Na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu sutkinji Sanji Eter odlučivala je u prekršajnom postupku protiv Zagrepčanina zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji  pokrenutom povodom optužnog prijedloga PUZ-a, V. Policijske postaje početkom travnja 2021. godine. Nakon javne glavne rasprave zaključene dana 5. rujna 2022. godine donesena je presuda koja je postala javno dostupna putem sudske ploče. Okrivljenik je Zagrepčanin (42) po zanimanju inženjer koji je otac 3 maloljetne djece. Već je ranije prekršajno kažnjavan ali se protiv njega ne vodi prekršajni postupak za ista djela. Proglašen je krivim jer je početkom veljače 2021. godine 'prilikom održavanja redovitih susreta i druženja s maloljetnom kćerkom  rođenom početkom 2009. godine, 'počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu djeteta na način da je mlt. xxxxxxxx odveo u šetnju u park Maksimir i kod Vidikovca, nakon što je ista pokazala nezainteresiranost tijekom njihovog razgovora, ostavio ju samu u parku Maksimir zbog čega se ista morala sama vratiti kući, a što je kod mlt. xxxxxxx izazvalo veliku uznemirenost, dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu djeteta' - piše u presudi.

Sutkinja ga je osudila za prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona te mu izrekla novčanu kaznu u iznosu 15.000 kn / 1.990,84 eura. Obvezan je platiti istu kaznu u korist Državnog proračuna u roku od mjesec dana od pravomoćnosti presude, a u protivnom će se ista prisilno naplatiti. Ukoliko u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena. Obvezan je i platiti 1.000 kn  / 132,72 eura troškova postupka. Iz obrazloženje je vidljivo da je optužni prijedlog podnijela V. Policijska postaja PU Zagrebačke. Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. 'Nije počinio nasilje u obitelji na štetu svog djeteta mlt. XXXXXX Bio je u vezi sa mamom svoje kćeri  kao student i u toj vezi rodila se kći. On je tada živio sa svojim roditeljima, a mama djevojčice sa svojima. Njih dvoje nikada nisu imali zajedničko kućanstvo, niti su zajedno živjeli. Kada se djevojčica rodila on je čak i prekinuo studij, želio se zaposliti, želio je osnovati obitelj za njih troje, međutim u tome nisu uspjeli. U međuvremenu, nakon par godina on je ušao u još jednu vezu u kojoj je i sada... te dobio dvoje malodobne djece.

On je i pokrenuo postupak kod Centra za socijalnu skrb, a vezano za susrete sa kćeri još 2009. godine, međutim mama djevojčice, po njegovom mišljenju opstruira cijeli taj postupak, oni se ne mogu nikako dogovoriti, ona ga je prijavljivala nekoliko puta policiji vezano za nasilje, pokretala kaznene postupke i slično. Neposredno prije ovog događaja predmetne zgode viđao je djevojčicu vrlo rijetko, jer je majka djevojčice protiv toga da kći provodi vrijeme s njim. Tog dana djevojčica je trebala biti kod njega, tj. trebala je biti u razdoblju od 18,00-20,00 sati. Odlučio je prošetati s njom po Maksimiru, a s njima je išla i njegova druga malodobna kćer. Sjeća se da mu je kći rekla da je dobila 5 iz zemljopisa, ...... on se ugodno iznenadio i počeo s njom razgovarati o kontinentima, međutim djevojčica tu nije pokazala zainteresiranost, odnosno razgovarala je s njim sve dotle dok je znala odgovore na neka njegova postavljena pitanja, a kada joj je postavio pitanje koje nije znala odgovoriti, okrenula se od njega i rekla da ide mami, a on joj je tada rekao: "Pa dobro odi", a to i nije bilo prvi puta, ona to učestalo čini kada joj to odgovara.

Smatra da isti postupak nije izazvao strah, ni uznemirenost, a ni emotivnu povrijeđenost  djevojčice. Pratio je je pogledom jedno vrijeme i nakon toga je otišao na drugu stranu prema svom vozilu. Dodao je da je bilo svjetlo u Maksimiru, bilo je i puno ljudi, imala je mobitel i smatra da ništa loše nije učinio. Na poseban upit suda iskazao je da je već i prije znao s njom ići u Maksimir i u Zoološki vrt te da ona poznaje Maksimirsku šumu, a napomenuo je i da, koliko mu je poznato, ide i na bazen Svetice te poznaje put od Maksimira do svoje kuće u ulici koja je blizu Maksimira. Majka je pak iskazivala kako se nikada nisu uspijevali dogovoriti oko skrbništva te da postupak pred sudom još uvijek traje, za sada je skrbništvo dobila ona, a okrivljenik ima pravo viđanja njihovog djeteta. Napomenula je kako djevojčica nije u dobrim odnosima s tatom. Privremenom mjerom Općinskog suda je određeno da ona treba kćer dovesti do njegove adrese, što je i učinila, a okrivljenik istu treba vratiti u njenu ulicu tj. kući. Negdje oko 19,30 sati dobila je poruku na whatsapp od kćeri u kojoj je pisalo da ju je tata ostavio u Maksimiru i otišao doma.

Ona ju je pokušala nazvati, nisu uspjele uspostaviti kontakt pozivom, radi čega joj je napisala poruku da ode prema tramvaju, a ona joj je odgovorila da ju pričeka na stanici na Kvatriću, što je i učinila. Sjeća se da je kći izašla iz tramvaja da je bila je prestrašena i uznemirena, bila je bijela kao zid, rekla joj je da ju je tata ostavio u Maksimiru kod Vidikovca, da je pitala prolaznike za izlaz, a kada su došle kući primijetila je da je sva oznojena od uzbuđenja i stresa, sjeća se već je bila noć, kiša je pomalo rominjala. Napomenula je da se okrivljenik nakon ovog događaja nije interesirao kako je kći došla kući, a niti joj je prije njezinog dolaska javio da ju je ostavio u Maksimiru. Na poseban upit suda iskazala je da kći nikada sama nije odlazila u Maksimir, a nakon ovog događaja, još sada se boji odlaska u Maksimir i ne želi ići u Maksimir, kći se ne kreće sama po gradu tramvajima, ona ide na bazen na Svetice, ali uvijek u pratnji odrasle osobe, a zadnje dvije godine, od kada je pandemija i ne ide na bazen. Isto tako napomenula je da to nije prvi puta da se okrivljenik ovako ponašao i ostavio kćisamu, nešto prije ovog događaja slično se dogodilo i kada je okrivljenik kći vozio na Sljeme, isto tako je već bila noć, ispričala joj je da joj je rekao da izađe iz auta, što je i učinila, iz auta je izašao i on i zaključao auto.

Rekao joj je da tu pričeka, a on je otišao u šumu i nije ga bilo neko duže vrijeme, a za to vrijeme je kći bila kod auta i tamo se skrivala i bila jako prestrašena. Napomenula je da je to isto prijavila Centru. Nakon ovog događaja kći mjesec dana nije htjela ići na susret sa tatom, bojala se i to odbijala, ali nakon mjesec dana otišla je sa osobom iz Centra, koja je određena da bude u nadzoru i koliko joj je poznato ni tada njihov susret nije prošao u miru i veselju za kćiOdvjetnica djevojčice u spis je priložila preslike medicinske dokumentacije od mlt. djevojčice vezano za pregled na KBC Rebru, nakon ovog predmetnog događaja te isto tako i presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu s kraja studenog 2010. godine te rješenje istog suda od kraja travnja 2019. godine, vezano za privremenu mjeru.Sud je razmotrio i medicinski nalaz iz kojeg proizlazi da je djevojčica opisala epizodu s ocem navodeći da ju je otac ostavio samu u Maksimiru nakon što mu je rekla da ju ne zanima ono što joj je objašnjavao, da je bilo oko 19,00 sati, da je pitala prolaznike gdje je izlaz i da je tramvajem došla kući, da nije imala signala na mobitelu i da se jako uplašila te da se boji ići tati i da ga ne želi viđati. Tijekom prepričavanja se doimala sniženog raspoloženja. Iz drugog nalaza proizlazilo je da djevojčicaodbija ići k ocu jer ga se boji, da je otac prema njoj nekoliko puta bio pregrub, vikao na nju, ostavio ju 10-tak minuta samu na Sljemenu bez objašnjenja, kupio joj slušalice, ali se ljutio kad je izabrala sladoled po svojoj želji, da ne želi prespavati kod oca te da pristaje na susrete samo kako bi mogla vidjeti sestre.

Za oca je sutkinja uzela u obzir da je već kažnjen s tisuću kuna zbog nasilja u obitelji. 'Nakon ovako provedenog postupka na temelju obrane okrivljenika, iskaza ispitane svjedokinje te izvedenih materijalnih dokaza, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj'. Sutkinja je utvrdila da je nesporno da djevojčicu nije vratio doma već je ostavio u parku Maksimir. Uzeto je u obzir da se predmetni događaj dogodio u zimsko doba, u veljači, kada pada mrak već oko 17,00 sati što znači da je u 19,30 sati već bio mrkli mrak. 'Isto tako, notorna je činjenica da je u vrijeme počinjenja prekršaja posjetitelja u Maksimirskoj šumi vrlo malo te, iako je glavni put od Vidikovca do izlaza iz Maksimirske šume osvijetljen javnom rasvjetom, po mišljenju suda, boravak u Maksimirskoj šumi u to vrijeme je neugodan i za odraslu osobu, a kamoli za dijete od 12 godina koje se, bez pratnje odrasle osobe, kreće Maksimirskom šumom. Stoga sud smatra da je okrivljenik ostavljajući predmetne zgode mlt. kći samu u Maksimirskoj šumi pokazao izrazitu nebrigu prema svom djetetu i po mišljenju suda je nerazumno i neprihvatljivo takovo ponašanje okrivljenika jer je postojala potencijalna opasnost da se mlt. kći izgubi na povratku kući odnosno da joj se pri povratku kući nešto loše i dogodi. Unatoč tome, okrivljenik nije mlt. kći doveo osobno njezinoj kući u xxxx ulicu, a što je i bio u obvezi po sudskoj odluci, već je ista u zimsko doba, a kada je već pala noć, sama prešla put od Vidikovca do izlaza iz Maksimirske šume, sama otišla na tramvajsku stanicu, sama sačekala odgovarajući tramvaj, sama ušla u tramvaj i vozila se sama par stanica u tramvaju sve do Kvaternikovog trga, a gdje ju je dočekala majka. Isti događaj je kod mlt. xxx prouzročio strah i uznemirenost....

Po mišljenju suda takav postupak okrivljenika upravo predstavlja psihičko nasilje u obitelji počinjeno na štetu djeteta pa je i nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u čl. 10. toč 3. kažnjivo po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji' - piše u presudi. Inače za taj 'prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku sud je uzeo obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl.36.st.2. Prekršajnog zakona), te je kao otegotno okrivljeniku cijenio prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji dok olakotne okolnosti sud na strani okrivljenika u tijeku postupka nije našao. Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je propisana Zakonom te je mišljenja da će se takvom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te da će djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, da ne vrši takva i slična prekršajna djela. Pri tome je uvjerenja da su vrsta i visina kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, stupnju odgovornosti počinitelja, osobnim prilikama i držanju okrivljenika nakon počinjenog prekršaja i svim okolnostima konkretnog slučaja te sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje' - piše na kraju presude. Osuđeni ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana