U NASTAVKU CITIRAMO POGLAVLJE O DRAGANU PRIMORCU KOJE ILUSTRIRA NJEGOV ŽIVOT U AMERICI I NEPOZNATE POJEDINOSTI IZ NJEGOVOG TADAŠNJEG ŽIVOTNOG I MATERIJALNOG STATUSA, SVE KAKO JE OBJAVLJENO PRIJE 15 GODINA U KNJIZI 'KONDO KONDO'. Poglavlje o Primorcu citiramo jer su dotad posve nepoznate informacije o njemu aktualne i dan danas jer ilustriraju kako je u SAD-u njegov put bio trnovit i materijalno oskudan dok je problistao u vrijeme bivšeg premijera Ive Sanadera. U nastavku će se se saznati i u kakvom su socijalnom miljeu proticali Primorčevi dani te kako za njega Amerika nije bila zemlja blagostanja i obećanja. Slijedi tekst iz knjige 'Kondo, Kondo', iz srpnja 2011. godine:
'Kad se na hrvatskom političkom obzorju ukazao dr. Dragan Primorac te postao ministar obrazovanja u Sanaderovoj Vladi mnogi su se pitali koji je to faktor X presudio uzletu ambicioznog stručnjaka za forenzičku medicinu. Tijekom njegova mandata više se puta nagađalo o njegovom odlasku iz hrvatske Vlade. ‘Došao sam na poziv Ive Sanadera i s njim odlazim’, izjavio je 29. lipnja 2009. godine nakon što je podnio pismenu ostavku na mjesto ministra znanosti, obrazovanja i športa. No, nije otišao netragom iz politike. Na jesen iste godine postao je predsjednički kandidat, ali kako je poznato, nije stigao do drugog kruga u kojem je Milana Bandića pobijedio Ivo Josipović.
Primorčeva predsjednička kampanja bila je intenzivna, a uživao je potporu i dijela moćnih lobija kao i nekih hrvatskih medija. Poglavito onih koje je zadužio dok je bio ministar. No, kao što se njegov ministarski slogan “Hrvatska zemlja znanja» pretvorio u floskulu, tako ni slogan njegove predsjedničke kampanje «Promijenimo Hrvatsku zajedno» te uperen prst na plakatima, nije polučio uspjeh. Primorca poraz nije nagnao na odlazak iz javnog života. Redovito se ukaže u hrvatskim medijima kada ode na neki put u Ameriku ili na krstarenje te otamo prenese poruke uspješnijih biznismena koje usput upozna. O tome izvještava i na svojoj web stranici: “Primorac na susretu novih svjetskih lidera”.
Na istom se mjestu može pročitati i niz glorificirajućih tekstova o njemu poput: “Moj učenik Dragan Primorac čudo je od znanstvenika”. U virtualnom svijetu bivši hrvatski ministar i bivši predsjednički kandidat redovito dopunjuje i fotogaleriju poput neke mega zvijezde. Tako ga se može vidjeti na fotografijama u društvu najpoznatijih hrvatskih sportaša (slike koje je kolekcionirao kao ministar), bivšeg američkog predsjednika Busha, Ćire Blaževića, svjetskog tajkuna Richarda Bransona, hrvatskih biskupa, s Radetom Šerbedžijom ali i na nogometnom ili Tae Kwon Do terenu. Na svim tim slikama Primorac je najuzdignutog čela kao da držanjem želi poručiti da je najveća osoba s kojom su se ostali na slici mogli naći u društvu.
No, da se u slučaju Primorac ne radi o nekom razbarušenom “Cvajnštajnu” iz forenzičkog laboratorija nego o duboko promišljenom poslovnom čovjeku, fokusiranom i na materijalni uspjeh, uvjerila sam se prateći njegov život i u Hrvatskoj i SAD-u. Prikupljajući građu za knjigu “Kondo, kondo” o američkom životu Dragana Primorca “liječnika pedijatra, forenzičara, genetičara”, kako sam ističe, doznala sam nešto više nego je on o tome napisao u službenoj biografiji. Živio je u desetak gradova u nekoliko saveznih država. Imao je prijavljene adrese u Orangeu, New Britainu i Farmingtonu u Conecticutu, Betlehemu u Pensilvaniji, kalifornijskoj Alamedi, Ardsley i Dobbs Ferry u državi New York te je živio i u Clevelandu u Ohiju.
U Conecticatu je živio kod hrvatskih iseljenika, obitelji Kapular. Dok je radio za Roche Molecular Systems i živio u Alamedi njegova je adresa bila apartmansko naselje u Sharepointu. U tom kompleksu nije imao vlastiti stan nego je plaćao najam. Tamošnji apartmani imaju u sastavu i teniske terene i bazen tako da je Primorac mogao živjeti životom više srednje američke klase. Njegova i sada aktivna američka adresa je u gradiću Betlehemu u Pensilvaniji. Adresa 3555 Santee Mill zapravo je sjedište Katoličke medicinske fondacije (Catholic Medical Foundation) koju je osnovao američki liječnik Christopher Chapman. Na istom je mjestu i sjedište organizacije koja pokriva vjerske posjete Amerikana Međugorju.
Također, Chapmanova fondacija izdala je i Knjigu “Međugorje Odiseja – Iznad mojih najluđih snova” iz pera Franka J. Stoppa. Isti autor spominje u svojim tekstovima bračni par Chrisa i Judy Chapman, redovite posjetitelje međugorskog svetišta.
Chapmanova fondacija na svojoj web stranici ističe i humanitarne akcije koje su organizirali u Bosni, Hrvatskoj ali i Sudanu. U službenoj biografiji i sam Primorac u rubrici humanitarne aktivnosti navodi kako je u periodu od 1997. do 2003. bio projekt direktor “Catholic Medical Foundation” u Splitu. No, ni Primorac nije zaboravio gostoprimstvo bračnog para Chapman. Tako je izlobirao da vijest o humanitarnom radu njegovog američkog domaćina dođe i do Ureda predsjednika RH. O tome svjedoči podatak objavljen 2008. godine da je tadašnji ministar Primorac uručio u prostorijama hrvatskog veleposlanstva odličje Orden Danice Hrvatske kojim je predsjednik Mesić odlikovao direktora Catholic Medical Foundation dr. Christophera Chapmana za veliku humanitarnu pomoć tijekom rata.
No, da se Primorac u Americi nije bavio samo znanstvenim napredovanjem nego i investicijama svjedoči i sljedeći podatak. U registru izgubljene imovine države Pensilvanije pronašla sam podatak da se Dragana Primorca traži zbog nepodignutih dividendi koje mu je doznačio Galaxy Money Market Fund. Preko istog registra traži ga i jedna kompanija zbog povrata stanovitog gotovinskog iznosa. Primorčeva adresa i u ovom slučaju je betlehemsko sjedište spomenute katoličke fondacije. Američki stil života i poslovanja ostavio je efektnog traga na Primorcu. Osim što je to vidljivo iz prezentacije na njegovoj web stranici koju vodi u maniri neke holivudske zvijezde, očito je boravak u SAD-u potaknuo i njegov materijalni put ka uspjehu. Tako je splitsku adresu u Trondheimskoj ulici zamijenio zagrebačkim elitnim Pantovčakom.
I dok je sveučilišni profesor Primorac u Americi bio podstanar kod američkog liječnika – humanitarca, u hrvatskoj je metropoli ministar Primorac kupio peterosobni komforni stan površine 156 kvadrata 2005. godine u suvlasništvu sa suprugom Jadrankom. Bez obzira što više nema privilegije kao ministar, ostao mu je njegov privatni biznis i važni kontakti koje je stekao dok je bio na visokoj funkciji. Tako taj rođeni Banjalučanin dalmatinskih korijena privatno posluje preko tvrtke Consortium (u kojem 2009. prepušta najprije direktorsku funkciju supruzi Jadranki) a bio je na upravljačkim pozicijama i u izraelsko-hrvatskoj tvrtci Daniel Sanae te obnašao dužnost ravnatelja zagrebačke Poliklinike Sveti Duh. U svakom slučaju zasad više nego uspješna bilanca za 46-godišnjeg doktora koji je shvatio na vrijeme da se veća lova vrti u politici i biznisu nego u forenzici i genetici'.