Internetska stranica Geni.com definira se kao najveća svjetska kuća obiteljskih stabala. Na Geni.com moguće je pronaći uistinu obiteljska stabla iz čitavog svijeta, tu su fotografije davnih ili bližnjih predaka ili pak slike zadnjih počivališta. Na toj smo stranici pronašli i djeda Zlatka Hasanbegovića, aktualnog saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Hasanbegović je u vrijeme dok je bio ministar kulture često medijski istupao s pričama o prošlosti svoje obitelji. U fokus javnosti dospio je kada su njegovi djed i baka s majčine strane, Sabrija i Safeta Prohić te brat njegovog djeda Avdo sa suprugom proglašeni Pravednicima među narodima.
Hasanbegović je detaljno za medije opisivao stradalništvo svoga djeda kojem se 1946. izgubio svaki trag kada je pokušao napustiti Jugoslaviju te se preko Italije pridružiti prijateljima u Argentini. Obitelj saborskog zastupnika uvjerenja je kako su komunističke vlasti ubile Sabriju Prohića. Dok je bio ministar kulture Hasanbegović je dao intervju Globusu u kojem je tumačio kako je njegov djed nestao 1946. a proglašen umrlim tek 2003. godine. Na portalu Billiongraves.com, vidljivo je zadnje počivalište djeda Zlatka Hasanbegovića na mezarju (groblju) Režići u Gračanici u BiH. Da ne bi bilo zabune na grobu piše da je to sin Hadži Avdage Prohića. Doduše klesar je umjesto v stavio b ali je jasno da se radi o pogrešci.
U neposrednoj blizini groba Hasanbegovićevog djeda nalaze se i grobovi njegove uže obitelji, majke, oca ali i brata dr. Avde. Nadgrobna ploča sugerira da ispod nje počiva Sabrija Prohić rođen 1900. a umro 1946. godine. Dakle, Hasanbegovićev djed s majčine strane umro je prije pedesete, moglo bi se reći na vrhuncu srednje životne dobi. U hrvatskim medijima, kada je Hasanbegović postao meteorska zvijezda hrvatske politike, objavljena je i slika snimljena njegovog djeda snimljena 1938. u Veneciji. Crno-bijela fotografija svjedoči kako je povjesničar i političar Hasanbegović imao markantnog djeda koji je k tomu bio bogat da je mogao gospodski putovati u inozemstvo.
Uistinu, obitelj Prohić koja potječe iz gradića Gračanica kraj Tuzle bila je prije II. svjetskog rata bogata trgovačka obitelj. Hasanbegovićev djed bio je nasljednik dijela obiteljskih trgovina te znatne imovine koju su imali u Hrvatskoj. Njegov brat Avdo, koji je također proglašen Pravednikom među narodima zbog spašavanja židovske djevojčice Nade Kolman, bio je liječnik koji se, prema pisanju lokalnih medija iz Gračanice školovao i diplomirao u Zagrebu na Medicinskom fakultetu. Iz intervjua Zlatka Hasanbegovića Globusu, koji je dostupan na službenim stranicama Ministarstva kulture, proizlazi da je brat njegova djeda završio medicinu u Beču. Što je istina, teško je utvrditi. Hasanbegović je povjesničar pa bi valjda trebao znati razlikovati činjenice od mitova.
No, posljednje počivalište Sabrije Prohića postoji i na zagrebačkom groblju Mirogoj. Radi se o obiteljskoj grobnici Safete Prohić, Hasanbegovićeve bake, koja je rođena 1902. a umrla 1952., dakle u dobi od samo 49 godina. Za nju piše da se za Sabriju udala u dobi od 16 godina te rodila 6 djece: Fikreta, Refiju, dr. Avdu, Zumretu, Esmu i Emiru. Slika njezinog groba ukazuje da na istom mjestu počiva njezin suprug Sabrija te sin Fikret. Crna mramorna ploča tako dokazuje da je Hasanbegovićev nesretni djed nestao ali da je pokopan u dvije grobnice u dvije države, Hrvatskoj i BiH. Od ostalih podataka uz ime Hasanbegovićeve bake zanimljiv je i upis dva djevojačka prezimena Jašarević i Muftić.
Možda je na kratki život Hasanbegovićeve bake utjecala činjenica da je sa suprugom bila odmah poslije II. svjetskog rata žrtva policijskog upada, pretresa i zapljene. O tome je pisao i Vjesnik u članku pod naslovom “Zaplijenjene velike sume stranih valuta kod 19-erostrukog zagrebačkog kućevlasnika Prohića”. “Organi narodnih vlasti pronašli su kod Prohić Safeta i njegove žene Sabrije, u njihovoj kući u Ilici broj 178, ove količine strane valute: 1020 dolara, 1230 švicarskih franaka, 10 zlatnih turskih lira, 114.840 talijanskih lira i 2000 okupacionih (“Nedićevih”) dinara. Osim toga, pronađena je veća količina cigareta, duhana, raznih racioniranih životnih namirnica, kao i tekstila i alkohola. Namirnice su bile neprijavljene i zaplijenjene su zajedno s valutom. Prikrivena strana valuta očito je namijenjena švercu velikog stila, pa su zato Prohić Safet i Sabrija, inače vlasnici 19 kuća u Zagrebu, uhapšeni”.
Umjesto Safeta, Vjesnik je napisao Safet i ženu proglasio mužem, a muža Sabriju, ženom. No, tu nije bio kraj nevoljama jer je nakon tog događaja djed pokušao pobjeći te je, prema uvjerenju obitelji, likvidiran kao “klasni neprijatelj”, jer mu osim bogatstva ništa drugo partizanske vlasti nisu mogle staviti na teret. Posthumno je ipak Hasanbegovićevog djeda sustigla satisfakcija s priznanjem koje mu je dodiljeno iz Izraela. Poznato je kako Zlatko Hasanbegović nije imao prigodu nazočiti dodjeli posthumnog odlikovanja članovima svoje uže obitelji. Svečanoj dodjeli u organizaciji Židovske općine u Sarajevu i izraelskog veleposlanstva u BIH, te Memorijalnog centra Yad Vashem nazočio je njegov bratić Rejhan koji živi u Gračanici
Inače, djevojčica Nada Kolman koju su spasili Hasanbegovićevi preci bila je Židovka čiji su se roditelji doselili u Gračanicu iz Hrvatske i tamo se sprijateljili s Prohićima koji će im nastojati spasiti živote za vrijeme Drugog svjetskog rata. Djevojčica Nada je preživjela rat i sada živi u Australiji kao Avive Fox. Rođena je 1942. godine u Gračanici a roditelji su joj bili Židovi. Otac je došao iz Koprivnice i bio magistar farmacije. U Gračanici otvorili ljekarnu, i zbližili s Prohićima - dr. Avdom Prohićem i bratom Sabrijom. Priču o Nadi Kolman napisao je Zlatkov bratić Rejhan. On piše kako su Kolmanovi izbjegli prvu deportaciju u logore jer su u tom trenutku vlasti NDH trebale visokoškolovane ljekarnike, pa makar bili i Židovi, ali su morali pobjeći već 1943., u čemu im je pomogla upravo obitelj Prohić.
Stariji Avdin brat Sabrija već je živio u Zagrebu i bio je trgovac drvetom, kao i njihov otac. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bavio se izvozom pragova za željezničke pruge, pa ih je dostavljao u sve veće gradove bivše Jugoslavije i Italiju. Bio je vrlo imućan, imao je prvi Ford u Gračanici, kupio gradiću kino-projektor, a kasnije je stekao i nekretnine u Beogradu, te u Zagrebu u Ilici i Frankopanskoj, vilu na Srebrnjaku i zemljište na Pantovčaku. U Zagreb se doselio 1942. zbog velikog pritiska ustaša, a već 1943. brat Avdo napisao mu je da je Viktor Kolman uhićen i strijeljan, a da je supruga pobjegla s jednogodišnjom djevojčicom na leđima i skrivala se po šumama.
Tako su obje oboljele od upale pluća, pa je majka uskoro i umrla, a malena je ostala živjeti s Avdinom obitelji u Gračanici. Budući da u maloj sredini nije bila sigurna, braća Prohić malenu su djevojčicu prebacili u Zagreb. Odveo ju je Rukib Prohić, najmlađi od trojice braće. On i zaručnica Mujesira odglumili su mladi bračni par s djetetom", objavljeno je u medijima o angažmanu Hasanbegovićevih predaka koji su prethodili navedenom priznanju. Istražujući podatke za ovu priču, osim činjenice da Hasanbegovićev djed ima dva grobna mjesta, otkrili smo i jednu službenu zanimljivost.
Naime, oglas iz Narodnih novina bacio je novo svjetlo na slučaj djeda nestalog 1946. godine. Općinski sud u Zagrebu objavio je da je na prijedlog: Fikreta Prohića iz Zagreba, zastupanog po Hajri Prohić, odvjetnici iz Zagreba, Emira Mešinovića iz Makarske, Zumrete Hasanbegović iz Zagreba, Esme Tučić iz Luke i Avde Prohića iz Zagreba, svi zastupani po punomoćnicima Damiru Medvedu i Davoru Sirotkoviću, odvjetnicima iz Zagreba, pokrenut postupak za proglašenje umrlim nestalog Sabrije Prohića, rođenog 10. prosinca 1900. od oca Avde Prohića i majke Esme Prohić rođ. Mujezinović, u Gračanici, s posljednjim prebivalištem u Zagrebu, Ilica br. 178, za čiju se sudbinu ne zna od 1946. godine.
Nestalom je imenovan staratelj za poseban slučaj u osobi Đurđice Poduška iz Zagreba. Oglasom se pozivao nestali, kao i svaka druga osoba koja bilo što zna o sudbini nestalog da se javi sudu ili imenovanom staratelju u roku od tri mjeseca od dana objave oglasa, jer u protivnom ukoliko se nitko ne javi, sud će donijeti odluku. U članku u Jutarnjem u kojem se citirao Hasanbegović nakon proglašenja njegovog djeda Pravednikom među narodima objavljeno je i sljedeće: "Iako se znalo da je likvidiran, u Tuzli se Prohiću sudilo 1947. u odsutnosti, a prema zavičajnom povijesnom časopisu Gračanički glasnik, na inicijativu obitelji Prohić, na posebnom sudskom postupku službeno je proglašen mrtvim 2003. godine".
Slijedom tih podataka kontaktirali smo Zlatka Hasanbegovića. Pozvali smo se na sadržaj oglasa iz Narodnih novina iz kojeg proizlazi da je njegova obitelj, uključujući i njegovu majku Zumretu Hasanbegović, pokrenula postupak proglašenja Sabrije Prohić umrlim 1997. godine. Zato smo ga pitali je li točan podatak iz Globusa, dostupan na web stranici Ministarstva kulture RH, kako je Sabrija Prohić proglašen umrlim tek 2003. godine. Pitali smo da prokomentira zašto je ta procedura trajala 6 godina, ako je navedeno istina. Hasanbegovića smo pitali i zašto njegov nestali djed ima dva grobna mjesta, jedno u obiteljskoj grobnici na Mirogoju gdje je pokopana njegova baka Safeta a drugo u rodnoj Gračanici.
Pitali smo tko je donio odluku da nestali djed ima dva nadgrobna spomenika. Naime, prema islamskim običajima pravilo je da se pokojnika pokopa tamo gdje umre pa navedeno može sugerirati da je Hasanbegovićev djed umro u Gračanici a ne da je nestao u Hrvatskoj. Hasanbegovića smo pitali i za članke u kojima se spominje kako je obitelj njegove majke imala zgrade u Ilici i Frankopanskoj te brojne druge nekretnine. S obzirom da je više etaža u Frankopanskoj 20 uknjiženo na Hasanbegovića, odnosno članove njegove obitelji, zanimalo nas je da li to znači da je njegov djed Sabrija Prohić bio prije Drugog svjetskog rata vlasnik (suvlasnik) zgrade u Frankopanskoj 20 te u Ilici 178.
Pitali smo ga i kakva je sudbina ljetnikovca na Srebrnjaku koji je posjedovao njegov nestali djed, odnosno je li njegova obitelj uspjela povratiti denacionalizacijom tu ali i druge nekretnine. No, do zaključenja tiskanog broja Imperijala prošle godine, u kojem smo prvi put i piblicirali priču, od Hasanbegovića nismo doznali odgovore ni na jedno pitanje uključujući i zadnje koje smo mu postavili a koje se odnosilo na postojanje Facebook stranice Zlatko Hasanbegović - moj predsjednik. Umjesto odgovora, od Hasanbegovića je stigao sam mail s njegovim brojem mobitela. Kontaktirali smo ga mailom i napisali kako, u interesu pouzdanog informiranja čitatelja, komuniciramo isključivo pisanim putem te da, ako želi odgovoriti, pošalje mail koji ćemo objaviti u integralnom obliku. T
ako su pitanja na koje smo tražili odgovore od Škorinog bliskog suradnika ostala i dalje u sferi enigme. Hasanbegović je u medijima govorio o imovini koja je oduzeta njegovom djedu. Tako je jedan naslov u Jutarnjem listu u ožujku 2016. glasio: Hasanbegović: "Komunisti su mojoj obitelji uzeli 19 kuća, duhan, alkohol i novac, a djeda su ubili". Međutim, podaci iz vlasničkih listova svjedoče suprotno. Iz njih proizlazi kako je njegova obitelj u 100-postotnom vlasništvu zgrade u Ilici 178, odnosno kuće u kojoj je živio njegov djed Sabrija Prohić sve do nestanka 1946. godine. Suvlasnik dviju etaža zgrade u Ilici 178 je redatelj Ozren Prohić, dugogodišnji partner Ane Lederer, bivše ravnateljice HNK i bivše pročelnice Ureda za kulturu Grada Zagreba koja je s Hasanbegovićem i Bruno Esih bila u vrhu stranke "Neovisni za Hrvatsku".
Bivši savjetnik predsjednika Stjepana Mesića, Esad Prohić, jedan je od suvlasnika zgrade u Ilici 178. Ostali su suvlasnici redom pokojna majka Zlatka Hasanbegovića Zumreta Prohić Hasanbegović, njezina sestra Emira Mešinović, Emir Tučić te Nedim Prohić. I sam Hasanbegović živi u Frankopanskoj 20 u kojoj više etaža glasi na nasljednike njegovog djeda Sabrije Prohića. Hasanbegovićeva mama preminula je 20. ožujka 2018. godine. Iz objavljene osmrtnice proizlazi kako su iza nje ostali sin Zlatko, sestra Esma, snaha Lamija te dva unuka. Dakle, saborski zastupnik Hasanbegović jedini je nasljednik svoje majke.
Od nje je naslijedio i suvlasništvo na jednom stanu u Ilici 178 u zgradi njegova nestalog djeda. Međutim, Hasanbegovićeva majka upisana je i kao suvlasnica poslovnog prostora u Frankopanskoj od 43,37 m2 u dvorišnom prizemlju uz svoju sestru Esmu Tučić te članove uže obitelji. Jedan od nasljednika je bivši Mesićev savjetnik Esad Prohić, zatim poznati hrvatski glumac Nedim Prohić, Mirza Mešinović iz Sarajeva te Jasmina Redžić iz Makarske. Suvlasništvo nad tim poslovnim prostorom Hasanbegović nije naveo u svojoj imovinskoj kartici. U zadnjoj imovinskoj kartici naveo je vlasništvo nad poslovnim prostorom od 29,52 m2.