Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, sudac Domagoj Kurobasa odlučivao je u kaznenom predmetu protiv optuženika Branimira Bunjca zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona, odnosno prisile prema službenoj osobi.  Bivšem zastupniku Živog zida sudilo se povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 27. travnja 2020. godine. Nakon održane javne rasprave 6. rujna 2022., u prisutnosti zastupnice optužbe zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Julije Pušćenik, optuženika Branimira Bunjca i njegovog branitelja Zvonimira Hodaka te oštećenika Zdravka Dujića, Zlatka Barbira i Maria Matune, sudac je 6. rujna 2022., izrekao presudu koja je netom postala javno dostupna. Samim tim kazneni nalog istog suda od 6. svibnja 2020. stavlja se izvan snage. Uz optuženikovo ime pišu uobičajene generalije pa tako i da je rođen u BiH 1972. godine, s prebivalištem u Čakovcu, da je povjesničar, doktor znanosti, zaposlen s novčanim primanjima u iznosu 6.000 kuna, dobrog imovnog stanja, razvedenog, otac dvoje djece, bez vojnog čina, odlikovan, da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak te da je neosuđivan.

Oslobođen je optužbe da je '5. travnja 2019. godine oko 00,15 sati u Zagrebu, Trg Svetog Marka br. 6, kao zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, nezadovoljan intervencijom djelatnika Straže Hrvatskog Sabora, Zdravka Dujića, Maria Matuna i Zlatka Barbira koji su po odluci predsjedavajućeg potpredsjednika Sabora RH Milijana Brkića radi remećenja rada i reda u Sabornici, zastupnika Sabora RH Ivana Pernara trebali udaljiti sa sjednice Sabora u predvorje Sabornice, u nakani da spriječi zamjenika zapovjednika Straže Zdravka Dujića u obavljanju službene radnje, odnosno da iz Sabornice udalji zastupnika Ivana Pernar, desnom rukom ga je snažno uhvatio oko vrata, u čemu ga je u daljnjoj nakani spriječio stražar Mario Matun obzirom je njegovu desnu ruku odmaknuo od Zdravka Dujića, nakon čega je Mariu Matunu povišenim tonom rekao:

"Dosta toga, sram vas bilo, nemate pravo na to, dobit ćete batina, gubi se odakle si i došao, tebe ću razbiti ćelavi majmune, mrš, još jednom mi uzmi nešto iz ruke, kunem ti se da nećeš živ izaći odavde, mrš smeće", nakon čega su djelatnici Straže Hrvatskog Sabora Zdravko Dujić, Mario Matun i Zlatko Barbir iz sabornice iznijeli zastupnika Ivana Pernara u predvorje Sabora gdje im je glasno rekao: "Čuvajte me se ako me sretnete vani na ulici, zapamtit ćete me!", dakle, s namjerom da silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene dužnosti koja je u okviru njezinih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda, prisilu prema službenoj osobi u pokušaju- opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. u vezi s člankom 34. KZ/11' - piše u presudi. 

Samim tim i troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicom optužilo Branimira Bunjca da je počinio odnosno pokušao počiniti kazneno djelo te da je Sud izdao kazneni nalog. 'Kako je protiv tog naloga došlo do prigovora valjalo je prije svega odlučiti da se kazneni nalog stavi izvan snage (neovisno o tome do kakve presude dolazi nakon provođenja dokaznog postupka)' - piše u presudi. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedoka Zdravka Dujića, Zlatka Barbira i Maria Matune, Rješenje o radu Hrvatskog sabora rješenja Hrvatskog Sabora od 18. ožujka 2013, poslovnik Hrvatskog Sabora, Pravilnik o unutarnjem redu stručne službe Hrvatskog Sabora, Odluku o stručnoj službi Hrvatskog Sabora, Odluku o mjerama sigurnosne zaštite Hrvatskog Sabora, Pravilnik o javnosti rada Hrvatskog Sabora i radnih tijela, Uredba o određivanju oštećenih osoba, objekata i prostora te provođenje njihove zaštite i osiguranja i Uredbu o izmjenama navedene uredbe.

Zatim je reproducirana snimka od 5. travnja 2019. koja se odnosi na događanja u Saboru Republike Hrvatske, ali i snimka optuženikovog prvog ispitivanja. 5. 'Čitanjem iskaza svjedoka Zdravka Dujića utvrđeno je da je taj svjedok na početku iskaza napomenuo da je predmetnog dana postupao kao dio saborske straže i da su mu u tome pomagali kolege Matun i Barbir. Sjeća se da je bilo odlučeno da se ima udaljiti i zastupnika Ivana Pernara i da on nije pristao da sam izađe pa nije preostalo drugo nego da se fizički iznese spomenutog zastupnika. Ističe da je u jednom trenutku zastupnik Bunjac rekao da će ubiti nekoga od njih iz saborske straže, a isto tako je skočio navedenom svjedoku na vrat pa je kolega Matun pokušao skloniti ruke navedenog zastupnika s navedenog svjedoka. Napominje da je čvrsto držao Pernara i da ga nije baš omelo to što ga je Bunjac uhvatio no ipak je kolega pokušao skinuti ruku koju je optuženik stavio oko vrata navedenog svjedoka.

Osim toga Bunjac je počeo prijetiti. Nadalje iskazuje da je Bunjcu oduzeo mobitel budući da je snimanje na tom mjestu zabranjeno tj. postupanje saborske straže zabranjeno je fotografirati sukladno odluci koja je donesena o tome. Ne može se sada sjetiti svih riječi koje je Bunjac rekao, ali ih nije shvatio kao ozbiljniju prijetnju smatrajući da je to izrečeno u afektu. Misli da mu se Bunjac već idući dan ispričao za izrečene riječi. Ne zna je li optuženika upozorio da ne smije snimati, ali napominje da su svi zastupnici o tome bili upoznati. Ističe da zna da je snimao budući da je u nekom drugom slučaju javno bila stavljena snimka gdje je također iznesen Pernar. Iskazao je da nije bio ustrašen, a misli da nije došlo do straha niti kod njegovih kolega. Iskazao je da se optuženik došao još jednom ispričati i to na kraju mandata s time da svjedok tome nije prisustvovao već su mu to prenijele kolege.

Čitanjem iskaza svjedoka Zlatka Barbira utvrđeno je da je taj svjedok iskazao da je bilo odlučeno da se iz Sabora iznese zastupnika Ivana Pernara koji je odbio udaljiti se iz dvorane pa se zajedno s kolegom Matunom pridružio kolegi Dujiću u iznošenju spomenutog zastupnika čemu se protivio zastupnik Bunjac koji je skočio na leđa iza Dujića na način da mu je napravio "kravata" zahvat i na taj način ih prekinuo u postupanju uslijed čega je zajedno s kolegom Matunom svjedok micao optuženikove ruke s Dujića. Nadalje navodi da je pri tome došlo prijetnji i nepristojnih riječi od Bunjca kao i povišenih tonova. Iskazao je da je zabranjeno snimanje postupanja straže te da nije propisano da se nešto postupa prema zastupniku ako zastupnik unatoč tome snima.

Tvrdi da se nije uplašio izrečenih prijetnji i da nije smatrao da će optuženik ostvariti prijetnje. Čitanjem iskaza svjedoka Maria Matuna utvrđeno je da i taj svjedok iskazuje da je ovlaštena osoba odlučila da se zastupnika Ivana Pernara udalji iz dvorane i ujedno da je taj zastupnik odbio napustiti dvoranu pa je svjedok zajedno s kolegama Barbirom i Dujićem krenuo iznositi spomenutog zastupnika iz dvorane na što je Bunjac reagirao prijetnjama i uvredama prema njima. Spominje i oduzimanje mobitela i da je to toga došlo iz razloga što se mobitelom snimalo što se događa. Svjedok Matun napominje i da se Bunjac i fizički suprostavio postupanju saborske straže te da je lako otklonio njegove ruke s Dujića i da se radilo o optuženikovom napadu barem srednjeg intenziteta i da je očito optuženik htio spriječiti Pernarovo iznošenje. Spominje i da je optuženik napravio zahvat kravatu Dujiću. Što se tiče izrečenih riječi navodi da se nije prestrašio.

Reproduciranjem snimke koja se odnosi na događanja u Saboru od 5. travnja 2019. utvrđeno je da iz tog dokaza također proizlazi da je optuženik izrekao prijeteće riječi i to prijetnje smrću kao i da je pokušao fizički spriječiti djelatnike saborske straže u iznošenju zastupnika Ivana Pernara pa se ujedno može reći da je tijek događanja točno opisan u činjeničnom opisu. Međutim, iz navedene snimke je vidljivo i nešto što nije navedeno odnosno opisano i za što sud smatra da se radi o bitnom pa i ključnom trenutku glede predmetnog događaja. U jednom trenutku se u navedenoj snimci vidi kako jedan od djelatnika saborske straže iznenada uzima mobitel tj. naglo, a o toj okolnosti uostalom svjedoči Zdravko Dujić navodeći da je oduzeo mobitel Bunjcu iz razloga što je snimao postupanje saborske straže. Valja primijetiti da je do spomenutog trenutka optuženik djelovao mirno odnosno iz snimke proizlazi da ne ometa postupanje djelatnika saborske straže.

Tek kada je naglo mu oduzet mobitel dolazi do burne reakcije koja se zatim manifestira i kroz prijetnje te fizički sukob. Stoga se navedeni trenutak odnosno navedena okolnost može promatrati kao "okidač" za optuženikovo postupanje u konkretnom slučaju. Svjedok Dujić je obrazložio da je zaključio da je optuženik mobitelom snimao predmetno postupanje iz razloga što je već u ranijim slučajevima bilo takvog snimanja, a iz takvog obrazloženja proizlazi da svjedok zapravo ne može biti siguran je li snimanja bilo i u konkretnom slučaju. Kako god bilo, navedeni postupak oduzimanja mobitela nije prihvatljiv odnosno opravdan posebice kada se ima u vidu da se saborske sjednice snimaju što je općepoznato budući da se to prikazuje i na televiziji. Ako je djelatnik saborske straže smatrao da zastupnik nedozvoljeno snima ili da na nedozvoljeni način koristi mobitel, mogao ga je na to upozoriti i zatražiti da se s time prestane odnosno reagirati na drugi način umjesto da naglo iznenada tako postupa prema saborskom zastupniku koji uostalom ima i imunitet.

To nije samo neprihvatljivo ponašanje prema nečijoj imovini već i prema osobi pogotovo kad se ima u vidu da na mobitelu osoba može imati važne i osobne stvari te u trenutku oduzimanja mobitela dolazi do određene neizvjesnosti što će dalje biti s tim mobitelom i sa svime što se u njemu nalazi. Stoga je razumljiva optuženikova reakcija što ne znači da se time opravdava njegovo postupanje kojim je ispunio zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela budući da je i prijetnjom i silom pokušao spriječiti službene osobe u obavljanju službene dužnosti koja se sastojala u udaljenju drugog saborskog zastupnika sukladno odluci nadležnog tijela odnosno ovlaštene osobe. Optuženik je na drugi način mogao izraziti svoje negodovanje umjesto da je prijetio i fizički se sukobio.

Iz onoga što je optuženik iskazao na raspravi (ranije se branio šutnjom) ne proizlazi suprotno budući da optuženik zapravo ne osporava radnje koje su uostalom jasno vidljive na snimci već nastoji opravdati to svoje ponašanje, ali proizlazi da se oštećenicima ispričao u više navrata što potvrđuju i sami oštećenici koji uostalom navode da se nisu niti uplašili uslijed optuženikovih riječ' - piše u presudi. Sudac je naveo kako 'smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 33. KZ/11. Tim člankom je propisano da nema kaznenog djela unatoč ostvarenju njegovih obilježja ako je stupanja počiniteljeve krivnje nizak te djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Pri tome valja naglasiti da se oštećenici nisu uplašili te da im se optuženik u više navrata ispričao, a posebice valja naglasiti da je optuženik reagirao isprovociran iznenadnim oduzimanjem mobitela. Valja istaknuti i da optuženik nije toliko utjecao na predmetnu radnju iznošenja zastupnika iz Sabora budući da je u konačnici zastupnik iznesen pa nije spriječio takvu odluku. Sukladno tome može se to promatrati i kroz element iz čl. 33. KZ/11 u smislu da su posljedice neznatne pogotovo kada se ima u vidu da oštećenici i navode da se nisu uplašili. Nadalje, u situaciji kada se optuženik ispričao oštećenicima dragovoljno i to u više navrata nadasve dolazi do izražaja element iz čl. 33. KZ/11 o tome postoji li potreba da počinitelj bude kažnjen odnosno nameće se zaključak da to nije potrebno. Što se tiče pitanja stupnja počiniteljeve krivnje u smislu čl. 33. KZ/11 valja smatrati da je taj stupanj nizak kada se ima u vidu da je optuženik postupao u afektu uslijed iznenadnog uzimanja mobitela te da se uz to naknadno ispričao slijedom čega samo naizgled djeluje da se radilo o ustrajnosti no zapravo se tu više radilo o burnoj reakciji uslijed spomentog afekta. Ostali dokazi ne mijenjaju na stvari budući da se odnose na rješenja iz kojih proizlazi da su oštećenici djelatnici saborske straže što uostalom nije sporno, a nadalje su tu priloženi propisi koji su općenite naravi tj. nisu toliko odlučni za konkretni slučaj u smislu utvrđenja činjenica glede činjeničnog stanja konkretnog slučaja. Međutim, od ostalih dokaza valja istaknuti izvadak iz kaznene evidencije iz kojeg proizlazi optuženikova neosuđivanost što je dodatni razlog da se smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 33. KZ/11 budući da ne proizlazi da se radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela što uostalom proizlazi i iz optuženikovog naknadnog ponašanja iz konkretnog slučaja pa se ujedno konkretni događaj može sagledavati kao nekakav izoliran slučaj. Sud nije smatrao potrebnim provoditi eventualne druge dokaze već je zauzeo stav da se na temelju provedenih dokaza može donijeti odgovarajuću presudu. Ujedno je sud odbio prijedlog obrane za dopunsko ispitivanje oštećenika smatrajući da su oni u dovoljnoj mjeri ispitani, a osim toga njihovo ispitivanje je predloženo na raspravi nakon što su oni tog dana napustili sudnicu pa se očito radi i o prijedlogu koji je usmjeren na odugovlačenje postupka. Na temelju provedenih dokaza sud smatra da umjesto predložene osuđujuće presude valja izreći oslobađajuću presudu u smislu ispunjenja uvjeta iz čl. 33. KZ/11 kako je to već navedeno i obrazloženo slijedom čega je izrekao oslobađajuću presudu i ujedno odlučio da sukladno tome troškovi padaju na teret proračunskih sredstava' - piše u presudi.

Kako se radi o nepravomoćnoj sudac je naveo kako je moguće izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagreb. Protiv oslobađajućoj presudi 12. siječnja Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu stigla je žalba ODO Zagreb. Istu potpisuje zamjenica  općinskog državnog odvjetnika Julija Pušćenik. Žalila se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Za razliku od suca zamjenica ODO Zagreb  smatra 'kako je sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o tome da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu u smislu odredbe članka 33. Kaznenog zakona, slijedom čega je optuženika Branimira Bunjca oslobodio od optužbe da bi isti počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona. 

Naime, sve navedene okolnosti koje sud u obrazloženju presude navodi kao okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbe članka 33. Kaznenog zakona o beznačajnosti kaznenog djela, mišljenja sam, nisu takvog značaja da bi upućivale na opravdanost primjene navedene zakonske odredbe. Nije sporno da je u inkriminirano vrijeme optuženik Branimir Bunjac bio zastupnik u Hrvatskom Saboru i da se dogodio inkriminirani događaj na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice, a pritom se posebno važnim ukazuje upravo funkcija optuženika u inkriminirano vrijeme (saborski zastupnik - državni dužnosnik) i mjesto počinjenja inkriminiranog kaznenog djela (Hrvatski Sabor), zbog čega sam mišljenja kako se cjelokupno postupanje optuženika inkriminiranog dana ne može smatrati beznačajnim u smislu odredbe članka 33. Kaznenog zakona, kao i da sud sasvim neosnovano ističe činjenicu da je optuženiku neposredno prije počinjenja kaznenog djela od strane saborske straže oduzet mobitel, a što smatra motivom i okidačem za počinjenje kaznenog djela od strane optuženika.

Mišljenja sam da je optuženik kao državni dužnosnik u svakom trenutku trebao postupati u skladu sa svojom funkcijom, dajući primjer ostalim građanima, prvenstveno kontrolirajući svoje ponašanje usvakoj frustrirajućoj situaciji, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, a ne čineći kazneno djelo na štetu državnih službenika koji su osiguravali red u Hrvatskom Saboru kao zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske te činjenica da je optuženiku oduzet mobitel ne može biti opravdanje za njegovo kasnije postupanje, posebice kada se uzme u obzir da su pripadnici saborske straže mobitel uzeli sukladno svojim ovlaštenjima koja izviru iz podzakonskog propisa. U tom kontekstu se nikako ne može zaključivati da je stupanj krivnje optuženika bio nizak i da su posljedice kaznenog djela neznatne te da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, već upravo suprotno, isto ukazuje na to da je optuženik, umjesto da na zakonit i dopušten način riješi situaciju, izabrao počiniti kazneno djelo, posebice iz razloga jer je i samom optuženiku bilo poznato da se saborske sjednice javne te da će takvo njegovo postupanje biti vidljivo i široj javnosti, odnosno svim građanima Republike Hrvatske te ostvariti znatan društveni utjecaj.

Osim toga, nasilno ponašanje državnog dužnosnika, čije bi postupanje u svakom trenutku trebalo biti takvo da ne narušava ugled njegovog položaja kao izabranog predstavnika građana, u potpunosti je neprihvatljivo te bio se primjerenim sankcioniranjem trebala poslati odgovarajuća poruka svim građanima o netoleriranju bilo kakvog oblika nasilja. Slijedom svega naprijed navedenog, mišljenja sam da je sud iz utvrđenih činjenica pogrešno zaključio da je opravdana primjena članka 33. Kaznenog zakona o beznačajnosti kaznenog djela, te da je okrivljenika trebalo oglasiti krivim i osuditi na predloženu kaznu ovog državnog odvjetništva, pa stoga predlažem da Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, ovu žalbu uvaži i prvostupanjsku presudu ukine te vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje' napisala je u žalbi zamjenica općinskog državnog odvjetnika Julija Pušćenik.

Preostaje nam vidjeti kakvu će odluku u konkretnom slučaju donijeti Županijski sud u Zagrebu i hoće li oni utvrditi nevinost Branimira Bunjca u toj optužnici. Inače, u siječnju 2021. izvijestili smo javnost kako je Bunjac prošao u još jednom sporu. Radi se o članku pod naslovom: 'KRAJ BRAKORAZVODNE AGONIJE Rasplet sudskog zahtjeva za skrbništvo nad sinom bivše supruge Branimira Bunjca - Mjesecima su bivši saborski zastupnik Živog zida i njegova supruga Borka Bunjac punili medijske stupce brakorazvodnim konfliktima'.