Mnogi su zadnjih godina pratili objave nekadašnje pjevačice grupe Flare i druge pratilje Miss Hrvatske '98.  poglavito one koje je dijelila o svojem zdravstvenom stanju ili pak obiteljskim prilikama. Tako je u kolektivnu memoriju ucrtano kako se preselila u Ljubljanu kad se udala za Primoža Dolničara s kojim je dobila sina jedinca Gašpera ali i detalji burne bitke za skrbništvo nad sinom nakon rastave. Mnogi su sa zanimanjem pratili i njenu bitku s bolešću koja ju je neko vrijeme bila prikovala i za krevet, multipla sklerozom. Anđa je mnogobrojne fanove stekla i kao pjevačica grupe Flare u kojoj je svirao i njen brat Jeronim Szabolcs Marić poznatiji kao Jerko Marić.

U javnosti je samo manje eksponiran njezin mlađi brat Zvonimir Zoltan Marić koji živi u Budimpešti. Anđina je pokojna majka Maria bila Mađarica pa ne čudi da je sinovima dala i mađarska imena. Prava je nepoznanica zašto je Anđa ostala bez drugog imena i imala samo ono, hrvatsko, dobiveno po svojoj baki, Hercegovki Anđi (Penava) Marić. Bilo kako bilo, u osmrtnici za prof.dr.sc Zvonimira Marića, rođenog 1944. u Posušju u Hercegovini a umrlog 23. studenog 2024., vidljivo je kako je iza njega osim troje djece ostao samo jedan unuk - Gašper te ostala tugujuća rodbina. Upravo jedini unuk pokojnog umirovljenog profesora Građevinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te negdašnjeg diplomata, Gašper Dolničar postao je hit tema kad je njegova majka objavila kako ima problema s ovisnošću te da je uhićen zbog napada na strane radnike u Zagrebu.

Brojni su mediji zabilježili kako je izašla u javnost s bolnim detaljima: ‘Djeca su kriptonit. Potpuno te razoružaju i obesnaže – kao Supermana onaj kristal s planeta koji je pokorio njegovu civilizaciju. Tako moj sin djeluje na mene. Moj sin je alkoholičar. Bolesnik. Ovisnik. Ne o drogama, nego o alkoholu – društveno prihvaćenom, dostupnom i doslovno na svakoj blagajni za euro i pol. Prije tri mjeseca dala sam ga uhapsiti.Međutim, svaki put su mi ga vraćali kući jer ga se ne može prisiliti na liječenje ako on to ne želi. Naravno, govorio je da to nije problem.

Sve dok nije eskaliralo. Srećom, svi su živi i zdravi. Moj sin je tada imao više od osam deci votke u sebi. U parku su dostavljači hrane jurili električnim biciklima pored djece i malih psića, kao i ljudi na romobilima koji na nogostupima pored parkova jure bez ikakvog osjećaja za sigurnost. Taj dan nesreću je imao jedan dostavljač hrane. To nije bila jurisdikcija ni autoritet mog sina da bilo što rješava. Nikako. Moj sin je tada imao više od osam deci votke u sebi. Priznao mi je da je alkoholičar od 12. godine. Tada nije živio kod mene. Do 18. se vratio – odrastao i vrlo lukav. A znate kako ovisnici funkcioniraju: sve je nebitno, bitan je samo sljedeći šut. Kao i svako dijete, protivio se svemu što ja propagiram. Sve je glupo. Sve je nebitno. Svi ćemo umrijeti.

Ako sam ja ovakva, moje dijete želi biti sve suprotno. Odlučila sam da više neću plakati i polako nestajati. Ne mogu ni jesti ni živjeti tako. Vraćam se. Nastavljam raditi svoj kanal. Bit ću motivator i radnica svjetla. Jer to je moj poziv. Želim vam predivne blagdane. Volite se. A tko je bez grijeha – neka prvi baci kamen.' - objavila je hrabro Anđa Marić. U vrijeme Adventa i prije Božića mediji su prepuni objava o vrijednostima obitelji, zajedništva, oprosta, humanosti, pomaganja drugima..... U takvo vrijeme kad se umjetno stvara ozračje čarolije i idila, bombardirani smo reklamama na kojima velike obitelji slave uz blagdanski uređenim odajama uz obilje, odjekuju zvonki osmijesi i život, poglavito obiteljska druženja, prikazuje se u savršenim formama, tim je tužnija Anđina iskrenost i podjela obiteljske agonije s javnošću.

No, život je nepredvidiv i da je netko mogao pitati Anđu na počecima njezine uspješne karijere i kao natjecateljice na izboru ljepote te kao glazbenice da li se vidi s ovakvim krizama i kušnjama, zacijelo da si sama ne bi mogla zamisliti takav teški teret. Da postoji kladionica na kojoj se sudionici klade na rasplet sudbina poznatih osoba teško da bi itko stavio kartu na takav rasplet Anđinog života. No, pjevačica je imala prigodu iskusiti i ljepšu stranu životne medalje. Ona je naime, kao kći ugledog inelektualca i sveučilišnog profesora, koji je bio i diplomat imala prigodu iskusiti u djetinjstvu i mladosti i ljepše strane života. Naime, njenog pokojnog oca Zvonimira Marića prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman imenovao je 6. srpnja 1998. za 'generalnog konzula Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj, sa sjedištem u Pečuhu i konzularnim područjem koje obuhvaća županije Bacs-Kiskun, Baranya i Somogy'.

Otac Anđe Marić bio je oženjen Mađaricom pa je logično da je dobio diplmatsku dužnost u toj nama susjednoj zemlji. Anđina majka Maria Marić preminula je 25. kolovoza 2015. u 65. godini života te pokopana na Mirogoju. Tamo od 2. prosinca počiva i Anđin otac. Da je netko pokojnog uglednika, Anđinog oca ili majku, pitao kakvu sudbinu zamišljaju za svog jedinog unuka Gašpera, zacijelo nitko od njih ne bi mogao zamisliti da će u vrijeme Adventa 2025. biti uhićen zbog napada na strane radnike te da će mu predstojati duga, teška rehabilitacija koja uključuje i borbu s ovisnošću. Prošlog prosinca Anđa je s braćom stajala uz mirogojski odar svog pokojnog uglednog oca, a sada prolazi još težu agoniju. Njezin otac, dakle djed Gašpera Dolničara koji je trenutačno u istražnom zatvoru, bio je član i Hrvatskog diplomatskog kluba i upravo na njihovim web stranicama pronašli smo dirljiv oproštaj od pokojnika, oca Anđa Marić.

Citiramo što su objavili: 'U svom životnom putu od Hercegovine, koju kao da je utjelovljavao, preko Zagreba, u kojem je bio mladi proljećar preteča povijesnih proljećara, do Mađarske s kojom je isprepleo osobni, obiteljski, profesionalni i diplomatski profil, Zvonimir Marić je bio poput velike uskrsne svijeće koja je gorjela, dogorjela i nastavlja svoje svjetlo u visinama vječnosti, u visinama koje je htio dosegnuti i na ovom svijetu, između ostalog i u gotovo svagdanjem uspinjanju na Sljeme, na kojem smo ponekad dijelili sudioništvo na cilju, u svetištu Majke Božje Sljemenske kraljice Hrvata, često i s našim preminulim predsjednikom Smiljanom Šimcem.U ime Hrvatskog diplomatskog kluba, kojega je prof. dr. sc. Zvonimir Marić, generalni konzul RH u Pečuhu u Mađarskoj, od 1998. do 2002., bio redoviti član,

član Upravnog vijeća i Nadzornog odbora, član uredništva i urednik dragocjenog i velebnog niza od šest knjiga Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske te Glasnika Hrvatskog diplomatskog kluba, izražavam iskrenu sućut obitelji našeg vrlog pokojnika. Premda bolestan i u godinama, Marić je bio gotovo do kraja života vrlo zauzeti član našeg Kluba, koji je imao osobitu sklonost prema nakladničkoj djelatnosti Kluba te za širenje vijesti o njemu, uređujući praktički sam, i to godinama, od siječnja 2011. do listopada 2023., elektroničko izdanje Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba. Bilo mu je vrlo stalo da se ta njegova ostvarenja ne izgube u nekim novim bespućima, a mi smo sretni da je, unatoč početnom lutanju, Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba uspio u svoja prva dva broja nakon Marićeve ere ipak ugledati svjetlo dana za njegova života.

U petoj knjizi spomenutog memoarskog niza koji je objavio sjećanja veleposlanika i generalnih konzula iz prvog desetljeća diplomacije RH, dakle iz devedesetih godina, sjećanja onih koje bismo mogli nazvati Tuđmanovim ambasadorima, Marić je objavio opširna sjećanja, na stotinjak stranica, na svoje četverogodišnje razdoblje generalnog konzula u Pečuhu. Marićev tekst, napisan 2015., obiluje podatcima o njegovim mnogobrojnim aktivnostima u tom diplomatskom mandatu na raznim poljima, sve su opisane jezgrovito i vrlo egzaktno, potpuno je jasno da ih je pisao inženjer kojemu je točnost imanentna, a opet, iz naizgled šturih podataka, izbijaju iskre, ideje i njihove realizacije, kakve priliče projektantu mostova....... Naš mostograditelj - diplomat dobro je osjetio početak jednog liderstva!

Mostograditelj Marić je nastavio profesuru u Zagrebu, uz mnogobrojna gostovanja i priznanja u Mađarskoj, a diplomat Marić je nastavio svoje generalno konzulstvo u Hrvatskom diplomatskom klubu, uz poštovanje, prijateljstvo i zahvalnost svih nas. Neka Ti je laka zemlja Tvoja hrvatska!' - napisao je Emilio Marin, predsjednik Hrvatskog diplomatskog kluba. Na portalu poskok.info prošle je godine objavljena posveta Anđinom ocu u članku pod naslovom: 'ODLAZAK HRVATSKOG SPIDERMENA: Inženjer Proljeća koji je rušio režime a podizao mostove između obala, država i ljudi'. U tom je članku opisana uloga koju je Anđin otac imao kao hrvatski proljećar te slijed nevolja u koje je upao zbog tog angažmana kao i činjenica da su tada on i njegovi angažirane kolege, studenti iz Hercegovine, spašeni daljnje nemilosti angažmanom nekadašnjeg komunističkog moćnika, Hercegovca Džemala Bijedića, koji je tada osobno odletio u Zagreb u misiju spašavanja.

U članku se isticalo kako je pokojni Marić bio cijenjeni inženjer, profesor, diplomata ali i otac. Dakle, život Anđinog oca, Gašperovog djeda obilježio je događaj koji se zbio 8. svibnja 1965. kada su bacani prosvjedni šapirografirani letci s nebodera po Trgu bana Jelačića pa je otuda i dobio nadimak Spiderman. Iza tog uglednika osim Anđe ostao je i sin glazbenik punog imena Jeronim Szabolcs (47) znan kao Jerko Marić, nekada osnivač i frontmen grupe Flare a sada Adastra. Najmlađi sin Zvonimir Zoltan živi u Budimpšeti a mediji su objavili kako je tamo uredio stan koji iznajmljuje. Što se pak tiče same Anđe Marić na kraju istaknimo kako je ona s pokojnim ocem sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je naslijedila njegov stan u zagrebačkom naselju Prečko.

U tom je stanu Anđa Marić osnovala obrt sa svojim imenom koji uredno posluje i nije u blokadi. S druge strane u istom, nekadašnjem djedovom stanu i Anđin uhićeni sin osnovao je obrt za poštanske i kuriske usluge koji je u blokadi. Ovdje vrijedi istaći i kako su neki mediji objavili snimke brutalnog napada na stranog radnika a zbog čega je i uhićen Gašper Dolničar. Tako je Jutarnji 7. prosinca objavio članak: 'PRETUČENI I POKRADENI VIDEO Širi se mučna snimka napada na stranog radnika u Zagrebu, uhićen osumnjičenik: ‘Ovo mora prestati‘ Panika među dostavljačima razbukta se nakon svakog napada'. U njemu je napisano:

'WhatsApp grupama među stranim radnicima širi se mučna snimka novog napada na stranog radnika u Zagrebu, koji se dogodio jučer. Nepoznati napadač napao je dvojicu stranih radnika dok su dostavljali hranu na zagrebačkoj Trešnjevci. Oko 16 i 30 na prilazu Grge Antunca prvo je napao 31-godišnjeg dostavljača, ukrao mu mobitel i električni bicikl, nastavio do ulice Roberta Frangeša Mihanovića gdje je napao drugog 31-godišnjaka, kojemu je također ukrao električni bicikl. Brutalna snimka na kojoj jednog od dostavljača udara šakama i koljenom u glavu stigla je i do Policijske uprave zagrebačke, iz koje su objavili da se događaj zbio, no da je kriminalističko istraživanje još u tijeku, a visina materijalne štete nepoznata. Kasnije tijekom dana policija je objavila kako je osoba koja se dovodi u vezu s navedenim kaznenim djelom uhićena i privedena u službene prostorije policije na kriminalističko istraživanje koje je u tijeku..'.

Potom su mediji objavili kako je napadač na strane radnuke sin poznate pjevačice. daljni pilog znate, sama je Anđa Marić hrabro odlučila istupiti, kako je sama rekla iz rupe, i preuzeti javnu objavu identiteta napadača, odnosno svoga sina. Na kraju ovog članka preostaje nam se zapitati je li problem puno dublji. Naime, uzme li se u obzir samo činjenica kako je Anđin pokojni otac rođen u obitelji građevinskog poslovođe i poduzetnika Jerka Marića i Anđe Marić (rođ. Penava) u kojoj se rodilo ukupno jedanaestero djece, od kojih je preživjelo njih osmero (sedmero braće i jedna sestra) jer je jedan sin rođen kao mrtvorođenče, a dvije su djevojčice stare šest godina i šest mjeseci preminule od posljedica savezničkog bombardiranja. Anđin otac imao je dakle troje djece a iza njega ostao je tek jedan, nedovjbeno problematični unuk. Godinama slušamo kako ćemo kao nacija odumrijeti jer bilježimo stopu negativnog nataliteta.

Postali smo promortalitetna a ne natalitetna zemlja, zato danas i imamo potrebu uvoziti radnu snagu. Samim tim događaju se i problemi da imamo nasilje prema stranim radnicima kao najslabijoj društvenoj skupini. Tragično je da smo u tri generacije, kako vidimo u ovoj priči, kao društvo srozani, da je od jednog uglednog i respektabilnog inženjera i diplomata, više puta odlikovanog,  na ovaj svijet stigao tako problematični unuk koji, u vrijeme Adventa 2025., puni crne kronike medija svojim neprihvatljivim i nezakonitim ponašanjima. Problem nije izoliran, puno je raznih delinkventnih osoba iz uglednih obitelji pa bi se kao društvo trebai zapitati kamo to idemo i kamo srljamo i tko će prvi upaliti svjetlo. Je li Anđa Marić sa svojim tužnim objavama možda odškrinula vrata da istina izađe na vidjelo i da se stvar počne odmotavati u boljem i zdravijem svjetlu?