U sjeni medijskih natpisa kako je propalo snimanje TV serije Jugoslovenka na Hvaru i tužbe koju je Roman Majetić podigao protiv Veljka Drinkovića ostala je drama koja je odvijala između njegove bivše supruge i muškarca s kojom su bivši supružnici, svatko na svoj način, bili u osebujnim privatno-poslovnim odnosima.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Ljetos su mediji bili puni opisa drastičnih događanja na Hvaru kako se nekadašnji hrvatski kralj sapunica i propali producent Roman Majetić zaputio kako bi snimao srpsku sapunicu Jugoslavenka. No, umjesto sapunice u medije su izlazile priče kako je ekipa izbačena iz vile koju je Majetić unajmio za snimanje. Vlasnik vile Veljko Drinković je protumačio kako je prevaren jer je vila Dvori sv. Jurja unajmljena na pet tjedana za 8 osoba a da je u nju Majetić doveo 100 ljudi i od vile napravio filmski set. Majetić se potom oglasio kako je pretučen, iscipelaren i pokraden. Kao predstavnica produkcije spominjana je Ivana Lea Korejzl, bivša supruga Romana Majetića, majka njegovog sina i poznata arhitektica.

No, mi doznajemo da to nije završni epilog neuspjelog snimanja Jugoslovenke na Hvaru. Naime, drugostupanjska presuda Visokog prekršajnog suda RH u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Aleksandra Stefanovića, 'zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja o određivanju mjera opreza Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2020. odbio je žalba okrivljenog Aleksandra Stefanovića. U obrazloženja se navodi kako je Stefanoviću 'određena mjera opreza zabrane približavanja Ivani Lei Korejzl na udaljenost manju od 20 metara na području RH, kao i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s njom, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da je potrebno odrediti navedenu mjeru opreza zbog opasnosti da bi okrivljenik mogao doći u mogućnost ponovnog počinjenja prekršaja'.

Protiv toga rješenja Stefanović je pravodobno podnio žalbu, 'navodeći da je pogrešna odluka o određivanju mjere opreza, ističući da su optužbe protiv njega netočne, i da pretpostavlja da je do optužbi došlo zato da bi ga se zastrašilo u daljem pokušaju da naplati dug koji ima tvrtka bivšeg muža Lee Korejzl prema njemu. Žalitelj detaljno opisuje svoj odnos s Leom Korejzl, način međusobne komunikacije i njezino ponašanje prema njemu, kao i poslovne odnose kojima su isprepleteni ona i njezin bivši suprug, ukazujući da je on bio višekratna žrtva njezinih ekscesa u alkoholiziranom stanju, kao i napada i prijetnji zaštitara Marka Jekića protiv kojeg je podnio kaznenu prijavu.

Ponavlja i dopunjuje svoju obranu koju je iznio u postupku,ističući da od njegove strane nije bilo nikakvog napada ili narušavanja javnog reda i mira, te predlažući da se iz navedenih razloga žalba prihvati' - piše u presudi.  Sudac Visokog prekršajnog suda RH u Zagrebu Siniša Senjanović zaključio je kako Stefanovićeva žalba nije osnovana. Sud je utvrdio da je opravdan zaključak da postoji bojazan i mogućnost dolaska do ponovnih sukoba između žalitelja i Ivane Lee Korejzl, te da će se ovom mjerom opreza otkloniti uvjeti koji bi mogli omogućiti ponavljanje sličnih događaja.

'Imajući u vidu da između navedenih osoba postoje neriješeni poslovni odnosi, kao i odnosi emocionalne prirode, primjenom ovakve mjere će se za vrijeme trajanja postupka otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na ponavljanje sukoba. Time se ne prejudicira odluka o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira o čemu će prvostupanjski sud odlučiti tijekom prvostupanjskog postupka, a ističe se da pristanak osoba radi čije zaštite je mjera opreza određena, odnosno njihova želja i namjera za ostvarivanje kontakta s okrivljenikom, ne mogu staviti izvan snage mjeru opreza, te ne mogu ovlastiti okrivljenika na postupanje protivno mjeri. Imajući u vidu da je primarna zadaća suda u prekršajnim postupcima spriječiti mogućnost ponavljanja bilo kakvih sukoba i zaštititi mir građana, pri čemu cilj određenih mjera preteži nad pojedinačnim interesom okrivljenika, odlučeno je kao u izreci' - piše na kraju presude od 25. rujna ove godine.

Očito kada su akteri događaja propali kralj sapunica i njegova bivša supruga vrijedi ona da život ne piše romane već stvarne sapunice. Inače, jedini podatak koji smo pronašli vezano uz ime Aleksandra Stefanovića u Hrvatskoj je da se osoba s istim imenom i prezimenom pojavljuje u Trgovačkom registru, da se iz podataka vidi kako je Beograđanin koji je preuzeo projne tvrtke za leasing automobila, trgovinu ili usluge sa sjedištem u Zagrebu od kojih su neke i završile u stečaju. No, u presudi se ne navode nikakvi podaci vezani uz okrivljenika pa ne možemo tvrditi kako se radi o istoj osobi.