Da je Dalibor Matanić 2020. znao kako će završiti njegova Facebook objava i da će 5 godina trajati spor koji će protiv njega pokrenuti sada 25-godišnja Osječanka Doris Stanković zacijelo ne bi olako ispalio baražnu vatru po njoj. Podsjetimo zbog kojih riječi osječka influencerica tuži nekad omiljenog redatelja: "Ova influencerska spodoba (kažu da joj je ime Doris Stanković) što je pokušala ucjenjivati restoran Cotton Club u Poreču koji ju je na sreću odbio - meni je osobno prelila čašu. U ime naših roditelja i njihovih roditelja - radničke klase koja je sve svoje morala zaraditi RADOM - pozivam vas da mi se pridružite u lobiranju kod svih tzv. klijenata", napao ju je tad Matanić na društvenim mrežama, a influencere nazvao "neradničkom bagrom".

Dodao je i: 'Zašto najbolji glumci nisu influenceri? Zašto najbolji glazbenici nisu influenceri? Zato što je influencerstvo koje hoće stvari džaba - rezervirano za šljam. Ako mislite da vam je dizajnirana fotografija na Instagram storyju bitnija od fakulteta - brišite odmah svoje bijedne profile. Naš cilj je da nitko od ovih spodoba ne dobije išta besplatno. Neka nitko tko se nije školovao (samostalno ili na račun svojih roditelja) ne pomišlja da je u redu da dobije išta besplatno. Svi vi koji mislite da vam je broj pratitelja prednost nad radnim narodom - vidjet ćete uskoro u kakvoj laži živite. U ime naše djece koju pokušavamo naučiti etici i radu obećavam vam da ćete izgubiti klijente neradnička bagro".

Potom je uslijedila isprika: 'Draga Doris, ispričavam se ako te je nešto s moje strane povrijedilo oko ove gungule oko restorana u Poreču. Ispalo je da je moj bijes prema 'lako ćemo' sistemu stavio nas dvoje bez imalo smisla u koridu. Ispričavam se za svoje grube riječi, ali uvijek se borim za neki bolji svijet u kojem ima mjesta za sve. Ti u svojima 20-tima ne zaslužuješ moju oštricu koju sam uputio sistemu koji je omogućio da budeš krivo navođena. Po meni najveći problem sistema je da usprkos svim generacijama, obrazovanjima i kulturama daje mogućnost da netko pomisli da će 'preskočiti' sve to brojem followera", napisao je tada.

No, nepromišljena objava dovela je do toga da mu je netom objavljena službenim putem preko sudske ploče žalba koju je izjavila Doris Stanković na oslobađajuću presudu redatelju. Uz žalbu je sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Marko Benčić Mataniću poslao i dopis sljedećeg sadržaja: 'ŽALBA NA ODGOVOR U privitku ovog dopisa, a temeljem odredbe članka 473. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08,... dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljamo vam primjerak pravodobno podnesene žalbe privatne tužiteljice na koju možete po primitku podnijeti odgovor u roku od 8 (osam) dana.' - piše u dokumentu s datumom 5. rujna 2025. Iz žalbe je vidljivo kako privatnu tužiteljicu zastupa odvjetnik Davorin Karačić. Influencerica Doris Matanića goni zbog djela iz čl. 149. st. 2 i dr. KZ/11, odnosno klevete.

Citiramo Žalbu: 'I Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj gornji od 03. listopada 2024. okrivljeni Dalibor Matanić je oslobođen optužbe za počin kaznenih djela pravno opisanih kao djela iz čl. 149. st. 2. te čl. 147. st. 2. KZ-a odnosno da je za privatnu tužiteljicu izrekao:1) da je dana 30. kolovoza 2020. putem internetske društvene mreže FACEBOOK, na svom profilu u cilju da u odnosu na privatnu tužiteljicu pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju te na taj način naškodi njezinom ugledu i časti, za privatnu tužiteljicu, Doris Stanković znajući da je neistina naveo:

-ova influencerska spodoba (kažu da joj je ime Doris Stanković) što je pokušala ucjenjivati restoran Cotton Club u Poreču... pri čemu je djelo počinjeno putem računalne mreže zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba 2) kao i da je iste zgode u istom tekstu u namjeri da iznese činjeničnu tvrdnju koja može naškoditi ugledu i časti privatne tužiteljice, s ciljem da uvrijedi drugoga, za privatnu tužiteljicu izjavio da je: -  Influencerska spodoba -...zato što je influensertstvo koje hoće stvari džaba-rezervirano za šljam - privatne tužiteljice -  Naš cilj je da nitko od ovih spodoba ne dobije ništa besplatno -  

U ime naše djece koju pokušavamo naučiti etici i radu obećavam vam da ćete izgubiti klijente neradnička bagro, te dana 31.kolovoza 2020. putem internetske društvene mreže FACEBOOK, komentirajući vlastiti status napisan na internetu u odnosu na privatnu tužiteljicu napisao: -„ja sam drugačije odgojen-po meni netko da ubere $100000 mora imati jebeno obrazovanje-to što je tako lakše korporacijama-ne čini tu neuku klinku nimalo fora“ pri čemu je djelo počinjeno putem računalne mreže zbog čega su uvrede postala pristupačna većem broju osoba pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv časti i ugleda pod točkom

1.- klevetu – opisano u članku 149. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11, te pod točkom 2. – uvredu – opisano po čl. 147. st. 1. i 2. i članka 52 KZ/11, a kažnjivo po čl. 147. st. 2. i članka 52 KZ/11. II Protiv pobijane presude u cijelosti, privatna tužiteljica podnosi žalbu zbog: - bitne povrede odredaba kaznenog postupka, - pogrešne primjene materijalnog prava - te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. III Obrazloženje pobijane presude je nejasno i nerazumljivo te ne sadrži bitne razloge iz kojih bi bilo vidljivo opravdanje donošenja presude kojom se okrivljenik oslobađa optužbe pa se presuda time ne može ispitati a sud je istodobno pogrešno primijenio materijalno pravo dok istodobno, nije na valjan način utvrdio činjenično stanje IV U odnosu na djelo koje je opisano pod točkom

1) sud je zaključio da se ne radi o kleveti nego da bi se radilo o uvredi pri čemu neistinitu činjeničnu tvrdnju navedenu u činjeničnom opisu djela pod 1)- cit; „što je pokušala ucjenjivati restoran Cotton club u Poreču“, tumači kao cit; „osnaženje dojma o uvredljivosti ostalih riječi, tj. da se pojača stupanj uvrede takve osobe“. Obrazloženje u tome dijelu je nejasno i nerazumljivo. Naime, izraz „ucjenjivati“ u hrvatskom jeziku predstavlja radnju kojom neka osoba, nekome drugome prijeti nekim zlom da bi od te osobe ishodio kakvu korist, odnosno da bi prijetnja kakvim zlom bila suspendirana ukoliko ta osoba učini nešto što inače ne bi učinio da nema takve prijetnje.

Predmetni izraz „ucjenjivati“ u izloženom smislu je duboko ukorijenjen u hrvatskom knjiženom jeziku te spominjanje „ucjenjivanja“ nekoga odnosno spočitavanje nekome da je nekoga trećega „ucjenjivao“ može biti samo činjenična tvrdnja, kojom se nekome stavlja na teret opisano ponašanje. Za dodati je i da kolokvijalni pojam „ucijeniti“ nekoga, ima i svoju kazneno pravnu verziju, u kaznenom djelu opisanom u čl. 243. st. 1. KZ-a, koje se naziva iznuda a koje po svom pravnom opisu predstavlja radnju koja u svome smislu korespondira sa izrazom „ucjenjivati“. Radi se dakle o društveno ozbiljnoj optužbi za nečasno ponašanje, pa takva tvrdnja ne može biti drugo nego činjenična tvrdnja a ne uvreda.

Obrazloženje pobijane presude u tom smislu, navedeno u točki 5. obrazloženja presude, odnosno stav suda da se radi o „osnaživanju dojma“ o uvredljivosti ostalih riječi je nejasan i nerazumljiv te nema uporište u stvarnom svijetu. Sud doista utvrđuje činjenično stanje te donosi odluku na temelju vlastite ocjene dokaza međutim, takva ocjena se mora temeljiti na životnosti određene situacije te poštujući, u slučajevima kaznenih djela koje se ostvaruju riječima, kao takve utvrđene i definirane izraze hrvatskog književnog jezika. Valja naglasiti da se u ovom predmetu vodio i postupak prije ovoga postupka, broj K- 1774/2020, u kojem postupku je sud okrivljenika oslobodio optužbe međutim rješenjem broj Kž-1118/2022 predmetna presuda je ukinuta a Županijski sud u Zagrebu, koji je odlučivao o žalbi je dao jasne upute što je sud dužan utvrditi te valjano obrazložiti. 

Pa je tako Županijski sud u Zagrebu, u svojoj odluci broj Kž-1118/2022 odlučujući o žalbi u postupku broj K-1774/2020 dakle u istom predmetu, protiv presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe za počin kaznenog djela, u svojem rješenju naveo slijedeće, cit: „Ispravno stoga u svojoj žalbi ističe privatna tužiteljica da riječ „ucjenjivati“ ima točno određeno značenje u hrvatskom jeziku, odnosno predstavlja točno određeno ponašanje pojedinca pa bi se u tom smislu i radilo o određenoj činjeničnoj tvrdnji čija se istinitost može podvrći dokazivanju.“ U svojoj uputi u predmetnom rješenju Županijski sud nalaže prvostupanjskom sudu da obrati pozornost predstavljaju li izneseni izričaji vrijednosne sudove ili činjenične tvrdnje, da li su iste pogodne škoditi časti i ugledu.

Županjski sud u Zagrebu nadalje navodi da ukoliko sud smatra da navodi iz određenog razloga ne sadrže subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela klevete, treba iznijeti razloge zbog kojih okolnosti smatra da je iznesena činjenična tvrdnja istinita, odnosno razloge zbog kojih smatra da nisu ostvareni bilo subjektivni bilo objektivni elementi inkriminiranog kaznenog djela. U obrazloženju pobijane presude, kako je već navedeno, sud smatra da navod; „pokušala ucjenjivati restoran“ ne predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju nego vrijednosni sud odnosno uvredu, obrazlažući to na način da se u cjelokupnom kontekstu te tri riječi („pokušala ucjenjivati restoran“) ne mogu smatrati izdvojenom činjeničnom tvrdnjom.

Po stavu optužbe, takvo obrazloženje je nejasno i nerazumljivo, proizvoljno od strane suda te suprotno zakonitostima hrvatskog jezika i u krajnjoj liniji suprotno stavu Županijskog suda u Zagrebu koji je jasno naveo kako predmetne riječi predstavljaju činjeničnu tvrdnju. Sud dakle nije na valjan, razuman i životan način obrazložio zašto smatra da navod „pokušala ucjenjivati restoran“ ne predstavlja činjeničnu tvrdnju nego uvredu, nego je tek paušalno zauzeo stav da bi se radilo o uvredi, po vlastitom nahođenju. Obrana smatra da obrazloženje presude ne smije biti bilo kakvo obrazloženje odnosno nego da isto mora biti u suglasju s činjenicama, životnosti i logičnosti u stvarnom svijetu.

Stoga optužba smatra da je sud time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a budući nedostaje razlozi o bitnim činjenicama odnosno ono što se navodi pod obrazloženjem je nejasno i nerazumljivo, te je istodobno pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući se u konkretnom slučaju radi o eksplicitnoj činjeničnoj tvrdnji kojom okrivljenik tvrdi da je privatna tužiteljica pokušala ucjenjivati restoran, pa spočitavanje takvog negativnog ponašanja privatnoj tužiteljici narušava čast i ugled. V Sud općenito za navode iz privatne tužbe, kako navod okrivljenika koji predstavlja klevetu, opisan u točki 1) privatne tužbe, tako i za navode opisane u točki 2) privatne tužbe odnosno izrijeka pobijane presude navodi da se radi o uvredi.

Navod okrivljenika iz točke 2) izrijeka pobijane presude predstavlja uvredu međutim, nisu valjani razlozi zašto je sud zauzeo stav da u konkretnom slučaju nema kaznenog djela. Sud je naime, zauzeo stav da u konkretnom slučaju egzistiraju razlozi za isključenje protupravnosti kaznenog djela uvrede iz čl. 148a KZ-a. U svojoj odluci odnosno rješenju kojim je ukinuta presuda u postupku broj K-1774/2020, Županijski sud u Zagrebu potvrđuje stav privatne tužiteljice da se moraju ispuniti kumulativno dva uvjeta da bi se temeljem čl. 148a KZ-a isključila protupravnost kod ispunjenja obilježja kaznenog djela uvrede.

Prvi uvjet je da su obilježja kaznenog djela uvrede počinjena odnosno da je radnja djela počinjena u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga, kako to propisuje odredba čl. 148a KZ-a. Drugi uvjet je da je navedeno učinjeno u javnom interesu.

U obrazloženju svoje odluke sud se poziva na odredbu čl. 148a KZ-a smatrajući da je djelo počinjeno u „umjetničkom djelovanju“, s obzirom da se cit; „radi o filmskom redatelju kojem je među ostalima i takvo ponašanje kao u konkretnom slučaju dio njegova zanimanja tj. posla a što je i sam, kako je prethodno navedeno, rekao da se radilo o projektu istraživanja Europske unije“, među ostalima i kroz obavljanje umjetničkog rada, ako što je okrivljeni kao osoba koja je završila visoku školu, tj. akademiju za filmskog redatelja. VI Predmetni navodi su nejasni i nerazumljivi.

Sud dakle navodi da bi se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz čl. 148a KZ-a, odnosno da bi radnja bila ostvarena u umjetničkom djelovanju, samim time što je okrivljenik redatelj. U istoj rečenici pak sud navodi i da se „radilo o projektu“ Europske unije kroz obavljanje umjetničkog rada. Međutim, u tom smislu nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrđivao da je uopće i postojao bilo kakav umjetnički projekt od strane Europske unije koji bi isključivao protupravnost kaznenog djela uvrede niti postoji bilo kakva ni sudski niti javni podatak o tome da bi svoj verbalni napad odnosno javno iznošenje kleveta i uvreda prema privatnoj tužiteljici bio sastavni dio nekakvog umjetničkog projekta Europske unije.

Sud je prihvatio takve navode iz obrane okrivljenika, koji nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom koji bi dokazivao postojanje ikakvog umjetničkog projekta Europske unije u kojemu bi sudjelovao okrivljenik a u sadržaj kojega bi ulazilo vrijeđanje i klevetanje privatne tužiteljice putem društvene mreže FACEBOOK od strane okrivljenika Obrana okrivljenika nije dokaz, nego procesno pravo i sredstvo kojim okrivljenik može iznijeti svoju verziju događaja. Za razliku od iskaza svjedoka ili vještaka, okrivljenik nije dužan govoriti istinu pa neće imati nikakve posljedice ukoliko u svojoj obrani iznosu neistinu, pa dokazna snaga obrane okrivljenika, a da bi se smatrala vjerodostojnom, mora biti potkrijepljena dodatnim dokazom, bilo materijalnim bilo personalnim.

Kada bi sud, kao u ovom slučaju, povjeravao vjerodostojnost obrani okrivljenika da ista ne bi bila potkrijepljena ni jednim drugim dokazom, prestala bi potreba za izvođenjem dokaza u kaznenom postupku. Odredba čl. 450. st. 1. ZKP-a propisuje da sud svoju presudu temelji isključivo na činjenicama i dokazima iznesenima na glavnoj raspravi a u korist postojanja „umjetničkog djelovanja“ okrivljenika u opisanom smislu, nije izveden ni jedan jedini dokaz, pa je sud time počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a budući je u tom dijelu obrazloženje nejasno i nerazumljivo te faktički presuda u tom dijelu i ne sadrži valjane razloge te se uslijed nedostatka dokaza o bitnim činjenicama koje je sud utvrdio (postojanje „umjetničkog djelovanja“) pobijana presuda ne može ispitati a sud je time i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

VII U odnosu na pak na drugi uvjet koji se mora ispuniti kumulativno s prvim uvjetom iz čl. 148a KZ-a o drugom uvjetu a to je javni interes, sud ne navodi gotovo ništa. Sud tek paušalno navodi kako u točki 4. obrazloženja pobijane presude kako za „influencerstvo“ postoji javni interes za komentiranje takve djelatnosti ne navodeći nigdje niti dajući ni jedan razlog zašto bi klevetanje i vrijeđanje privatne tužiteljice predstavljalo javni interes. Ako i postoji javni interes za komentiranjem influencera, klevetanje i vrijeđanje ne predstavlja komentiranje. Nadalje u točki 5. obrazloženja pobijane presude sud tek paušalno navodi da postoji „javni interes za, cit; ne samo komentiranje takvog ponašanja nego i za bavljenje takvim ponašanjem“

Sud je time tek paušalno zauzeo stav da u konkretnom slučaju postoji javni interes bez daljnjeg obrazloženja suprotno uputi Županijskog suda u Zagrebu iz točke 7. obrazloženja rješenja broj Kž-1118/2022 pa je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a Nadalje, sud u točki 6. obrazloženja pobijane presude navodi kako je cit; „sud u ponašanju okrivljenog utvrdio dva uvjeta za isključenje protupravnosti koja su kumulativno ispunjena, a kako je to prethodno navedeno s jedne strane umjetničko djelovanje okrivljenika, a s druge strane drugi uvjet da je to počinjeno u javnom interesu, a kako je to već prethodno i u prvoj presudi podrobno obrazloženo“.

Sud se dakle u odnosu na bitne elemente djela poziva na obrazloženje iz prethodne presude u postupku K-1774/2020, a u odnosu na koju je Županijski sud u Zagrebu u svome rješenju broj Kž-1118/2022 utvrdio da joj nedostaje obrazloženje o bitnim činjenicama, pa je sud takvim navodom počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a budući je predmetni navod nejasan i nerazumljiv te upućuje na obrazloženje iz prethodnepresude broj K-1774/2020 za koju je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1118/2022 utvrđeno kako ne sadrži valjane razloge.

Sud je time, osim više pojedinačnih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a pogrešno utvrdio činjenično stanje te na tako pogrešno utvrđeno činjenično stnnje pogrešno primijenio materijalno pravo. VIII Stoga privatna tužiteljica predlaže sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet sudu na novi postupak pred drugim sucem, gdje će sud, uvažavajući sve istaknute žalbene razloge, provesti novi postupak te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, odnosno preinačiti pobijanu presudu. U Zagrebu 02.09.2025.' - piše u žalbi Doris Stanković.