Da nije bilo rata na prostoru bivše Jugoslavije pa tako ni u BiH, sudbine milijuna ljudi s tih prostora izgledale bi posve drugačije Posljedice ratnih migracija nezamislivo su različite. Nekima su rat i selidbe u nove države donijele fantastične prilike i uspjeh, drugima pak uzele sve pa i život sam. Da nije bilo rata taj bi mladić danas radio u "Borcu" Travnik ili "Vitezitu" iz Viteza - rekao je jedan sugovornik dnevnih novina prije nekoliko godina u reportaži koja je govorila o 26-godišnjem mladiću iz Viteza koji je poginuo na ratištu u Siriji.
Sudbine brojnih ljudi iz Sarajeva, a čije se životne priče danas odvijaju negdje u SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, ili pak diljem Europe imale bi neku drugu životnu rutu i rutinu. Da nije bilo rata i opsade Sarajeva tko zna kako bi se danas zvali češki kraljevi kocke i outlet centara. Danas su to predratni Sarajlije Milutin Perić, za prijatelje Mićo, i Vojislav Sparavalo. Prvi je rođen 1963. u Sarajevu i zadnjih 20 godina živi u najpoznatijim češkim toplicama Karlovym Varyma. Nosi titulu "češkog kralja hazarda".
Drugi je rođen 1969. i također zadnjih 20 godina stanovnik je češke metropole. Doduše, dok je kralj kocke i prijavljen na mondenoj češkoj adresi, njegov je bivši sugrađanin Sparavalo više od desetljeća formalno stanovnik rajske patuljaste kneževine na Azurnoj obali. Naime, nekadašnji Sarajlija Vojislav biznis vodi u Pragu, ali posluje preko niza firmi iz poreznih rajeva, Luxembourga, Londona, Floride....
Usto, sa suprugom Čehinjom Věrom prijavljen je jednoj od najskupljih ulica svijeta, u luksuznom neboderu Houston Palace u Aveniji Princeze Grace u Monacu Posjeduje i luksuznu nekretninu za odmor u Roquebrune-Cap-Martin u Cannesu. U Pragu živi u centru grada u ulici Dušni u oblasti Josefov. Spomenut je u aferi Panamski papiri. U bazi ICIJ mreže istraživačkih novinara Vera i Vojislav Sparavalo upisani su s monegaškog adresom i kao vlasnici tvrtke Sufinvest Ltd. koja je registrirana u prosincu 2009. godine na Malti.
Srpski B92 pisao je o Sparavalu u kontekstu optužbi koje je lider Narodne stranke Srbije Vuk Jeremić iznio 2017. za Deutsche Wele kako bivši makedonski režim prljavim novcem kupuje i firme po Srbiji. Jeremić je tada tvrdio kako je “Čehoslovak grup“ preko beogradske firme SCMG, čiji je direktor Vojislav Sparavalo, u listopadu 2017. kupila centralu kruševačke fabrike “14. oktobar“ za četiri milijuna eura. Ta firma je u stečaju od siječnja 2016. kada je procijenjena na 48 miliojuna eura, a srpske vlasti su više puta najavljivale pronalaženje strateškog partnera.
S druge strane živopisni češki kralj kocke bosanskog porijekla sa suprugom Sarajkom Aidom živi zadnjih godina u raskošnoj modernoj vili na ekskluzivnoj lokaciji u Karlovym Varyma. Njegov se dom nalazi u neposrednoj blizini jednog od najpoznatijih i naluksuznijih hotela Imperial. U Češkoj, gdje kao i u Sloveniji nema mekog ć, pa je njegovo novo prezime Perič dok puno ime njegove supruge glasi Aida Peričová. No, život Sarajlija Perićevih u Češkoj na početku nije bio lagan i za njih vrijedi ona preko trnja do zvijezda.
Tako su po dolasku u Češku 1993. isprva živjeli u Masarykovoj 50 u gradiću Liberec. Na toj adresi, u iznajmljenom stanu, u međuvremenu obnovljenoj vili s vlastitim vrtom, građenoj u vrijeme predsocijalističke Čehoslovačke, brojne su osobe iz bivše Jugoslavije osnivale firme. Tako je tu bilo sjedište Perićeve prve firme "Č i P Export Import" koju je osnovao s Draganom Čutkovićem iz Karlovca.
"Export-import svašta", kako pjeva Severina, odavna je u likvidaciji ali Periću je očito bila odskočna daska za daljnje poslovno kormilarenje. Iz češkog trgovačkog registra doznajemo i sljedeću adresu Perićevih. Više to nije Liberec nego slavne toplice Karlovy Varty, sinonim elitnog turizma u Češkoj ali i jedna od destinacija na kojoj su snimane scene nezaboravog Jamesa Bonda - tajnog agenta 007.
Adresa u neboderu na adresi Koupaliště 9, još je daleko od života na visokoj nozi. Stan u tipičnom socijalističkom arhitektonskom produktu. Neboder s 12 katova, tipski stanovi, mali balkoni.... Pogled na parking i još jedan neboder u blizini. Lokacija na periferiji lišena sjaja i glamura te secesijske arhitekture svjetskih slavnih čeških toplica. I sljedeća adresa, ulica Okružní 754, nije bitno drugačija.
Katova je doduše upola manje, ali i to je još jedan graditeljski relikt nalik urbanizmu minulih čeških vremena obilježenih ruskom čizmom. Ipak. okruženje je malo pitomije, tu je i nekoliko borova u malom vrtu koji okružuje dugačku soc-realističku zgradu. No, godine napornog, stresnog ali i riskantnog biznisa urodile su plodom - sadašnja je adresa Milutina Miće Perića i njegove familije reprezentativna vila na u njihovom posjedu na adresi: Nebozízek 2130/2.
Katastarska snimka nam otkriva koliko je zapravo reprezentativni posjed Perićevih s bazenom i vrtom, opasan visokom ogradom od kovanog željeza, u blizini otmjenog hotela Imperial i istoimene ulice Imperial. Premda je vila u ulici Nebozizek na njihov se posjed može doći iz ulice Škroupove. Naime, kada se prođe ružičasta vila na kućnom broju 19, dolazi se ravno pred Perićeve luksuzne dvore u Karlovym Varyma.
Na tu se adresu češki kralj kocke uselio 19. listopada 2010. godine. Na drugom kraju mjesta sjedište je pak niza firmi preko koje Perićevi upravljaju svojim poslovnim carstvom. Novograđena poslovna zgrada na adresi Jáchymovská 142, Sedlec, Karlovy Vary sjedište je dviju glavnih Perićevih poslovnih uzdanica: Slot Group i Jump. No, osim u Karlovym Varyima Perići posluju i u češkoj metropoli. Tako je Aida Perić vlasnica firme Energo Holding.
Sjedište te firme koja razvija energetski biznis u BiH je u Pragu na adresi Holešovice, Ortenovo nám. 1524/36. Vlasnik dvije etaže na toj adresi je Slot Group. U tom prostoru Perići su smjestili još tri firme. Osim Energo Holdinga tu je Energo ostrov te Gastro Plešivec. U Energo Ostrovu nema Perića među službenim osnivačima i direktorima. Posao vode Česi a kao jedini vlasnik upisana je firma ASB Czech SC.
Vlasnici te firme su ASB Prague i ASB Accounting. I tu je malo zamaskirana vlasnička struktura pa kao vlasnika prve firme nalazimo ALFA Invest Praha a kao vlasnik druge upisan je ASB Czeh. Što se tiče Gastro Plešiveca i tu Milutina Perića nema kao formalnog osnivač. Firma je vlasnik poznatog hotela koji se spominjao u češkim medijima u kontekstu Perića. "Gdje ide lova hazardskog magnata Milutina Perića", glasio je naziv te priče.
Hotel Plešivec pak izvana podsjeća na satelitski centar nekog mobilnog operatera ali se nalazi u popularnoj skijaškoj zoni u Abertamyju u oblasti Carlsbad pa nema problema s poslovanjem i popunjenošću. U Češkoj su poslovali i u mjestu Cheb u gradskom prostoru gdje je sada sjedište lokalnog košarkaškog kluba Svoboda, ali tamo su naišli na otpore nekih lokalnih vijećnika. Perićevo kockarsko carstvo obuhvaća niz firmi u Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj a u sklopu Slot Groupa su: Slot Alfa, Slot Beta, Slot Delta, Slot Zeta, Slot Omega, Trefa Games, Terno Games i Reno Games, Klasik Delta....
U nekim firmama, poput Azra Luxury, dućana luksuznim satovima i nakitom u središtu Karlovyh Vary, Mićo Perić je suvlasnik preko Jampa po pola s Fikretom Osmanovićem. Tako Perić ima udjela u predstavništvu prestižnog švicarskog urarskog brenda Ulysse Nardin u Karlovym Varyma, što se vidi već i na samom ulazu u boutique gdje dominira natpis Azra Luxury. Preko Jampa Perić je vlasnik i restorana R.M.W. Gastro koji djeluje u njegovom glavnom poslovnom sjedištu u Jachymovska ulici.
U svom je poslovnom prostoru Perić je svojedobno "udomio" i zastupstvo zagrebačke Jadran nautike, ugašene tvrtke koja je bila u vlasništvu Engleberta Schreibera Juniora. U Hrvatskoj je ime tog stanovnika Vaduza u Lichtensteinu poznato po aferi Dubrovačka banka i suđenju bankaru Nevenu Baraču te tajkunu Miroslavu Kutli. Naime, Engelbert Schreiber Senior skupa sa svojim sinom bio je zastupnik nekih off shore firmi preko koje su se odvijale milijunske transakcije preispitivane tokom sudskog procesa.
Tako u SAD-u je nakon napada 11. septembra ime tog lihtenštajnskog odvjetnika te negova sina specijaliziranog za poslovanje u poreznim oazama isplivalo u kontekstu otvaranja račune Al Qaidinih šefova a još ranije su označeni i kao Sadamovi "perači novaca". No, te optužbe nisu zasad dokazane pa tako otac i sin Schreiber i dalje porezno savjetuju diljem svijeta te trguju Princess jahtama u regiji ali i šire.
Firmu Apex Play koja je nekad bila važna karika u njegovom poslovnom carstvu Perić je krajem 2012. ugasio. Nakon jednog safarija u Keniji od proljeća 2012. odlučio je pokrenuti i kazino biznis u toj državi, no, to je još uvijek više u povojima nego u ekspanziji koju je doživio u Češkoj. Perić je sponzor brojnih događanja pa tako i jednog češkog hokejaškog kluba. Gledajući sa strane život i posao u Češkoj nekadašnjih stanovnika be-ha metropole čini se više nego idiličnim. No, većina iseljenih zna kako izgleda borba s nostalgijom.
To je ono što je Bregović opisao kao fenomen majke i maćehe - rekao je: 'Paris je prekrasan ali Sarajevo je rodni grad, ne možeš više voljeti maćehu od majke'. U tom kontekstu nije moguće znati ali mogu se povući neke paralele života prije rata i života danas. Prije rata, Milutin i Aida Perić živjeli su u središnjoj sarajevskoj ulici, jednoj od najljepših u gradu na Miljacki. Prije rata ulica se zvala Vase Miskina po narodnom heroju iz 2. svjetskog rata. Poslije zadnjeg rata ulici je vraćeno ime od prije pretposljednjeg rata pa se sada zove Ferhadija.
To je pješačka zona koja spaja austrougarski dio grada s Baščaršijom. U Zgarebu Jadranko Črnko pjeva: "Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče" pa da vidimo kako to izgleda kada cestu jednog života u jednoj državi zamijeniš cestom nekog drugog novog života u drugoj državi. Slavu kultnog pokojnog sarajevskog pjevača Kemala Montena oplemenila je pjesma: "Sarajevo, ljubavi moja". A možda još više ona nastala u ratu 1992. "Pismo prijatelju".
Kako to izgleda kada netko iz grada ispod Trebevića, u vremenu koje je Kemal Monteno opisao "kad ti roknu samo dvije" i "nikome se ne ponovilo" stigne u zemlju u kojoj je Popelka Karela Gotta muzička esencija na koju otkidaju sve generacije Čeha i Čehinja. Postoji li gastro nostalgija - očito postoji jer danas znamo da gdje god je nogom kročila iseljena Bosna tu je niknula i neka ćevabdžinica pod američkim, novozelandskim ili EU nebom.
Cesta predratnog sarajevskog života Milutina Perića, barem onaj dio u slobodno vrijeme, mogla je voditi od Kuka, Steleksa, Crvene galerije, kod Lisca u Doma pisaca, BB-a, na podnevnoj kafi u kultnoj Estradi dugogodišnjeg menadžera Bijelog dugmeta Rake Marića. Kako je nekome odraslom na bosanskoj kuhinji, koja u prosječnoj memoriji odmah asocira na: ćevape, burek, zeljanicu ali i bosanski lonac u Morića Hanu, bozu na Slatkom ćošetu, tufahije u slastičarnici Egipat, pohani mozak u predratnom Kogu u Dalmatinskoj, pizzu u Galliji u Masarykovoj, terasu u Dva ribara....bilo prebaciti se u zemlju sasvim drugačijih gastronomskih navika.
Na češke knedličke s crvenim zeljem, (prelazak na kobasice s pivom zasigurno nije bio tako traumatičan) ili vepřové pečeně a knedlík sa zelí, što u biti znači slatko zelje, prevedno na bosanski kupus izdinstan sa šećerom da poprimi slatki okus, ili hovězí guláš, ili pak Svičkovu spremljenu od divljači, najčešće srnetine s okruglicama od žemlji u umaku i preljevom od brusnica. Tu je i lokalni ponos Becherovka, liker spravljenog od 32 vrste ljekovitog bilja i korijenja te vode iz karlovarskih izvora čiji se točni sastojci ne znaju jer ih ljubomorno čuvaju.
U svakom slučaju za nekoga tko je odrastao na muzici i alkoholnom podneblju koje je Goran Bregović sublimirao u svojem albumu "Šampanjac & Šljivovica", Bacherovka možda može biti najbliže Jageru. O toj nostalgiji za sarajevskim predratnim životom može se zanimljivo štošta pročitati kod predratnog Sarajlije koji sada živi u Americi i nosi jedinstvenu titulu "doktora za druženje". On se zove Vlado Kaluža i na svom blogu opisuje predratne sarajevske legende, kafiće, restorane, prijatelje.
Prije rata u Sarajevu je bio bankar. Tako se tamo prisjetio i kako je nekadašnji vlasnik kafića "Lisac" Damir Lisac dok je još bio na trećoj godini sarajevskog Pravnog fakulteta nekom naivcu iz Amerike prodao sarajevsku Vijećnicu. Perić je kao i Lisac studirao i diplomirao pravo u Sarajevu tako da danas ispred njegova imena u češkom trgovačkom registru piše da je diplomirani pravnik. Istu je diplomu stekla i njegova supruga Aida. Izgledom, stilom odijevanja, frizurom, Perić više podsjeća na nekog bivšeg nogometaša nego na likove iz kockraskog biznisa.
Neformalnom dužom valovitom frizurom s Armanijevim šalom oko vrata Mićo Perić kao da poručuje kako život ne shvaća sasvim ozbiljno. On danas nije jedina osoba s prostora bivše Jugoslavije koja se probila do vrha kockarskog biznisa u tuđini. Respektabilan igrač u tom svijetu i to diljem Europe i SAD-a je Slovenac Joža Joc Pečečnik. On je svoj biznis započeo doslovce iz garaže ali je hrabro sa svojim timom prije 10-ak godina pokušao proboj na sjevernoameričkom tržištu i uspio. Isprva je najviše love vrtio poslujući s kazinima u indijanskim rezervatima.
Postupno je osvojio carstvo svjetskog kockarskog biznisa - Nevadu - Las Vegas - i danas je sa svojim Elektrončekom i Interblockom jedan od krupnijih kockarskih "džekova". Joc Pečečnik kupio je superluksuzni penthous, odnosno čak dva u rezidencijalnom kompleksu Thurnberry Palace u Las Vegasu. U njemu Joc boravi kada je u metropoli kocke sa svojom drugom suprugom Marushom s kojom polako postaje dio lasvegaškog jet seta.
Da Slovenac Joža tamo uistinu živi na visokoj nozi može se vidjeti iz video tura, odnosno snimki njegova raskošnog stanovanja. Zanimljivo je da Slovenac Joža i nekadašnji Bosanac Perić u biznisu nemaju dodirnih točaka. To mi je potvrdio gazda Elektrončeka Pečečnik kada je svojedobno upitan posluje li sa češkim kraljem hazarda Milutinom Perićem. Inače, većina osoba koja se bavi kockom obično investira u firme ili nekretnine u Las Vegasu, no tamo nema Perićevog imena.
U Češkoj Perićevo je ime sinonim za skupe i brze automobile, tako mediji često pištu kako u garaži ima više skupih Ferrarija. Svojedobno su ga novinari na jednoj promociji pitali hoće li kupiti limitiranu verziju Aston Martina 77, on je odgovorio da ne ali svejedno list je objavio kako Perić kupuje trenutno najskuplji model tog auta na svijetu. Tako su češki mediji 2010. objavili kako je on mogući kupac luksuznog i brzog automobila koji je tada koštao 33 miliona čeških kruna ili 1,1 milijuna britanskih funti.
Tamošnji mediji objavili su i vijest kako je kupio kazino u afričkoj Keniji. Karlovym Varyma, odnosno kroz njegovih 80 uglavnom luksuzno opremljenih hotela, kroz godinu prođu rijeke turista. Dobar dio njih osim ljekovite vode i mondenog događaja u taj lječilišno-turistički centar dolazi i kockati. No, iz godine u godinu sve je teže obrtati novce u hazardskom biznisu. Odnedavno, zakonska regulativa više i nije na nacionalnom, nego na nivou lokalnih vlasti. Dakle, za Perića i ljude koji su u tom biznisu sve je teže izlaziti na kraj s porezima ali i s negativno intoniranim govorima političara koji bi željeli izmusti što više poreza od zlatnog kockarskog izvora.
Kockarski biznis sve češće je tema i u češkom parlamentu. To naravno ne znači da će se se Milutin Perić olako predati fiskalnim pritiscima čeških političara. Osim toga zadnjih godina poslovno je sve aktivniji u BiH. Glavni biznis vodi preko kompanije Kaldera sa sjedištem u Laktašima kod Banja Luke. Glavni biznis Kaldere je energija te gradnja hidroelektrana. Zapravo, veza Perićevih s BiH nikad nije bila prekinuta. Pri tom se ne misli na onu fizičku prisutnost nego na duhovnu bliskost.
Naime, iseljene Sarajlije kao i brojni Bosanci i Hercegovci u Pragu i Češkoj zadržali su međusobnu bliskost neovisno o nacionalnoj pripadnosti. I dok su se na nekim drugim dijelovima be-ha dijaspore ljudi primarno okupljali preko nacionalnih i vjerskih udruženja, u Pragu je udruženje Lastavica okupljalo sve bosansko-hercegovačke nostalgičare, zapravo i šire, sve one koji su se osjećali jugonostalgičarima. To se vidi već i iz samog uvoda na službenim stranicama Lastavica.cz.
"Naša Jugoslavija je nestala u ratu. Nastale su nove granice, nove države i nove navike. Mi se nismo mnogo promijenili. Živimo po starom .... u mikrosvijetu prijateljstva i ljubavi". Fotogalerija u rubrici prijatelji udruženja Lastavice svjedoči kako je "rado viđen gost" bio i preminuli slavni češki književnik, političar i bivši predsjednik Vaclav Havel. Na brojnim slikama je Goran Bregović ali visoko pozicionirana je plavuša vedrog lica Aida Perić. Ima tu i puno slika prije rata poznatih televizijskih novinara, doktora, biznismena... ljudi koje bi u predratnom Sarajevu zvali "raja".
Centralno mjesto gdje se ekipa iz praške Lastavice okuplja u svečanijim prigodama je restoran Luka Lu koji drži predratni sarajevski novinar i ugostitelj Veso Đorem. Nekada se Luka Lu zvala Gitanes. Restoran je popularan i kod domaćih ljudi, Pražana ali i stranih turista. Najveći uspjeh Vese Đorema prije rata u Sarajevu bilo je otvorenje restorana u Domu pisaca u kojem se u isto vrijeme ali za različitim stolovima moglo vidjeti Gorana Bregovića, Emira Kusturicu, Abdulaha Sidrana ali i Miljenka Jergovića koji je tada, kako bi to rekli Dalmatinci, bio još "mali od kužine".
U tom koloristički i inerijerski toplom restoranu, zidove krase djela hrvatskih naivaca. Teško se oteti dojmu da je i to mjesto na neki način kao spiritus movens zapravo uprizorio Goran Bregović, prijatelj Vese Đorema ali i češkog kralja kocke Milutina Perića. Na web stranicama Luke Lu vidimo Bregovića na centralnom mjestu, ali tu su osim pokojnog Vacalava Havela i češkog slavnog pjevača Karela Gotta i redatelji Lordan Zafranović i Emir Kusturica i pokojni Jirži Menzel, ali i svjetski slavna češka missica Tatiana Kucharova.
Naime, Bregović nije samo čest gost Praga pa samim tim i restorana gdje se okupljaju njemu bliski ljudi, on je već 2010. imao super uspješan koncert sa svojim "Orkestrom za vjenčanje i sprovode" u sklopu praških večeri "Sen letni noci". Nastupi u Pragu često su na njegovim koncertnim rutama. Jelovnik je tako bio logičan slijed tipičnog bregovićevskog recikliranja hrvatske naive koju je započeo na albumu Bijelog Dugmeta Ćiribiribela a nastavio sa Severininom "Zdravo Marijom".
Tako je jelovnik Luke Lu "otvarala" slika s naslovnice monografije "Čudo hrvatske naive". Idilični prizori podravskih sela zametenih snijegom, crveni bik i konj, težaci, žeteoci, fantazmogorični paunovi s fantastičnim repovima. Malo hlebinskih slikarskih motiva starijeg Generalića, malo mlađeg, malo Mije Kovačića ali čak i i malo "dalmatinske naive".... Ribarski konvoj šoltanskog slikara naivca Eugena Buktenice poslužio je kao podloga za riblja jela Luka Lu restoranu.
Toplo predjelo "Begova čorba" bilo je najavljeno na idiličnoj zimskoj naivi. Umjesto potpisa autora, opisi jela i pića na engleskom i praškom. U međuvremenu taj je jelovnik iščezao iz restorana i iz virtualnog svijeta. No, sve drugo ostalo je isto. Nije teško zamisliti koliko ljudi poput Perića ili češkog kralja outleta Vojislava Sparavala hrle u slobodno vrijeme u svoju prašku luku - Luka lu restoran. Druga lokacija na koju svi praški nostalgičari mogu otići je restoran Kogo koji je očito iz nostalgije u svome poslovnom sjedištu u Pragu, outlet centru Devo, otvorio Vojislav Sparavalo.
Sparavalo je poznat po nizu građevinskih pothvata uključujući i outlet centar Exit 66. Bilo kako bilo, u priči o Periću i drugim uspješnim predratnim Sarajlijama u Pragu izvjesno je kako su oni u jednoj postkomunističkoj zemlji uspjeli ostvariti pravi američki san. Paradoksalno je da su mnogi iz rata bježali put Amerike u nadi da će to isto doživjeti, ali većini je to samo ostala pusta fantazija. Za ljude koji su uspjeli u Pragu kao da se ostvarila ona Bregovićeva po kojoj je najvrijednije od svega što je doživio kad je počeo rat to da je dobio priliku za potpuno novi početak.
I da sarajevske dane dangubljenja zamijeni danima u kojima će raditi kao sav pošten svijet od 9 do 17. Ma kolikogod to (ne) vjerojatno zvučalo. I za kraj još jedna zanimljivost s kulturnim predzankom vezana uz češkog kralja kocke. Zahvaljujući njegovoj ideji i sponzorstvu u Češkoj su prevedena djela bosanskog nobelovca Ive Andrića. O tome više možemo doznati na web stranici Ivoandric.cz.
'Slovenski jug češkim prijateljima', moto pod kojim je predstavljen koncert Gorana Bregovića i njegovog Orkestra za vjenčanje i sprovode, mogao bi biti zaštitni znak još jednog velikog poduhvata udruženja građana Lastavica: objavljivanja šestotomne edicije Spisy Iva Andriće, Ideja je potekla od biznismena Milutina Perića, koji je jednom prilikom poželio poslovnim prijateljima pokloniti prijevode svog kultnog pisca, ali je, shvativši da od davno razgrabljenog trotomnog izdanja u biblioteci Galerije klasiku, odlučio učini tisve kako bi opus jedinog južnoslavenskog dobitnika Nobelove nagrade za književnost opet pronašao put do čeških čitatelja.
Tim je povodom 30. studenog 2009. ekipa primljena i kod praškog gradonačelnika, ili po domaćem primatora, a na skupu Slavnostní křest vidimo uz ekipu iz praške Lastavice, Vesu Đorema i tadašnjeg hrvatskog diplomatu s adresom u Pragu Franu Krnića. I naravno, glavnog sponzora, češkog kralja kocke zahvaljujući kojemu je Ivo Andrić ponovno ukoričen oživio među Česima, s visoko uzdignutom čašom šampanjca. Tako je zahvaljujući kralju hazarda Andrić doživio renesansu u Češkoj.