Kako bi riječki nastavnik likovnog 51.-godišnji Theo uspio postati najbogatiji hrvatski nasljednik 2020. godine morao je prvo pričekati 2 godina na smrt gospođe Gilde Ružić (rođene Talijanke plemenita prezimena Solci Lantieri). Prethodno je morao doživjeti smrt njezine kćeri Matilde, praunuke Ivane Brlić Mažuranić koja je umrla 2015. u 60-oj godini. Za njezinog života nitko nije znao da je osebujni riječki profesor likovnog i voditelj radionica za djecu na kojima se glasao kao životinja, zapravo njezin suprugom a ne samo vodič znatiželjnicima kroz spomeničku zbirku i knjižnicu Brlić Mažuranić i Ružić te skrbnik iste zbirke.
Također, 51.-godišnji Teodor, odnosno Theodor, morao je pričekati i da se praunuka naše slavne književnice stavi pod skrbništvo Centra za socijalnu skrb Rijeka. Naime, tada 61.-godišnji inženjer Viktor Ružić odlukom riječkog CZSS-a stavljen je 2015. pod njihovo skrbništvo da bi nakon dvije godine i umro. U trenutku stavljanja pod skrbništvo bio je jedan od zacijelo najimućnijih Riječana uzme li se u obzir vrijednost znamenite Vile Ružić na riječkim Pećinama 5 u kojoj je pohranjena neprocjenjivo vrijedna spomenička i kulturna baština, knjižnica koja je stavljena pod spomenilku zaštitu te zbirka nevjerojatno vrijednih predmeta povijesne i kulturne baštine.
Također, budući da je inženjer Viktor Ružić, koji je stavljen 2015. pod skrb CZSS Rijeka bio nasljednik nekoć najbogatije ne samo riječke obitelji Ružić već i nasljednik najbogatijeg Hrvata Austro-Ugarske Monarhije, koja je bila u procesu povrata imovine konfiscirane nakon II svjetskog rata, a dijelom je ista imovina već bila u posjedu njegove majke, tim su neobičnije nasljedne okolnosti ove priče. Budući se turbulentna 2020. godina, u kojoj nam je prvo protutnjao ogroman bolid iznad hrvatskog neba, potom nam se dogodila korona a metropola je stradala u snažnom potresu, bliži kraju, vrijeme je da rezimiramo tu istu godinu na odlasku.
Profesor likovnog iz Rijeke koji se uknjižio na neprocjenjivo vrijedne pokretnine te desetine milijuna kuna vrijedne nekretnine morao je dotad animirati djecu na likovnim radionicama na kojima su mu uža specijalnost bila razna životinjska oglašavanja poput onih koja su zabilježena na portalu Novigradsko-proljeće.com. Djecu je animirao njakao kao magarac u što se možete uvjeriti i sami, a govorio je kako je s obitelji Ružić i Mažuranić pod prvo povezan poslovno.
U ovom trenutku preostaje nam zaključiti kako je imovinski dobitnik godine zacijelo riječki nastavnik likovnog Teodor Jakšić ili Theodor de Canziani kako je upisan u zemljišnim knjigama, jer je konačno, nakon smrti 'posljednjih' Ružića, Matilde, Viktora i Gilde, uspio u uknjižbi njihovog neprocjenjivog blaga. To je konačno i službeno potvrđeno Presudom u ime Republike Hrvatske kada se na sudu u Rijeci ukazao kao predlagatelj protiv Gilde Ružić iz Rijeke. Dokumentom koji mu je ovjerio riječki sudski referent, nekadašnji Teodor a sukladno svom novom habitus i statusu Theodor de Canziani, postao je vlasnikom stotina kvadrata u znamenitoj Vili Ružić na Pećinama, stotina kvadrata u središtu Rijeke u Strossmayerovoj ulici te zgrade na riječkom Trsatu.