'Hrvatska protukomunistička gerila u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.' - naziv je znanstvenog rada Ivice Lučića s Hrvatskog instituta za povijest. Radi se o 'Izvornom znanstvenom članku koji je primljen 29. ožujka 2010. a prihvaćen 22. listopada 2010. godine. U uvodnom dijelu piše: 'Brojnost i snaga hrvatskih gerilskih skupina nastalih u BiH posljedica su zločina što su ih komunistički partizani počinili nad tamošnjim Hrvatima pred kraj Drugoga svjetskog rata i nakon njegova završetka. Utjecala je i napetost između jugoslavenskih vlasti i Zapada te glasine i najave novoga rata. Ipak, samo dio gerilaca imao je političke i vojne ciljeve, dok se veći dio borio za goli život. Neki su strahovali zbog uloge koju su imali u ratu, a većina zbog vrlo okrutnoga odnosa vlasti prema zarobljenicima. Represivne akcije komunističke vlasti protiv gerilaca zahvatile su i znatan dio hrvatskoga naroda u BiH. Teror nad tamošnjim hrvatskim stanovništvom nastavljen je godinama nakon rata. Oružani otpor slomljen je nakon šest godina očajničke borbe, ali je pritajeni otpor ostao do kraja komunističkog režima... Ključne riječi: komunisti, križari, škripari, kamišari, odmetnici, ustaše, Hercegovina, Bosna, Jugoslavija, Crkva.....' - piše u uvodu znanstvenika Ivice Lučića.
On je bio nekad i najbliži suradnik pokojnog Miroslava Tuđmana, sina prvog hrvatskog predsjednika i to u obavještajnoj zajednici. Lučić je nakon karijere obavještajca nastavio sa znanstvenom karijerom povijesničara kako na Institutu za povijest tako i kao profesor na Hrvatskim studijama. U tom se radu brat hercegovačko-zagrebačkog tajkuna Milana Lučića bavi stradanjem Hrvata koji nisu bili na strani pobjedničkih partizana i to nakon Drugog svjetskog rata. U svom radu spominje i tko je sve odgovoran za stradavanje ne samo pripadnika domobranskih pukovnija ili onih koji su bili na strani ustaša već spominje i svećenika ali i civile, žene i djecu. U svom radu Lučić citira i sljedeće: 'J. J. SUTON, Posuški žrtvoslov, 108.-110. Suton je naveo i komunističke funkcionare, koji su tamo stigli odmah po zauzimanju Posušja. Svi su bili srpske nacionalnosti, a većina ih je bila u miliciji: Danilo Kovačević, Radivoje Tomašević, Boško Subotić, Mirko Šupljeglav, Đoko Milidragović, Mirko Ševo i Milan Kunić. U svjedočenjima koje je prikupio Slavko Grubišić, kao operativci Udbe odgovorni za navedene zločine spomenuti su Ante Primorac, Marko Knezović, Ivan Granić, Mirko Praljak, Lovre Kovačević, Ante Krunić, Mitar Vujičić, Atif Latić, Petar Oreč, Dušan Pudar i Vice Sopta. Osim njih na terenu su bili i drugi oficiri Ozne: Teufik Selimović Buđoni, Ivan Šprlje, Milorad Drašković, Markica Dobrijević, Osman Ćimić, Simo Đaković, Čedo Milić, Srećko Sučić, Jovo Lukajić, Alija Pošković, Tomo Bilić i Milan Šain. Vidi Slavko GRUBIŠIĆ, Nad ponorom pakla -svjedočanstvo o komunističkim zločinima, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Zagreb, Zagreb 2000., 78.-94.'.
Inače na brojnim mjestima može se pronaći podatak kako je Vice Sopta, djed Maje Sopte, zapravo bio jedini pripadnik Udbe iz Širokog Brijega. Njega je više puta prozivao Vice Vukojević, bivši predsjednik Komisije koja je istraživala komunističke zločine u Hrvatskoj te bivši član Ustavnog suda koji je Majinog djeda Vicu Soptu označio kao osobu koja je njega godinama progonila i mučila. Inače druge osobe iz širokobriješkog kraja koje nose isto prezime slove za velike hrvatske domoljube i desničare. Podsjetimo kako je u novijoj povijesti poznat Marin Sopta koju šira javnost pamti i kao kuma pokojnog prvog ministra obrane Hrvatske - Gojka Šuška. Marin Sopta slovio je za desničara a iz iste obitelji dolazi i general HVO-a Stanko Sopta Baja. I on se čak jedno vrijeme dovodio u vezu sa Severinom. O djedu Vici Sopti pisali smo u članku kada se prvih dana nakon nestanka kao osoba koja je kontaktirala srbijanske medije spominjao Majin brat Vicenco Sopta. Navedimo i to kako je na beogradskoj televiziji tamošnji popularni voditelj Milomir Marić naveo kao očito netočan podatak kako je Maja Sopta unuka šefa splitskog DB-a, odnosno Blagoja Zelića. No, taj podatak zasigurno nije točan. Naime, nakon nerazjašnjene smrti Blagoja Zelića na početku Domovinskog rata iza njega ostala je udovica Ivanka Zelić.
Maja Sopta sa strane svog oca Gorana unuka je dakle Vice Sopte a njena majka Vesna Sopta o kojoj smo pisali koristi mail s prezimenom Vidošević Taj mail koristi i kao učiteljica u školi OŠ Manuš koju je pohađao Matej Periš i kojem je bila učiteljica o čemu smo već pisali. Isti je navela kao kontaktni i za svoju tvrtku Put ulja. Ona je vjerojatno djevojački Vidošević pa će biti da se u izjavi beogradskog voditelja potkrala pogreška zato što mu je u tom trenutku možda zvučalo i dramatičnije da spomene kako je Maja unuka bivšeg šefa DB-a u Splitu kojeg su Hrvati likvidirali na početku rata. Inače, Majin i Vicencov djed umro je prirodnom smrću a iza njega je ostala udovica Ika te potomci, osim spomenutih članova obitelji Maje Sopte tu su još i Krešo i Aleksandar Sopta koji također žive u Splitu.
O Kreši Sopti smo pisali u kontekstu pljačke osiguranika splitske poslovnice Croatia osiguranja a o Aleksandru u kontekstu zajedničkih poslova koje je imao s Majom Soptom u turističkoj branši. Maja Sopta inače je nakon nestanka Mateja Periša postala velika enigma za javnost koja komentira na društvenim mrežama brojne nelogičnosti njenog iskaza poglavito kada je pred kamerama EXploziva slučajno prstom otkrila podatak na zaslonu mobitela koji je naveo na sumnju da je s Matejem u noći nestanka razmjenjivala mapu kretanja o čemu smo pisali. Kasnije su korisnici na društvenim mrežama tvrdili kako je autentična karta na Viber grupu postavio Matejev prijatelj a potom iz iste izašao te da je ta karta originalni skrin koji je Maja razmjenjiala s Matejem a koja se podudara s njegovim kretanjem prije misterioznog nestanka.