Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sutkinja Sandra Kantolić donijela je presudu u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenog Ante Zebe i drugookrivljenog Maria Zebe povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 5. svibnja 2017., s činjeničnim izmjenama od 9. veljače 2021. i optužnice Općinskog državnog odvjetništva od 31. listopada 2017. godine. Optuženi su braća Zeba koji su već u medijima označeni kao pljačkaši elite.  Presuda je donešena 23. lipnja a objavljena dva dana kasnije. Pročitana je u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika Marije Jakobović Adžaga, te odvjetnika optuženika Marija Mikulića i Ivana Krnića. Presuđeno je Anti Zebi rođenom 1976. u Kotor Varoši s  prebivalištem u Sunji i  boravištem u Zagrebu. Za njega piše kako je policajac zaposlen kao vozač poljoprivrednih strojeva u trgovačkom društvu "Maris" d.o.o. s primanjima od 2.500 do 3.000 kuna i njegovom bratu koji je godinu stariji s  prebivalištem u Alilovcima, zaposlenom u trgovačkom društvu "Dobra kava" d.o.o. s plaćom od 3.000 kuna. Proglašeni su krivima zbog niza pljački poznatih i bogatih stanovnika metropole.

Iz presude saznajemo kako su se u razdoblju od 28. srpnja 2016. do 25. kolovoza 2016. u vremenu od 12,00 do 18,00 sati u Zagrebu, poduzeli pljačku Marka Marovića u Vodnikovoj ulici 'tako što su se preko krova stambene zgrade spustili na terasu stana gdje su zavlačenjem odgovarajućeg predmeta između krila i dovratnika pokušali otvoriti klizna vrata terase, u čemu nisu uspjeli, nakon čega su razbili dvostruko staklo vrata u predjelu kvake te kroz nastali otvor veličine 4 x 7 cm provukli odgovarajući predmet, zaokrenuli kvaku i otvorili vrata, nakon čega su ušli u unutrašnjost stana gdje su ispremetali predmete te uzeli i za zajedničku korist zadržali televizor marke "Philips", više komada raznih ključeva, mobilni telefon "Samsung" model ''MEGA'', Apple iPad, ''Apple Mini'', dva laptopa marke “Sony” model ''Waio'' s pripadajućim kablovima, laptop marke "Toshiba" s zvučnicima ''Harman Kardion'', Play station ''Vita'', oko 2.000 kuna u raznim apoenima, bankovna karticca Zagrebačke banke na ime Danijele Marović zajedno sa pripadajućim pinom, nakit Swarovski, mobilne telefone “iPhone 6” i ''iPhone 4'', fotoaparate marke "Olympus" modela SP570, dva vanjska hard diska i dvije kutije nalivpera ''Penkala'', crni kofer marke ''Samsonite'', više komada raznog vrijednog nakita od žutog i bijelog zlata, bisernu ogrlicu i narukvicu, predmete sveukupne vrijednosti odnajmanje 150.000 kuna' - piše u presudi.

Braća pljačkaši su prethodno od 9. do 11. kolovoza 2016. u vremenu od 14,00 do 19,40 sati, provalili u stan na Gupčevoj zvijezdi vlasništvo Sanje Lozić. Ona je članica NO-a i jedna od vodećih dioničarki Centra za vozila Hrvatske. Tu tu 'na točno neutvrđen način odgovarajućim predmetom nasilno otvorili ulazna vrata stana kroz koja su ušli u unutrašnjost stana iz koje su uzeli i za zajedničku korist zadržali umjetničke slike Mersada Berbera, Korine Sladović, dvije reprodukcije A. Muhe, tri reprodukcije Gustava Klimta, novac u iznosu od 1.000 eura i 20.000 kuna, poslovnu dokumentaciju banaka RBA, Erste i ZABA na ime njezine kćerke, rezervne ključeve vozila ''Toyota RAV'', vlasništvo Centra za vozila Hrvatske, putovnicu na ime Sanja Lozić, žensku srebrnu narukvicu i žensku narukvicu marke ''Freyille'', uređaj ''Playstation 3'', ''Playstation 4'' i ''Nintendo'', objektiv za fotoaparat marke ''Nikon“, ključeve i daljisnki upravljač od garaže, ključeve od stana njezine majke, tri USB sticka sa stručnom, znanstvenom i poslovnom dokumentacijom, ključeve sefa Drage Junčića, tri prijenosna računala marke ''Acee'' i prijenosno računalo marke ''Asus'' s pripadajućim punjačima, projektor marke “Panasonic'' s pripadajućim kablovima, mobitel marke “iPhone 3”, fotoaparat marke “Olympus mini” s torbicom i tablet marke ''Samsung'' predmete sveukupne vrijednosti 70.000 kuna' - piše u presudi.

Nezaustavljivi dvojac potom je poduzeo pljačkaški pohod na stan Maje Šuput na zagrebačkom Prevoju. Piše kako su 'u razdoblju od 9. do 11. siječnja 2017. u vremenu od 23,00 do 12,30 sati.... u nakani pribavljanja predmeta velike vrijednosti i novca, ušli u stambenu zgradu .... gdje su došli na odmorište 3. kata, do ulaznih vrata stana vlasništvo oštećene Maje Šuput, gdje su se požarnim ljestvama ugrađenim pored ulaznih vrata stana popeli do prozora ravnog krova zgrade koji prozor su otvorili, izašli na krovište, potom prišli jednokrilnom krovnom prozoru stana Maje Šuput veličine 80 x 75 cm, ugrađenom na visini 345 cm od stepeništa stana, koji su uporabom tjelesne snage, potiskivanjem prema unutra nasilno otvorili i kroz nastali otvor ušli u unutrašnjost stana gdje su djelomično ispremetali predmete te uzeli i za sebe za zajedničku korist zadržali više stvari i to iz garderobe u sobi više komada raznog vrijednog nakita od bijelog i žutog zlata te srebra i to naušnice, narukvice, prstene i lančiće, prijenosni metalni sef u kojem se nalazilo 5.000 eura u raznim apoenima, oko 45.000 kuna u raznim apoenima i ručni sat marke "Rolex" s pripadajućom dokumentacijom, mobitel marke “iPhone 6” i ''iPhone 6S'' s autopunjačem, rezervne ključeve automobila marke „Mercedes“, fotoaparat marke ''Canon'' i rezervni ključ stana, uređaj ''Apple iPad'', ''Apple iPad Mini'' i daljinski upravljač ''Apple'' za zvučnike i tri ružna sata marke ''Michael Cors'', predmete sveukupne vrijednosti najmanje 225.000 kuna' - piše u presudi.

Ista braća pljačkaši orobili su i stan brokera  i člana Uprave investicijske kuće InterCapital,  kojeg je nedavno kazneno prijavio Ivica Todorić. Naime, u Pakoštanskoj ulici pljačkali su u razdoblju od 9. do 13 siječnja 2017. u vremenu od 11,15 do 14,00 sati . U presudi piše kako su 'na neutvrđen način otvorili protuprovalna ulazna vrata stana vlasništvo oštećenog Tonćija Korunića i ušli u unutrašnjost istog gdje su ispremetali stvari, zatim ušli u spavaću sobu gdje se nalazi kada i odgovarajućim predmetom skinuli drvenu oplatu s prednje i bočne strane kade, gdje se nalazila metalna kasa koju su odgovarajućim predmetom nasilno otvorili te iz iste uzeli i za zajedničku korist zadržali 43.000 kuna u raznim apoenima 1.200 USD u apoenima po 100 USD, muški ručni sati marke ''Audemars Piquet'' model 15300ST.1220.02, muški ručni sat marke ''Longines'' .., stropni projektor marke ''Sony'', stolno računalo marke ''Lenovo'' .. mobitel ''Apple iPhone 5S'' zlatne boje razbijenog stakla... mobitel ''Apple iPhone 5'' crne boje, uređaj ''Apple iPod Touch'', uređaj ''Apple iPad'' 2. generacija bijele boje, HD kameru ''GoPro'' s priborom, konzole ''Playstation 3'' s 2 kontrolora, vanjski Hard disk ''Western Digital 1tb'', vanjski Hard disk od 1tb, uređaj za Roaming ''SkyRoam'' narančaste boje, muške starinske manžete od zlata, dva vjenčana prstena ''zlatna Vera'', crnu torbu ''Mullbery'' model Clipper, od poliestera, više ženskih torbi, ženski parfem ''Jimy Cho'', ženski parfem ''Ma Vie'', ženski sat marke ''Guess'', dijamantne naušnice ''Tifanny'', zlatnu narukvice sa zelenim srcem ''Tifanny'', komplet alata u metalnom koferu srebrne boje, sedefasti nož za otvaranje pisama s futrolom, ''Apple'' bežične tipkovnice za ''iMac'', ''Apple'' bežični trackpad za ''iMac'', ''Apple'' bežičnog miša za ''iMac'', više komada ženskog i dječjeg nakita, i to narukvica tzv. ''riječni biseri'', srebrni lančić s privjeskom kugle i štapićem koji prolazi kroz sredinu, ogrlice od spužvastih koralja i takvu narukvicu, ogrlicu od bijelog zlata, komplet naušnica, biserne ogrlice tzv. ''bijeli biseri'' s privjeskom od malog safira, biserne naušnice s privjeskom od malog safira, naušnice u obliku srca od bijelog zlata, dijamantne naušnice ''Tiffany'' te više šarenih kristala ''Swarovski'', te druge vrijedne stvari, predmete sveukupne vrijednosti 250.000 kuna' - piše u presudi.

Braća razbojnici osuđeni su zbog pelješenja stana poznatog estetskog kirurga Ive Džepine i njegove supruge Ana Mlinarić Džepina iz Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar. Taj su pljačkaški pohod poduzeli 20. prosinca 2016. u Lipanjskoj ulici. Opet su se 'popeli na krov stambene zgrade na navedenoj adresi gdje su na krilu prozora veličine 86 x 76 cm druge etaže stana u potkrovlju zgrade u ravnini ispod zaokretne ručice krila prozora odgovarajućim predmetom napravili otvor promjera 0,8 cm, kroz koji su provukli odgovarajući predmet kojim su zaokretnu ručicu stavili u otvoreni položaj, otvorili krilo prozora i ušli u stan vlasništvo Ane Mlinarić Džepina i Ive Džepina, nakon čega su otvor zatvorili masom nalik na kit i oštećenje prebojali bojom sličnom boji kojom je obojan prozor, nakon čega su u stanu ispremetali predmete te uzeli i za zajedničku korist zadržali ženski ručni sat marke ''Rolex Celini'' od žutog zlata, ženski ručni sat marke ''Christ'' od žutog zlata, muški ručni sat marke ''Doxa'' od zlata, ogrlicu od bisera sa zlatnom kopčom, lančić od bijelog zlata s prstenastim privjeskom, ogrlicu od bijelog zlata s dijamantima, lančić od žutog zlata s privjeskom u obliku valjka s tri vrste zlata i dijamantima, narukvice od srebra, prsten od žutog zlata s dijamantom, prsten od bijelog zlata s dijamantom, prsten u obliku pečatnjaka od žutog zlata sa ispisanim imenom ''ANA'', prsten od žutog zlata s opalom i cirkonima, prsten od bijelog zlata s biserom, 2 prstena od bijelog zlata sa cirkonom, lančić od bijelog zlata s privjeskom u obliku križa od bijelog zlata i ružičastim cirkonima, lančić od bijelog zlata s plosnatim privjeskom u obliku srca, deblji lančić od žutog zlata, tanki lančić od žutog zlata s privjeskom u obliku stiliziranog medvjedića, ogrlicu od žutog zlata s privjeskom koji na sebi ima safir, narukvicu od bijelog zlata s dijamantima, deblju narukvicu od žutog zlata, narukvicu od žutog zlata sa desetak različitih privjesaka u obliku srca, sidra, psića i dr., prsten od žutog zlata sa safirom i cirkonima, prsten od žutog zlata s umetcima od bijelog zlata, prsten od žutog zlata s tirkizom i malim biserima, prsten od žutog zlata sa listićima od safira, rubina i smaragda, prsten od srebra s jantarom, više raznih privjesaka od zlata, narančastog i bijelog koralja, privjesak s dijamantom, broš od žutog zlata u obliku igle s dragim kamenjem, 5-6 zlatnih igala za kravatu, nekoliko pari zlatnih manžeta za košulju, ''MacBook Pro 15“ Retina Quad Core..., s pripadajućom originalnom kutijom, punjače, i adapterom, miš "Magic Mouse2" marke "Apple", bijele boje u originalnoj kutiji u kojoj su se nalazile i slušalice za mobitel "iPhone 7" i adapter, sve bijele boje, putovnice RH na ime Ane Mlinarić Džepina i Ive Džepina, eksterni disk ''Samsung'' ... 5-6 boca vina u original ambalaži NN proizvođača, bocu viskija ''Jack Daniels Single Barrel", boce skupocjenog šampanjca "Dom Perignon" vintage 2004 u originalnoj ambalaži, kozmetičke proizvode za kupanje marke ''Orient'', aparatić za peeling marke ''Philips'', više komada čokoladica proizvođača ''Kraš'', 9 umjetničkih slika i to Ivana Lackovića Croate motiv zima na selu na staklu, Bahunek motiv kuće i kočije ulje na platnu s pripadajućim drvenim okvirom, Buler motiv jahač i konj, Meić motiv luke i 2 barke, sliku nepoznatog umjetnika motiv vaza s cvijećem, sliku nepoznatog umjetnika motiv mrtve prirode - jezero i šuma, sliku umjetnika Dimitrija Popovića "Flora", sliku nepoznatog umjetnika motiv vaze s cvijećem, sliku nepoznatog umjetnika motiv cvijeće boja na platnu s pripadajućim drvenim okvirom, mobitel marke "ZTE" kupljen u Australiji operatera "Telstra", muški ručni sat marke "Bvlgari" s okruglim kućištem i čeličnom narukvicom boje srebra u originalnoj drvenoj kutiji smeđe boje sa zelenom podstavom i jastučićem za sat, set za manikuru u originalnoj metalnoj sivoj kutiji, crni kožni novčanik na preklom marke "Lui di Lancetti" s zelenom podstavom, crni kožni novčanik na preklop marke "Emporio Valentini" u originalnoj kutiji, digitalni fotoaparat marke ''Canon" model "IXUS" i ''zoom" koji se nalazio u platnenoj Samsonite torbici s pripadajućim kablovima za napajanje, u originalnoj kutiji, prijenosno računalo marke "Asus Notebook PC K550J'' .... s pripadajućim punjačem, crni metalni stalak model "ESPOD 233AP" za fotoaparat u original platnenoj torbi marke "Vanguard", prazne kutije za mobitel marke "iPhone 5" sa slušalicama, uređaj za navigaciju marke "Garmin" tip "NUVI", crno srebrene boje te druge vrijedne stvari, predmete sveukupne vrijednosti od najmanje 300.000 kuna' - piše u presudi.

Braća Zeba presudom su osuđena i za pljačku stana počinjenu u  razdoblju od 21. do 26. srpnja 2016. u vremenu od 21,00 do 14,30 sati . Presuđeno im je za provalu u stan u Bartolićima vlasništvo Tome Škore,  'gdje su odgovarajućim predmetom nasilno izbili uložak cilindar brave na vratima stana da bi potom u nastali otvor umetnuli drugi uložak cilindar brave koji su donijeli sa sobom, nakon čega su otključali ulazna vrata stana pripadajućim ključem, ušli u unutrašnjost te uzeli i za zajedničku korist zadržali tablet marke ''Samsung Galaxy'' vlasništvo TD BC Institut d.d., putovnicu na ime Tomo Škoro i ključ za osobni automobil marke ''Audi A5'' sunčane naočale marke ''Dolce&Gabbana'' s pripadajućom kutijom, žensku narukvicu ''Swarovski'' s pripadajućom kutijom, ženski ručni sat marke ''Guess'' sa bijelim kožnim remenom te privjeskom i pripadajućom kutijom, ženski ručni sat marke ''Guess'' srebrne boje, ženski ručni sat marke ''Esprite'' crne boje, predmete sveukupne vrijednosti oko 3.500 kuna' - piše u presudi.

U razdoblju od 13. do 27. kolovoza 2016. u vremenu od 17,00 do 08,00 sati, opljačkali su i stan bivšeg zagrebačkog rektora te njegove supruge,  znanstvena savjetnica i redovita profesorice geologije na Prirodoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tu su pljačku napravili u Velikoj Gorici u Ulici Slavka Kolara, odnosno u stanu Alekse Bjeliša i Borne Furst- Bjeliš. Tamo su 'odgovarajućim predmetom demontirali uložak cilindar brave na ulaznim vratima stana i nasilno otvorili vrata, ušli u unutrašnjost stana iz kojeg su uzeli i za zajedničku korist zadržali više komada raznog vrijednog nakita odbijelog i žutog zlata te dragog kamenja i to naušnice, lančiće, prstene, privjeske i naušnice, 4 komada parfema marke ''Channel'', „Yves st. Laurent“, „Bvlgari“ i „Korres“, tablet marke „Samsung“, dalekozor i fotoaparat sa punjačem, „Playstation 2“ s pripadajućim joysticima i igricama, putovnicu na ime Borne Fuerst-Bijeliš i njezina supruga i sina, novac u eurima i dolarima, set kemijskih olovaka i nalivpera ''Pelikan'' te 30ak komada skupih vina, laptop marke „Toshiba“, više komada USB stickova, dva prijenosna hard diska, dva objektiva za fotoaparat marke ''Olympus'', manji kofer i platnenu torbu, predmete sveukupne vrijednosti oko 30.000 kuna' - piše u presudi.

Zebama je presuđeno i za pljačku stana Marina Zovka u Predovačkoj ulici koja se dogodila u razdoblju od 29. srpnja 2016. do 21. kolovoza 2016. u vremenu od 18,00 do 15,30 sati. U Zovkov stan provalili su tako što su 'odstranili cilindrični uložak brave na ulaznim vratima stana i tako nasilno otvorili vrata, ušli u unutrašnjost stana te uzeli i za zajedničku korist zadržali tablet ''Lenovo Yoga'' vlasništvo TD „HT“ d.d., više komada raznih muških i ženskih parfema, bežični zvučnik i dva punjača za mobitel, dva kofera marke „Samsonite“, četiri ženska zlatna prstena, pet pari ženskih zlatnih naušnica, tri para ženskih srebrnih naušnica, dva srebrna lančića, vjenčani prsten, pet komada muških remena za odijelo marke ''Hugo Boss“ i par manžeta za košulje marke ''Hugo Boss'', ključ vozila ''Škoda Octavio'' vlasništvo tvrtke ''HT'', ključeve za ulaz u prost iste tvrtke, laptop marke ''Apple'' model ''MacBook Air'', kriptirani hard disk kapaciteta 2tb vlasništvo tvrtke ''Plinacro'', hard disk kapaciteta 750gb marke ''Toshiba'', brijaći aparat marke ''Philips'' i strujni odvijač marke ''Bosch'' te druge vrijedne stvari, predmete sveukupne vrijednosti od 37.000 kuna' - piše u presudi.

U razdoblju od 23. srpnja 2016. do 14. kolovoza 2016. u vremenu od 19,00 do 09,25 sati opljačkali su i stan u Jurkovićevoj ulici vlasništvo Vedrana Čavline. Tamo su se protupožarnim stepenicama popeli na ravni krov stambene zgrade, odakle su skočili na balkon stana 'a potom su zavlačenjem odgovarajućeg predmeta između vrata i dovratnika nasilno otvorili jednokrilna klizna vrata balkona, ušli u unutrašnjost te uzeli i za zajedničku korist zadržali više komada vrijednog nakita zlata, srebra i metala, antikni broš i naušnice tzv. ''Konavoske puce'', ženski ručni sat marke ''Cacharel'', žensku torbu marke ''Ralph Laurent'', ženski srebrni prsten marke ''Furla'', ženske sunčane naočale marke ''Max Mara'', ženske sunčane naočale marke ''Dior'', muški ručni sat marke ''Seiko Sportura'', muški ružni sat marke ''Helvetia'', muški ružni sat marke ''Tissot'', sportski ručni sat marke ''Trelock'', fotoaparat marke ''Panasonic'' te laptop marke ''HP'' vlasništvo tvrtke Belupo d.d. koji je bio na korištenju od Ivane Radić Čavlina, predmete sveukupne vrijednosti od oko 30.000 kuna' - piše u presudi.

Osuđena braća Zeba krali su i u Osijeku. Na meti im se našla prva supruga tadašnjeg predsjednika HNS-a i potpredsjednika Sabora, bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka - Tatjana Vrdoljak. Tu su pljačku poduzeli 06/07. kolovoza 2016. u vremenu od 11,00 do 17,30 sati u osječkoj ulici Martina Divalta. Kod bivše gospođe Vrdoljak 'su uporabom istog ili sličnog ključa nasilno otvorili ulazna vrata stana, ušli u unutrašnjost te iz stana uzeli i za zajedničku korist zadržali prijenosno računalo marke''Acer'', 1.500 kuna u raznim apoenima, zlatni lančić s privjeskom anđela, komplet zlatne narukvice s dvije zlatne naušnice sa zvjezdicama, komplet lančića od bijelog zlata sa cirkonom, raznu bižuteriju, prijenosno računalo ''HP Mini'', ogrlicu od bijelog zlata, narukvicu od plemenitog metala, fotoaparat marke ''Canon'', fotoaparat marke ''Sony'', novčanik bež boje u kojem su bile kovanice eura i bosanskih maraka, svežanj ključeva te jednu platnenu torbu od HBP-a, predmete sveukupne vrijednosti od 12.000 kuna' - piše u presudi. No, tu nije kraj kaznenim djelima koja su obuhvaćena presudom.

Intrigantan je dio presude koji opisuje kazneno djelo koje je prvookrivljeni Anto Zeba sam počinio i to u sjedištu Krim policije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici.  Tako je '11. travnja 2017. oko 10,00 sati u sobi broj 135, Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke u Zagrebu, Heinzlova 98, s ciljem da spriječi i oteža dokazivanje u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u broju predmeta K-DO-539/2017., za vrijeme provođenja dokazne radnje pretrage pokretne stvari koja se vodila temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-t-215/17 od 10. travnja 2017. iskoristio nepažnju policijskog službenika koji je kao stručna osoba vodio pretragu te pravosudnih policajaca koji su ga čuvali te sa stola neprimjetno uzeo i sakrio USB stic s natpisom "USB-7, 64 GB", crne boje koji je trebao biti predmet pretrage, a potom simulirao mučninu te u pratnji pravosudnih policajaca otišao do sanitarnog čvora na istom katu gdje je stik koji je prethodno neprimjetno uzeo sa stola bacio u WC školjku s ciljem da ga uništi i tako spriječi dokazivanje, a u kojoj namjeri je i uspio,d a k l e , s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom uništio predmet koji služi dokazivanju' - piše u presudi. Braća Zeba osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora za teške krađe. Oštećenici iz Zagreba: Marko Marović, Sanja Lozić, Maja Šuput, Tonći Korunić, Ivo Džepina, Tomo Škoro, Borna Fuerst-Bijeliš i Aleksa Bjeliš, Marin Zovko, Vedran Čavlina iz Zagreba, te oštećena Tatjana Vrdoljak iz Osijeka s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti su upućeni na parnični postupak.

Okrivljena braća Zeba dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 8.734 kune te u paušalnom iznosu od 5.000 kuna svaki pa su I okrivljeni Anto Zeba iznos od ukupno 9.367 kuna i II okrivljeni Mario Zeba iznos od ukupno 9.367 kuna dužni uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.U obrazloženju piše kako je  optužnim aktima ODO u Zagrebu optužilo I i II okrivljenog za počinjenje kaznenih djela teške krađe, a I okrivljenog i za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja, činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. Oštećeni Marko Marovića. Drugookrivljenom Mariju Zebi se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. veljače 2017. do 5. svibnja 2017. te od 30. lipnja 2017. do 30. kolovoza 2017. Navodi se kako je oštećeni Marko Marovića  postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 70.000 kuna; oštećena Sanja Lozić u iznosu od 50.000 kuna; oštećena Maje Šuput u iznosu od 225.000 kuna; oštećeni Tonči Korunić na povrat stvari, a podredno u iznosu od 225.000 kuna; oštećeni Ivo Džepina u iznosu od 300.000 kuna; oštećeni Tome Škoro u iznosu od 3.000 kuna; oštećena Borna Fuerst Bijeliš u iznosu od 50.000 kuna; oštećeni Marin Zovko u iznosu od 19.000 kuna; oštećeno Vedrana Čavlina u iznosu od 25.000 kuna i oštećena Tatjana Vrdoljak u iznosu od 12.000 kuna.

Oba brata Zeba tijekom postupka tvrdili su kako se ne smtraju krivima  i nisu bili suglasni s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima. 'Tijekom dokaznog postupka, a uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka Gorana Novaka, Dragana Majića, Tomislava Cara, Željka Rukavine, Marka Marovića, Ane Mlinarić Džepina, Ive Džepine, Danijele Marović, Borne Fuerst Bjeliš, Alekse Bjeliša, Marina Zovka, Vedrana Čavline, Tatjane Vrdoljak, Zvonimira Ilijića, Maje Šuput Tatarinov, Tonćija Korunića, Tome Škoro, Sanje Lozić, a saslušani su svjedoci Igor Martić, Davorin Perić, Mirjana Bauk i Ivica Dujmović' - piše u presudi. Dokazni materijal bio je vrlo opsežan. Citiramo presudu:

'U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I okrivljenik je naveo da će iznijeti svoju obranu, ali će i koristiti svoje zakonsko pravo da ne odgovara na pitanja, osim na pitanja svog branitelja. Prvenstveno je porekao da bi počinio bilo koje djelo od onih koja mu se stavljaju na teret, nije kriv i nema veze s tim kaznenim djelima. Što se tiče kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, naveo je da je taj dan na pretragu predmeta doveden iz pritvora, vezan lisicama i u pratnji dva pravosudna policajca. Kada je došao u policiju, vidio je da nema njegovog odvjetnika, sada pokojnog Milenka Umićevića, a djelatnici policije su mu rekli da nije stigao, ali da će ga nazvati i to su stvarno i učinili. Kako im je on u telefonskom razgovoru rekao da neće doći na pretragu, I okrivljenik ga je pitao mora li joj on prisustvovati na što mu je odvjetnik rekao da ne mora ako neće. Taj dan je osjećao glavobolju i vrtoglavicu pa je doista izjavio da ne želi biti prisutan pretrazi predmeta i da se ona provede bez njega, na što su mu djelatnici policije rekli da se moraju konzultirati. Nakon kraćeg vremena su ga obavijestili da mora prisustvovati pretrazi, a I okrivljenik im je ponovio da mu nije najbolje i da ne može sjediti dva ili tri sata koliko će pretraga trajati, a oni su mu na to rekli da će pozvati hitnu, dati mu soka ili vode i inzistirali su da bude prisutan pretrazi.

Odveden je u jednu prostoriju u kojoj se obavljala pretraga, zavezanih ruku te je smješten na jednu stolicu i uz njega su stalno bila dva pravosudna policajca,jedan policijski službenik koji je vršio pretragu nekoliko metara dalje te je stalno bio prisutan još jedan policijski službenik. Osim tih nabrojanih osoba, za trajanja pretrage je kroz prostoriju prošlo više osoba. U jednom trenutku trajanja pretrage je jedan od policijskih službenika pitao gdje je predmet pretrage na što mu je drugi odgovorio da je tu, a on njemu povratno da fali još jedan predmet. Ponovno je I okrivljenik istaknuo da je bio vezan i stalno uz njega dva pravosudna policajca, da su predmeti pretrage od njega bili udaljeni nekoliko metara. Kada je utvrđeno da nedostaje taj jedan predmet pretrage, pretražena je cijela prostorija, a djelatnici policije su pretražili i njega. Nakon toga je zatražio da ode na WC gdje je obavio malu nuždu i oprao ruke, sve u pratnji dva pravosudna policajca koji su ga nakon toga vratili i posjeli na istu stolicu na kojoj je sjedio, te mu je priopćeno da će ići u bolnicu da vide da nije nešto progutao. U međuvremenu je bila hitna pomoć, mjerili su mu tlak i šećer te utvrdili da mu je šećer preko 10.

Nakon toga je odveden u Vinogradsku na rendgen gdje je utvrđeno da nema ništa u želucu, a nakon toga je vraćen u Remetinec i nakon nekoliko mjeseci optužen je za ovo kazneno djelo. Što se tiče kaznenih djela teške krađe, I okrivljenik je naveo da nema veze niti s tim djelima, a izjavio je da je njemu žao oštećenika i što im se to dogodilo, ali da on i njegov brat s tim djelima nemaju nikakve veze i nisu te ljude ni na koji način oštetili. Pojasnio je da se sa suprugom do 2009. bavio nekretninama i imao je agenciju negdje do nastupa krize, početkom 2016. Vezano uz taj posao je 2016. razgovarao sa svojim višegodišnjim poznanikom Zoran Baukom, koji ga je pitao zna li prostor u koji bi on mogao smjestiti svoju elektroniku, jer se bavio poslovima vezanim uz elektroniku, npr. kao DJ, a i opremao je kafiće uređajima za glazbu. Za najam mu je trebao suh prostor, da se ta elektronika ne bi uništila. Rekao mu je da trenutno ne zna niti jedan prostor, ali da će razmisliti pa se tijekom razgovora sjetio da njegov brat Mario dugi niz godina iznajmljuje jedan stan, a u kojem je boravio samo povremeno kada je dolazio u Zagreb, kako ne bi s djevojkom trebao biti kod njega i supruge.

Kako je brat taj stan sve rjeđe koristio jer se ta veza prekinula, rekao je Bauku da će pitati Maria hoće li mu ustupiti ovaj stan, Mario mu je u razgovoru rekao da mora o tome razmisliti, ali da će uskoro doći u RH i da će onda o tome razgovarati. Kada je Mario došao, I okrivljenik je otišao s njim i Zoranom u taj stan i Zoranu je taj stan bio u redu, pa je njima dvojici rekao da se oni međusobno dogovore, s obzirom da nema s tim stanom nikakve veze. Mario je pristao Zoranu taj stan ustupiti pod uvjetom da plaća režije i da stan održava urednim, ali i da ima jedan krevet u stanu da može prespavati kada dođe u Zagreb. Tada je Zoranu Mario predao ključeve i oni su otišli iz stana. Za Zorana je napomenuo da je "osoba starog kova" i uvijek mu je govorio da voli više mehaničke stvari, ali da je zbog posla prisiljen baviti se i računalima. Za sebe je I okrivljenik naveo da se u slobodno vrijeme bavim ugradnjom softwera pa mu je Zoran često znao donositi neke stvari radi ugradnje softwera u njih, što mu je nekada plaćao, a nekada kompenzirao drugim stvarima. Tako mu je početkom 2017. Zoran donio neke svoje USB stikove da mu ih presloži, te da ih kopira na CD pa su tako ti njegovi USB stikovi kod njega i pronađeni prilikom pretrage. Osim što mu je Zoran plaćao u novcu ovaj posao, davao mu je kao naknadu laptope, mobitele pa i jedan kofer s alatom, a znao mu je i preporučiti ljude koji su prodavali relativno malo korištene mobitele, kada bi ih zamijenili drugima.

Na taj način se kod njega našao i jedan Samsung S7 bijele boje, kojeg je kupio po njegovoj preporuci od jednog vozača taxi Camea i uredno mu ga je platio. I taj mobitel je oduzet od I okrivljenika, iako je vezano za njega vršena pretraga u Cameu o kojoj u spisu nema nikakvog spomena. Kako je Zoranu ugrađivao u mobitele i razne aplikacije, a u to vrijeme je bila aktualna televizija u pokretu, negdje oko Božića 2016. mu je Zoran donio jedan mobitel marke Samsung Mega da mu u njega ubaci ovu televiziju u pokretu i navigaciju. Mobitel nije bio posebne jačine, pa je dolazilo do poteškoća u radu i prilikom jednog odlaska na posao u Sisak ga je ponio sa sobom da ga testira, a to je razlog zašto je taj mobitel uhvaćen s još jednim mobitelom na baznim stanicama pa ispada da je on koristio oba mobitela. Međutim, taj mobitel je on samo testirao i vratio ga je Zoranu, ali ga je on opet donio da mu ubaci još jednu aplikaciju, nakon čega mu je mobitel vratio i ne zna gdje je on dalje završio. Tek je iz spisa doznao da je mobitel ukraden, iako on Zorana nikada nije pitao od kuda mu stvari jer ga to nije niti zanimalo. Brat i on su zbog svega završili u Zatvoru i istaknuo je da je doista bio ogorčen na Zorana što ih je doveo u takvu situaciju i čekao je da izađe iz Zatvora da ga vidi.

Kada ga je prvi puta sreo, pitao ga je što je to napravio, spočitnuo mu je da mu je brat dao tuđi stan na korištenje, a da je on uvalio ne samo njega, nego i brata u ove probleme. I okrivljenik je mislio da Zoran tu elektroniku posjeduje legalno, pitao ga je zašto je i kako je to mogao napraviti njemu i bratu, a on mu je u više navrata rekao da se ne brine, da će se sve riješiti i da će sve biti dobro, na što je on njega pitao kako je to moguće kada su njih dvojica zbog svega u Zatvoru i protiv njih se vodi ovaj postupak. Rekao mu je i da nije "druker" i da ga nije zanimalo čime se bavi i tko je, ali da će u svojoj obrani iznijeti njegovo ime, na što se on začudio da neće valjda, ali i da ako baš mora da neka ga sud zove. Međutim, prošle godine je Zoran preminuo, a I okrivljenik mu je bio na sprovodu, da bi na karminama poslije sprovoda sreo svog poznanika Igora, koji je ujedno bio i Zoranov prijatelj i koji mu je rekao da mu mora predati jednu izjavu koju je Zoran sačinio za njega. Odvezao je Igora do Savice gdje on stanuje i kada mu je predao Zoranovu izjavu, I okrivljenik je bio ugodno iznenađen sadržajem te izjave. Pokazao ju je svom branitelju koji mu je rekao da je postupak ionako pri kraju te da će kada budu saslušani svjedoci iznositi svoju obranu i da ovu izjavu sačuva i da ju preda kada bude iznosio obranu.

Pojasnio je kako se pojavilo njegovo ime i prezime na ovoj izjavi. Naime, htio je napraviti ovjerenu kopiju izjave pa je javna bilježnica krivo stavila tu njegovo ime i prezime da se potpiše, misleći da želi ovjeriti izjavu. Za Zorana Bauka je naveo da je umro nakon kratke i teške bolesti, 3 do 4 mjeseca nakon što mu je bolest otkrivena. Posebno se osvrnuo na neke izjave u spisu iz kojih se izvlači pogrešan zaključak o njegovim dnevnim obavezama. Tako, npr. ima jedan list papira na kojem piše obići Moraleka i Đepu, pri čemu je I okrivljenik objasnio da taj Moralek ima slastičarnicu "Boem" u Mamutici, Božidara Magovca 31 gdje on živi u blizini i on se doista taj dan u toj slastičarnici našao sa Zoranom, jer je Đepo trebao ugraditi softver Zoranu, s obzirom da on to sam nije mogao. Zato taj Đepo nije Ivan Džepina kako mu se to sugerira, nego je to Milan Đepina i u odnosu za njih obojica je u spis predao izvatke iz obrtnog registra da se vidi da oni zaista imaju firme. Međutim, taj sastanak je zapravo odgođen za sutradan, a odgodio ga je Đepina i on nije mogao sutradan prisustvovati tom sastanku pa nije znao da li se uopće održao i kako je završio.

Zato smatra da se iz te potvrde vidi da se na njoj spominje i Zoki i još nekoliko natuknica, kao npr. dan programiranja. I okrivljenik je napomenuo da je u stanovima u koje je provaljeno pronađeno ostataka cigareta, opušaka i tragova krvi, što se vidi iz spisa, ali i da je vještačenjem utvrđeno da ništa ne pripada niti njemu niti bratu. Također je istaknuo da od 2011. ima problema s bolnim leđima i kralježnicom, zbog čega ne može niti trčati niti raditi čučnjeve, odnosno možda bi i mogao, ali ne smije. Nekada ga čak i prilikom vađenja vrećice "presječe". Zato nikako nije moguće da bi on ova djela počinio jer se vidi da se za neka navodi da se trebalo skakati po krovovima terasa i penjati požarnim stepenicama. Takvo nešto on nije mogao niti prije 20 godina, a kamoli sada, a o svojoj bolesti u spis je predao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Još se na kraju htio osvrnuti na analitičku obavijest koja sadrži podatke o baznim stanicama na kojima je registriran njegov mobitel. Naime, za sebe je objasnio da živi tako da je često u kontaktu s ljudima, a u ovoj obavijesti se bilježi i 700 do 800 poziva. Što se tiče bazne stanice koja pokriva područje Jaruna, ulice Pakoštanska, Lipanjska i Predovečka, I okrivljenik je naveo da ta bazna stanica pokriva područje od 5 km pa tako i područje Jarunske tržnice u blizini koje se nalazi servis "Auto Tomaž", u Oštarijskoj ulici, a I okrivljenik tamo servisira svoja vozila i vozila koja dalje preprodaje.U blizini je i hotel Jarun gdje često zna pričekati u kafiću hotela da servis bude obavljen. Stoga mu nije bilo jasno zašto bi njegovo prisustvo u području koje pokriva ta bazna stanica bilo čudno, jer osim toga često zna po Jarunu i šetati radi terapije tako da i bazne stanice u Bartolićima pokrivaju područje kojim se kreće. U odnosu na bazne stanice koje pokrivaju područje Kvatrića, I okrivljenik je naveo da se radi o centru grada, da je jedna bazna stanica u Jurkovićevoj, a često tamo zna ići sa suprugom u Petrovu bolnicu, gdje je 2014. obavila operaciju, a te 2016. su išli na kontrole.

Zbog problema sa štitnjačom ju često vodi i na preglede u bolnicu "Vuk Vrhovec" i dok ju čeka, šeće po Kvatriću, Importanne galeriji i zato su ga vjerojatno ulovile bazne stanice da razgovara na svoj mobitel. Istaknuo je i da se u analitičkoj obavijesti vidi da je zvao suprugu na njezin broj mobitela. Što se tiče bazne stanice u Vodnikovoj, objasnio je da ona pokriva područje Mihanovićeve, Koturaške i Vodnikove te se u obavijesti spominju dva kratka sms-a i nije nemoguće da je taj dan prošao centrom grada jer je to njegova standardna ruta kada se ide nalaziti s odvjetnicima radi rješavanja problema sa zemljištem. Isto tako, nije sporno niti da je bio u Osijeku gdje je zabilježen njegov mobitel, radi se o baznoj stanici kod nogometnog igrališta gdje su dućani Pevec, Interspar i Tifon, a mama mu inače ima kuću u Osijeku te se uglavnom u kolovozu svi sastaju. I na kraju, u odnosu na Veliku Goricu okrivljenik je naveo da je radio u Sisku i tim područjem je svakodnevno prolazio, vidi se da ima jedan poziv iz Buševca u 16,00 sati, jer je zvao suprugu treba li što na povratku kupiti. Nije mu bilo jasno zašto iz zgrade oštećenog Bjeliša nije izuzeta snimka video nadzora i provedeno biometrijsko vještačenje pa da se barem usporede visina, težina i sl. osobe na snimci, ako već nije jasno vidljivo lice, a mogle su se izuzeti i snimke video nadzora koje pokrivaju Jarunsku tržnicu pa bi se moglo vidjeti tko je doista i kada tamo bio.

Na kraju je napomenuo da nema veze niti s jednim kaznenim djelom koje mu se stavlja na teret i nepušač je. I okrivljenik je i dopunio svoju obranu, a u dopuni je naveo da se nedavno raspitivao i istraživao o tome postoje li i od kada kamere na adresama stanova za koje ih se tereti da su u njih provalili te je utvrdio da npr. u Pakoštanskoj ulici, u blizini Jarunske tržnice, postoje kamere još od 2012. i to gradske i kamere banke. Utvrdio je i da postoje kamere gotovo na svim ostalim zgradama ili ako ne baš na samim zgradama, onda na okolnim ulazima, a o čemu je sačinio fotografije koje je kao sastavni dio svoje obrane predao u spis, kao i izlist prometnog i komunalnog redarstva od kada i gdje kamere postoje. Nemoguće mu je da se već ranije nisu zatražile snimke nadzornih kamera za vrijeme zakoje su se provale dogodile pa da se utvrdi je li on bio na tim kamerama, pogotovo kada se uzme u obzir vrijednosti otuđenih stvari u svakom pojedinom djelu. Također je želio ukazati na jednu nelogičnost gdje je Tome Škoro prepoznao jednu kutijicu za sat kao svoju, odnosno kao kutijicu sata koji da je kupio supruzi s garancijom od 2003., a zapravo se radi o kutijici za sat koji je I okrivljenik kupio svojoj supruzi i koji sat je još uvijek na policiji, a Tome Škoro je zapravo svoju suprugu upoznao 2009.Drugookrivljenik je također naveo da će iznijeti svoju obranu, ali da će i on koristiti svoje zakonsko pravo te neće odgovarati na pitanja, osim na pitanja svoga branitelja.

Porekao je da bi počinio bilo što od onoga što mu se stavlja na teret i nema veze niti s jednim kaznenim djelo, naveo je da već preko 15 godina živi i radi u Njemačkoj, a da je 2004. ili 2005. iznajmio ovaj stan jer je u Zagrebu imao djevojku zbog koje je i dolazio u Zagreb, pa da u tim dolascima ima gdje boraviti. Ta veza je trajala 4 ili 5 godina, ali je i nakon prekida zadržao ovaj stan koji je sve manje koristio pa mu je predstavljao samo trošak. Krajem 2015. ili početkom 2016. mu je brat natuknuo da ima poznanika koji traži prostor u kojem bi on držao elektroničku robu, a s obzirom na posao kojim se bavio, na što je bratu rekao da će razmisliti i da će o tome još porazgovarati. Kada je došao iz Njemačke, brat je saZoranom došao da Zoran pogleda ovaj stan, a on je već bio u stanu, Zoran je vidio da je stan skoro prazan s obzirom da je II okrivljenik uvijek dolazio samo s osobnim stvarima. Zoran mu je objasnio čime se bavi i da bi prostor koristio za te stvari. Kada su se dogovorili da će Zoran plaćati režije za stan, on mu je dao rezervni ključ te je u tom stanu još nakon toga kratko prespavao par puta, a kada bi došao iz Njemačke ga je koristio da se otušira i prespava.

Tako je došao u stan i početkom te 2017. i u njemu je boravio dva ili tri dana prije nego što mu je došla policija i probudila ga, te su ga iz kreveta odvukli u Hainzelovu, nakon čega je i uhićen. Nakon par sati mu je rečeno da gu optužuju za te krađe i kako je tada bio u šoku, nije ništa tada rekao. Stoga je još jednom porekao da bi bilo što od ovoga počinio, a dodao je da je nepušač i da je neosuđivan. Razmatrajući ovako iznesene obrane I i II okrivljenika, sud je utvrdio da okrivljenici ne osporavaju da je u točkama 1/ do 10/ izvršena provala u vrijeme, mjesto i na način kako se to njima stavlja na teret. Sud to zaključuje iz dijela obrane I okrivljenika u kojem opisuje da je trebalo skakati po krovovima kuća, penjati se po požarnim stubama, a što on nije mogao činiti zbog zdravstvenog stanja te kada navodi da mu je žao oštećenika i što im se to dogodilo, ali da on i brat s tim nemaju nikakve veze. Isto tako, ne osporava niti otuđene predmete i vrijednost otuđenih predmeta, posebno kada navodi da mu je žao oštećenika zbog vrijednosti stvari za koje su oštećeni. Osim toga, I i II okrivljenici se u svojim obranama bave samo analizom dokaza koji ih terete, odnosno otklanjaju bilo kakvu vezu s djelima koja im se stavljaju na teret, ne osporavajući bilo koju drugu okolnost počinjenja djela. Stoga je tijekom postupka bilo sporno jesu l i II okrivljenici osobe koje su počinile ova kaznena djela teške krađe opisana u točkama 1/ do 10/ te jesu li postupali zajedno i po prethodnom dogovoru. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su upravo I i II okrivljenici osobe koje su počinile ova kaznena djela teške krađe, zajedno i po prethodnom dogovoru.

 Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 6. veljače 2017. proizlazi da je pretraga izvršena u stanu kojim se koristi II okrivljeni Mario Zeba, na adresi u Zagrebu, Vlade Gotovca broj 1, a vlasnik kojega stana je Zvonimir Ilijić. Prilikom pretrage je pronađen veći broji stvari, koje su potom oduzete od Zvonimira Ilijića, a o čemu su sačinjene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta 6. veljače 2017. Iz iskazasvjedoka Zvonimira Ilijića proizlazi da je on 2005. upoznao II okrivljenog Maria Zebu koji je radio u Njemačkoj i koji mu je rekao da mu je potreban stan u kojem bi povremeno boravio, jedan ili dva dana mjesečno. Kako je u to vrijeme bio vlasnik stana na adresi u Zagrebu, Vlade Gotovca broj 1 u kojem nije boravio, Mario Zeba mu je predložio da bi mu za boravak u stanu plaćao sve mjesečne režije, na što je svjedok pristao. Ključeve mu je predao odmah nakon sklopljenog dogovora o korištenju stana, II okrivljenik mu je dao svoje osobne podatke, da bi mu nakon nekoliko godina korištenja stana Mario Zeba predložio da bi promijenio bravu na ulaznim vratima napomenuvši da je nesigurna, a na što je svjedok pristao.

On svoj ključ nije nikome davao, a nije mu bilo poznato je li ga Mario davao još drugome. Nakon što je Mariji Zebi predao ključeve, u stanu više nije boravio nego je dolazio samo povremeno, jednom mjesečno, a u ljetnom periodu i rjeđe. Prisjetio se da je jednom prilikom kod ulaska u stan zatekao Maria Zebu u društvu muškarca, ali se nije sjećao je li mu se taj muškarac predstavio. Istaknuo je da s plaćanjem računa nikada nije bilo problema, da je II okrivljenik stan držao urednim, a s Mariom Zebom se posljednjiput sreo u mjesecu listopadu ili studenom 2016., u caffe baru Perla kako bi mu Mario predao odreske od računa za režije, da bi ga u veljači 2017. kontaktirali djelatnici policije. Zbog navedenog je došao u stan kojeg je iznajmio II okrivljeniku, te je izvršena pretraga stana, a II okrivljenik je zatečen u tom stanu. Svjedok je pojasnio da je on ispočetka dolazio u taj stan češće, ali kada je vidio da je stan održavan urednim to se prorijedilo pa su se zapravo nalazili na kavi, a kada bi se Mario Zeba našao u Zagrebu. Nije smatrao spornim da Mario Zeba nekoga dovede u taj stan, ali bi reagirao da je bilo kome drugome davao stan u podnajam.

Sud iskaza svjedoka Ilijića u cijelosti prihvaća istinitim jer se radi o potpuno nezainteresiranom svjedoku koji o predmetu postupka nije imao saznanja, samo je potvrdio da je stan dao u najam II okrivljeniku. I i II okrivljenici u svojim obranama ne poriču da bi Mario Zeba iznajmio stan Zvonimira Ilijića, međutim obojica suglasno u svojim obranama navode da kada je Mario Zeba počeo rjeđe koristiti ovaj stan, s obzirom da je radio u Njemačkoj, da ga je dao u najam Zoranu Bauku, a što je sve organizirao I okrivljeni Anto Zeba koji je poznavao Zorana Bauka i kojemu je stan trebao da u njega smjesti svoju elektroniku s obzirom da se bavio ozvučenjem kafića. Kako bi potvrdili svoje obrane, I okrivljenik je u spis predao jednu izjavu za koju je naveo da ju je dobio nakon što je Zoran Bauk već umro, da mu je tu izjavu nakon karmina predao Igor koji je tamo radio kao konobar. U odnosu na tu izjavu su saslušani svjedoci izjave, Igor Martić i Davorin Perić, koji su suglasno u svom iskazu naveli da ih je Zoran Bauk zatražio da budu svjedoci te izjave, da je on tu izjavu već napisanu izvadio iz jednog fascikla i potpisao ju je u prisutnosti oba svjedoka, a nakon što su ga dovezli iz bolnice.

Svjedok Igor Martić je dodatno pojasnio i da mu jer Zoran Bauk tu izjavu dao da ju čuva, a da o njoj nikome ništa ne govori. Bio je upoznat sa sadržajem izjave, iako o njoj Zorana nije ništa ispitivao jer je već bio dosta bolestan. Kada je I okrivljenik Anto Zeba došao nakon sprovoda Zorana Bauka na karmine, gdje je on radio kao konobar, rekao mu je da je Zoki za njega nešto ostavio nakon čega ga je Zeba odvezao do stana, a on mu je predao tu izjavu. S obzirom da će navedena izjava biti spomenuta u još nekoliko navrata tijekom presude, a jer u sebi sadrži još neke navode koji bi trebali potvrditi obranu I okrivljenika, odmah valja navesti da navedenu izjavu sud prihvaća na način da ju je potpisao Zoran Bauk, da su je potpisali kao svjedoci Igor Martić i Davorin Perić pa i njihove iskaze u tom dijelu u cijelosti prihvaća međutim sud ne prihvaća sadržaj te izjave kao istinit, ne ulazeći u razloge zbog kojih bi Zoran Bauk dao izjavu kojom otklanja kaznenu odgovornost od I okrivljenog Ante Zebe i II okrivljenog Maria Zebe.

Naime, kada se budu analizirali drugi dokazi i dovodili u međusobnu vezu, bit će vidljivo da sadržaj izjave nije istinit, da je I okrivljenom ta izjava koju je predao tijekom iznošenja obrane, četiri godine od pokretanja ovog kaznenog postupka, trebala poslužiti kao materijalni dokaz kojim će otkloniti kaznenu odgovornost od sebe i svog brata, II okrivljenog Maria Zebe. Tako iz izjave proizlazi da je Zoran Bauk koristio stan na adresi u Zagrebu, Vlade Gotovca 1, treći kat, a koji je stan unajmio Mario Zeba i naknadno ga dao njemu na korištenje, a za koji stan mu je Bauk podmirivao dogovorenu najamninu. Da taj dio izjave nije istinit, sud je utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka Ivica Dujmovića koji je u to vrijeme bio predstavnik stanara na navedenoj adresi, a ujedno je i živio na istom katu, vrata do vrata tog stana kojeg je iznajmio Mario Zeba. Navedeni svjedok je u svom iskazu naveo da on u ovom stanu nije viđao nikoga osim Maria i povremeno Ante Zebe, da je jednom prilikom u garaži vidio jednu djevojku. Iskaz svjedoka kao nezainteresirane osobe za ishod ovog kaznenog postupka, sud je prihvatio u cijelosti kao istinit, a iako je svjedok bio i tada zaposlen, radio je po dva dana nakon čega je dva dana bio slobodan, s obzirom da se radi o susjedu koji je imao vrata do navedenog stana, logično bi bilo za očekivati da je u bilo kojem trenutku vidio Zorana Bauka, jer prema izjavi proizlazi da bi on taj stan koristio od početka 2016., a sve do veljače 2017., dakle tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja. Osim toga, na tu okolnost je saslušana i Mirjana Bauk, koja je navela da njoj nije poznato da bi njezin suprug imao u najmu bilo kakav stan. Dakle, radi se o supruzi Zorana Bauka i taj dio njezinog iskaza sud u cijelosti prihvaća jer je logično i životno da bi ona bila upoznata s činjenicom da suprug ima u najmu nekakav stan, kao što je bila upoznata i s činjenicom da je imao u najmu dvije garaže u kojima je obavljao svoju djelatnost sve dok se nije razbolio.

Osim toga, svjedokinja navodi da njezin suprug u inkriminirano vrijeme nije ostvarivao nikakve prihode, te da su oni od 2015. preživljavali uz pomoć njegove majke i njezine plaće pa stoga sud zaključuje da svjedok Zoran Bauk niti nije imao vlastitih sredstava kojima bi mogao plaćati najam ovog stana Mariu Zebi. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je upravo i samo Mario Zeba imao ovaj stan u najmu, a u kojem su pronađeni brojni predmeti koji potječu od počinjenja ovih deset kaznenih djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret i koji ih, kao jedan od dokaza povezuju s ovim djelima pa je navedena izjava trebala u tom dijelu od njih otkloniti odgovornost. Osim toga,indikativan je dio iskaza svjedoka Ilijića da ga je nekoliko godina nakon iznajmljivanja, Mario Zeba obavijestio da će promijeniti bravu na stanu, jer da stara više nije sigurna. Osim toga, nelogična je obrana I okrivljenika da je on s izjavom čekao do kraja dokaznog postupka (iako ju je prema obrani dobio nakon karmina iza pokojnog Zorana Bauka) da ju preda u spis, odnosno da nije ukazao na Zorana Bauka kao počinitelja ovih kaznenih djela odmah nakon što je posumnjao na njega i na to mu i sam ukazao, a po izlasku iz istražnog zatvora, posebno kada se uzme u obzir da su i I okrivljeni i njegov brat ponovno završili u istražnom zatvoru, već sve to I okrivljenik spominje tek nakon što je Zoran Bauk umro i više ni na koji način ne može sudjelovati u postupku, već samo pisanom izjavom.

Naime, kako je ranije rečeno, spisu prileži veći broj potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od Zvonimira Ilijića, a koji predmeti su pronađeni prilikom pretrage stana na adresi Zagreb, Vlade Gotovca broj 1. Tako je, između ostalih pronađenih i oduzetih stvari, oduzet mobitel IPhone 6 IMEI ... te mobitel iPhone 4 IMEI ----, oba mobitela vlasništvo Marka Marovića, oštećenika iz točke 1/ koji je navedene mobitele prepoznao kao svoje prema zapisniku o prepoznavanju od 7. veljače 2017. i koja oba mobitela su mu vraćena istoga dana, a o čemu spisu prileži potvrda o vraćanju predmeta. Isto tako, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta je prilikom pretrage pronađena i oduzeta jedna kartonska kutija za nakit s natpisom "Zaks" u kojoj se nalazi ogrlica s nizom okruglih bijelih kamena, ogrlica s nizom okruglih bijelih kamena s kopčom u obliku cvijeta i šest bijelih kamenčića, narukvice s nizom okruglih kamena bijele boje tanjih, koju kutiju i ogrlicu je također prepoznao Marko Marović i koja mu je s nakitom i vraćena prema potvrdi o vraćanju predmeta. Na isti način je svjedok Marović prepoznao i certifikat za privjesak ...Zlatarne Celje i certifikat za lančić šifre ... Zlatarne Celje, sve u papirnatoj omotnici navedene zlatarne, koji predmeti su pronađeni u stanu na adresi Zagreb, Vlade Gotovca broj 1 i oduzeti po istim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i vraćeni oštećenom Marku Maroviću. To je samo dio predmeta koji su otuđeni u kaznenom djelu iz točke 1/ i potom vraćeni oštećeniku.

Nadalje, iz stana Sanje Lozić, oštećene u točci 2/ je između ostalih predmeta otuđeno jedno prijenosno računalo marke "Acer" .... s pripadajućim punjačem marke "Delta", prijenosno računalo marke "Acer Aspire" ...., mobilni telefon iPhone 3 ....., foto aparat marke "Olympus" model mini....s pripadajućom torbicom crne broj koji svi predmeti su također prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti od Zvonimira Ilijića nakon pretrage i potom vraćeni prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Sanji Lozić, a koje je predmet prema zapisniku o prepoznavanju predmeta prepoznala kao svoje. Od I okrivljenog je pak oduzeto jedno prijenosno računalo marke "Asus" model N619, serijskog broja..., koje je oštećena Lozić prepoznala kao svoje i koje joj je potom i vraćeno. Nadalje, oštećena Maja Šuput (točka 3/) je kao svoje predmete po zapisniku o prepoznavanju predmeta prepoznala, izmeđuostalih, mobitel marke iPhone 6 ...., bijele boje s oštećenim ekranom, mobitel marke iPhone 6 ... bijele boje s pripadajućim punjačem i kutijom, uređaj marke "Apple iPad 1", I...., auto punjač za iPhone koji svi predmeti su joj također, između ostalih vraćeni, a pronađeni su prilikom pretrage stana Zvonimira Ilijića, kojim se koristio II okrivljeni Mario Zeba.

Tonći Korunić, oštećenik iz točke 4/, kao svoje je prepoznao predmete oduzete po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od Zvonimira Ilijića, a što proizlazi iz zapisnika o prepoznavanju predmeta od 7. veljače 2017. i to ručni sat marke "Garmin", model Fenix 2..., digitalni alkotest bijelo sive boje, s pripadajućom kutijom narančaste boje, modem za bežični Internet marke "SKYroam" s pripadajućom baterijom, kutijom, punjačem i uputstvom, video projektor marke "Sony" .... s pripadajućom dokumentacijom, filterom i kablovima, daljinski upravljač za PlayStation 3 marke "Sony", sve također predmeti oduzeti po potvrdama o privremenom oduzimanjupredmeta od Zvonimira Ilijića, te potvrdom o vraćanju predmeta vraćeni oštećenom Tonćiju Koruniću. Na isti način je svoje p" za fotoaparat u originalnoj platnenoj torbi marke "Vangaurd", a što opet proizlazi iz zapisnika o prepoznavanju predmeta od 8. veljače 2017. koji predmeti su, uz ostale predmete oduzeti po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od Zovnimira Ilijića te vraćeni oštećeniku, a što proizlazi iz potvrde o vraćanju predmeta od 8. veljače 2017. U odnosu na oštećenika iz točke 6/, Tome Škoro, uvidom u potvrdu o vraćanju predmeta utvrđeno je da je oštećenik preuzeo jednu kutiju za sat marke "Guess" u kojoj se nalazi jamstveni list za sat "Guess" ...bijele boje s ispisanim imenima svjetskih gradova, koji kutiju je oštećenik prepoznao prilikom radnje prepoznavanja od 23. veljače 2017., o čemu spisu prileži zapisnik o prepoznavanju predmeta i fotodokumentacija.

Ista kutija je prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 6. veljače 2017. oduzeta od I okrivljenog Ante Zebe, a koji predmeti su od njega oduzeti nakon pretrage njegova doma na adresi u Zagrebu, Božidara Magovca 149, a koja pretraga je izvršena 6. veljače 2017. Ovdje treba istaknuti da I okrivljenik u svojoj obrani ukazuje na jednu nelogičnost da bi Tome Škoro prepoznao jednu kutijicu za sat kao svoju, odnosno kao kutijicu sata koji da je kupio supruzi s garancijom od 2003., a zapravo se radi o kutijici za sat kojeg je on kupio svojoj supruzi i koji sat je još uvijek na policiji, jer je Tome Škoro prema iskazu kojeg je dao, svoju suprugu upoznao 2009. Međutim, navedena okolnost ni na koji način ne utječe na vjerodostojnost iskaza svjedoka jer je svjedoku prilikom radnje prepoznavanja predočen i taj garancijski list i on je nakon toga ostao pri tome da se radi o predmetu koji pripada njemu, odnosno njegovoj supruzi, a doista nije imao razloga prepoznati taj predmet ako nije njegov, jer se radi o samo jednom predmetu koji mu je otuđen između brojnih ostalih predmeta, a i svjedok je opisao navedeni predmet, prepoznao ga je među više sličnih predmeta koju radnju prepoznavanja sud također prihvaća kao vjerodostojnu.

Oštećenoj Borni Fuerst Bjeliš je prema potvrdi o vraćanju predmeta vraćen jedan adapter marke "Apple" MagSafe serijskog broja .... koji se nalazi u originalnoj kutiji zajedno s jamstvenim listom poduzeća „iSt Yle" d.o.o., a koji predmet je prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta također oduzet od Zvonimira Ilijića, a nakon izvršene pretrage prostora na adresi u Zagrebu, Vlade Gotovca broj 1 i za koji predmet je oštećena predala račun. Na isti način je oštećena prepoznala i jedan tablet marke "Samsung" bijele boje.... jedan objektiv za fotoaparat marke "Olympus" ...objektiv marke i modela "Olympus" .... a prilikom prepoznavanja predmeta o čemu je sačinjen zapisnik o prepoznavanju predmeta i koji predmeti su također oduzeti od Zvonimira Ilijića i vraćeni oštećenoj Borni Fuerst Bjeliš prema potvrdi od 16. veljače 2017. Oštećenik iz točke 8/, Marin Zovko je kao svoje predmete prepoznao vanjski disk marke "Digitrtrade" ... s pripadajućom torbicom, kartonskom kutijom i dokumentacijom, jednu crnu torbu ....u kojoj se nalazio laptop marke "Apple"... i jedan portable tablet marke "Lenovo",...opet predmete oduzete po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od Zvonimira Ilijića.

Na isti način je kao svoje predmete prepoznao oštećeni Vedran Čavlina i to fotoaparat marke "Panasonic Lumix"... s pripadajućom kutijom i punjačem i crni platneni ruksak marke "Swiss guard" s osam pretinaca na patent zatvarač, a koji predmeti su također oduzeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od Zvonimira Ilijića, dok je oštećena Tatjana Vrdoljak prepoznala jedno prijenosno računalo marke "Acer Aspire" ES 15 crvene boje...., prijenosno računalo "HP mini 210" zlatne boje... i foto aparat marke "Sony" s pripadajućom torbicom bijele boje marke "HAMA". To je samo dio stvari pronađenih i oduzetih kako od Zvonimira Ilijića, a pronađenih prilikom pretrage stana koji je on iznajmio II okrivljenom, te stvari pronađenih prilikom pretrage doma I okrivljenika, a koji svi potječu iz počinjenja kaznenih djela koja se I i II okrivljeniku stavljaju na teret i za koje su oglašeni krivima. Naime, kada se dovedu u vezu zapisnici o prepoznavanju predmeta od strane oštećenika i potvrde o vraćanju predmeta oštećenicima te zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora i to stana I okrivljenika i stana koji je u najmu imao II okrivljenik, evidentno je da je iz svake točke djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret pronađen barem dio predmeta otuđenih iz stanova oštećenika, a navedenu materijalnu dokumentaciju sud u cijelosti prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu jer je dokumentacija koja nije osporavana tijekom postupka od strane obrane, međusobno je suglasna, a suglasna je i iskazima saslušanih svjedoka - oštećenika o predmetima koji su im otuđeni i koje su oni kao svoje prepoznali.

To su prvi dokazi koji I i II okrivljenike kao počinitelje dovode u vezu sa svih deset kaznenih djela koja su im stavljena na teret. Nadalje, iz obrane I okrivljenik proizlazi da je on od Zorana Bauka dobio jedan mobitel u kojeg je trebao ugraditi određene aplikacije i u kojem je dolazilo do poteškoća u radu pa ga je prilikom jednog odlaska na posao u Sisak ponio sa sobom da ga testira i onda je uhvaćen s još jednim mobitelom na baznim stanicama pa ispada da je on koristio oba mobitela. Međutim, taj mobitel je on samo testirao i vratio ga je Zoranu, ali ga je on opet donio da mu ubaci još jednu aplikaciju, nakon čega mu je mobitel vratio i ne zna gdje je on dalje završio. Tek je iz spisa doznao da je mobitel ukraden, a on Zorana nikada nije pitao od kuda mu stvari jer ga to nije niti zanimalo. Dakle, I okrivljenik ne osporava da je koristio mobitel Samsun Galaxy Mega, odnosno mobitel vlasništvo Marka Marovića, a iako o ovoj obrani I okrivljenika nema niti jednog dokaza, I okrivljenik očito opet svojom obranom pokušava otkloniti i objasniti dokaz za koji sam smatra da ga tereti jer se radi o predmetu koji potječe od počinjenja kaznenog djela, čime sam dodatnoukazuje na dokaze koji ga terete, a u izjavi Zorana Bauka se kao mobitel kojega je on u više navrata ostavljao kod Ante Zebe da u isti ubaci i aktivira određene aplikacije koje je trebao, spominje upravo mobitel Samsung Galaxy Mega, a radi se o mobitelu kojeg je prijavio oštećenik Marko Marović da mu je otuđen prilikom počinjenja kaznenog djela iz točke 1/. To je drugi dokaz koji je I okrivljenika, a cijeneći njegovu obranu i izjavu koju je sam dostavio u spis kao sastavni dio svoje obrane i koja je već ranije analizirana, doveo u vezu sa počinjenjem kaznenog djela iz točke 1/.

Daljnji dokaz koji dovodi u vezu I i II okrivljenika s počinjenjem ovih kaznenih djela je svakako analitička obavijest sačinjena temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu ... od 21. veljače 2017. za vremenski period od 3. ožujka 2016. do 6. veljače 2017., a kojim nalogom su zatražene provjere elektroničke komunikacije za mobitel marke "Doogee",... mobitel marke "Gsmart" ...., za SIM kartice operatera "VIPnet" pozivnog broja 385915434407 i 38591365252, za SIM karticu operatera "Tomato" 385921676736 iza SIM karticu operatera "T-Mobile" pozivnog broja 385997763206. Naime radi se o mobitelima koji su prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmet od 6. veljače 2017. oduzeti od I okrivljenog Ante Zebe, pri čemu je za pozivni broj 385915434407 i 385921676736 nedvojbeno utvrđeno da se radi o brojevima mobitela u vlasništvu I okrivljenog Ante Zebe, dok je SIM kartica pozivnog broja 385997763206, broj u vlasništvo Maria Zebe i za koje brojeve mobitela je izrađen kartografski prikaz mjesta počinjenja kaznenih djela, s prikazanom baznom stanicom na koju su telefoni zabilježeni kao i područje pokrivanja navedene bazne stanice' - piše u presudi.

Utvrđeno je kako su njihovi mobilni brojevi bili u baznim stanicama koje pokrivaju opljačkane stanove u vrijeme kada su počinjena razbojništva. Citiramo dalje presudu:  'Prvookrivljenik je svojom obranom pokušao otkloniti i ovaj dokaz koji ga tereti, objašnjavajući da je jedna adresa u blizini mjesta gdje servisira vozilo, da šeće Jarunom zbog terapije, da je suprugu vozio u Petrovu bolnicu, da prolazi centrom grada kada ide odvjetniku, da je bio u Osijeku jer se tamo susreće obiteljski u kolovozu kod majke koja ima kuću u Osijeku. Međutim, sud i ovaj dio obrane I okrivljenikasmatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti prvenstveno od sebe, jer doista ne postoji takva slučajnost da bude u blizini čak šest mjesta događaja u vrijeme kada su djela počinjena, pogotovo kada se tome doda i okolnost da je u neposrednoj blizini registriran i broj njegova brata, II okrivljenika, koji se zasigurno nije i on sam slučajno našao i baš u vrijeme kada se i I okrivljenik našao u blizini tih događaja, iako II okrivljenik tu okolnost nije objašnjavao u svojoj obrani.Spisu prileži i ispis transakcija po bankovnoj kartici Erste banke i Zagrebačke banke, a koje kartice su vlasništvo oštećene Danijele Marović i koje su joj otuđene u događaju iz točke 1/.

Tako je, između ostalog, vidljivo da su određene transakcije poduzimane u Osijeku i to u dane 15. i 16 kolovoza 2016. te je analitička obavijest obuhvatila i navedene datume. Kako je utvrđeno provedenom analitičkom obavijesti, brojevi 915434407 (vlasništvo I okrivljenika) i 997763206 (vlasništvo II okrivljenika) su u razdoblju od 29.srpnja 2016. do 21. kolovoza 2016. zabilježeni da su ostvarili komunikaciju putem baznih ćelija koje pokrivaju grad Osijek. Dakle, u vrijeme kada je ostvaren promet u Osijeku po karticama otuđenim u točci 1/, I i II okrivljenici su se nalazili u Osijeku, što je još jedan dokaz koji upućuje na okrivljenike kao počinitelje ovog kaznenog djela. Prilikom pretrage doma i drugih prostora I okrivljenog Maria Zebe, na adresi u Zagrebu Božidara Magovca 149, između ostalog su pronađeni i od I okrivljenog oduzeti USB stickovi i to ukupno 10 USB stickova. Na temelju naloga suca iz istrage Kir-t-105/17 od 21. veljače 2017. izvršena je pretraga dva USB sicka oduzeta od I okrivljenika te je na jednom od pregledanih USB stickova pronađen veći broji fotografija, a koje izrađene fotografije su sastavni dio zapisnika o provedenoj pretrazi pokretne stvari.

Tako su, između ostalih fotografija, pronađene fotografije umjetničkih slika otuđenih prilikom provale u stanu vlasništvo Ane Mlinarić Džepina i Ive Džepine, više fotografija ručnih satova među kojima se nalazio ručni sat otuđen prilikom provale u stan vlasništvo oštećenog Tonći Korunića, ali i više fotografija umjetničkih slika otuđenih prilikom provale u stan vlasništvo oštećene Sanje Lozić, a o čemu je sačinjeno i izvješće od strane PU zagrebačke, službe općeg kriminaliteta sastavljeno 27. veljače 2017. Nadalje, od II okrivljenog je oduzet fotografski aparat marke "Canon"... a s kojeg su skinuti podaci sa SD memorijske kartice, sve na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu .... Prilikom pretrage su također pronađene fotografije umjetničkih slika koje su otuđene provalom u stanu vlasništvo oštećene Ane Mlinarić Džepina i Ive Džepine te fotografije umjetničkih slika koje su otuđene provalom u stanu vlasništvo oštećene Sanje Lozić, ali i više fotografija ručnih satova među kojima se nalazi i ručni sat koji je otuđen provalom u stan vlasništvo oštećenog Tončija Korunića. Dakle, na pronađenim i pregledani USB stikovima oduzetih od I okrivljenog i SD kartici fotoaparata oduzetog od II okrivljenog, pronađene su identične fotografije dijela predmeta otuđenih prilikom izvršenja kaznenih djela za koje su I i II okrivljenici oglašeni krivima.

Osim toga, sa mobilnog telefona marke "Doogee"... a kojim se koristi I okrivljeni Ante Zeba i koji mobitel je upravo od njega oduzet, policijski službenici su prilikom pretrage na temelju istog naloga suca istrage pronašli fotografije teksta s imenima i prezimenima osoba i objašnjenjima čime se osobe bave i kako doći do njihovih adresa stanovanja, među kojim imenima se nalazi ime oštećene Maja Šuput, dakle oštećenice iz točke 3/. Također su pronađene fotografije na kojima se nalaze alarmni sustavi, ulazna vrata stanova s prezimenima vlasnika i ulošcima cilindar brava, fotografije raznih mini kamera i fotografije stambene zgrade skinuta s Google Maps. Navedeni opisi imena i adresa te uputa također prilaže spisu i sastavni su dio zapisnika o pretrazi pokretne stvari, a o čemu je sačinjeno izvješće PU zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta od 27. veljače 2017. I ovaj dokaz koji tereti I okrivljenika, I okrivljenik je također pokušao objasniti u svojoj obrani, ali i u izjavi koju je predao kako sastavni dio obrane. Naime, I okrivljenik i za ove USB stickove navodi da su bili vlasništvo pokojnog Zorana Bauka te Zoran Bauk u izjavi navodi da je više USB stickova dao Anti Zebi da mu ih presnimi na CD Rom te tvrdi da su i ti USB stickovi bili njegovi.

I ovaj dio obrane I okrivljenika sud smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, a posve je nelogično i neživotno da I okrivljenik analizira apsolutno svaki dokaz koji ga neovisno jedan o drugome tereti i za njega nalazi sudu neuvjerljiva obrazloženja, posebno kada predaje izjavu Zorana Bauka koji je pokojni i zbog koje činjenice njegove smrti sud ne može provjeriti istinitost sadržaja izjave, ne ulazeći razloge zbog kojih bi Zoran Bauk tu izjavu potpisao, a kako je to već ranije obrazloženo.  I na kraju u odnosu na dio obrane I okrivljenika o pronađenim papirićima prilikom pretrage doma I okrivljenika na adresi u Zagrebu, Božidara Magovca 149 i koji su od njega oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta s nadimcima i uputama obići Moraleka i Đepu, pri čemu je I okrivljenik objasnio da taj Moralek ima slastičarnicu "Boem" u Mamutici, Božidara Magovca 31 gdje on živi u blizini i on se doista taj dan u toj slastičarnici našao sa Zoranom, jer je Đepo trebao ugraditi softver Zoranu, s obzirom da on to sam nije mogao.

Zato taj Đepo nije Ivan Džepina kako mu se to sugerira, nego je to Milan Đepina i u odnosu za njih obojica je u spis predao izvatke iz obrtnog registra da se vidi da oni zaista imaju firme, valja navesti da je to neuvjerljiva slučajnost nadimaka sličnih imenima oštećenika Džepina pa i taj dio obrane I okrivljenika sud smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornostiStoga su to sve dokazi koji u svojoj ukupnosti upućuju na nedvojbeni zaključak suda da su upravo I i II okrivljenici počinili kaznena djela koja im se točkama 1/ do 10/ stavljaju na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivima.18. I i II okrivljeni su postupali s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da su bili svjesni svoga djela i htjeli su radnju samih kaznenih djela kao svoju. Ta izravna namjera I i II okrivljenika da otuđe stvari u vlasništvu oštećenika vidljiva je iz njihovog načina postupanja u kojem provaljuju u stanove oštećenika kada se oni nalaze izvan stana, na godišnjem odmoru te iz tih stanova odnose novac i stvari koji su vlasništvo oštećenika u namjeri da ih zadrže za sebe.

Dakle, upravo iz ovakvog ponašanja okrivljenika razvidna je njihova izravna namjera za protupravnim pribavljanjem tuđih pokretnih stvari, odnosno neovlaštenim stjecanjem novca i predmeta koje pronađu u stanovima, čime je ostvaren subjektivni element kaznenih djela teške krađe. Tijekom dokaznog postupka nije bilo nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u ubrojivost I i II okrivljenika, a iz čega je sud utvrdio da su isti u odnosu na ova kaznena djela bili ubrojivi. Pri tome su I i II okrivljeni postupali kao supočinitelji, odnosno zajedno i po prethodnom dogovoru. Naime, I i II okrivljeni su kaznena djela zajednički počinili na temelju zajedničke odluke da ih počine, u čemu je sadržan subjektivni element supočiniteljstva. Da se radi o zajedničkoj odluci o počinjenju djela, razvidno je iz zajedničkog postupanja I i II okrivljenika u počinjenju svakog kaznenog djela, gdje obojica postupaju i sudjeluju, kao i iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, iz kojih se može zaključiti da se dio otuđenih stvari nalazio kod I okrivljenika, a dio kod II okrivljenika, dakle otuđene su stvari zadržali u zajedničku korist. Oba su okrivljenika pridonijela počinjenju kaznenog djela, čime je ostvaren objektivni element supočiniteljstva, jer su i I i II okrivljeni sudjelovali u ostvarenju djela zajednički provaljujući u stanove oštećenika.

Naime, s obzirom na utvrđene lokacije mobitela oba okrivljenika u neposrednim blizinama dijela stanova u koje je provaljeno, na velik broj predmeta otuđenih iz stanova, evidentno je da su u djelima morala sudjelovati dva počinitelja te da su ti počinitelji upravo I i II okrivljenici. Analizom svih ovih činjenica, nesporno je utvrđeno da su I i II okrivljenici ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom jer su provaljivanjem i svladavanjem većih prepreka te obijanjem došli protupravno do stvari u namjeri da ih zadrže. Pri tome su djelima pod točkama 1/ do 5/ počinili kvalificirani oblik kaznenog djela teške krađe, jer se radi o predmetima vrijednosti iznad 60.000,00 kuna. Naime, iako I i II okrivljenici nisu osporavali količinu i vrijednost otuđenih stvari, valja navesti da su na te okolnosti saslušani svjedoci Marko Marović, Ana Mlinarić Džepina, Ivo Džepina, Danijela Marović, Borna Fuerst Bjeliš, Aleksa Bjeliš, Marin Zovak, Vedrana Čavlina, Tatjana Vrdoljak, Maja Šuput Tatarinov, Tonći Korunić, Tome Škoro i Sanja Lozić, koji su tijekom postupka vrlo detaljno i okolnosno opisali predmeti koji su im otuđeni, njihovi iskazi su suglasni i zapisnicima o prepoznavanju predmeta te potvrdama o vraćanju predmeta pa stoga sud njihove iskaze u tom dijelu u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne te suglasne materijalnoj dokumentaciji koju sud također u cijelosti prihvaća kao vjerodostojnu, a odnosi se na zapisnike o prepoznavanju predmeta te potvrde o vraćanju predmeta.

Sud je tijekom presude već analizirao obranu I i II okrivljenika, posebno obranu I okrivljenika kada svaki dokaz koji tereti njega i njegova brata, II okrivljenika, analizira i otklanja te pokušava potvrditi predanom izjavom koju sud ne prihvaća istitnitom po njezinom sadržaju, a kako je to već ranije također obrazloženo. Stoga se otklanja i obrana II okrivljenika, a u dijelu u kojem je naveo da je on stan iznajmio Zoranu Bauku, a u kojem stanu je II okrivljenik i uhićen. Osim gore istaknutih razloga zbog kojih sud smatra da Zoran Bauk nije koristio stan, treba dodatno istaknuti broj i vrstu predmeta pronađenih u stanu Zvonimira Ilijića i sasvim je nelogično i neživotno da II okrivljenik koji navodno stan daje u podnajam ne posumnja zašto se takvi predmeti i u toj količini nalaze u stanu u kojem je samo, po navodima obrane, povremeno prespavao posebno jer sam I okrivljenik navodi u svojoj obrani da je spočitnuo Bauku što je to napravio njemu i bratu. Dakle, obranu II okrivljenika sud također smatra usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe.

Te obrane su otklonjene i analiziranim iskazima svjedoka Mirjane Bauk i Ivice Dujmović, a kada se otklanja istinitost sadržaja izjave te kada su analizirani i iskazi svjedoka Igora Martića i Davorina Perića, kao svjedoka izjave. Iako se I okrivljenik u svojoj obrani poziva na bolest zbog koje da nije mogao skakati po krovovima i penjati se po požarnim ljestvama, o čemu je predao i medicinsku dokumentaciju i nalaz vještaka o radnoj sposobnosti, kako je iz svih analiziranih dokaza utvrđeno da je I okrivljenik počinitelj ovih kaznenih djela, to je očito mogao i bio sposoban poduzeti sve radnje koje mu se stavljaju na teret unatoč bolesti na koju se poziva.Tijekom postupka su po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja provedena biološko vještačenje, kemijsko fizikalno vještačenje, daktiloskopsko vještačenja i mehanoskopsko vještačenje. Biološkim vještačenjem je utvrđeno da se dostavljeni bris ne podudara niti s jednim DNA profilom osoba i neriješenih spornih tragova ili da nije dokazana relevantna količina humane DNA dostatna za utvrđivanje DNA profila; kemijsko fizikalnim vještačenjem je utvrđena podudarnost oštećenih vrata sefa i sporne tvari izuzete s odvijača dok se mehanoskopskim vještačenjem nije moglo sa sigurnošću utvrditi potječu li tragovi sefa od dostavljenog otpirača; daktiloskopskom pretragom dostavljenog materijala vještačenja nisu izazvani fragmenti papilarnih linija.

Sva vještačenja su prihvaćena jer su dana jasno i precizno te u skladu s pravilima struke i ne terete okrivljenike, ali je njihova odgovornost s potpunom sigurnošću utvrđena drugim izvedenim dokazima. Pri tome treba posebno istaknuti da su u djelima iz točke 1/, 4/, 5/ pronađeni opušci cigareta Marlboro koji su vještačeni iz čega sud zaključuje o posebnoj kriminalnoj volji okrivljenika na način da su tako pokušali zametnuti i prikriti svoju ulogu u počinjenu djela, kao i u točci 3/ gdje su pronađeni popijeno mlijeko i Red Bull i gdje također nisu utvrđeni DNA tragovi.I okrivljenik u odnosu na ovo kazneno djelo ne osporava da je u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu vršena pretraga USB sticka s natpisom "USB-7, 64 GB", crne boje koji je trebao biti predmet pretrage kao što niti ne osporava da je navedeni predmet pretrage doista nestao. Osporava da je on bio taj koji je postupao s ciljem da spriječi i oteža dokazivanje u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u predmeta broj: K-DO-539/2017 kao što i osporava da je upravo on za vrijeme provođenja dokazne radnje pretrage pokretne stvari, a koja se vodila temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kir-t-215/17 od 10. travnja 2017. iskoristio nepažnju policijskog službenika koji je kao stručna osoba vodio pretragu te pravosudnih policajaca koji su ga čuvali te sa stola neprimjetno uzeo i sakrio, a potom simulirao mučninu te u pratnji pravosudnih policajaca otišao do sanitarnog čvora na istom katu gdje je stik koji je prethodno neprimjetno uzeo sa stola bacio u WC školjku s ciljem da ga uništi i tako spriječi dokazivanje, a u kojoj namjeri da je i uspio. 

U odnosu na ovo kazneno djelo su tijekom dokaznog postupka saslušani kao svjedoci Goran Novak i Dragan Majić, djelatnici PUZ-a koji su kao stručne osobe vršili pretragu pokretne stvari, odnosno USB stickova oduzetih od I okrivljenika potvrdom o privremenom oduzimanju i za koje USB stickove prileži nalog suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-t-215/17 od 10. travnja 2017. te su saslušani svjedoci Željko Rukavina i Dragan Majić, djelatnici pravosudne akcije koji su I okrivljenika doveli na navedenu pretragu. Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 11. travnja 2017. proizlazi da je predmet pretrage prijenosno računalo marke Lenovo, USB stick s natpisom USB-7, 64 Gb, crne boje i USB Stick s natpisom USB-4, 4Gb plavo sive boje, pri čemu je izvršena pretraga USB sticka s natpisom USB-4, 4 Gb plavo sive boje, dok je u odnosu na USB stick s natpisom USB-7, 64 Gb, crne boje navedeno da dokazna radnja pretrage navedene pokretne stvari nije izvršena iz razloga što je Ante Zeba, na za sada neutvrđeni način, otuđio navedeni predmet. Sud navedeni materijalni dokaz prihvaća, ali ne u dijelu u kojem se navodi da je I okrivljenik otuđio predmet pretrage, nego je bilo na sudu da tijekom dokaznog postupka utvrdi je li I okrivljenik doista počinio ovo kazneno djelo.Iz iskaza svjedoka Gorana Novaka proizlazi da je predmet pretrage bilo računalo i USB stickovi u vlasništvu oba okrivljenika, da je pretraga provedena u travnju 2017. i za koju pretragu je postojao nalog suca istrage, a na koju pretragu je doveden I okrivljeni Anto Zeba.

Svjedok je naveo i da je odvjetnik I okrivljenog izjavio da neće prisustvovati pretrazi, nakon čega je istu izjavu dao i sam I okrivljenik i zbog čega je odbio potpisati bilo koji dokument pa tako i pouku o pravima i dostavnicu. Stoga su se o daljnjem tijekupretrage dogovarali s državnim odvjetništvom i odlučili su nastaviti s pretragom. Nakon što su krenuli s pretragom, I okrivljenik je rekao da mu nije dobro pa je u pratnji pravosudnih policajaca odveden do WC-a, vratio se nakon par minuta, a kolega Majić je išao organizirati dolazak hitne pomoći. Nakon što su s pretragom ponovno krenuli, I okrivljenik se opet žalio da mu nije dobro i ponovno je otišao s djelatnicima pravosudne policije do WC-a nakon čega je tražio da vidi što svjedok radi, što mu je svjedok i dozvolio jer se radilo o predmetima u njegovom vlasništvu na kojima se vršila pretraga. Nakon nekoliko trenutaka ponovno je tražio da ide na WC, odnosno svjedok nije znao je li na WC išao dva  ili tri puta, a kada se I okrivljenik ponovno vratio svjedok je primijetio da mu nedostaje jedan USB stick koji je bio predmet pretrage i koji je bio odložen njemu s lijeve strane. Pojasnio je da je I okrivljenik, nakon što je tražio da gleda što svjedok pretražuje, bio u blizini tog USB sticka jer je sjeo s te lijeve strane gdje je bio odložen stick. Nakon što je već uočeno da ovaj USB stick nedostaje su pristupili djelatnici hitne pomoći koji su pregledali okrivljenog i uručili su mu liječničku dokumentaciju, a on je ostao prisustvovati daljnjoj pretrazi. S obzirom da je postojala razlika u iskazu kojega je svjedok dao prilikom ispitivanja 30. lipnja 2017. kada je svjedok decidirano naveo da je I okrivljenik na toalet odlazio dva puta i iskaza kojeg je dao na raspravi, svjedok je dopustio takvu mogućnost te se upravo taj raniji njegov iskaz prihvaća kao istinit s obzirom da je dan neposredno nakon samog djela pa je logično da se svjedok tada bolje sjećao događaja.

Svjedok je naveo i da je I okrivljenik površinski pregledan, da je demontirana WC školjka koja je pregledana zajedno s cijevima, da je I okrivljenik išao i na rendgen i koliko mu je poznato da USB stick nije pronađen, a pretražena je i cijela prostorija u kojoj se vršila pretraga. Nadalje, svjedok je naveo i da mu nije više poznato na koji način je USB stick bio pakiran, ali da je prije započinjanja pretrage sve raspakirao jer tako radi uvijek, a kako bi vidio što sve treba pretražiti. Pojasnio je da on istovremeno nije mogao pratiti što I okrivljenik radi i ono što on sam radi prilikom pretrage, a u prostoriji su osim njega i I okrivljenika bila još dva pravosudna policajca te kolega Majić koji je povremeno napuštao prostoriju kako bi organizirao dolazak hitne pomoći. Isto tako, nije znao je li I okrivljenik cijelo vrijeme pretrage imao na rukama "lisice", ali je opisao prostoriju koja je bila veličine otprilike 6 × 4 m te je I okrivljenik u trenutku kada mu je želio prići bliže, morao proći udaljenost odmetar i pol od mjesta gdje je to tada bio, pri čemu se svjedok nije sjećao jesu li djelatnici pravosudne policije išli za njim ili su ostali gdje su ranije bili. Pojasnio je da je stol na kojem se radila pretraga bio udaljen od njega otprilike 1 m, da je I okrivljenik sjedio točno između njegovog stola i stola kolege na kojem je bio ovaj USB stick, na udaljenosti od oko pola metra te je on osobno sa svog stola, malo se naginjući, mogao dohvatiti predmet pretrage. 

Iskaz svjedoka Novaka je u potpunosti prihvaćen kao istinit jer je suglasan izvješću koje je svjedok sačinio neposredno nakon događaja, ali i iskazu svjedoka Gorana Majića. Svjedok Majić u svom iskazu navodi suglasno iskazu svjedoka Novaka da je branitelj I okrivljenika izjavio da neće pristupiti pretrazi, nakon čega je I okrivljenik naveo da niti on ne želi prisustvovati pretrazi, da se želi vratiti u zatvor, na čemu nije inzistirao pa je ipak ostao prisutan pretrazi. Potvrdio je da je I okrivljenik naveo da mu je loše nakon što je pretraga započela te je tražio da se pozove hitna pomoć pa je on iz tog razloga izašao iz prostorije, a kako bi organizirao dolazak hitne pomoći. U međuvremenu je vidio da je I okrivljenik otišao na WC, da je sljedećih 10 do 15 minuta po povratku pratio što kolega Novak radi, a on je u međuvremenu ponovno izašao iz prostorije vidjeti je li došla hitna pomoć. Kada se ponovno vrati u prostoriju, vidio je da opet nema I okrivljenika i pravosudnih policajaca i u tom trenutku ga je kolega Novak pitao gdje taj drugi stick kojeg treba pretraživati, a koji se nalazio njemu slijeva na stolu, zajedno s laptopom.

Tada mu je kolega i rekao da sumnja da je I okrivljenik iskoristio njihovu nepažnju i uzeo ovaj stick u trenutku kada se vratio spravosudnim policajcima, a svjedok je osobno pitao I okrivljenika nakon povratka s WC-a je li on uzeo taj stick, na što mu je i okrivljenik rekao da nije. Pojasnio je da je I okrivljenik ranije zatražio da želi pratiti radnju pretrage i da je stoga sjeo pored kolege i na taj način pratio što radi. Nakon što su uočili da stick nedostaje su pretražili cijelu prostoriju u kojoj se vršila pretraga, a potom su majstori razmontirali i WC, ali nisu ništa našli. Posebno je naveo da su djelatnici pravosudne policije rekli da su vidjeli, a jer su vrata bila otvorena, daje I okrivljenik klečao pored WC-a jer mu je bilo mučno, izgledalo je kao da povraća, ali da je nakon što je izašao iz WC-a imao mokru ruku do lakta. I okrivljenik je išao i na liječnički pregled, ali USB stick nije pronađen. Kako je on osobno otpakirao predmet pretrage iz vrećice, potvrdio je da su se unutra nalazila dva USB sticka i jedan laptop, ali je potvrdio i da je I okrivljenik za cijelo vrijeme pretrage bio vezan "lisicama". Na ovaj način, iskazima svjedoka je otklonjena obrana I okrivljenika da je on prvo pretražen nakon što je uočeno da USB stick nedostaje, a da je tek nakon toga otišao na WC što je vrlo bitna okolnost, a posebno kada se uzme u obzir da su djelatnici pravosudne policije uočili da I okrivljenik ima mokru ruku do lakta, kako je to naveo svjedok Majić.

Naime, svjedok Tomislav Car je u svom iskazu naveo da je on taj dan s kolegom Rukavinom bio raspoređen na sprovođenje I okrivljenog Ante Zebe u prostorije PUZ-a, a radi vršenja pretrage pokretne stvari. Objasnio je da je on sjeo na stolici lijevo od vrata, a kolega Rukavina desno, dok je između njih bio I okrivljenik. Što se tiče tijeka pretrage, naveo je da su djelatnici policije jedno vrijeme pripremali računalo za provođenje pretrage te je I okrivljenik nakon nekog vremena zatražio da bi gledao pretragu, što mu je djelatnik policije dozvolio i primaknuo mu je stolicu na način da je I okrivljenik praktički sjeo kraj njega. U jednom trenutku se I okrivljenik požalio da mu je zlo i da ima poriv za povraćanjem zbog čega da treba na WC. Djelatnici policije su ih ispratili na hodnik i pokazali gdje su prostorije WC-a za koje vrijeme je I okrivljenik bio vezan lisicama. Po dolasku u WC su pregledali kabine i odabrali su srednju kabinu da I okrivljenik u njoj obavi što treba, a prije ulaska u kabinu su mu skinuli lisicu s jedne ruke da se može obrisati, on je po ulasku u kabinu kleknuo kraj WC-a i izgledalo je kao da povraća. Sve se ovo ponovilo još jednom, a nakon što su se taj drugi put vratili u prostoriju gdje se vršila pretraga je nastala strka jer je navodno nedostajao jedan stick koji je trebao biti pregledavan.

Izvršen je pregled I okrivljenog, pregledana mu je odjeća i nisu ništa našli, a potom je došla i hitna pomoć i nakon pregleda su zaključili da okrivljeniku ne trebahospitalizacija. Dakle, navedeni svjedok je potvrdio iskaze svjedoka Novaka i Majića da je okrivljenik prvo otišao na WC, a da je tek potom uočeno da nedostaje ovaj USB stick čime je otklonjena obrana I okrivljenika da bi on prvo bio pregledan pa da bi potom išao na WC, pri čemu svjedok nije znao je li I okrivljenik išao na WC dva ili tri puta, što nije odlučna činjenica za vjerodostojnost iskaza svjedoka, a iskazima ostalih svjedoka je utvrđeno da je išao dva puta. Svjedok Car je objasnio i da se on i kolega Rukavina, a nakon što se I okrivljenik pomaknuo kako bi mogao gledati pretragu, nisu micali s mjesta na u kojem su bili ranije kako ne bi smetali pretrazi, a da bi opet bili dovoljno blizu I okrivljenika i da bi ga mogli nadzirati. Nije primijetio da bi I okrivljenik u bilo kojem trenutku uzeo USB stick, nije niti znao gdje su se nalazile stvari koje je trebalo pregledavati, a nije niti jednom prilikom odvezivanja "lisica" primijetio da bi I okrivljenik imao išta u rukama. I on je potvrdio da je I okrivljenik cijelo vrijeme pretrage bio vezan, da su na njemu cijelo vrijeme imali pogled jer njihova dužnost je bila spriječiti eventualan bijeg ili neke druge nedopuštene radnje.

Međutim, naveo je i da se ruke vezane "lisicama" mogu ispružiti i mogu djelomično pomicati u zglobu. Iako mu nije bilo ništa čudno po izlasku I okrivljenika iz WC-a, uočio je I okrivljenik ima mokru ruku, ali i da je upotrijebio veću količinu WC papira kojom se brisao po licu i koju WC papir je bacio u WC, nakon čega je pustio vodu. Ovaj dio iskaza je svjedok ispravio na način da se nije radilo o većoj količini papira nego svakako da nije bio jedan papir, nego dovoljno papira da se mogu obrisati usta. Što se tiče okrivljenikovog traženja da niti on ne bude prisutan pretrazi, što je tražio na početku pretrage kada je branitelj naveo da neće pristupiti, svjedok je naveo da su mu on i kolega sugerirali da ostane prisutan pretrazi pa je tako i bilo. Potpuno suglasno iskazu svjedoka Cara, iskazivao je svjedok Rukavina koji je također potvrdio da je bio u pratnji I okrivljenog AnteZebe koji je doveden u prostorije Heinzelove radi pretrage, da je I okrivljenik tražio da pretrazi prisustvuje njegov odvjetnik, a kako je on rekao da neće doći, započelo se s pretragom. Također je potvrdio da je I okrivljenik u jednom trenutku rekao mu nije dobro, da mu je slabo pa su ih djelatnici policije uputili da ga odvedu do WC-a.

Svjedok nije znao je li I okrivljenik povraćao, ali je kleknuo kraj školjke, što su oni vidjeli jer vrata nisu bila do kraja zatvorena. Sjećao se i da je u jednom trenutku došla hitna pomoć, a nije znao je li okrivljenik do tada išao na WC jednom ili dva puta. Međutim, nakon što su se vratili s WC-a i nakon što je ponovno krenula pretraga, I okrivljenik je pitao može li gledati što djelatnik policije pretražuje, na što mu je djelatnik odgovorio "dapače" i premjestio ga je k sebi za stol, njemu slijeva. Nakon 5 od 10 minuta I okrivljenik je ponovno rekao da mu je zlo i da mora na WC pa su ih djelatnici policije ponovno uputili da ga odvedu do WC-a, I okrivljenik je ušao u isti srednji WC kao i prvi put, ponovno je kleknuo pored WC-a, a je li doista povraćao ili nije, svjedok nije znalo. Međutim, svjedok Rukavina je tom drugom prilikom vidio da I okrivljenik vuče veće količine role papira, gotovo cijelu rolu pa ga je pitao što radi s tolikim papirom. Po njegovom izlasku iz WC-a je uočio da mu niz desnu ruku kapa voda pa ga je i pitao što je radio s rukom u školjci. Čim su ušli u prostoriju gdje se obavljala pretraga, djelatnici policije su ih pitali gdje je stick, a on je odmah pomislio kako ga je I okrivljenik sigurno bacio u WC. Nakon toga I okrivljenik više nije sjedio u blizini Gorana Novaka gdje je sjedio tijekom pretrage, niti je zahtijevao da dalje prati tijek pretrage. Svjedok je naveo da su uz I okrivljenika i njih dvojicu pravosudnih policajaca te uz djelatnike Novaka i Majića, u prostoriji bile prisutne još dvije ženske osobe, a i ovaj svjedok je potvrdio da je I okrivljenik tijekom cijelog trajanja pretrage bio vezano.

Nije primijetio da bi I okrivljenik bilo što uzeo tijekom trajanja pretrage, iako vezan lisicama ima mogućnosti ispružiti ruke i u trenutku dok je išao se premjestiti na drugi stolac, bliže Goranu Novaku im je bio okrenut bočno. Dakle, iako niti jedan od saslušanih svjedoka nije vidio da bi I okrivljenik otuđio ovaj USB stick koji je bio predmet pretrage, iako USB stick nije pronađen niti kod I okrivljenika niti nakon rastavljanja WC-a niti na rendgenskom pregledu I okrivljenika, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je upravo I okrivljenik osoba koje otuđila navedeni USB stick. Naime, kada se dijelovi iskaza svjedoka u kojima navode da se I okrivljenik u dva navrata žalio da mu je zlo i da treba ići na WC povraćati, a drugi put nakon što ga je djelatnik policije koji je vršio pretragu premjestio sebi s lijeva, gdje se s lijeva na stolu nalazio i ovaj otuđeni USB stick na pola metra, dovedu u vezu s dijelovima iskaza da je I okrivljenik morao proći pored tog stola i da je bio okrenut policajcima u tom trenutku bočno te da ih je ponovno tražio odlazak na WC nakon što se premjestio u blizini navedenog USB sticka te da iako vezan "lisicama" može djelomično ispružiti ruke i pomicati ih u zglobu, kao i kada se ti dijelovi iskazu dalje dovedu u vezu da su djelatnici pravosudne policije uočili nakon drugog izlaska iz WC-a da I okrivljenik ima ruku mokru do lakta (a za povraćanje nema potrebu gurati ruku u WC školjku) i da je pri tome upotrijebio veće količine WC papira nakon čega je pustio vodu te kada se uzme u obzir da je jedino I okrivljenik imao motiv da ovaj USB stick nestane, tada je nedvojbeno utvrđeno da je upravo I okrivljenik navedeni USB stick otuđio, a kako bi spriječio dokazivanje u postupku.

Naime, kako je ranijem dijelu presude navedeno, na USB sticku kojeg se uspjelo pretražiti, pronađen je dio dokaza kojiterete I okrivljenika, a koji se odnose na fotografije predmeta otuđenih prilikom počinjenja kaznenih djela teške krađe za koje je I okrivljenik oglašen krivim, ali i slika jednog sata oštećenika pa je tada očito da se i na navedenom USB sticku koji je otuđen od strane I okrivljenika mogla pronaći eventualna inkriminirajuća dokumentacija za I okrivljenika što je sasvim sigurno znao jer se radi u sticku oduzetom upravo od njega i pronađenom kod njega prilikom pretrage doma na adresi u Zagrebu, Božidara Magovca 149. Pri tome treba istaknuti i da djelatnici hitne pomoći nisu našli potrebu da I okrivljenik bude hospitaliziran, ali i da spisu prileži medicinska dokumentacija za II okrivljenog Maria Zebu koji se također žalio da mu nije dobro, da mu treba liječnička pomoć prilikom pretrage doma i drugih prostora, što je obrani II okrivljenika poslužilo kao osnova za prijedlog za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 6. veljače 2017. i iz njega proizašlih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, o čemu je pravomoćno odlučeno tijekom postupka (ŽS u Zagrebu u predmetu broj: Kž-930/17 od 16. siječnja 2018.). Dakle, očito je da je I okrivljenik ipak uspio iskoristiti kako nepažnju djelatnika policije tako i djelatnika pravosudne policije, koji apsolutno trebaju sebe zaštiti kadanavode da im je upravo zadatak bio spriječiti I okrivljenika u eventualnom bijegu ili drugim nedopuštenim radnjama, pri čemu nije zanemariva činjenica da je I okrivljenik bivši policajac, specijalac, kako to sam navodi u svojim osobnim podacima pa time i osobi zasigurno dobro upoznatoj s pravilima postupanja kako policije tako i prema uhićenim osobama. Iz svega navedenog proizlazi da je I okrivljenik bio svjestan da se treba izvršiti pretraga pokretne stvari i to USB sticka s natpisom "USB-7, 64 GB", crne boje, a koji je trebao biti dokaz u predmetu koji se vodio kod državnog odvjetništva, a I okrivljenik je postupao u odnosu na ovo kazneno djelo s izravnom namjerom da spriječi i oteža dokazivanje u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega na način da je uspio predmet pretrage neprimjetno uzeti i baciti ga u WC školjku. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I okrivljenog, zbog čega je sud utvrdio da je isti u odnosu na ovo kazneno djelo bio ubrojiv, odnosno da je upravo svojim ponašanjem ostvario sva njegova subjektivna i objektivna obilježja, pa ga je stoga oglasio krivim i osudio po Zakonu. Na ovaj način je I okrivljenik svojim radnjama u cijelosti ostvario obilježja kaznenog djela protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja na način da je uništio predmet koji služi dokazivanju, koje djelo je opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 2. KZ/11.Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I i II okrivljenog cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti ovaj sud je cijenio samo dosadašnju neosuđivanost I i II okrivljenog, dok je otegotnim okolnostima sud cijenio brojnost kaznenih djela počinjenih u samo šest mjeseci, visinu štete u točkama 1/ do 5/ koja višestruko prelazi zakonski okvir potreban za kvalificirani oblik djela, a značajna je imovinska korist ostvarena i u djelima 6/ do 8/ iako ne doseže potreban iznos za kvalificirani oblik. Osim toga, sud je cijenio i posebnu kriminalnu volju koja proizlazi iz pomne planiranosti počinjenja djela, s pronađenim adresama i uputama prilikom pretrage mobitela I okrivljenog, s činjenicom da okrivljenici iskorištavaju godišnje odmore i provaljuju u stanove, odnosno domove oštećenika u kojima bi se trebali osjećati posebno zaštićeno, da podmeću tragove u vidu opušaka cigareta i popijenih boca kako bi ostavili tragove koji se ne mogu dovesti u vezu s okrivljenicima, a u konačnici I okrivljenik pokazuje iznimnu drskost i iskorištava nepažnju policije i pravosudne policije da prilikom pretrage pokretne stvari istu uzme. Posebnom otegotnom okolnosti je sud na strani I okrivljenog cijenio i da se radi o bivšem policajcu. 

Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za svako pojedino kazneno djelo, odnosno da je za kazneno djelo teške krađe velike vrijednosti propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, za kazneno djelo teške krađe kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, koliko je propisana i kazna zatvora za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja. Pri tome je cijenjeno postupanje I i II okrivljenog, odnosno da su isti djela počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, postupajući unaprijed planirano, kao što je sud vodio računa i o ukupnoj visini štete, pa time i ostvarene imovinske koristi jer je samo dio otuđenih stvari vraćen oštećenicima, a kako to proizlazi iz potvrda o vraćanju predmeta. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne I i II okrivljenom utvrdio identične kazne za svako djelo iz točke 1/ do 10/ jer je njihova kriminalna volja jednaka, vodeći računa kod pojedinačno utvrđenih kazni o visini štete počinjene svakim pojedinim djelom, dok je I okrivljenom još za kazneno djelo iz točke 11/ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jednegodine i dva mjeseca te ga je potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i deset mjeseci, a II okrivljenog na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju. Za ove jedinstvene kazne zatvora sud ujedno smatra da će u odnosu na I i II okrivljenika predstavljati društvenu osudu za počinjena djela, da će ova kazna utjecati na ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest I i II okrivljenika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja, a I i II okrivljeniku će biti ukazano da ovakav način stjecanje sredstava za život nije dopušten niti prihvatljiv.

Također će I i II okrivljeniku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, jer će isti samo i jedino nakon ovako izrečenih kazni zatvora, po ocjeni suda, shvatiti svu neprimjerenost i neprihvatljivost svog načina postupanja. Stoga sud smatra da su jedinstvene kazne zatvora na koje su I i II okrivljeni osuđeni upravo primjerene i dostatne za ispunjenje svoje svrhe. Oštećeni Marko Marović, Sanja Lozić, Maja Šuput, Tonći Korunić, Ivo Džepina, Tome Škoro, Borna Fuerst Bijeliš, Marin Zovko, Vedran Čavlina i Tatiana Vrdoljak su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti upućeni u parnični postupak jer iako je nedvojbeno utvrđena vrijednost otuđenih stvari svakog ošećenika u svakoj točci, dio stvari je oštećenicima vraćen, stvari su bile u vlasništvo ili njihovom ili njihove djece ili supružnika, tako da bi točno utvrđivanje kome i koliki iznos okrivljenici trebaju platiti znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak. 36. I i II okrivljenom je temeljem citiranih odredbi naložena dužnost snašanja troškova kaznenog postupka koji troškovi se odnose na provedena vještačenja u ukupnom iznosu od 9.734 kuna te je svaki okrivljenik dužan platiti po pola navedenog iznosa, kao i paušalni iznos od 5.000 kuna svaki, a koji paušalni iznos je odmjeren sukladno izvedenim dokazima, broju rasprava i trajanju i složenosti postupka i kojim ukupnim iznosom neće biti dovedena u pitanje njihova osnovna životna egzistencija, jer oboje imaju primanjima i nemaju obveze uzdržavanja. 

Sud je I okrivljenom Anti Zebi i II okrivljenom Mariu Zebi u jedinstvenu kaznu zatvora na koju su osuđeni uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. veljače 2017. do 5. svibnja 2017. te od 30. lipnja 2017. do 30. kolovoza 2017. jer je izričita zakonska odredba da se svako lišenje slobode ima uračunati u kaznu na koju je okrivljenik osuđen. Tako je presudila sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Sandra Kantolić 23. lipnja 2021. Protiv te presude stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 15 danaod dana primitka pisanog otpravka presude a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.