Iako u našoj zemlji prevladava stav kako svi sve znaju o svakome jer nas je malo, puno puta se pokazalo kako je to jedna od najvećih zabluda ikad u koju vjeruju hrvatski ljudi. Naime, kad su posrijedi lova i bogatstvo u našoj zemlji postoji i sad kao i ranije puno ljudi koji su se enormno obogatili a prošli su ispod radara javnosti i medija. Jedan od najjačih primjera ikad takvih osoba je Ivan Mijatović koji već desetljećima svoju zagrebačku adresu mijenja elitnim adresama u SAD-u. No, prije nego što je postao američki milijunaš Ivan Mijatović je sa samo 23 godine postao načelnik u vrijeme ministra financija Bože Prke, kasnije dugogodišnjeg direktora Privredne banke Zagreb. Potom je, kao državni dužnosnik, iako tada nije bilo Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, pa tako nije ni imao obvezu predaje imovinske kartice, što znači da zapravo nismo znali ni što je imao prije stupanja niti nakon odlaska s dužnosti, imenovan u niz NO-a velikih državnih kompanija te za direktora Plive.

Starija generacija pamti Željka Čovića kao direktora Plive a većina niti ne zna da je tada iznimno mladi Mijatović bio jedan od članova Uprave. No, zato smo posegnuli u službenu bazu RH - Narodne novine i tamo smo pronašli kako je Ivan Mijatović, koji je rođen 1973. godine, 2004. imenovan za člana Uprave Plive, zbog čega je morao odstupiti s pozicije člana NO-a Plive, jer su te dvije pozicije nespojive. To imenovanje možete vidjeti OVDJE. No, prethodno je Mijatović 1998. godine imenovan za člana NO-a Autoceste Rijeka - Zagreb, jer tada još nije bila završena cijela ta dionica, kao što možete vidjeti OVDJE. Direktor tvrtke bio je Ivan Prgomet, a tada 25-godišnji Mijatović imenovan je u NO skupa s tadašnjim ministrom pomorstva, prometa i veza Željkom Lužavcem, Aleksandrom Čaklovićem, tada ravnateljem Hrvatske uprave za ceste, uglednim inženjerom, sada pokojnim Zdravkom Jurčecom, Vladom Domesom iz Hrvatskih cesta te Ljerkom Golubić Munjaković koja je tada bila i na funkciji zamjenice predstavnika Vlade RH u Mješovitom povjerenstvu Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije za izradu popisa imovine oduzete Katoličkoj crkvi za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

U HT-Hrvatskom telekomu Ivan Mijatović je bio predsjednik NO-a sve dok nije pala HDZ-ova vlast 2000. pa je došao na čelo Ivica Račan sa svojim koalicijskim partnerima pa je umjesto Mijatovića imenovan Slavko Linić, kasnije Milanovićev ministar financija kao što možete vidjeti OVDJE. Dakle u dobi od 27 godina Mijatović je smijenjen s te očito unosne pozicije čelnika NO-a u tada državnom HT-u.  Tad je razriješen s dužnosti člana NO-a Privredne banke Zagreb kao što možete vidjeti OVDJE. Na tu je dužnost stupio 1999., dakle u dobi od 26 godina. U dobi od 30 godina , 2007. g., Mijatović je bio zamjenik predsjednika NO-a Pliva - ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ , a  Željko Čović bio je predsjednik ka što možete vidjeti OVDJE.  U NO Končar - Elektroindustrije imenovan je 1998., kad su u toj tvrtci razriješeni bivši HDZ-ov ministar policije Ivan Penić, bivša šefica Fonda za privatizaciju Marija Turudić, sada odvjetnica, ujedno i sestra aktualnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, bivši HDZ-ov ministar financija Borislav Škegro i drugi kao što možete vidjeti OVDJE.

Potom je njegovo ime iskrsnulo u kontekstu kupnje i prodaje dionica Plive. O tome je pisala Irena Divković Milanović 2011. u knjizi 'KONDO KONDO', u poglavlju u kojem je rekapitulirala cijeli njegov put od dobi od 23 godine kad je postao faca u Hrvatskoj pa do kupnje silnih nekretnina u Americi. Citiramo dio iz knjige koji se tiče tih Mijatovićevih investicija: 'Već polovicom 2007. imatelj je i velikog broja Plivinih dionica. Početkom lipnja Pliva je objavila da je član njene uprave Ivan Mijatović iskoristio opciju kupnje 14.335 redovnih dionica društva po unaprijed zajamčenoj cijeni, te da je sve te dionice prodao po prosječnoj cijeni od 820 kuna po dionici, odnosno da više nema dionica u svom vlasništvu. Mijatović je tom transakcijom "zaradio" 6,4 milijuna kuna. Naime, kupnja 14.335 redovnih dionica Plive po zajamčenim cijenama člana uprave je 'koštala' nešto više od 5,35 milijuna kuna, dok je prodajom po 820 kuna po dionici dobio više od 11,75 milijuna kuna. Istodobno je promaknut  i u Plivinoj američkoj podružnici, tvrtci Pliva Inc. te je 2005. postao i član uprave s njom povezane teksaške tvrtke Odyssey Pharmaceutical....'.

Mijatovićevo ime iskrsnulo je i u dokumentu kad se rasplitala sudbina Ine 2006. godine. Naime, on je bio treći na listi ponuditelja za dionice Ine s iznosom od 7,5 milijuna kn. Taj je dokument dostupan na stranicama Vlade RH, kao što se vidi na ovom LINKU, uz dokumente koji su potpisali tadašnji ministar Damir Polančec i tadašnji premijer Ivo Sanader. Mijatović od odlaska iz Hrvatske živi u svojim skupocjenim nekretninama te radi u SAD-u. U Hrvatskoj nema više tvrtku s kojom je povezan. Netom je Financijska agencija objavila službeni oglas kojim ga je pozvala na očitovanje u svezi pokretanja osobnog bankrota. Uz njegovo ime piše kako mu je adresa - nepoznata. Citiramo što piše: 'POZIV POTROŠAČU NA DOSTAVU ADRESE ZA PRIMANJE PISMENA

Sukladno Članku 79.c stavku 6. Zakona o stečaju potrošača (NN 100/15, 67/18, 36/22, 69/26), obzirom daiz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da potrošač nema boravište niti prebivalište uRepublici Hrvatskoj, Financijska agencija poziva potrošača:

IVAN MIJATOVIĆ, OIB: ....

da u svrhu uručenja Poziva kojim ga se poziva na očitovanje vezano za provođenje jednostavnogpostupka stečaja potrošača prijavi adresu za primanje pismena ili adresu boravišta ili adresu prebivalištapred Ministarstvom unutarnjih poslova. Objava ovog Poziva na e-oglasnoj ploči sudova trajat će 60 dana. '. Da se radi upravo o gore opisanom Ivanu Mijatoviću ustanovili smo provjerom OIB-a koji je vidljiv uz njegovo ime na Sudregu u kontkstu Plive i drugih tvrtki. Preostaje nam vijdeti kako će izgledati taj postupak osobnog bankrota na koji će se Mijatović zacijelo oglušiti. To za sud znači, ako se pokrene stečaj, da je izjavio auglasnost da se nad njim provede taj postupak ali i da je izjavio kako nema imovinu. Tako će zacijelo jedan od bogatijih Hrvata izgledno u tom postupku biti oslobođen svih obveza a da mu sud službeno neće niti detektirati neku zanačjaniju imovinu u Hrvatskoj.

Da bismo u cijelosti, forenzički, ilustrirali ovaj slučaj citirat ćemo poglavlje iz knjige 'Kondo kondo' autorice Irene Divković Mlanović, sada glavne urednice Imperijala, koji je posvećen tom 'VELIKANU' hrvatske pretvorbe i privatizacije, a čije je bogatstvo isplvalo tek u SAD-u. No, prije toga napravit ćemo samo kratki kronološki prikaz kako je tekao Mijatovićev uspon u Hrvatskoj uz istodobnu kupnja nekretnina u SAD-u. Ovako je to svojedobno bilo najavljeno u raznim medijima kao prikaz knjige te kao dio feljtona 'Trag novca' Irene Diković Milanović: 'IVAN MIJATOVIĆ: Kao bliski suradnik Borislava Škegre vodio je privatizacije najvećih tvrtki * Iz Plive u Ameriku otišao 2008. a luksuzni apartman u New Yorku kupio potkraj 2007. za 565.129 dolara u gotovini * Dok je vodio pretvorbu HT-a na Floridi živio u superluksuznom resortu Spyglass

* Ostao anoniman, postao bogat prije tridesete i sad mu u hotelu St. Regis stoji na usluzi batler 24 sata dnevno * Škegrin čovjek Ivan Mijatović zahvaljujući Plivi kupio dvorac u Americi, luksuzni apartman u New Yorku i ljetnikovac na Hilton Headu .* Rezidencijalni kompleks od 500 kvadrata s 9 soba i 4,5 kupaone te bazenom dimenzija 18x30 metara okružen perivojem u gradu Charlotte kupljen je 2005. godine dok je Mijatović radio u Plivi * Iskeširao je 565.129 dolara za apartman u hotelu St. Regis na Petoj Aveniji 2007. godine a ljetnikovac u Južnoj Karolini platio je 922.000 dolara u svibnju 2009. godine'.

CITIRAMO SADA POGLAVLJE O NJEMU U DIJELU KNJIGE KOJA SE ZOVE KONDO TAJKUNI:

'Ivan Mijatović živi je dokaz da je u malenoj Hrvatskoj moguće biti bogat i anoniman. I to ne obogatiti se nasljedstvom, bogatom ženidbom ili zgoditkom na lotu, već biti posve nepoznat javnosti a istodobno biti u vrhovima vlasti i najvećih kompanija više od 15 godina. U dobi od samo 23 godine Mijatović je postao ključni suradnik tadašnjeg ministra financija Bože Prke. Bio je njegov pomoćnik te od siječnja 1996. načelnik za upravljanje javnim dugom i gotovinom, odgovoran za strategiju državnog financijskog upravljanja i upravljanja dugom, te zadužen za međunarodne financijske odnose s glavnim međunarodnim investitorima i financijskim institucijama u ime Republike Hrvatske.

Reprezentativan zbroj funkcija za mladića koji je tek prešao prag dvadesetih godina. Potom je Prka otišao za čelnika Privredne banke a na njegovo mjesto došao je Borislav Škegro. Zanimljivo, i Škegro je u mladom Mijatoviću vidio ogroman potencijal.Dapače, nezamjenjivi dvadesetogodišnji pomoćnik biva promaknut u nadzorne odbore i uprave najvećih tada državnih kompanija. Čim je Škegro 1998. prestao biti predjsednik NO-a Končara imenovan je Mijatović za člana NO-a. Od siječnja 1999. postaje član NO-a HT-a, a dva mjeseca poslije opet blisko surađuje s Prkom, postaje član NO-a Privredne banke. Istodobno, uslijedilo je imenovanje i za zamjenika predsjenika NO-a Autoceste Rijeka-Zagreb. Tek mu je 26 godina ali to nije zapreka da mladalački “ekspertizam” ne stave na uslugu i moćnoj Plivi.

Imenovan je članom NO-a tadašnjeg hrvatskog farmaceutskog diva iste godine. Potom dolazi do smjene vlasti, na mjesto HDZ-a dolazi koalicijska vlada Ivice Račana. To se neće bitno odraziti na Mijatovićevu karijeru. U NO-u Privredne banke bit će smijenjen u 2000. ali tada će umjesto njega biti imenovan predstavnik novog većinskog vlasnika, talijanske banke Intesa. U Hrvatskom telekomu je u vrijeme prve faze privatizacije vodio i povjerenstvo za privatizaciju te tvrtke. Tad se našao u ozbiljnom sukobu interesa koji nikad nitko nije sankcionirao. Otišao je nakratko  u Deutsche telekom, i to upravo nakon prodaje HT-a toj njemačkoj tvrtki . Umjesto polaganja računa  u NO-u HT-a bit će “zaboravljen” sve do polovice ožujka 2001. kad će ga na toj funkciji zamijeniti Slavko Linić.

U Plivi istodobno njegova karijera ide uzlaznom putanjom. U svibnju 2003. u dobi od samo 30 godina postaje  član Uprave, a zbog nespojivosti funkcija izlazi iz NO-a. Munjeviti uspon se nastavlja, samo tri godine poslije u rujnu 2006. Mijatović postaje i predsjednik NO-a Plive kao i  zamjenik NO-a Pliva istraživanje i razvoj.  U ožujku iduće godine kada Željko Čović biva imenovan  za predsjednika NO-a Plive  Mijatović postaje njegov zamjenik u NO-u. Već polovicom 2007. imatelj je i velikog broja Plivinih dionica. Početkom lipnja Pliva je objavila da je član njene uprave Ivan Mijatović iskoristio opciju kupnje 14.335 redovnih dionica društva po unaprijed zajamčenoj cijeni, te da je sve te dionice prodao po prosječnoj cijeni od 820 kuna po dionici, odnosno da više nema dionica u svom vlasništvu.

Mijatović je tom transakcijom "zaradio" 6,4 milijuna kuna. Naime, kupnja 14.335 redovnih dionica Plive po zajamčenim cijenama člana uprave je 'koštala' nešto više od 5,35 milijuna kuna, dok je prodajom po 820 kuna po dionici dobio više od 11,75 milijuna kuna. Istodobno je promaknut  i u Plivinoj američkoj podružnici, tvrtci Pliva Inc. te je 2005. postao i član uprave s njom povezane teksaške tvrtke Odyssey Pharmaceutical. Plivina američka adresa: 72 Eagle Rock Avenue, East Hanover, New Jersey postaje i jedna od njegovih službenih adresa koja će ući i u sudski spis američke države New  Jersey u sporu pokrenutom 2005. godine “Jordan i ostali protiv Odysseys Pharmacuticals” kojom je obuhvaćen i Mijatović.

U lipnja 2008. Mijatović prestaje biti član uprave  Pliva farmaceutike, a 16. prosinca 2008. prestaje biti zamjenik i član NO-a Plive Proteklih godina svjedočili smo rijetkim medijskim natpisima u kojima se navodilo da je “Barr ukrao Plivu” a iz pera prisilno umirovljene bivše rukovoditeljice proizvodnje Doroteje Kirhmajer Vučinić nastao je document kronologija uništenja nazvan “In memoriam Plivi”.  Ona je opisala kronologiju propasti nekadašnjeg diva taksativno pobrojavši propuste i mladih i nekompetentnih čelnika koji su se privatno obogatili na teret Plive.  Saborski zastupnik SDP-a Željko Jovanović 2009. izjavit će kako je Pliva "veronskim poučkom" postala ogledan primjer kako "nesposoban menadžment na čelu sa Željkom Čovićem, a uz pomoć premijera, može upropastiti uspješnu kompaniju".

U Veroni je premijer, rekao je Jovanović, zajedno s Čovićem i uz asistenciju Miomira Žužula, odlučio Barru prodati Plivu. Više se malo tko u Hrvatskoj sjeća da je Ivan Mijatović bio zadužen za nekoliko najvećih privatizacijskih projekata u Hrvatskoj, među kojima i za drugu javnu ponudu Plivinih dionica. I dok bivši premijer u Salzburgu čeka odluku o izručenju Hrvatskoj, Ivan Mijatović okrenuo je potpuno novu životnu stranicu. Na Plivinim web stranicama i danas se može se pročitati  PR vijest kako je Mijatović iste godine nakon uspješnog obavljanju čitavog niza funkcija u Plivi unaprijeđen na mjesto starijeg potpredsjednika za korporacijski razvoj Barr grupe u sjedištu tvrtke u New Jerseyu.

Zanimljivo je reći kako je Mijatović zapravo otišao u nekadašnje sjedište tvrtke Pliva Inc. koje je postojalo davno prije nego što je američki Barr preuzeo Plivu pa tako sa svim patentima i genericima naslijedio i rijedak menadžerski potencijal. Poslije, kad je Tewa kupila Plivu, zanimljivo, i oni su na kratko posegnuli u SAD-u za Mijatovićevim uslugama. Plivinu upravu napustio je točno 1. travnja 2008. Objavljeno je i to kako će posao za Plivu obavljati izvan sjedišta kompanije u New Jerseyu. Stigavši u Ameriku 2008.  daleko od toga da je bio beskućnik. On i njegova supruga Amerikanka Debra (39) od Mijatovićevih hrvatskih poslova već su toliko zaradili da su mogli pokupovati nekretnine na mjestima gdje žive bogataši s američke Forbesove liste, najbolje plaćeni plastični kirurzi, menadžeri i odvjetnici američke elite. 

Jedno od takvih lokacija zasigurno je luksuzni hotel St. Regis Residence na glasovitoj Petoj aveniji u New Yorku. Taj tradicionalni simbol njujuroškog luksuza i smještaja  u ponudi  ima apartmane za iznjmljivanje i prodaju. Kad je riječ o potonjem, radi se o tzv. Timeshare ugovorima gdje kupac dobiva parcijalno vlasništvo te korištenja određenog broja tjedana godišnje prema vlastitom izboru. Kupcu apartmana, preciznije kondominiuma, u  St. Regis hotelu, kategoriziranom s 5 zvjezdica, tako uz određeni apartman na usluzi stoje i svi ostali hotelski kapaciteti poput dvorane za relaksaciju, recepcije, room servisa. U slučaju Mijatovića radi se o kupnji 4 tjedna godišnje koji su plaćeni gotovinom u iznosu 565.129 dolara te upisani u zemljišne knjige grada New Yorka 7. ožujka 2008. godine. I to sve bez dolara kredita i jednakim suvlasničkim udjelima supružnika Mijatović.

Prilikom upisa apartmana priložen je i dokument ovjeren 17. listopada 2007.  kojim javni bilježnik jedne druge američke države potvrđuje vjerodostojnost isprave i potpise supružnika Mijatović. Na jednom od poslovnih profila Mijatovića piše kako je završio University of Florida i Harvard Business School. Čini se nemogućim kako je uspio studirati u Americi istodobno kad je obavljao tako iznimne dužnosti u Ministarstvu financija te silnim strateški važnim tvrtkama. Spomenuti floridski univerzitete nalazi se u gradu Gainesvilleu. U istom mjestu 2000. Mijatović se oženio sadašnjom suprugom Debrom što je objavljeno u lokalnom glasilu. Njegov meteorski uspon u Hrvatskoj pratila je vijest da je instaliran na važne funkcije devedesetih zahvaljujući rodbinskim vezama s Anđelkom Mijatovićem, tadašnjim Tuđmanovim intimusom.

Sam Anđelko je svojedobno potvrdio rodbinske veze, ali je rekao kako je Ivan odrastao u Njemačkoj. Doista, i u vjestici o floridskom vjenčanju piše da je mladoženja iz Zagreba a otac mladoženje Branko iz Njemačke.  Kako bih odstranila svaku sumnju da se u slučaju Mijatovića možda radi o bogatoj ženidbi prostudirala sam i američki imovinski karton njegove supruge Debre. Tako sam doznala da je mlada prije udaje za najmisteriozniju i zacijelo jednu od bogatijih osoba hrvatske privatizacije Ivana Mijatovića imala samo apartman vrijedan 70 tisuća dolara kupljen na kredit 1998. godine u skromnom Cypress apartmanskom naselju u nizu u floridskom gradu Gainsevilleu.

Također sam doznala da je prva zajednička adresa na kojoj se mladi par prijavio bio znatno luksuzniji apartmanski resort poznat kao Spyglass resort s bazenima, teniskim terenima i ostlim luksuznim sadržajima u istom mjestu. Iskusnom hollywoodskom scenaristu zasigurno bi priča o uspjehu Ivana Mijatovića I kako je s 30 godina postao američki milijunaš poslujući u Hrvatskoj bila savršen predložak za film. Temelj scenarija bi mogao biti i klišej na kojem je Agatha Cristie temeljila svoje prič. Dok su oči sumnje i sve indicije bačene na druge osobu, pravi akter u tišini obavi posao i neopazice napusti poprište “finacijskog ubojstva”. Tako je Ivan Mijatović, godinama izvan fokusa šire javnosti i medija, sudjelovao u najvećim hrvatskim privatizacijama najprije u Minstarstvu financija pa HT-u i Plivi.

Dok su se na sve strane lomila koplja, govorilo se o pljačkama pod krinkom privatizacije, milijunima trasferiranim na inozemne račune, Mijatović je posve neokrznut u apsolutnoj tišini napustio pozornicu i u novoj domovini Americi pokupovao vrijedne nekretnine. Dok su stotine radnika Plive ili HT-a novi život potražili na burzi, gospođa Mijatović mogla bi prodati prava na priču “kako je moj suprug postao američki milijunaš u Hrvatskoj”. I to u ratnim i posttranzicijskim siromašnim godinama. Privatizacija Plive ili HT-a iz pozicije života u američkom dvorcu s bazenom i perivojem ili vile na obali oceana sigurno izgleda drugačije nego iz kuta prisilno umirovljene bivše plivašice ili otpuštenog inženjera HT-a. Debra i Ivan Mijatović upravo zbog toga zaslužuju izlazak iz anonimnosti svojih američkih rezidencija.'

Irena Divković Milanović, poglavlje iz knjige “Kondo, kondo” COPYRIGHT: Informacije su dijelovi iz prve regionalne interaktivne knjige "Kondo, kondo" zagrebačke novinarke Irene Divković Milanović. Ukoliko ćete iste publicirati (u cjelosti ili dijelovima), obvezno je navođenje izvora, autora i knjige. Svaka povreda smatrat će s kršenjem autorskih prava te će isto biti sankcionirano putem opunomoćenog odvjetničkog ureda).

Inače, sudeći po LinkedInu Ivan Mijatović nastavio je s uspješnom karijerom u SAD-u. Sad radi za globalnu privatnu investicijsku tvrtka Bridgewest Group, koja ulaže u razvoj inovativnih tvrtki u znanostima o životu, softveru i dubokoj tehnologiji, Oni su imenovali Ivana Mijatovića 'operativnim partnerom i generalnim direktorom za Europu' Citiramo što su napisali o njemu: 'Nova pozicija iskorištava Mijatovićev ogroman međunarodni uspjeh u javnim financijama, privatnom kapitalu i rizičnom kapitalu, uz dodatnu stručnost u IT i zdravstvenom sektoru, te se nadovezuje na njegove trenutne uloge u upravi portfeljnih tvrtki Bridgewest Grupe. Tijekom posljednje tri godine, Mijatović je vodio širenje tržišta i operativnu izvrsnost za nekoliko tvrtki. Godine 2022. Bridgewest Grupa imenovala je Mijatovića predsjednikom Uprave Pontis Technology gdje je pomogao u ostvarivanju rekordnog rasta i poboljšanih mogućnosti kroz akvizicije i širenje tržišta.

Mijatović je također član upravnog odbora LumaCine, vodeće farmaceutske tvrtke, prepoznate po svojim sterilnim injekcijskim otopinama. Mijatovićevu karijeru obilježila su brojna postignuća izvan Bridgewest Grupe. Kao generalni partner u VCI Partnersu, Mijatović je predvodio investicijske prilike u Tenex Health, Dxterity Diagnostics i STARK RFID, da spomenemo samo neke. Prije toga bio je financijski direktor i predsjednik Uprave Tenexa te stariji potpredsjednik Barr Pharmaceuticalsa, gdje je optimizirao globalne operacije i poticao strategije rasta i financijsku optimizaciju. Kao financijski direktor Pliva Pharmaceuticalsa, jedne od najvećih specijaliziranih generičkih farmaceutskih tvrtki na svijetu, Mijatović je vodio financije, odnose s investitorima i IT aktivnosti. U telekomunikacijama je Mijatović pomogao u međunarodnoj ekspanziji Deutsche Telekoma u SAD-u, Europi i Aziji.

Kao predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma, Mijatović je vodio uspješan međunarodni pothvat financiranja koji je rezultirao ulaganjem od 850 milijuna dolara i odigrao je ključnu ulogu u zakonodavnim promjenama koje su omogućile Hrvatskom Telekomu da izađe na burzu i uvrsti se na Zagrebačku burzu. „Imali smo odličan odnos s Ivanom i vrlo smo sretni što imamo Ivana na ovoj novoj proširenoj ulozi. Od naših prvih ulaganja u Europi prije četiri godine, vidjeli smo brojne prilike za ulaganje u nove poslove. Ivanova značajna međunarodna poslovna oštroumnost bila je i nastavit će biti glavna prednost za tvrtke u procvatu“, rekao je dr. Massih Tayebi, osnivački partner i predsjednik Bridgewest Grupe.

„Počašćen sam preuzeti ovu ulogu i uzbuđen sam prilikom da ostavim dubok utjecaj na cijelu regiju. Globalni opseg pozicije i sposobnost poticanja operativne izvrsnosti i rasta u inovativnim poslovima istinski me inspiriraju. Posvećen sam njegovanju kulture utemeljene na timskom radu, integritetu i suradnji te se radujem suradnji s našim iznimnim timovima kako bismo postigli ogroman uspjeh“, rekao je Mijatović. O Bridgewest Grupi Bridgewest Grupaje inovativna i privatna globalna investicijska tvrtka s više od 3 milijarde dolara privatnog kapitala. Osnovana 1999. godine, globalna tvrtka stekla je dugogodišnju reputaciju za stvaranje i skaliranje transformacijskih tvrtki kako bi postigla ogroman uspjeh.

Bridgewest Group koristi svoju stručnost i globalnu eko-zajednicu u ključnim sektorima gdje može imati najveći utjecaj, uključujući znanosti o životu, softver, poluvodiče i umjetnu inteligenciju/duboku tehnologiju. Prilagođene usluge financijskih ulaganja i raznolika ulaganja u nekretnine povećavaju vlasničku imovinu i podržavaju portfeljne tvrtke dok rastu. Bridgewest Group ima sjedište u SAD-u, s ulaganjima prvenstveno u SAD-u, Europi, Kini, Australaziji i Indiji.' - piše na web stranicama te tvtrke koja je angažirala turbo uspješnog Mijatovića za kojim neuspješno traga Financijska agencija RH jer pokušava nad njim provesti osobni bankrot, kao i nad mnogim drugim znanim građanima Hrvatske što možete vidjeti OVDJE.