Sudski sporovi raznih tužitelja protiv medijskih nakladnika ili medijskih djelatnika zanimljivi su određenoj čitateljskog populaciji u Hrvatskoj. No, mnogi od tih sporova su više nego zanimljivi bilo po tome što je neki medij ili autor iznio o nekom ili pak s aspekta sudskog postupka i presude koja je donesena. Presude zapravo oslikavaju stanje u našem društvu i nužno generiraju svijest o tome kakve su medijske slobode u Hrvatskoj ali i kakva pravna  praksa određuje gdje prestaju medijske slobode a počinju neke objede ili štete za pojedinca koji tuži. U nastavku donosimo cijelu nepravomoćnu presudu u sporu Nenada Bakića protiv SNV-a jer je ista zanimljiva zbog brojnih aspekata.

Također, kada je neki medij tužen onda na marginama tog spora isplivaju i neki točni podaci u koje inače šira javnost ni nema nikakav uvid jer su ti podaci uglavnom zatajeni od javnosti. U takve podatke zacijelo spadaju i podaci o stvarnoj čitanosti ili posjećenosti nekog portala. Naime, ako u drugim prigodama mediji imaju interes napuhivati takve podatke kad se nađu suočeni s prijetnjom odštete, onda te iste podatke komuniciraju u realnim okvirima, odnosno iznose realne brojke. Zato donosimo presudu u Bakićevoj tužbi koja je iznjedrila neke posve nepoznate podatke ne samo iz domene čitanosti već i brojne druge prosječnim ljudima često nedokučive informacije. CITIRAMO:

'Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Nenad Bakića iz Zagreba, ..., OIB; ,,,,, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Rabar i Pavasović iz Zagreba, protiv tuženika Srpsko narodno vijeće, Zagreb, Ljudevita Gaja 7, OIB; ...., zastupan po Lini Budak, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 08. svibnja 2025. godine, presudio je I Nalaže se tuženiku, Srpskom narodnom vijeću, Zagreb, Ljudevita Gaja 7, OIB; ...isplatiti tužitelju, Nenad Bakiću iz Zagreba, ..., OIB;...., iznos od 663,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2016. godine do isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. svibnja 2025. godine pa do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 7.299,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2016. godine do isplate, sa zahtjevom da sud naloži tuženiku s web portala brisati sadržaj teksta "Acid party", te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka

Obrazloženje 1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik nakladnik web stranice www.portalnovosti.com i tiskanog izdanja tjednika "Novosti". Dana 17.12.2015. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za uvećanjem kamatne stopi tri postotnih poena, te godine na www.portalnosvosti.com, te u tiskanom izdanju tjednika "Novosti" dana 18.12.2015. godine u tekstu pod naslovom "Acid party" autora Petra Glodića obavljane su netočne i neosnovane informacije čime su teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja. Tako je za tužitelja iznijeto;

-  da je ulijevanje akumulatorske kiseline u usta manje opasno od pretakanja H2SO4 u mozak putem sadističkih tekstova te da tužitelj piše sadističke tekstove

-  da pisanjem tužitelj vrši ideološku nuždu

-  da je tužitelj potkoženi kapitalist čije je stvaranje u izravnoj korelaciji s opisanim postupkom mučenja koji uključuje akumulatorsku kiselinu i selotejp

-  da je tužitelj napisao ridikulozni, pretenciozni manifest, da je tužitelj Šime Đodan korporativnog kapitalizma te da se u svojem radu okomljuje na socijalizam

-  da je tužitelj okorjeli velegrdski snob koji ne vidi dalje od dlačica vlastitog nosa -  da postoje Božićni partyi na kojima se "Bakićevi" jupiji napiju Dom Perignona, našmrču bijelog i natrpaju sushijem te da se uz glazbu uhvate u vlakić i stanu skakutati kao napaljeni tapiri u predpubertetu

-  da je tužitelj apologet doktrine šoka

-  da gospodin tužitelj iza svakog ugla vidi Edvarda Kardelja

-  da je tužitelj burzovni špekulant.

Postupajući na navedeni način tuženik je teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužitelja koji je zbog toga trpio znatne duševne boli vezane uz niz neugodnosti u osobnom i poslovnom životu. Naime, dana 12.12.2015. godine u dnevniku "Jutarnji list" objavljen je tekst čiji je autor tužitelj pod naslovom "Manifest Nenada Bakića – Hrvati, dosta krize! Imamo rast BDP-a, uopće nam nije tako loše; još samo da nemamo taj depresivni mentalitet", a u kojem tekstu je tužitelj argumentirano iznosio svoje viđenje trenutne situacije u RH. U tom radu tužitelj je dao kritički osvrt na trenutnu situaciju, te se njegovo pisanje ni u čemu ne može usporediti s gospodinom Šime Đodan koji je poznat po retoričkoj neumjerenosti, verbalnoj razuzdanosti i ignoriranju svih obzira u govorničkom bontonu.

Tužitelj je ugledni poslovni čovjek, ne predstavlja sloj potkoženih kapitalista, a niti je okorjeli velegradski snob, niti burzovni špekulant, već ugledni građanin i cijenjeni investitor koji dugoročno ulaže u dionice. Neprihvatljivo je istoga, kao ozbiljnog obiteljskog čovjeka dovoditi u svezu s razuzdanim partyima za koje je netočno da ih organizira, te njegovo djelovanje poistovjećivati s postupcima osoba osuđenih za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Cilj iznesenih informacija je da se javnost šokira, da se osramoti, ismije, omalovaži i lažno prikaže tužitelja te njegovo privatno i poslovno djelovanje isto kao i objava neprovjerenih i senzacionalističkih netočnih informacija kojima su teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja i kojima je tužitelju u privatnom i poslovnom životu izazvan niz neugodnosti.

Tužitelj je za utužene navode saznao obzirom ga je po njihovoj objavi niz poslovnih partnera i ljudi s kojima se svakodnevno dolazi u kontakt počelo nazivati i zgražati se nad objavljenim sadržajem. Jednako tako tužitelj je doživljavao ozbiljna izrugivanja, omalovažavanja, komentiranja i verbalne napade u kojima se govorilo o njemu kao o osobi koja je retorički neumjerena, snobu,špekulantu, osobi upitnih moralnih kvaliteta koja se dovodi u svezu s razuzdanim partyima, opojnim sredstvima te da se njegovo privatno i poslovno djelo poistovjećuje s postupcima osoba osuđenih za kaznena djela. Utuženi navodi su i objektivno pogodni da dovedu do povrede bilo čijeg dostojanstva, časti i ugleda pa tako i tužiteljeve.

Tužitelj se distancirao od svojih poslovnih i privatnih kontakata zbog ispitivanja i percepcije okoline vezano za utužene navode. Kako je tiskano izdanje tjednika "Novosti" široko rasprostranjeno dok je portal dostupan velikom broju čitatelja to je velik broj članova obitelji, prijatelja i poslovnih suradnika tužitelja saznao za objavljene utužene informacije te istom postavljao niz neugodnih pitanja te iznosio neugodne i za tužitelja štetne komentare. Tužitelja prije objave nisu kontaktirali niti nakladnik niti autor kako bi provjerili istinitost navedenih informacija ili kako bi tužitelju dali mogućnosti očitovanja. Tužitelj je dana 31.12.2015 godine uputio zahtjev za objavu ispravka tuženiku i glavnom uredniku Ivici Đikiću, te ima saznanja da je 14.01.2016. godine na www.portalnovosti.com objavljen zahtjev za ispravak dok tužitelj nema saznanja da bi navedeni zahtjev za ispravak bio objavljen i u tiskanom izdanju tjednika "Novosti".

Objavom zahtjeva za ispravak tužitelju nije naknađena počinjena mu šteta čiji razmjeri su tako veliki da zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu radi počinjene nematerijalne štete koja se odnosi na povredu prava osobnosti i njegova prava na dostojanstvo, ugled i časti u iznosu od 60.000,00 kuna, a koji iznos potražuje tužbom sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate. Također traži da se naloži tuženiku da izbriše sadržaj predmetnog teksta, da u prvom sljedećem broju tiskanog izdanja tjednika "Novosti" i na web portalu u roku od 3 dana od pravomoćnosti presude o svojem trošku objavi u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju, kao da i sud naloži tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj objavom teksta u "Jutarnjem listu" pod nazivom "Manifest Nenada Bakića – Hrvati, dosta krize! Imamo rast BDP-a, uopće nam nije tako loše; još samo da nemamo taj depresivni mentalitet" započeo javni dijalog, te se Petar Glodić, novinar tjednika "Novosti" u kolumni pod nazivom "Katran i perje" osvrnuo na tužiteljev tekst. U svom tekstu novinar Petar Glodić postavlja pitanja u kojima uopće ne spominje tužitelja niti daje odgovor na postavljena pitanja, već ostavlja čitateljima da sami odgovore na postavljena pitanja. Pravo je novinara da iznosi svoje mišljenje i kritiku pa i na stavove tužitelja koji kaže da je privatizacija u naravi koristan proces.

Sintagma koju spominje novinar, primjerice, da je tužitelj "dobro potkoženi kapitalist" nije ni uvredljiva niti netočna, naprotiv, tužitelj se sam u medijima predstavlja kao uspješan poslovni čovjek. Pored toga, tekst novinara Petra Glodića je satiričan. Neke od formulacija koje su iznijete u tekstu tužitelj je pogrešno i doslovno shvatio zanemarivši činjenicu da se radi o stilskim figurama, retoričkim pitanjima i hiperbolama pri čemu je autor teksta određene društvene procese stavio u određenu korelaciju. U tekstu je novinar iznio svoje vrijednosne sudove koji nisu i ne moraju biti u suglasju sa stavovima tužitelja. Drugačije mišljenje u odnosu na mišljenje tužitelja ne predstavlja temelj za potraživanje naknade štete.

Postupajući po zahtjevu tužitelja, tuženik je objavio ispravak i to 14.01.2016 .na www.portalnovosti.com, a 15.01.2016. u tjedniku "Novosti" broj 839 na stranici 18. Tužitelj je prijavio novinara Hrvatskom novinarskom društvu – Novinarskom vijeću časti koje je 09.03.2016. godine donijelo zaključak da Petar Glodić nije prekršio opća pravila novinarske profesije u odnosu na predmetni tekstu. Smatra da, jer se radilo o satiričkom tekstu, a ispravak tužitelja je objavljen nikakva šteta tužitelju nije nastupila, a i da je bila nastupila, imala bi se smatrati popravljenom objavljivanjem ispravaka. Tužiteljeva tužba je protivna Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Ustavu. Navodi da tužitelj ničim nije dokazao da mu je nastala nematerijalna šteta, a pri tom je propustio iiznijeti dokaze o nanijetoj mu psihičkoj štete.

Tjednik "Novosti" se tiska u 8.000 primjeraka, a od toga se proda samo oko 2.500 primjeraka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presliku spornog članka (list 8-12 spisa), u Zahtjev za objavu isprike (list 13-17 spisa), u preslike objave ispravaka u tiskanom izdanju i na portalu (list 32-36 spisa), u presliku teksta pod naslovom "Manifest Nenada Bakića – Hrvati, dosta krize! Imamo rast BDP-a, uopće nam nije tako loše; još samo da nemamo taj depresivni mentalitet" (list 37-38 spisa), u prijedlog Hrvatskom novinarskom društvu i njihov zaključak (list 39-41 spisa), u presliku privatne tužbe tužitelja protiv tuženika (list 56-59 spisa), u Žalbu na zaključak Hrvatskog novinarskog društva (list 60-65 spisa), u presliku teksta članka objavljenog na www.portalnovosti.com dana 15.10.2016. godine (list 72-73 spisa), dopis Hrvatskog novinarskog društva pun. tužitelja (list 76 spisa), u prijepis zapisnika OKS u Zagrebu od 17.03.2017. u predmetu K-464/16 (list 79-84 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Petar Glodić (list 121-122 spisa), tužitelja (list 124-126 i 281-283 spisa), svjedoka Rujane Bakić i Aleksandra Zemunića (list 286-288 spisa), te svjedoka Nikole Bajto (list 298-299 spisa).

4. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporno da je predmetni članak objavljen, činjenica da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za objavu isprike, te nije sporno da je tuženik nakladnik predmetnog članka koji je dana 04. listopada 2016. godine objavljen na Internet stranici www.index.hr. 5. Dakle, tužbom tužitelj traži naknadu štete zbog objave članka koji ima naziv "Acid party" autora Petra Glodića u kojem su izneseni navodi kako je navedeno u tužbi, a koji je tužitelju nanio nematerijalnu štetu koja se odnosi na povredu prava osobnosti i njegova prava na dostojanstvo, ugled i časti.

6. Tužitelj tužbom traži naknadu štete propisanu odredbom čl. 21 st. 1 i 2 Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13; dalje u tekstu - ZM). Odredba čl. 21 st. 4 ZM-a određuje da je teret dokazivanja da nakladnik ne odgovara za štetu upravo na strani nakladnika, odnosno tuženika, a koji ima mogućnost dokazati pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti.

7. Nije sporno da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev objavu ispravka sukladno čl. 22 st. 2 ZM-a- 8. Tijekom postupka tužitelj ističe kako ispravak u tiskanom izdanju nije objavljen sukladno Zakonu o medijima, kao niti ispravak na portalu obzirom na mjesto gdje je ispravak objavljen, kao niti obzirom na poveznicu jer uz tekst objavljen na portalu mora biti poveznica o ispravku, dok iste nema. Nije sporno da je na portalu objavljen ispravak informacije.

9. Nije sporno da je tuženik na portalu objavio ispravak, a kako je to tražio tužitelj. Iz dostavljene preslike navedenog ispravka, vidljivo je da je isti objavljen na portalu www.portalnovosti.com dana 14.01.2016. godine, dok je iz dostavljene preslike spornog članka "Acid party" objavljenog na istom portalu i koji se nalazi na listu 99 spisa, vidljivo da se u lijevom gornjem dijelu nalazi poveznica na ispravak pod istim nazivom pod kojim je ispravak i objavljen.

10. Također, tuženik je u spis dostavio i presliku objave ispravka u tiskanom izdanju "Novosti" od dana 15.01.2016. godine. U obje objave objavljen je cijeli tekst ispravka kako je to tražio tužitelj, a čime je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 41 ZM-a. Točno je da se iz naslova objavljenog ispravka ne vidi da se radi o ispravku objavljene informacije, a što je tuženik trebao učiniti jasnim i vidljivim, no sud smatra da ta činjenica sama po sebi nije od utjecaja na sam smisao instituta ispravka, posebno imajući u vidu da je na kraju članka jasno vidljivo da je isti sastavio tužitelj, odnosno njegov punomoćnik,a iz čega se može jasno zaključiti da se radi o objavi ispravka.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je obveza objave ispravka ispunjena, a čime je i ispunjena i svrha objave ispravka, a to je popravljanje štete koja je nastala objavom samog teksta. 12. Netočno tuženik navodi kako je time samim po sebi u cijelosti sanirana šteta tužitelja, te ukoliko tužitelj smatra da nije, da je trebao podnijeti tužbu radi objave ispravka. Naime, točno navodi tužitelj, da se u ovom slučaju radi o dva odvojena instituta, iako se s oba instituta može popraviti šteta. Točno je da zakon nije jasan oko toga da li se prije podnošenja tužbe protiv nakladnika, ukoliko ispravak nije objavljen odnosno nije objavljen na pravilan način, treba podnijeti tužba radi objave ispravka, pa tek potom tužba radi naknade štete. No, tu se odredbu treba tumačiti in favorem laesi, dok je također i dosadašnja sudska praksa tu zauzela jasan stav.

13. Također, nisu točni navodi tužitelja da je tuženik objavom ispravka priznao svoju odgovornost, obzirom je tuženik samo postupio sukladno zakonskoj obvezi vezano uz objavu ispravka. 14. Iz navoda tuženika izvodi se zaključak kako se isti poziva na ekskulpacijski razlog propisan čl. 21 st. 4 toč. 6 (Narodne novine br. 59/04, 84/11 i 81/13; dalje u tekstu - ZM), a koji određuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je informacija dana u dobroj vjeri. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica sud je proveo sljedeće dokaze; Iz iskaza svjedoka Petra Glodića, autora spornog teksta, proizlazi da je povod pisanja tog teksta bio tekst koji je izašao 12.12.2015. u Jutarnjem listu, a kojeg je napisao tužitelj.

Po objavi tog teksta na kolegiju su razgovarali i polemizirali o tom tekstu te su zaključili da je isti radikalan, no također i da nema neku dubinu obzirom se temelji na slaboj argumentaciji. Upravo iz tog razloga svjedok je izabran da napiše neki osvrt o tom tekstu i to iz razloga što je tada pisao za rubriku "Katran i perje" koja je bila satirična te je sve skupa izlazila oko 3 godine. U tom tekstu, kao i u ostalim tekstovima koje je pisao za tu rubriku, koristila su se razna pretjerivanja kod komentiranja ostalih tekstova, a u pravilu se radilo o tekstovima (koji su komentirani) koji nisu zasluživali dublje analize te ih oni nisu ozbiljno doživljavali. Tako je u svom tekstu koristio razne hiperbole, metafore i pretjerivanja.

Dakle zbog neozbiljnih zaključaka koje je tužitelj u tekstu od 12.12.2015. iznosio, dogovoreno je da takav tekst zaslužuje satirični prikaz. Jutarnji list propagira interese poslovne klase dok se oni financiraju od države te imaju potrebu braniti ljude koji nemaju mogućnosti iznositi svoje mišljenje u novinama u privatnom vlasništvu kakav je Jutarnji list i ostalim medijima od kojih je većina u privatnom vlasništvu. Nije imao namjeru iznijeti činjenicu da je tužitelj narkoman, a niti to misli, a niti u tekstu govori o njegovima seksualnim sklonostima. Kada je u tekstu spominjao božićne partyje, mislio je na partije na kojima prisustvuje takva klasa ljudi dok je jednom i prisustvovao na jednom od sličnih partija.

U tekstu ne navodi, a niti ima informacija da bi takvim partijima prisustvovao tužitelj. Radi se o klasi ljudi čije interese tužitelj zastupa i ne znači samim time da je i tužitelj tome prisustvovao. Kada tužitelja naziva potkoženi kapitalist, time to ne vidi kao uvredu već kao činjenicu u odnosu na tužitelja. Naime poznato je da je on 2000 prodao portal Moj posao, te su u medijima često izlazile informacije o njegovim investicijama dok je tužitelj i sam znao o istima govoriti. U tekstu od 12.12.2015. tužitelj navodi da su građani rasprčkali državu dok svjedok smatra da je to učinila elita. Također u tom tekstu tužitelj iznosi činjenice na način da hvali sam sebe.

U tom tekstu smatra radikalnim npr. to da je tužitelj ministra financija Grčke nazvao Balkanskim prevarantom, a čime je izrazio omalovažavanje premanjemu na osnovu porijekla. Cijeli tekst je dosta nepristojan. U tekstu nije napisao da je tužitelj velegradski snob, nego da je poput okorjelog velegradskog snoba. Radi se o njegovom zaključku obzirom smatra da je nerealan s obzirom na tadašnju situaciju u državi, te smatra da ljudi imaju pravo s obzirom na takvu situaciju biti pesimisti. Dio "koji ne vidi dalje od dlačica vlastitog nosa" dio je satire. Time je smatrao da tužitelj gleda svoj interes iz uskogrudnog pogleda.

Smatra da je tužitelj imao pravo iznijeti svoje mišljenje, no isto tako je imao i svjedok iznijeti pravo svoje, te smatra da je dao i priliku čitateljima da donesu svoj zaključak. U svom tekstu kritizira javni nastup tužitelja no u istome također kritizira i cijeli društveni proces koji se odvijao od 1990. do 2015. g. 17. Svjedok Nikola Bajto iskazao da je u to doba prodaja tiskanog izdanja Novost na kioscima iznosila oko 1000 primjeraka do maksimalno 1100. Prosječna čitanost članaka na Internetu tada je iznosila nekoliko tisuća pregleda, a što ne znači da su svi članak i pročitali, odnosno taj broj odnosi se na klikove koji otvaraju članak. Nakon postupka koji je tužitelj pokrenuo zbog tog članka, publicitet je vjerojatno narastao no ne zna točno o kojem broju se radi.

Inače njihovi najčitaniji tekstovi najistaknutijih kolumnista iznose po 10000 klikova a što ovdje nije slučaj odnosno nije slučaj sa konkretnom rubrikom. Dana 17.prosinca 2015. nije bio glavni urednik "Novosti", to je postao par mjeseci kasnije, no tada je bio član redakcije. Glavni urednik tada je bio Ivica Đikić. Uglavnom uvijek objavljuju ispravke iz razloga što tako nalaže Zakon o medijima, a to je i dobra praksa, te ukoliko ne bi objavio ispravak mogao bi biti gonjen pred sudom. To ne znači da smatra da su navodi u ispravcima točni. 18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ništa od stvari koje su navedene u članku nije istina, njegov privatan život je uglavnom dosadan, ne ide u noćne klubove, drogu nije nikada okusio niti je ikada pio Don Perignon, u poslovnom smislu nije špekulant, a što također proizlazi i iz iskaza svjedoka Rujane Bakić.

Osjeća se prozvanim jer je cijeli članak posvećen njemu te ilustriran njegovom fotografijom, a koja mu se čini pomno odabranom. Članak kojeg je autor, a koji je izašao Jutarnjem listu u prosincu 2015. godine, napisao je obzirom su ga iz Jutarnjeg lista pozvali kao analitičara da napiše tekst. Po stuci je matematičar i ne želi objasnit vezu između toga što je pisao kao analitičar, a po struci je matematičar. On je izrazio svoje mišljenje u Jutarnjem listu dok je Petar Glodić napisao svoje uvredljive riječi a što ne smatra dijalogom. 19. Uvidom u predmetni članak utvrđeno je da svi navodi koje tužitelj navodi u tužbi, nalaze i u spornom članku. Iz članka se jasno vidi da je isti reakcija na prethodni tekst kojega je napisao tužitelj a koji je objavljen u Jutarnjem listu 12.12.2015. godine pod naslovom "Manifest Nenada Bakića – Hrvati, dosta krize! Imamo rast BDP-a, uopće nam nije tako loše; još samo da nemamo taj depresivni mentalitet".

Objavu navedenog članka tužitelj ne spori. 20. U tekstu su spomenuti poslovni partyi "na kojima se "Bakićevi" jupiji napiju Dom Perignona, našmrču bijelog i natrpaju sushijem te da se uz glazbu uhvate u vlakić i stanu skakutati kao napaljeni tapiri u predpubertetu". Jasno je da se tim narativom ismijava određeni krug ljudi koje autor naziva "Bakićevi jupiji", no tim navodima se zaista nigdje ne dovodi tužitelj u korelaciju s prisustvovanjem odnosno organiziranjem takvih događanja, nego se s poniženjem i ismijavanjem opisuju događanja koja opisuje autor teksta i osobe koje generalno i općenito kritizira autor teksta na svoj osebujan način. 21.

Navodi da je tužitelj "Šime Đodan korporativnog kapitalizma" te da se okomljuje na socijalizam, da je tužitelj apologet doktrine šoka, te da gospodin tužitelj iza svakog ugla vidi Edvarda Kardelja, te da je napisao ridikulozno pretenciozni manifest sud smatra vrijednosnim sudom autora teksta, a koji je nesumnjivo pisan na satiričan način u svrhu provokacije. Sud smatra da se tu radi o novinarskoj slobodi o načinu pisanja i prezentiranja svojih mišljenja odnosno vrijednosnih sudova s ciljem pretjerivanja i šokiranja, a za koji u konkretnoj situaciji sud smatra da nije prešao granicu koja bi, obzirom na okolnosti, mogla nanijeti tužitelju štetu, te ga grubo vrijeđati, posebno imajući u vidu da je tužitelj javna osoba, a kao takva i podložnavrijednosnom ocjenjivanju svog djelovanja i kritike, pa i na ovakav način.

Također, pomalo osebujan i uvredljiv način izričaja koristi i tužitelj u tekstu kojeg komentira autor spornog članka, kada navodi ;"tko se još sjeća muljatora, balkanskih prevaranata Tsiprasa i Varoufakisa". Obzirom na takvu retoriku, tužitelj treba biti spremat primiti i reakciju na svoj račun. 22. U odnosu na te dijelove članka, sud je mišljenja da je predmetnim člankom autor teksta iznio svoje mišljenje, odnosno svoj vrijednosni sud, a na koju slobodu ima pravo sukladno čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; dalje u tekstu Konvencija) koji određuje da svako ima pravo na slobodu izražavanja.

Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva. 23. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Njemu se suprotstavlja i čl. 8 Konvencije koji pak propisuje da svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske.

Kako je tužitelj javna osoba, koja je također iznosila svoja mišljenja i zaključke u javnom prostoru , to sud smatra da je samim time tužitelj sebe svjesno stavio u poziciju u kojoj treba imati veću toleranciju na iznošenje tuđih mišljenja, odnosno vrijednosnih sudova o samome sebi. Naime, nije sporno, a i notorno je da je tužitelj poznati poduzetnik, kroničar gospodarskih prilika, te je svojedobno bio i savjetnik tadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović, te da je 2016. godine proglašen osobom godine po izboru Večernjeg lista. Ovdje također treba imati u vidu da na javnost utječu mišljenja javnih osoba, te da za isto postoji interes javnosti, te se njihovi postupci i odluke mogu projicirati na mišljenje javnosti, a slijedom čega, po mišljenju ovog suda, postoji i manje prostora za njihovu zaštitu, odnosno veći prostor za slobodu izražavanja misli i kritike.

24. Tu se postavlja pitanje, kojem pravu, odnosno zaštićenoj vrijednosti, u konkretnoj situaciji treba dati prednosti, a koje pitanje se treba riješiti tzv. testom "vaganja" relevantnih činjenica sukladno stavu koji je Europski sud za ljudska prava naveo u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 514058/12) od 21. rujna 2017. godine. 25. Dakle, sud prvo treba cijeniti da li je doprinos raspravi u javnom interesu. Sud smatra kako postoji javni interes poglavito iz razloga što je tužitelj, a što i sam ne spori i što je već i navedeno, javna osoba i to prvenstveno kao poznati poduzetnik, kroničar gospodarskih prilika, te je svojedobno bio i savjetnik tadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović, a što sud smatra notornim činjenicama.

Naime, svako javno djelovanje neke osobe, a posebno javne osobe može podleći javnoj kritici i mišljenju, posebno iz razloga što sud smatra da javnost ima pravo biti upoznata s različitim mišljenjima oko određene društvene situacije, a koju prenose osobe koje na neki način, svojim radom i djelovanje utječu na društvenu situaciju u državi, a što sud smatra da tužitelj svakako jest iz razloga koje je sud već iznio. 26. Drugo je pitanje u kojoj je mjeri osoba poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, a o čemu je također sud već dao svoje obrazloženje i koje se uglavnom podudaraju s navodima iz gornjeg pasusa. 27. Nadalje, sud treba cijeniti prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi.

Ovdje je sud uzeo o obzir, a što navodi i tuženik, da je upravo tužitelj započeo javni dijalog s javnošću u tekstu objavljenom u Jutarnjem listu, te da je isti bio prisutan u javnom prostoru duže vrijeme, a što dovodi do toga da su mediji i javnost zainteresirani za njegove postupke, mišljenja i izjave, no isti je u svojim nastupima bio vidno i osjetno umjereniji od reakcije koja je uslijedila u predmetnom članku. 28. U odnosu na daljnje pitanje, a to je metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost sud je o tome već gore naveo kada je naveo da smatra da se ovdje radi o vrijednosnom sudu i uvredljivim nazivima tužitelja, koji je temeljen najviše na tekstu koji je netom prije objavljen, a čiji je autor upravo tužitelj.

Točno je da autor članka nije prije objave članka kontaktirao tužitelja, no, a kako je navedeno, sud je mišljenja da u članku nisu niti objavljivane činjenice već upravo vrijednosni sudovi i zaključci o tužiteljevom tekstu, njegovoj ideologiji i njemu kao osobi, tako da sud smatra da u tom slučaju nije postojala obveza kontaktiranja tužitelja, obzirom u članku nisu iznesene činjenice čija bi se provjerljivost trebala utvrđivati s tužiteljem. 29. Što se tiče idućeg pitanja, a to je sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, o samom sadržaju sud je već iznio svoje mišljenje. Što se tiče forme, iz dostavljene preslike predmetnog članka vidljivo je da je isti izdan na portalu www.portalnovosti.hr dok iz iskaza svjedoka Nikole Bajto, glavnog urednika tuženika, proizlazi da je prosječna čitanosti članka na Internetu tada iznosila nekoliko tisuća pregleda, odnosno klikova koji otvaraju članak.

Članak je također izdan i u tiskanom izdanju tjednika "Novosti" pod naslovom "Acid party" i to između ostalih članaka. Iz iskaza svjedoka Bajto proizlazi da je u to doba prodaja na iznosila oko 1000 do 1100 primjeraka, te je isto tako vidljivo da je članak objavljen u kolumni "Katran i perje". Dakle, sud smatra kako se u ovom slučaju radilo o relativno maloj tiraži, te relativno malom broju čitatelja koji su pročitali, odnosno barem otvorili sporni članak. Sud je mišljenje da sam naziv kolumne (koji upućuje na vrstu javnog mučenja) upućuje na satirični prikaz temi iz kolumne, a što tužitelj tijekom postupka izričito ne spori. 30. Zadnje sud cijeni ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak. U odnosu na ovo, sud smatra da bi se eventualnom naknadom štete štetilo slobodi izražavanja mišljenja, odnosno vrijednosnih sudova, obzirom sud smatra da u odnosu na iznesene vrijednosne sudove tužitelju nije bila nanesena šteta obzirom na sve gore izneseno.

31. Iako to nije izričito navedeno, jasno je da se "ulijevanje akumulatorske kiseline u usta", "sadistički novinarski tekst", te "vršenje ideološke nužde" odnosi na gore navedeni objavljeni tekst od strane tužitelja, kao i da se termini "potkoženi kapitalist" te "okorjeli velegradski snob" odnose upravo na tužitelja, te da ga naziva "cijenjenim burzovnim špekulantom". 32. Sud smatra da su gore izneseni uvredljivi nazivi i komentari tužitelja mogli utjecati na povredu prava osobnosti pojedinca, odnosno u konkretnom slučaju tužitelja, te da se u tim navodima ne radi o vrijednosnom sudu autora teksta, već o namjernim uvredama na račun tužitelja, a koje prelaze novinarsku slobodu čak i u dijelu u kojem se novinarima u slučaju komentiranja javnih osoba tolerira i određeni stupanj pretjerivanja i provokacije.

Sud smatra da navedene konstrukcije svakako mogu povrijediti nečiji čast i ugled, a i nepovoljno utjecati na nečije duševno zdravlje, te da niti jedna osoba, pa tako niti javna, nije obvezna trpiti takvu vrstu opisa svoje ličnosti, a koja stilski, logički i životno ne može biti vrijednosni sud o nekome već upravo ide u cilju vrijeđanja. Nastavno na navedeno, sud smatra da takva vrsta davanja svog mišljenja nije primjerena, te ide u smjeru namjernog vrijeđanja, dok nikako nije srazmjerna s navodima koje je tužitelj iznio u članku u "Jutarnjem listu" koji je bio temelj pisanja ovog članka, a niti sa stilom pisanja tužitelja u spornom članku, odnosno uvelike je prešla granicu adekvatne reakcije na iznesena mišljenja tužitelja te kod čitatelja ne izaziva priliku da donese svoje zaključke, kako to navodi autor teksta, već samo time iskazuje svoj čvrst stav i netoleranciju prema tužitelju, dok čitatelje upotrebom izraza prekomjerno i nepotrebno šokira.

Kada bi sud smatrao da se tu radi o dopuštenim izričajima, tada bi se i javnosti poslala poruka da je dopušteno i uvriježeno nekome se obraćati i o nekome pričati na takav i sličan način. 33. Zaključno, sud smatra da tekst, u ovom dijelu, sadrži neprikladan rječnik i žestinu koja se ne može opravdati novinarskom slobodom, a za koju sud smatra da apsolutno mora postojati, no da ista također mora biti adekvatna dobrom ukusu i barem približno načinu djelovanja osobe o kojoj se piše i o kojoj se izriče vjerodostojni sud. Obzirom na navedeno, sud smatra da u tom dijelu nije postojala dobra volja tuženika baš iz svih gore iznesenih razloga. 34. Sud također smatra da, a obzirom na zaključak da su u tekstu iznesena vrijeđanja i omalovažavanja da je logično da takav tekst zaista povrijedi čast i ugled svake osobe, a samim time i dovede do posljedica koje opisuje tužitelj, pa tako i javne osobe, a koja kao i svi i ostali ima pravo na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda (čl. 7 st. 1 ZM-a).

35. Također, iako javne osobe trebaju imati veću toleranciju na iznesene stavove o njima, navedeni uvredljivi nazivi i komentari tužitelja ne udovoljavaju niti jednom kriteriju po kojem bi se tuženik mogao osloboditi od obveze naknade štete tužitelju, te da isto ne doprinosi raspravi u javnom interesu. 36. U odnosu na samu nastalu štete, sud je u tom poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je nakon objave predmetnog članka isti bio podvrgnut pitanjima od strane poznatih osoba. Po izlasku članka osjećao se poniženo i nemoćno kao da je protiv njega pokrenuta hajka i da sam progonjen. Nije mogao znati na koji način i kako brzo će se informacije iznesene u predmetnom članku prenositi putem medija i društvenih mreža.

Dijelove iskaza tužitelja u odnosu na 37. Iz iskaza svjedoka Rujane Bakić, supruge tužitelja, proizlazi da se tužitelj trudi biti snažan no ipak je ovo bilo objavljeno u medijima, a ne na nečijem privatnom profilu, a što ga jako pogodilo i fizički i psihički. Kako je članak objavljen na portalu, njihova djeca koja su tada bila mala, i danas mogu pročitati članak, a koja činjenica svakako utječe i na tužitelja. Nakon objave članka tužitelj se psihički povukao te se vidjelo da ga ta objava jako smeta. Pogoršalo mu se i stanje sa srcem. Nakon objave tužitelj je prestao ići na sastanke te su udaljio od svih jer se nije želio suočavati s pitanjima. Čak nije želio niti razgovarati sa svjedokinjom koja mu je bliska. Obzirom na protek vremena ne sjeća se koliko je to dugo trajalo.

38. Svjedok Alaksandar Zemunić u svom je iskazu naveo da jako dobro poznaje tužitelja. Nakon objave članka tužitelj je i dalje dolazio u ured no određeno vrijeme nije prisustvovao sastancima, govori o periodu od otprilike 5 - 6 dana. Primijetio je da je bio jako uznemiren i potišten, a to je primijetio upravo iz razloga što nije htio prisustvovati sastancima te se i žalio na aritmiju srca. 39. Sud je ovakvim iskazima tužitelja i svjedoka poklonio vjeru obzirom smatra da su isti u bitnome identični jedno drugome. Isto tako, sud iste smatra logičnim i životnim upravo iz razloga što sud smatra da uvrede koje su iznesene u članku mogu prouzročiti nematerijalnu štetu, a kako je to opisano u iskazima tužitelja i svjedoka.

Sud također smatra da, a obzirom na zaključak da su u tekstu iznesena vrijeđanja i omalovažavanja, da je logično da takav tekst zaista povrijedi čast i ugled svake osobe, a samim time i dovede do posljedica koje opisuje tužitelj i svjedoci, pa tako i javne osobe, a koja kao i svi i ostali ima pravo na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda. 40. Dakle, sud smatra da su uvrede i vrijeđanja koji su izneseni u tekstu nanijeli neimovinsku štetu tužitelju, a a slijedom čega je sud odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Pri odluci u visini dosuđene štete, sud je vodio računa o gore navedenim okolnostima, dok je također uzeo u obzir da je tuženik objavio ispravak, a koji je prvenstveni oblik naknade nematerijalne štete, a što proizlazi iz odredbe čl. 22 st. 1 ZM-a.

Ovdje je sud uzeo u obzir da je vjerojatno broj čitatelja u vrijeme izdavanja odnosno objavljivanja članka i ispravka bio podjednak jer se radilo o kraćem vremenskom razdoblju između kojeg su objavljeni. No, sud je ovdje također cijenio da je tuženik samo objavio tekst kojeg je sačinio tužitelj, bez da je dao svoj osvrt ili ispriku zbog iznesenih tvrdnji, a što bi, po mišljenju suda bilo puno efikasniji način umanjenja ili čak popravljanjem štete koja je počinjena. No, obzirom je tuženik samo objavio tužiteljev tekstu, a i zbog težine iznesenih uvreda, sud smatra kako je tužitelju objavnom ispravka samo umanjena štete, te da ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kuna), dok ga je odbio sa zahtjevom u iznosu od 7.299,75 eura (55.000,00 kuna).

41. Sud smatra da ovakva presuda neće imati obeshrabrujući učinak na daljnje djelovanje tuženika. Naime, naknadom ove štete ne šteti se slobodi izražavanja mišljenja, odnosno vrijednosnih sudova, obzirom sud smatra da u odnosu na iznesene vrijednosne sudove tužitelju nije bila nanesena šteta već upravo iznošenjem uvreda, a što za tuženika ne može biti obeshrabrujuće u odnosu na buduća kritička izražavanja te obavještavanja javnosti, već upravo, upozoriti ga na granicu između iznošenja vrijednosnih sudova i vrijeđanja, odnosno upozoriti na ono što se smatra odgovarajućom reakcijom. Valja reći da je izrečena sankcija izrečena upravo za ovaj dio navoda iznesenih u članku, za kojeg sud smatra da nije bio dat u dobroj vjeri, a ne u odnosu na stil pisanja, uvažavajući satirični način izražavanja. Smisao satire u ovoj konkretnoj situaciji je razotkrivanje problema u društvu, kritika i ismijavanje društvenih pojava, u ovoj situaciji tužitelja.

Dakle, ne radi se o prenošenju i iznošenju informacija i stoga kod satire postoji veći stupanj dopuštenja zaizražavanje vrijednosnog suda u odnosu na puko prenošenje informacija. No, i kod satire se trebaju postaviti granice koje se ne smiju prijeći jer bi se u suprotnom došlo do apsurda na način da bi svatko mogao izreći i iznijeti bilo kakvu pa i grotesknu kritiku ili uvredu, a da za to ne bi odgovarao pod okriljem satire, što sud smatra da nije smisao i što ne bi trebao biti smisao dopuštenja satiričnog izražavanja. 42. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži da se naloži tuženiku brisati s web portala sadržaj teksta "Acid party" obzirom isto nije predviđeno Zakonom o medijima.

43. Također, sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tuženika i to Saša Leković na okolnosti da novinar ovim tekstom nije prekršio pravila novinarske profesije, te Milana Gavrovića na dokonosti da isti procjeni kakva je bila ekonomska situacija u državi u trenutku kada je tužitelj pisao svoj tekst, obzirom sud smatra da navedene činjenice nisu relevantne za donošenje odluke u ovom predmetu, odnosno da je upravo sud taj koji donosi zaključke o odgovornosti nakladnika u ovom postupku. Isto tako, nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka Davora Huića na okolnost nastale štete tužitelju obzirom smatra da je provedenim dokazima dovoljno utvrđena ta činjenica.

Također, sud nije strankama dozvolio pitanja tužitelju i svjedocima radi utvrđivanja činjenica koje nisu relevantne za ovaj postupak. 44. Također, sud nije cijenio prijedlog tužitelja Hrvatskom novinarskom društvu i njihov zaključak (list 39-41 spisa), te odluke u kaznenim postupcima koji su se vodili protiv autora teksta obzirom sud smatra da je za donošenje odluke o odgovornosti nakladnika (zbog teksta kojeg je napisao autor) nadležan upravo sud u ovom postupku, te da odluke u navedenim postupcima ne bi utjecale na odluku suda u ovom predmetu. Činjenica da li je tužitelj nekim drugim postupcima želio utjecati na novinarske slobode, a kako to navodi punomoćnik tuženika, nije predmet ovog spora. 45. Kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) od dana podnošenja tužbe, odnosno od 21. ožujka 2016. godine, a kako je tužitelj i zatražio. Zatezne kamate dosuđene su prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Tužitelj je na ročištu održanom dana 06. veljače 2023. godine, a na kojem je zaključena glavna rasprava, tražio troškove parničnog postupka, no iste nije precizirao, a niti je dostavio troškovnik. 48. Sukladno čl. 164 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP) stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Kako tužitelj isto nije učinio, to mu sud mu sud nije niti odredio troškove parničnog postupka. 49. Sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak pristupa na ročište dana 28.03.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, odnosno 200,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 250,00 eura.

Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a. 50. Sukladno čl. 154. st. 2 ZPP-a sud smatra kako niti tuženiku ne pripadaju troškovi zastupanja, obzirom je tužitelj, a kada se uzme u obzir da je isti uspio u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, uspio s većim omjerom u parnici. 51. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude. U Zagrebu, 08. svibnja 2025. godine Sudac Biserka Pavković Fućak POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 dana od objave presude.' - KRAJ CITATA.