Mediji u Hrvatskoj i regiji godinama su razvlačili priču kako je sada već pokojni zagrebački Rom Ramo Dedić hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću poklonio sat vrijedan 17.000 eura. Zbog toga ga je, pisao je portal otvoreno.ba a to su prenijeli i na 24sata te brojni drugi portali, 'Mesić i pomilovao nakon što je za razne malverzacije i iznude osuđen na godinu dana zatvorske kazne. Dedić je već poznat i po tome što je Mesiću poklonio ukradenu sliku. Dedić tvrdi da je sve 'ciganska šala', te kako je spomenuti sat kupio za 380 kuna na okretištu na Borongaju, te ima za njega račun. Sat nije dao za pomilovanje, kako neki tvrde, već za Mesićevu pomoć pri dobivanju lječničke skrbi.  - Kada su me pitali koliko sat košta iz zezancije sam im kazao da mogu napisati da košta i 17.000 eura. Mi Cigani se volimo šaliti - rekao  je Ramo Dedić'. U Uredu predsjednika tada su se oglasili kako o tome ne znaju ništa iako je medijima kružila slike Rame Dedića koji Mesiću daruje sat u otmjenoj kutiji.

Bilo to šala ili neslana šala činjenica je da je Mesić Dedića pomilovao, da je često bio gost kod njega u uredu, da su se susretali u raznim prigodama ali i da je Mesić pozirao i s članovima najuže Dedićeve obitelji. Pa tako i sa  Nusretom Seferovićev osuđenom kćeri pokojnog Rame i njegove supruge Jasmine - Romanom Dedić. Da je Mesić još vladar Pantovčaka tko zna što bi rekao da ga pitaju za komentar osude kćeri njegovog nekadašnjeg intimusa. No, pokojni zagrebački Rom Ramo Dedić bio je u medijima i zbog zatvorske presude. Naime, sudilo mu se da je u studenom 2004., s dvojicom nepoznatih muškaraca, tražio novac od zagrebačkog ugostitelja Milana Labusa. Objavljeno je i kako je demolirao Labusov restoran 2005. godine. Dedić je potkraj 2012. osuđen na 15 mjeseci zatvora zbog te iznude.

Inače je on brat Totija Totka Dedića koji je izbornik romske nogometne reprezentacije u Hrvatskoj. Dedić je umro 23. lipnja 2019. godine u Zagrebu. Da je živ zacijelo bi javno komentirao i branio svoju netom osuđenu kćer. Kakvo su djelo počinili zagrebački kralj Roma Nusret Seferović i Romana Dedić vidljivo je iz presude suca Marka Benčića s Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. On je donio presudu u kaznenom predmetu protiv I okrivljene Romane Dedić i II okrivljenog Nusreta Seferovića, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona a povodom optužnice ODO Zagreb broj K-DO-1834/18 od 17. srpnja 2018. godine. Nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Esther Vranić, oštećene Zagrepčanke J.H., branitelja I okr. odvj. Maria Gerstnera, braniteljice II okr. Ljiljane Bilbije uz odvj. Zorana Pilipovića, te I okrivljene Romane Dedić i II okrivljenog Nusreta Seferovića, 10. svibnja 2022. godine donesena je presuda koja je tek sada postala javno dostupna.

Uz ime provookrivljene Romane Dedić, među ostalim  piše kako je kćer Rame i Jasmine Dedić, rođena Alikić, rođena 1986. u Zagrebu, s prebivalištem u Zagrebu. Navedeno je kako je 'državljanka Republike Hrvatske, pismena sa završenih šest razreda osnovne škole, nezaposlena sa statusom roditelj odgajatelj sa mjesečnim primanjima od 4.000 kuna, neudana, majka četvero maloljetne djece, bez imovine, neosuđivana, nalazi se na slobodi'. Uz ime drugookrivljenog Nusreta Seferovića piše kako je 'sin Ragiba i Biserke Seferović, rođene Đenanović'. Rođen je ,1970. u Zagrebu, s prebivalištem u Zagrebu a piše i kako je 'alatničar sa završenom srednjom školom, nezaposlen, oženjen, otac osmero djece, neosuđivan, nalazi se na slobodi'.

Proglašeni su krivima što su 'u vremenu od 5. travnja 2018. do 26. svibnja 2018. u Zagrebu, postupajući zajednički i dogovorno s još jednom muškom osobom i dvije ženske osobe zasad neutvrđenih identiteta, u nakani stjecanja znatne nepripadne materijalne koristi, najprije I. okrivljena Romana Dedić 5. travnja 2018. u Maksimirskoj ulici u Zagrebu zaustavila J. H. moleći ju da joj pomogne i da joj da novac za hranu i režijske račune, navodeći kako je u teškoj financijskoj situaciji, u visokom stupnju trudnoće i s dvoje maloljetne djece, na koji način je kod J. H. izazvala osjećaj sažaljenja, zbog čega joj je imenovana dala novčani iznos od 500,00 kuna, nakon čega je telefonom stupila u kontakt s J. H. i zamolila ju da joj da 1.200,00 kuna za stanarinu, neistinito navodeći da će joj novac vratiti kad ishodi kredit u Erste banci, koji je zatražila kao majka odgojiteljica, iako je bila svjesna da nije zatražila realizaciju kredita, te je do 27. travnja 2018. u još dva navrata zatražila iznose od 4.000,00 kuna i 8.000,00 kuna za realizaciju navodnog kredita, pa joj je J. H., ne sumnjajući u njene navode dala tražene novčane iznose, te joj kupovala razne potrepštine, nakon čega su u razdoblju od 10. do 26. svibnja 2018. s J. H. u više navrata stupili u kontakt.

II. okrivljeni Nusret Seferović koji se lažno predstavio kao djelatnik Erste banke Damir Husić te još jedna muška i dvije ženske osobe neutvrđenih identiteta, koje su se lažno predstavile kao djelatnici Erste banke Ivica Kokelj, Ivana Bagarić i Dubravka Petrašević, koji su J. H. neistinito navodili kako je za realizaciju kredita I. okrivljene Romane Dedić potrebno da podmiri različite troškove ovrha po njenom računu, kao i druge troškove potrebne da bi se kredit realizirao, a nakon realizacije kredita će joj biti vraćen pozajmljeni novac, te su organizirali sastanke s J. H. u raznim ugostiteljskim objektima u Zagrebu, na kojima je bila prisutna i I. okrivljena Romana Dedić, koja je i dalje molila J. H. da joj pomogne u teškoj životnoj situaciji, glumeći očaj i uznemirenost, te joj neistinito obećavala vratiti pozajmljeni novac po realizaciji kredita, zbog čega im je

J.H., ne sumnjajući u njihove navode da će joj biti vraćen novac, predavala tražene novčane iznose, pa je tako ženskoj osobi neutvrđenog identiteta koja joj se lažno predstavila imenom Ivana Bagarić na njen zahtjev predala 11. svibnja 2018. novčani iznos od 7.000,00 kuna, 12. svibnja 2018. novčane iznose od 7.700,00 kuna i 17.500,00 kuna, 14. svibnja 2018. novčaneiznose od 30.200,00 kuna, 20.000,00 kuna i 12.500,00 kuna, 15. svibnja 2018. novčane iznose od 30.400,00 kuna i 20.000,00 kuna, II. okrivljenom Nusretu Seferoviću koji joj se lažno predstavio imenom Damir Husić te muškoj osobi neutvrđenog identiteta koja joj se lažno predstavila imenom Ivica Kokelj na njihov zahtjev 16. svibnja 2018. predala novčani iznos od 67.400,00 kuna, 17. svibnja 2018. osobi neutvrđenog identiteta koja se lažno predstavila kao Ivica Kokelj na njegov zahtjev predala novčani iznos od 25.000,00 kuna, I. okrivljenoj

Romani Dedić 21. svibnja 2018. na njen zahtjev predala novčani iznos od 15.000,00 kuna, a ženskoj osobi neutvrđenog identiteta koja se lažno predstavila imenom Dubravka Petrašević 23. svibnja 2018. na njen zahtjev predala novčani iznos od 10.000,00 eura, nakon čega ju je ista osoba još jednom zatražila uplatu od 100.000,00 kuna, koji novac J. H. nije isplatila, te su okrivljenici s navedenim osobama neutvrđenih identiteta zadržali dobiveni novac u zajedničku korist, na koji način su oštetili J. H. za ukupni iznos od 340.600.00 kuna' - piše u presudi. Zato ih je sudac osudio da su žrtvu doveli u zabludu 's ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist', odnosno što su 'doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona .... a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11'.

Prvookrivljenoj Romani Dedić i drugookrivljenom Nusretu Seferoviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine ali im je izrečena uvjetna osuda. Naime, neće morati u zatvor ukoliko oboje u roku od 5 godina ne počine novo kazneno djelo. Uračunato im je i vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru i to od 19. lipnja do 18. srpnja 2018. godine. Oboje su dužni u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude oštećenoj platiti iznos od po 163.300 kuna. Ukoliko tako ne postupe sud im može 'opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora' - piše u presudi. Oboje okrivljenih oslobođeni su dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka. Iz obrazloženja je vidljivo kako je optužnicu podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu a da je sudska rasprava započela je 14. veljače 2019. godine.

Oboje su se na sudu izjasnili da se ne osjećaju krivim. Sud je razmotrio brojne dokaze, uključujući i izliste prometa na bankovnim računima, fotografije, sikaze svjedoka i slično. Prvookrivljena Romana Dedić na raspravi održanoj 6. svibnja 2022. porekla je izvršenje kaznenog djela koje joj se stavljalo na teret. Branila 'se da je bila u jako teškoj financijskoj situaciji, da joj je bio potreban novac te da je prosila na ulici, te joj je oštećena vidjeviši njezinu molbu za hranu dala 100,00 kn te u nekoliko navrata ostatak novaca do 14.000,00 kn. Uvijek bi se nalazile na mjestu gdje je prosila, te smatra da joj je oštećena J. H. novac davala kako bi joj pomagala, a ona se obvezala vratiti novac nakon što joj otac sredi da postane roditelj odgajatelj. Nije postajao dogovor sa drugim ljudima da se domognu novca oštećene, a II okrivljeni Nusret Seferović pomagao joj je na način da ju vozi po gradu. Ističe da je točno sve što je vidljivo na snimci ispitivanja pred policijom dana 19. lipnja 2018. i tužiteljem 19. lipnja 2018., ali da je kada je ispitivana bila zbunjena, te u lošem psihičkom stanju zbog maltretiranja policije. Jedino je točno ono što je iskazivala na raspravi održanoj 6. svibnja 2022' - govorila je pred sudom Romana Dedić. 

Drugookrivljeni Nusret Seferović na istoj raspravi također je poricao izvršenje kaznenog djela. Branio se 'da je jedan jedini put vozio II okrivljenu Romanu Dedić, kćer njegovog dugogodišnjeg poznanika iz Kozari Boka na Kvatrić u Zagrebu po hranu koju će joj oštećena J. H. dati, te da je oštećenu vidio tek iz daljine, a da mu I okrivljena Romana Dedić nikad nije pričala o oštećenoj - iskazivao je Nusret Seferović pred sucem. 'Oštećena J. H. saslušana u svojstvu svjedoka u svom iskazu od 2. srpnja 2018., 9. travnja 2019. i 3. srpnja 2019. navela je da je I okrivljenu Romanu Dedić prvi puta susrela 5. travnja 2018. kad je prosila u visokom stupnju trudnoće sa jednim malim djetetom i kada se sažalila na nju i dala joj 250,00 kn za hranu. Krajem travnja 2018. I okrivljena Romana Dedić nazvala ju je i zatražila pozajmicu u iznosu od 4.000,00 kn u svrhu realizacije kredita u Erste banci. Nakon toga ju je tražila 27. travnja 2018. da joj pozajmi 8.000,00 za ovrhu za mobitel.

Dana 10. svibnja 2018. telefonom ju je nazvala ženska osoba koje se predstavila kao Ivana Bagarić, djelatnica Erste banke i zatražila da se nađu sutradan kada joj je platila iznos od 7.000,00 kn za ovrhu Romane Dedić koja je prisustvovala sastanku. 12. svibnja 2019. Ivana Bagarić zatražila je da joj isplati 17.500,00 kn na ime ovrhe pokojne majke Romane Bagarić. 14. svibnja 2019. Ivana Bagarić zatražila je 20.000,00 kn na ime ovrhe koje joj je uplatila. Dana 15. svibnja zatražila je iznos od 30.400,00 kn koji je nakon što je ga je podigla u RBA poslovnici u Vlaškoj predala Ivani Bagarić, te je istog dana predala iznos od 20.000,00 kn Ivani Bagarić u Dubravi ispred RBA banke, i tim je predajama bila prisutna Romana Dedić. Istog dana telefonom ju je nazvala muška osoba koja se predstavila kao Damir Husić iz Erste banke, a naknadno je saznala da se zapravo radi o Nusretu Seferoviću koji je zatražio da se nađu u kafiću „Požuri polako“ gdje joj je rekao da je iskrsnuo problem sa ovrhama na računu Romane Dedić, a koje su zapravo ovrhe njene pokojne majke i da treba platiti za realizaciju kredita iznos od 67.400,00 kn.

Idući se dan na poziv Damira Husića odnosno Nusreta Seferovića našla s njim i muškom osobom koja se predstavila kao Ivica Kokelj, nadređeni Damira Husića i predala im iznos od 67.400,00 kn. Tom je sastanku bila prisutna i I okrivljena Romana Dedić. Dana 17. svibnja 2018. nazvao ju je Ivica Kokelj koji ju je zatražio 24.830,00 kn na ime novih ovrha Romane Dedić, odnosno da mu preda iznos od 25.000,00 kn kako bi za razliku mogao počastiti djelatnice FINA-e. 21. svibnja 2018. nazvala ju je s mobitela žena koja se predstavila kao tetka Romane iz Italije i zatražila 5.000,00 eura kako bi mogla zatvoriti svoj kredit i podignuti novi za Romanu, što je odbila, ali je taj dan predala 15.000,00 kn I okrivljenoj Romani Dedić nakon što ju je nazvala. Dana 25. svibnja 2018. ponovno ju je nazvala Ivana Bagarić koja joj je rekla da postoje nove ovrhe iza pokojne majke Romane Dedić te da joj treba 95.000,00 kn. Prvo je podigla 70.000,00 kn, a onda je tu isplatu stornirala i podigla 10.000,00 eura sukladno uputi koji je dobila od Ivane Bagarić.

Taj je iznos predala Dubravki Petrašević sukladno dogovoru sa Ivanom Bagarić i tom prilikom predaji nije bila prisutna Romana Dedić. Nakon što je sve prijavila policiji nazvala ju je Dubravka Petrašević i zatražila još 100.000,00 kn što je i snimila, te snimku predala policiji. Kada je prije nekih desetak godina pozajmila muževom prijatelju iznos od 25.000,00 eura kod javnog je bilježnika ovjerila pozajmicu. Pozajmljivala je i svojim prijateljicama, no tada od njih nije tražila da pozajmice ovjere kod javnog bilježnika. Smatra da je bila izmanipulirana od strane okrivljenih, no ne može reći kojim radnjama i činjenicama. Navodi okrivljenih poklapali su se i vjerovala da će joj novac biti vraćen nakon što I okrivljena ostvari status majke odgojiteljice' - iskazivala je oštećena Zagrepčanka.

Ispitana je i poznanica oštećena kao svjedok. Ona je na ročištu održanom 2. listopada 2019. u svom iskazu navela da joj je 'oštećena J. H. ispričala da je veliku svotu novaca u različitim vremenskim razmacima, ali sve skupa u kraćem razdoblju možda mjesec dana pozajmila, a radilo se o tri do četiri nepoznate osobe ikoliko se sjeća svoti od ukupno 200.000,00 do 300.000,00 kn. Osobe kojima je predala novac i sa kojima se sastajala u kafićima i na otvorenom da su oštećenici do tada bili nepoznati, a neki su se predstavili ili predstavljali kao zaposlenici banke, čini joj se da je navodno osoba iz banke trebala nešto srediti u banci, a da su i ostali rekli da će to ipak uspjeti srediti, a i bila je zajedno sa oštećenom na moru kada je istu zvala neka ženska osoba tražeći još novca na što oštećena nije pristala te se nije niti htjela javiti u nekoliko navrata. Novac je oštećena prema pričanju pozajmila bez potvrde, a koliko joj je poznato oštećena je do tada novac pozajmljivala samo osobama koje su joj bile prijatelji i koje i ona poznaje i to uz potvrdu javnog bilježnika. Na njezino pitanje oštećena joj je u nekoliko navrata iskazala da ne zna zašto je to učinila. Sav novac je prema pričanju pozajmila osim možda 400,00 kn koje je dala jednoj ženskoj osobi koja je tada bila trudna i da je to bila neka vrsta dara. Prema njezinim saznanjima oštećenoj novac nije vraćen te je jedini izlaz da to vrati tužbom'. 

Sudac je na temelju provedenih dokaza, iskaza oštećenice, svjedokinje te izlista po računima oštećenice koja je podizala gotov novac kako bi ga predala osuđenima i njihovim jatacima zaključio o krivnji Romane Dedić i Nusreta Seferovića. Utvrđeno je da su 'okrivljenici više puta kontaktirali sa oštećenicom putem mobitela, što je utvrđeno pretragom SIM kartica i telefona koji koriste okrivljenici, pa je stoga iskaz oštećenice i u tom dijelu vjerodostojan, kao i u dijelu da su je kontaktirale osobe koje su joj se lažno predstavile i to u vezi ovrha i isplate dugova I okrivljenice Romane Dedić, jer isto proizlazi iz SMS poruka koje su sa oštećenicom razmijenile nepoznate osobe i iz sadržaja kojih proizlazi da požuruju daljnje uplate od strane oštećenice za I okrivljenicu kako bi ista mogla ishoditi kredit, a pri čemu su joj se lažno predstavljali kao djelatnici banke koji radi na obradi kredita. Da se II okrivljenik Nusret Seferović lažno predstavio kao Damir Husić nedvojbeno proizlazi iz zapisnika o prepoznavanju osoba gdje je oštećenica upravo navedenog okrivljenika prepoznala kao osobu koja joj se predstavila kao djelatnik Erste banke Damir Husić.

 Iz svega navedenog proizlazi da se oštećenica sažalila na I okrivljenicu kao trudnu ženu i majku maloljetne djece slabog imovnog stanja i da je stoga istoj odlučila pomoći, a da su okrivljenici lažno istoj predočili da je u svrhu realizacije kredita I okrivljenice Romane Dedić potrebno da podmiri troškove ovrhe iako su znali da ista nema ovrhe i da nema namjeru podizati kredit od kojeg kredita bi oštećenici vratila iznose koje joj je ova predala. Takvim ponašanjem. lažnim prikazivanjem činjenica, naveli su oštećenicu da I okrivljenici preda novac za nepostojeću namjenu, odnosno realizaciju kredita, jer I okrivljenica nije predala zahtjev za kredit niti je imala ovrhe koje bi bilo potrebno isplatiti prije dobivanja kredita kako bi bila kreditno sposobna osoba, niti je ista bila zaposlena, niti je u to vrijeme stekla svojstvo roditelja odgojitelja i sredstva koja bi joj po toj osnovi pripala kao stalna primanja i omogućila joj podizanje kredita u banci kojim bi isplatila dug prema oštećenici s osnova pozajmice.

 II okrivljenik se oštećenici lažno predstavljao kao djelatnik banke u kojoj je I okrivljenica navodno trebala realizirati kredit neistinito joj navodeći da je potrebno da I okrivljenica podmiri ovrhe kako bi realizirala kredit, iako nije bio djelatnik banke niti je kako je već navedeno I okrivljenica imala ovrhe koje bi bilo potrebno podmiriti u svrhu realizacije kredita. Time su okrivljenici doveli oštećenicu u zabludu da pomaže I okrivljenicu kao mlađu trudnu žensku osobu i majku tada dvoje maloljetne djece kako bi ista riješila svoju tešku materijalnu situaciju i nakon toga od realiziranog kredita vratila istoj pozajmljeni novac, iako stvarne namjere vraćanja pozajmljenog novca nije bilo, već su isti novac zadržali za sebe. U ponašanju oboje okrivljenih stekli su se svi bitni elementi bića kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Okrivljenici su dakle postupajući sa ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist oštećenicu doveli u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica kako bi istu naveli da im preda novac što je ista i učinila na štetu svoje imovine i to u iznosu od 326.000 kn koji iznos predstavlja prema članku 236. stavku 2. i članku 87. stavku 29. KZ/11 znatnu imovinsku korist.

Ovo kazneno djelo oboje okrivljenih je počinilo sa izravnom namjerom, oboje svjesno svih navedenih bitnih elemenata bića djela želeći da se ti bitni elementi ostvare,a što se i dogodilo. Oboje okrivljenih je pritom postupalo kao supočinitelji budući da su na temelju zajedničke odluke počinili djelo pritom svako sudjelujući u počinjenju na način da su podjelom uloga u počinjenju bitno pridonesli ostvarenju bića djela. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud je uzeo u obzir težinu i opasnost počinjenog kaznenog djela te olakotne okolne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Olakotnom okolnosti sud je cijenio činjenicu da su okrivljenici ranije neosuđivani, obiteljske prilike okrivljenika, odnosno da su svaki od okrivljenika roditelji više maloljetne djece, a otegotnima činjenicu da imovinska korist pribavljena kaznenim djelom više puta premašuje Zakonom propisani iznos znatne imovinske koristi, kao i činjenicu da su okrivljenici pri svom protupravnom djelovanju koordinirali rad više za sada nepoznatih osoba. 

Cijeneći navedene olakotne i otegotne okolnosti, društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, kao i činjenicu da je za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina sud je primjenom olakotnih okolnosti istima izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pri tome je, cijeneći raniju kaznenu neosuđivanost okrivljenika, sud utvrdio da nije potrebno izvršiti izrečenu kaznu već da je za postizanje svrhe kažnjavanja svako okrivljeniku dovoljno izreći uvjetnu osudu' - piše u presudi. Znakovito je kako je sudac na kraju zaključio 'da su okrivljenici osobe slabog imovnog stanja i da su dužni obeštetiti oštećenicu sud ih je temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobodio od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka'. Protiv te presude moguća je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Zanimljivo je kako je sudska savjetnica Lejla Rašidkadić s Općinskog građanskog suda u Zagrebu otvorila i istodobno zatvorila jednostavni postupak stečaja nad imovinom Nusreta Seferovića 23. listopada 2019. godine. Tada je osobni stečaj nad kraljem Roma tražila Financijska agencija. Zanimljivo je da se taj postupak odvijao baš u vrijeme dok je Seferovića nadzirao Uskok i policija i malo prije nego što će pasti u akciji Pasoš. Seferović je oslobođen dugova koje je imao po ovrhama. Tada je isplivao podatak da je bio u blokadi duže od 3 godine (ukupno 2261 dana). Budući da se Seferović nije očitovao je li suglasan s provedbom tog postupka niti je sudu dostavio popis imovine za sud je to bilo isto kao da je iskazao da nema imovine. Uvidom u Evidenciju dohodaka i primitaka utvrdio je da je potrošač u posljednje tri godine 'primao minimalnu plaću, doplatak za djecu i novčane primitke za opremu novorođenog djeteta i socijalne potpore, a koja su primanja izuzeta od ovrhe u smislu čl. 172. Ovršnog zakona te nema nikakve druge imovine koja bi se mogla unovčiti.

S obzirom da iz Očevidnika FINA-e proizlazi da je potrošač u neprekidnoj blokadi dulje od tri godine neprekidno, da ima više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina čiji zbroj zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove koje je Fina prestala izvršavati temeljem čl. 12. ZPONS-a ne prelazi iznos od 20.000 kn s osnova neplaćene glavnice, kao i činjenicu da je sud utvrdio da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000 kuna, to je razvidno da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača iz čl. 79.g. st. 1. ZSP-a' - piše u sudskom dokumentu s potpisom sutkinje Lejle Rašidkadić. Zanimljivo je kako je na Općinskom sudu u Sesvetama sutkinja Snježane Butković Krnić 7. studenog iste 2019. godine odlučivala o osobnom stečaja potrošača Rame Dedića iz Sesveta, odnosno oca Romane Dedić.

Uz njegovo ime upisana je Ulica Ladislava Šabana 18, što je adresa na kojoj je pokojni gradonačelnik Milan Bandić u ožujku 2016. godine Dediću dodijelio gradski stan i to površine 72,95 m2. Sutkinja je tada obustavila postupak pokrenut prijedlogom Financijske agencije RH jer je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH, odnosno MUP-ovu eviednciju utvrdila da je Ramo Dedić preminuo 23. lipnja 2019. godine. Inače, osim osude za iznudu Labusa Dediću se za života sudilo i za lažno predstavljanje. To je vidljivo iz odluke od 14. veljače 2006 Visokog trgovačkog suda RH iz koje proizlazi da je 'tuženik protiv Rame Dedića podnio kaznenu prijavu zbog lažnog predstavljanja. Očito je da između stranaka nije postojala nikakva poslovna praksa, jer ona nije niti mogla nastati. Tuženik nije preuzeo robu, već je robu preuzela osoba po imenu Ramo Dedić za kojeg je utvrđeno da nije u nikakvom odnosu sa tuženikom....' - piše među ostalim u toj presudi. Na kraju recimo kako nikada nije dovoljno opreza poglavito kad se radi o lakovjernim ljudima dobra srca kao što je to bila Zagrepčanka čiji smo identitet zaštitili te ju navodimo kao J.H.