom na podnesak vjerovnika NLB interfinanz….. odnosno činjenicu da bi potrošač imao potraživanje prema društvu Adut nekretnine u stečaju a koje potraživanje nije isplaćeno potrošaču već Goranu Baraću predlaže da se povjerenik izjasni ima li saznanja. Potraživanje je bilo preko 500.000,00 kn kako se navodi u podnesku. Uz taj dopis priložen je dopis steč. upraviteljice kojima su utvrđene tražbine vjerovnika prvog višeg isplatnog reda te je sadržan i prijedlog prve djelomične diobe vjerovnicima prvog višeg ispl. reda iz kojeg bi proizlazilo da bi tražbina potrošača i to u iznosu od 537.441,89 kn se trebala namiriti u cijelosti' - piše u dokumentu. Pročitan je i podnesak zaprimljen od strane NLB InterFinanz AG in Liquidation iz Züricha. Za neupućene radi se o ciriškoj podružnici Nove ljubljanske banke. Kako ta slovenska banka, zbog nevraćene devizne štednje, nije imala pravo rada u Hrvatskoj pod svojim imenom, oni su dva zadnja desetljeća poslovali preko svojih podružnica iz Frankfurta ili Švicarske i to pod imenom NLB.

Podsjetimo i kako je Barać samo jedan od onih koji su očito dobili ogromne privatne kredite od te banke a nikad vraćeni kredit dobio je i sada pokojni brat hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića za svoju tvrtku. O tome smo pisali u članku pod naslovom: 'Hoće li uhićeni Igor Maksimiljanović propjevati o 3,25 milijuna eura koji povezuju njega, Milanovićevog brata i roditelje (Dokument eksplicitno dokazuje kako su za isti, nikad vraćeni kredit, založeni stan predsjednikovih roditelja Stipe i Đurđe Milanović te Igora Maksimiljanovića koji je pao zbog posla s Bandićem)'. Očito u slučaju NLB-a i njegovih nepouzdanih hrvatskih dužnika vrijedi ona stara - ako od banke uzmeš mali kredit to je tvoja briga ali ako uzmeš milijune to je onda briga samo banke. No, vratimo se završnom ročištu na kojem je saslušan i Boris Barać. On je iznio neke šokantne podatke. Rekao je: 'U trenutku otvaranja stečaja potrošača imao sam od imovine kuću u Zagrebu i parcele dvije male od 600 m2 na kojem je državno odvjetništvo stavilo blokadu, tada još nisam ostvario pravo na mirovinu.

U trenutku otvaranja stečaja ja sam imao potraživanje prema tvrtki Adut i to moje plaće za 5 godina. Tvrtka Adut ima dosta imovine, mislim da je njezin stečaj završen ali nisam siguran, iz stečajne mase tvrtke Adut nisam ništa dobio. Do penzije ja nisam imao prihoda, brat me financirao do penzije, a možda i dalje. Napravio sam s njim Ugovor da ću mu to vratit, ne znam kad je taj ugovor napravljen da li prije ili poslije stečaja. Dostavit ću taj Ugovor. U njemu stoji da će mi dat određeni iznos a da ću mu ja vratit ako budem mogao. Moj brat je otišao na sud u Trogiru i dobio ovrhom pravo da se naplati iz mog potraživanja prema Adut nekretninama. Kad me pitate znam li da je moje potraživanje prema Adut nekretninama moralo otići u steč. masu, odgovaram, što je to ovisilo o meni. Moj brat je na temelju Ugovora putem suda dobio ovu isplatu koju sam spomenuo.' - rekao je Barać. Sutkinja je pitala stečajnog povjerenika je li vidio taj Ugovor a kako je isti izjavio da mu nije bio dostupan donijela je rješenje o prekidu saslušanja Borisa Baraća dok se ne pribavi predmetni Ugovor.

Sljedeće ročište zakazala je za 24. listopada 2023. i tada će se pročitati taj Ugovor između Borisa i Gorana Baraća. Inače, Općinski sud u Splitu zaprimio je podnesak Baraćevog vjerovnika - NLB InterFinanz AG in Liquidation. Njih su zastupali punomoćnici Tomislav Orehovec, Irena Vinter Gregorić, Krešimir Kiš, Martina Šimunović Lepoša i Ksenija Grejić iz Odvjetničkog društva Orehovec & Partneri d.o.o., Zagreb. Citiramo sadržaj podneska: 'Za dan 4. listopada 2023. godine zakazano je završno ročište u postupku stečaja potrošača Borisa Baraća, a u kojemu su utvrđene ukupne tražbine od preko 76 milijuna kuna, odnosno gotovo 10 milijuna eura. Uzimajući u obzir tijek kamata od utvrđenja tražbina do danas, nedvojbeno je da je riječ o značajnom iznosu tražbina i za jedan veliki gospodarski subjekt, a kamoli za potrošača.

S obzirom na navedeno, apelira se na Sud da pri postupanju u ovome postupku, a osobito pri odluci o oslobođenju potrošača od obveza u obzir uzme visinu tražbine kao i sve okolnosti pri ocjeni osnovanosti toga prijedloga dužnika odnosno potrošača. Nadalje, napominje se da povjerenik nije dostavio Završno izvješće iz kojega bi se moglo utvrditi cjelokupno postupanje dužnika u razdoblju provjere ponašanja, kao i tijek novca u za vrijeme trajanja ovoga postupka, a osobito u vremenu provjere ponašanja. Kako završno ročište podrazumijeva dovršetak ovoga postupka, navedeno je svakako potrebno dostaviti prije njegova održavanja, a radi čega je uostalom i sam povjerenik sukladno odredbama čl. 40. st. 4. Zakona o stečaju potrošača dužan kvartalno podnositi izvješća u kojima će navesti „stanje potrošačeve imovine, nove okolnosti koje bi mogle utjecati na mogućnost ispunjenja potrošačevih obaveza, iznos ukupno naplaćenih sredstava pojedinom vjerovniku, podatke o unovčenoj stečajnoj masi i ostale podatke koji su od utjecaja na tijek postupka“.

Kako je navedeno izostalo tijekom postupka, isto bi barem trebalo biti dostavljeno prije završnog ročišta, a osobito s obzirom na prijedlog za oslobođenje potrošača od preostalih obveza, i to uzimajući u obzir razloge uskrate oslobođenja od obveza predviđene odredbama čl. 75. st. 1. t. 4. i 5. Zakona o stečaju potrošača. Napominje se da su ti zakonski razlozi takvi da za njih po svojoj prirodi primarno može znati povjerenik te bi se isti svakako trebao očitovati je li stečajni dužnik ispunjavao sve svoje konkretne obveze u ovome postupku, da li je položio sve podatke te u konačnici je li tijekom trajanja ovoga postupka, kako za vrijeme provjere ponašanja potrošača, tako i prije i nakon toga razdoblja, došao do nekih novih saznanja o imovini ili obvezama potrošača, a za koje je potrošač znao ili morao znati te unatoč tome nije o tome u ovome postupku izvijestio vjerovnike. Prema ocjeni stečajnog vjerovnika, potrošač Boris Barać za vrijeme dok je nad istim u tijeku stečaj potrošača nije postupio u skladu sa navedenim te nije surađivao sa stečajnim vjerovnicima u duhu Zakona o stečaju potrošača i u cilju ispunjenja načela toga Zakona.

Naprotiv, unatoč vođenju ovoga postupka u kojemu sada dužnik predlaže da ga se oslobodi preostalih obveza od preko 75 milijuna kuna tj. 10 milijuna eura, u konačnici će vjerovnici ostati namireni tek simbolički, u promilima svoje tražbine, a istovremenu su najviše profitirali član uže obitelji stečajnog dužnika te odabrani odvjetnik stečajnog dužnika. Navedeno naprosto bez ikakve dvojbe ukazuje na zlouporabu ovoga instituta i postupanje suprotno temeljnim načelima postupka. S obzirom na navedeno, predlaže se Sudu da od povjerenika zatraži dostavu takvoga izvješća, kao i da od dužnika osobno zatraži podatke o svoj imovini koju je stekao i koju je otuđio za vrijeme trajanja ovoga postupka, a što obuhvaća i sve darove, odricanja, ustupe i sl., i to budući evidentno za vrijeme trajanja ovoga postupka doznajemo za imovinu i obveze potrošača koje ni on niti povjerenik nisu prijavili ili uzeli u obzir dok isti nisu aktualizirani u ovome postupku, a što se osobito odnosi na saznanje o potraživanju od društva ADUT NEKRETNINE d.o.o. te saznanje o navodnom dugovanju prema Damiru Batarelu, pri čemu nijedno od navedenog nije tijekom postupka našlo svoje mjesto u izvješćima o stanju imovine iako je to bilo nužno.

Navedeno također, pri čemu se osobito misli na potraživanje od društva ADUT NEKRETNINE d.o.o. govori o tome da ovdje nije riječ o poštenom potrošaču koji savjesno djeluje u ovome postupku, i to stoga što je imao imovinu (novčanu tražbinu prema društvu ADUT NEKRETNINE d.o.o.), a o kojoj nije obavijestio Sud u ovome postupku. Naprotiv, tu je tražbinu upravo tijekom trajanja ovoga postupka u ovršnom postupku zaplijenio Goran Barać, član uže obitelji Borisa Baraća, pri čemu Boris Barać kao ovršenik u tome ovršnom postupku nije koristio nikakve pravne lijekove. Zaista je teško obraniti tezu da dužnik nad kojim se vodi stečaj potrošača prema vjerovnicima koji sudjeluju u tome postupku postupa pošteno te da savjesno sudjeluje u tome postupku, a kada istovremeno neki navodni vjerovnik koji ovdje niti nije prijavio tražbinu plijeni potraživanje bez da ovaj koristi ikakva pravna sredstva. Da ovdje nije riječ o stečaju potrošača, navedeno držanje odnosno propust dužnika kao ovršenika smatrao bi se radnjom dužnika na štetu vjerovnika koja se može pobijati (pogotovo kada je učinjena u korist člana obitelji), a u ovome postupku riječ je o eklatantnom primjeru postupanja na štetu vjerovnika – nepoštenom postupanju koje se sastoji u tome da je potrošač namjerno povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje te namjerno naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

Iz toga razloga predlaže se Sudu da uskrati potrošaču oslobođenje od preostalih obveza. Napominje se da je vjerovnik o svemu navedenom izvijestio Sud podneskom dostavljenim u spis tijekom ovoga postupka, no navedeno nije bilo od utjecaja na takvo namirenje. Prije svega, odredbe Zakona o stečaju potrošača primjenjuju se na poštenog potrošača, pri čemu se promatra razdoblje od otvaranja postupka do isteka roka provjere. Nadalje, osnovno načelo i svrha vođenja ovoga postupka je namirenje tražbina vjerovnika te oslobođenje dužnika od preostalih obveza. Podrazumijeva se pritom da je potraživanje vjerovnika barem djelomično podmireno, a što ovdje nije slučaj budući je u svakome smislu riječ o namirenju u beznačajnom iznosu, a koji proizlazi iz Diobenog popisa kojega je dostavio Povjerenik. Dakle, ne samo da je stečajni dužnik izjavio da nije niti tražio posao u trenutku kada postupak traje 4 godine, nego je sklapanjem ugovora i svojim očitovanjima volje prije i za vrijeme ovoga postupka čak i umanjio vrijednost svoje imovine na štetu stečajnih vjerovnika.

Navodi dužnika kako isti nema nikakvih prihoda, nema nekretnina, nema druge imovine te i dalje nezaposlen živi cijelo ovo vrijeme trajanja postupka krajnje su neuvjerljivi te se predlaže Sudu da pri saslušanju potrošača vezano uz prijedlog za oslobođenje od obveza ispita ima li isti posao ili druge izvore prihoda, je li iste uopće pokušao steći te povećati namirenje ovdje vjerovnika, posjeduje li isti i temeljem čega nekretninu u kojoj stanuje i motorno vozilo koje koristi za svoj prijevoz. Isto tako, predlaže se upitati ga u kakvome je odnosu srodstva ili drugome odnosu sa Goranom Baraćem koji nije vjerovnik u ovome postupku, a koji ga je tijekom ovoga postupka uz njegovo prešutno usuglašenje ovršio za veći iznos od ovoga koji se sada vjerovnicima tražbina od 10 milijuna eura dijeli. Naime, osim što je sklapanjem ugovora o darovanju i drugih ugovora na članove obitelji i potencijalno treće osobe prenio svoju imovinu, isti je nedvojbeno, a kako proizlazi iz dokumentacije objavljenje na e-oglasnoj ploči, svjesno umanji svoju imovinu za vrijeme trajanja ovoga postupka. Naime, stečajni dužnik sudjelovao je kao stečajni vjerovnik I. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku otvorenom nad društvom ADUT NEKRETNINE d.o.o. – u stečaju, Split, a koji se postupak vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. St-82/15.

U tome postupku Boris Barać imao je od društva ADUT NEKRETNINE d.o.o. – u stečaju utvrđenu tražbinu sa osnova neisplaćenih plaća i drugih materijalnih prava u iznosu od 575.313,45 kn. Međutim, kada je došlo do djelomičnog namirenja u tome postupku, proizlašlo je da ta tražbina neće biti isplaćena Borisu Baraću. Naime, Natalija Mladineo, kao stečajna upraviteljica društva ADUT NEKTRETNINE d.o.o. – u stečaju, Split, u svojemu „Prijedlogu za provođenje djelomične diobe“ od dana 24. lipnja 2021. godine, navodi kako slijedi: „Napominje se nadalje da je dana 27.11.2020.god u postupku Ovr-1128/20 Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru donio rješenje o pljenidbi ovršenikove tražbine Stranica 3. (pljenidbi tražbine stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog reda Borisa Barača) radi naplate iznosa od 400.000,00 kn, a u korist ovrhovoditelja Gorana Barača iz Sinja.... Presuda je pravomoćna te će se sukladno tome ovrhovoditelju isplatiti pripadajući iznos, a u ostalom dijelu namirit će se pripadajući doprinosi.

Provođenjem predložene diobe, vjerovnici prvog višeg isplatnog reda navedeni u Tabeli II od red. br. 1. do zaključno red.br. 2. namirili bi svoje tražbine u 100% iznosu odnosno u cijelosti.“. ...S obzirom na navedeno, a unatoč prigovorima vjerovnika (podnesak u prilogu), isplata je u tome postupku umjesto Borisu Baraću izvršena Goranu Baraću, a iako je već tada bio u tijeku stečajni postupak nad potrošačem Borisom Baraćem zajedno sa svim učincima koji iz toga proizlaze. Podsjećamo, stečajni postupak nad tim potrošačem otvoren je Rješenjem naslovnog Suda od dana 14. lipnja 2018. godine, posl. br. Sp-4/17. Navedenim Rješenjem utvrđeno je da se otvara taj postupak, ali i da su svi dužnici potrošača od toga trenutka dužni svoje obveze bez odgode ispunjavati povjereniku za potrošača, a upravo kako bi se osigurao nadzor nad sredstvima te jednakomjerno namirenje tražbina vjerovnika istovjetno onome u stečajnom postupku nad trgovačkim društvima. Isplatom novčane tražbine od preko pola milijuna kuna Goranu Baraću – osobi povezanoj sa Borisom Baraćem – oštećeni su stečajni vjerovnici u ovome postupku. Iako je to zanemareno u stečajnom postupku nad društvom ADUT NEKRENTINE d.o.o., ne smije biti zanemareno u ovome stečajnom postupku, a budući je do navedenog došlo barem propustom, ako ne i radnjom, samoga stečajnog dužnika Borisa Baraća.

Naime, iz uvida u sustav e-predmet vidljivo je da je predmetno Rješenje o ovrsi kojime je Goran BARAĆ vjerovnicima u ovome postupku oduzeo pola milijuna kuna doneseno i postalo pravomoćno i ovršno bez da je ovršenik, Boris Barać, koristio ijedno pravno sredstvo. Ukoliko je navedeno sporno, predlaže se naslovnom Sudu da ovome spisu priklopi ovosudni predmet posl. br. Ovr- 1128/20 radi vršenja uvida u isti. Također, očigledno niti Povjerenik nije o istome imao saznanja, a riječ je o namirenju nekoga drugog navodnog vjerovnika koji u ovome postupku ne sudjeluje te je riječ o naplati potraživanja Borisa Baraća koje je trebalo predstavljati dio stečajne mase u ovome postupku.Kako temeljem odredbe čl. 24. Zakona o stečaju potrošača Sud može po službenoj dužnosti zatražiti uvid u podatke i dokumentaciju, a stečajni vjerovnik nema uvida u navedeno, predlaže se naslovnom Sudu da gornje okolnosti provede sljedeće: - Uvid u ovršni spis Ovr-1128/20, Općinski sud u Splitu; - Uvid u stečajni spis St-82/15;

- Provjeru kaznene evidencije preko Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, USKOK-a i Ministarstva pravosuđa radi utvrđenja vodi li se kazneni postupak protiv dužnika te jesu li u tijeku istražne radnje nad dužnikom; Provjeru matice rođenih za ovdje dužnika, Gorana Barača iz Sinja..., radi utvrđenja podataka o roditeljima u svrhu utvrđenja odnosa srodstva, a što se dokazuje i Ugovorom o darovanju kojega su njih dvojica sklopila a u kojemu navode kako je Goran Barać brat ovdje dužnika. Povrh toga predlaže se Sudu da izvrši uvid u dokumentaciju koju je stečajni vjerovnik dostavio u ovaj sudski spis. Kada razmatramo navedeno, nije riječ samo i isključivo o novčanom iznosu koji je tako uskraćen stečajnim vjerovnicima u ovome postupku, nego je riječ o držanju stečajnog dužnika u odnosu na ovaj Sud, ovaj postupak te vjerovnike u ovome postupku i namirenje njihovih tražbina. Slijedom svega navedenog, stečajni vjerovnik oštro se protivi tome da se dužnika Borisa Baraća oslobodi od preostalih obveza te predlaže Sudu da temeljem odredbi čl. 75. st. 4. i 5. Zakona o stečaju potrošača donese rješenje kojime uskraćuje oslobođenje potrošača od preostalih obveza' - piše u podnesku odvjetnika švicarske podružnice NLB Interfinanz Ag in Liquidation