U kolovozu 2018. objavljeno je kako su iza propalog projekta Centra Brač u Splitu ostali ogromni dugovi te da i Jelena Rozga traži skoro 500.000 kn. Ti su podaci isplivali u sklopu predstečajnog postupak nad nesuđenim investitorom - tvrtkom Centar Brač čiji je direktor doživio sudsku presudu. Bivši šef "Centra Brač" Siniša Škaro, prestao je biti diretkor te tvrtke jer je osuđen na zatvorsku kaznu zbog gospodarskog kriminala. Ostao je dužan Erste banci, pa je ta financijska institucija tražila naplatu, među ostalim, za nepodmireno "peglanje" kartice. Tako iz potraživanja te banke prijavljenog Trgovačkom sudu u Zagrebu, gdje "Centar Brač" ima prijavljeno sjedište, vidjelo gdje je sve Škaro putovao, jeo, pio, natočio gorivo i prespavao na račun banke.
Tijekom predstečajnog postupka nad Centrom Brač više od 120 vjerovnika, iskazali su svoja potraživanja koja su dosegla vrijednost od preko 500 milijuna kuna. U jednom trenutku su priznata potraživanja premašivala iznos od 367 milijuna kuna, dok su osporene tražbine iznosile 161 milijun kuna. Mediji su se pitali kako je moguće da jedna firma, za koju do jučer nitko nije bio čuo, a osnovana je radi izgradnje nesuđenog poslovno garažnog centra u Splitu "Small Mall", nakupi više od pola milijarde kuna dugova a da se radovi nisu pošteno i zahuktali? Direktor Škaro se kao pijani milijunaš zaduživao gdje je stigao, a malo ili ništa nije plaćao. Mediji su takvu poziciju tumačili time da je taj projekt zapravo bio paravan Ivici Todoriću kao vjerojatno ključnom ulagaču.
Zato je "Agrokor" u predstečajnom postupku tražio 307 milijuna kuna, ali je Martin Lukin, predstečajni povjerenik, priznao tom koncernu tražbinu u iznosu od 264 milijuna kuna, odnosno osporio 15 posto ukupnih potraživanja. "Agrokor" je zbog toga bio uložio žalbu Visokom trgovačkom sudu. Jelena Rozga potraživala je od investitora neostvarenog projekta 412.560 kuna, jer je još 1998. uplatila za poslovni prostor u nesuđenom "Centru Bonačić Mediteran". Lokal je trebao zauzimati 22 četvorna metra, a vrijednost mu je tada bila procijenjena na 99.000 njemačkih maraka. No, prema tadašnjem pisanju Slobodne Dalmacije, iz tvrtke "Centra Brač" koja je preuzela taj projekt, nisu priznali Rozgino potraživanje.
Iz dokumenta koji se nalazi u sudskom spisu uz Centar Brač vidljivo je kako pjevačica poslovni prostor br. 13 površine 22 m2 kupila od Centra Bonačić - Mediteran u ožujku 1998. u poslovno- garažnom kompleksu na splitskom Manušu. Prema potpisanom aneksu ugovora pjevačica se obvezala platiti 107.100 tadašnjih njemačkih maraka uz popust od 3.700 Dem. Aneks ugovora potpisan je . svibnja 2000. između direktora te tvrtke Marijana Budimira i pjevačice Jelene Rozge. No, kako je cijeli projekt propao, pjevačica još od 2012. pjevačica sudski potražuje 412.590 kuna od čega su 243.944 kuna kamate. Za navedeni iznos ne posjeduje ovršnu ispravu tako da je neizvjesna naplata iste.
U svibnju 2015. pjevačici je dobijen upis založnog prava u zemljišnim knjigama a koji je pokušala upisati temeljem podignute tužbe. U siječnju 2019. taj je odbijeni prijedlog izbrisan. Pjevačica je u doba kupnje nekretnine i potpisa ugovora 2000. još živjela na adresi svojih roditelja u Paraćevoj ulici da bi daljnja njezina adresa u sudskim papirim bila ona sadašnja, odnosno splitska Odeska ulica. Zanimljivo je kako je pjevačica vezana uz svoje roditelje, naime, ona je i preseljenjem s te skromne adrese u Paraćevoj odselila u stan koji je susjedni ulaz zgrade u Odeskoj gdje žive njezini roditelji Marije i Ante Rozga.
Taj slučaj bio je ponovno aktualiziran početkom ove godine kada je Trgovački sud u Zagrebu oglasio prijavu tražbina preko sudske ploče. Iz oglasa se može vidjeti kako sljednik Agrokora Fortenova potražuje više od 83 milijuna kuna a među vjerovnicima je i RTL Hrvatska s više od 125 tisuća kuna. Zanimljivo je kako skoro polovicu tog iznosa u slučaju RTL Hrvatske čine kamate te se vidi kakav je odnos glavnice i kamate u Hrvatskoj nakon 5 godina od pravomoćne presude u korist RTL-a. U vrijeme kada je pjevačica potpisala 2000. aneks ugovora za svoj nesuđeni poslovni prostor imaja je samo 23. godine.
Sada je već napunila 43 a kraj njezinoj agoniji s uplaćenim novcima za lokal na drugom katu nerealiziranog Small Malla na Manušu se ne nazire. Slobodna Dalmacija prošle je godine objavila kako se: 'Područje Manuša, gdje je trebao nastati velebni trgovački centar “Small Mall” s višeetažnim garažama, polako, ali sigurno pretvara se u divlju zelenu zonu. Dapače, dok se riješe svi zapetljani sporovi oko tog atraktivnog građevinskog zemljišta, možda se ono pretvori u šumicu. Hoće li se nešto promijeniti nakon što se izvješće o stanju na Manušu nađe na klupama gradskih vijećnika, bit će poznato nakon utorka, kad bi se o “Small Mallu” trebalo raspravljati u Banovini, i to u sklopu zadnje točke predloženog dnevnog reda'.
No, dok se te zavrzlame ne riješe ostaje i ovaj slučaj kao dokaz građevinskog i pravosudnog kaosa u kojem netko može 20 godina neuspjelo čekati na rješenje svojih potraživanja. Rozga je dala novce a dobila šipak - kako se to u narodu kaže. Uplatila je lokal u danas nepostojećoj valuti - njemačkim markama. Neki dijelovi svijeta u 20 godina dožive gospodarski oporavak i čudo izgradnje a kod nas je izgledno da netko poput pjevačice Rozge na pragu mladosti uplati lokal, a da možda dočeka i treću životnu dob a da se slučaj ne pomjeri s mjesta.