Godinama je bivši prvi čovjek Petrinje Darinko Dumbović bio moćnik koji je na razne načine pogodovao svojoj obitelji a da ga u tome nije zaustavilo ni Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Vidljivo je to i iz našeg članka objavljenog u siječnju 2021. pod naslovom: 'SKANDALOZNI ODGOVOR POVJERENSTVA: Dumbović nije u sukobu interesa jer je zemljište Grada Petrinje prodao tvrtci svoje snahe i sina'. U podnaslovu smo naveli: 'Tako je odlučilo Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa na čelu s Natašom Novaković'. Iz uvoda je bilo sve puno jasnije: 'Aktualna predsjednica Povjerenstva postupila je jednako kao i njezina prethodnica Dalija Orešković. Poslali smo dopunu upita jer nam nije jasno zašto su obitelsjke tvrtke Darinka Dumbovića skončale u stečaju s tri milijuna kuna prije nego što je on postao zamjenik pa gradonačelnik Petrinje a otkako je na funkciji obiteljski biznis preko Titan Commerca je procvjetao'. No, svemu jednom dođe kraj pa tako i Dumbovićevoj moći. O tome svjedoči i sljedeće.

Na Općinskom sudu u Novom Zagrebu sudac Ivo Đuratović presudio je u tužbi bivšeg gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića iz Petrinje kojeg je zastupao Dražen Ivanić, odvjetnik iz Zagreba. Tužio je nakladnika 24 sata kojeg je zastupao zagrebački odvjetnik Hrvoje Ladan. Spor se vodio radi naknade štete. Glavna rasprava zaključena je 29. studenoga 2023. a 12. siječnja 2024. donesena je presuda kojim je odbijena Dumbovićeva tužba. Naime, bivši gradonačelnik Petrinje tužio je 24sata zbog objave članka „DOBILI SU POTPORE, A GRADE „KUĆICU'' od 30. kolovoza 2021. godine. Dumbović je tvrdio u tužbi i kako glavni urednik Goran Gavranović nije 'provjerio istinitost informacija koje su objavljene'. Tražio je odštetu u iznosu 3.318,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate ali i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.01.2024. do isplate.... u roku 15 dana' - piše u presudi.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužbom od 29.11.2021. tužitelj Darinko Dumbović zatražio  donošenje presude kojom bi se tuženiku 24 sata d.o.o. naložila objava isprike zbog neistinite informacije koja je objavljena u novinskom članku „Dobili su potpore, a grade „kućicu“ od 30. kolovoza 2021., kao i da mu se po istoj osnovi naloži naknada štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 25.000 kn (3.318,07 EUR). Tuženik 24sata d.o.o. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom se pozivajući na ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima. Tijekom postupka izvedeno je  niz dokaza te saslušani svjedoci. Nakon provedenog postupka sudac je zaključio kako 'tužbeni zahtjev nije osnovan'. Citiramo presudu: 'Predmet postupka je naknada štete zbog povrede prava osobnosti uslijed objave novinskog članka „Dobili su potpore, a grade „kućicu““, koji je objavljen 30.08.2021. u tiskanom mediju 24sata, s time da tužitelj zahtijeva da mu se šteta naknadi objavom isprike i isplatom pravične novčane naknade.

Budući da je navedeni članak objavljen 30.08.2021., a tužitelj je dokazao da je 29.09.2021. tuženiku i glavnom uredniku podnio zahtjev za ispravak informacije (str. 9-12 spisa), dok je tužba podnesena 29.11.2021., sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene procesne pretpostavke za vođenje parnice u smislu čl. 22. st. 2. i čl. 23. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013; dalje: ZM). Nije sporno da je tuženik nakladnik tiskanog medija 24sata, na kojem je 30.08.2021. objavljen spomenuti članak „Dobili su potpore, a grade „kućicu''. Sporno je da li je tužitelj objavom tog novinskog članka pretrpio povredu prava osobnosti koju bi mu tuženik bio dužan naknaditi objavom isprike i isplatom pravične novčane naknade. Čitanjem predmetnog članka sud je utvrdio da je njegova tema bila gradnja kuće u Istri (mjesto Žbandaj) od strane društva Titan Commerce d.o.o., čijim je vlasnikom tužiteljev sin Darko Dumbović.

Pored generalnih informacija o mjestu i izgradnji kuće, članak sadrži i informacije o poslovanju Titan Commercea d.o.o. odnosno o poslovima te firme, ostvarenim prihodima i državnim potporama. „Dobili su potpore, a grade „kućicu“ Ispod naslova članka nalazi se podnaslov „IMA SE, MOŽE SE Dok Uskok ispituje poslove oca i sina Dumbovića, njegova tvrtka je dobila 219.000 kuna potpora i završava katnicu u Žbandaju u Istri“, a u sklopu članka se nalazi još jedan podnaslov „Dobiješ posao, pa dio daš sinu“. Nadalje, u okviru članka se nalaze dvije fotografije građevine u izgradnji, jedna fotografija tužitelja te jedna fotografija njegovog sina Darka. Tužitelj kao neistinite označava sljedeće navode iz članka: „IMA SE, MOŽE SE Dok Uskok ispituje poslove oca i sina Dumbovića, njegova tvrtka je dobila 219.000 kuna potpora i završava katnicu u Žbandaju u Istri“; „Uskok je uzeo dokumentaciju o poslovima Grada Petrinje i Titan Commerca, koji je osnovan nakon što je Dumbović stariji postao gradonačelnik.

I od tada su brzo rasli iz godine u godinu“; „Dobiješ posao, pa dio daš sinu“. Tužitelj tvrdi da su navedene informacije neistinite te da je njima kod čitatelja stvoren dojam da je on učinio nešto nečasno, protivno zakonu, skandalozno i nemoralno, čime da su narušeni njegov ugled i dostojanstvo. Po čl. 7. st. 1. ZM svaka osoba ima pravo na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda, a po čl. 16. st. 1. ZM mediji su ta prava dužni poštovati. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi (čl. 21. st. 1. ZM). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik (čl. 21. st. 6. ZM). Slijedom citiranih odredbi, u ovom predmetu je na tužitelju bio teret dokazivanja nastanka štete, a na tuženiku je bio teret dokazivanja postojanja razloga koji bi ga oslobodio od odgovornosti za štetu. Po ocjeni ovog suda sporni navodi, u kontekstu u kojem su izneseni, bili su objektivno podobni za povredu tužiteljevog prava osobnosti.

Tužitelj je bio dugogodišnji političar i gradonačelnik Petrinje, grada koji je nekoliko mjeseci ranije teško stradao u potresu, pa sud vjeruje njegovom iskazu da ga je predmetni članak posebno pogodio, jer su sporni navodi – kojima se ustvari implicira da je on kao gradonačelnik sa svoje pozicije pogodovao sinu odnosno njegovoj firmi – tim člankom postali dostupni široj javnosti (čitateljima tuženika), pa tako i građanima stradalog grada kojim je on do nekoliko mjeseci ranije upravljao. Stoga su ti navodi mogli negativno utjecati na tužiteljev ugled i dostojanstvo, a posljedično i povrijediti njegovo pravo osobnosti, odnosno prouzročiti mu neimovinsku štetu. Po čl. 21. st. 4. al. 3. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostaloga, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio: da je tužitelj Darinko Dumbović 2013. godine postao gradonačelnik Petrinje, na kojoj funkciji je bio do lipnja 2021.; da je Titan Commerce d.o.o. trgovačko društvo u vlasništvu njegovog sina Darka Dumbovića, s time da je to društvo osnovano 2015. godine; da je Titan Commerce d.o.o. obavljao određene poslove za trgovačka društva u vlasništvu Grada Petrinje, kao i da je bio angažiran kao podizvođač firmama koje su obavljale određene poslove za Grad Petrinju; da je Titan Commerce d.o.o. tijekom 2020. i 2021. godine dobivao novčanu pomoć (državne potpore) zbog teškoća u poslovanju uslijed pandemije; da je navedeno društvo tijekom 2021. u Žbandaju (Istra) gradilo kuću za odmor, i to kao investitor. Navedene činjenice, iako proizlaze i iz drugih provedenih dokaza, potvrdili su sam tužitelj i njegov sin Darko u svojim iskazima koje su dali u ovom postupku. Nadalje, iz dokumentacije u spisu (Odluke o uvjetima, cijeni i prodaji nekretnina u Poduzetničkoj zoni Mošćenica – Poljana od 08.04.2014.; Javnog natječaja od 14.04.2014.; Mišljenja od 18.12.2015. i Oglasa) proizlazi da je Grad Petrinja prodavao zemljišta u Poduzetničkoj zoni Mošćnica-Poljana, sa cijenama u rasponu od 88.435,00 HRK do 320.401,20 HRK, uz mogućnost oslobođenja obveze plaćanja dijelakupoprodajne cijene i uz obvezu izgradnje planiranih objekata radi obavljanja djelatnosti u roku 1 godine.

Proizlazi nadalje da je jedno takvo zemljište prodano upravo društvu Titan Commerece d.o.o., uz pribavljeno pozitivno mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa (sa preporukom da ugovor sklopi zamjenik gradonačelnika). Konačno, proizlazi da je Titan Commerce d.o.o. potom kupljeno zemljište prodavao preko oglasnika Njuškalo, za cijenu 752.777,00 HRK. Vezano uz navedeno, valja istaknuti da je sam tužitelj u svojem iskazu potvrdio da je Grad Petrinja u Poduzetničkoj zoni prodao zemljište firmi njegovog sina, a pritom nije osporio da je to zemljište kasnije bilo oglašeno na prodaju putem Njuškala, o čemu je tuženik u spis dostavio oglas. S obzirom da je tužitelj duži niz godina obnašao dužnost gradonačelnika Petrinje, dakle obnašao izvršnu javnu funkciju i time imao mogućnost utjecati na raspodjelu javnih sredstava, dok je firma njegovog sina posredno bila angažirana na poslovima za Grad Petrinju (bilo kao izvođač za pravne osobe u vlasništvu Grada, bilo kao podizvođač firmama koje su radile za Grad), kao i da je ta firma ranije od Grada kupila zemljište u Poduzetničkoj zoni, no na njemu nije počela obavljati gospodarsku djelatnost kako je bilo ugovoreno nego je potom oglašavala njegovu prodaju po većoj cijeni, sud utvrđuje da je predmetni članak u tom dijelu pisan o temi za koju je postojalo opravdano zanimanje javnosti.

Naime, čak i minimum sumnje da javni dužnosnici u raspolaganju javnim sredstvima pogoduju bilo kome, a pogotovo članovima svojih obitelji, predstavlja temu koja je legitimno pod povećalom javnosti i predmet novinarskih analiza i pisanja. Pored navedenoga, činjenica da je Titan Commerce d.o.o. dobivao novčanu pomoć od države zbog poteškoća u poslovanju, a istovremeno je kao investitor u Istri gradio kuću za odmor, također predstavlja temu koja je od opravdanog zanimanja javnosti, jer se na taj način propitkuju kriteriji za dodjelu državnih potpora (koje se financiraju javnim sredstvima). Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je predmetni članak u cijelosti pisan o temama za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti. Nadalje, sud utvrđuje da je članak utemeljen na činjenicama za koje je autor imao opravdani razlog povjerovati da su točne. Svjedok Ivan Pandžić, autor članka, u svojem iskazu (str. 191-193 spisa) pojasnio je da je prilikom pisanja članka za dio podataka koristio javno dostupne izvore (zemljišne knjige, Internet stranice HZZ-a o potporama), a da je do dijela informacija došao kroz razgovore sa poduzetnicima iz Petrinje.

Sud takvom njegovom iskazu vjeruje jer istinitost većine tih činjenica ustvari niti nije sporna. Naime, istinitost informacija o gradnji kuće u Istri, ostvarivanju državnih potpora i posrednom obavljanju poslova Titan Commercea d.o.o. za Grad Petrinju (kao podizvođač ili za gradske firme) i tužitelj i njegov sin Darko Dumbović potvrdili su sadržajem svojih iskaza. Što se tiče informacija koje se odnose na postupanje USKOK-a (da ispituje poslove oca i sina Dumbovića, kao i da je izuzeo dokumentaciju o poslovima Grada Petrinje i Titan Commercea d.o.o.), iz iskaza autora članka Ivana Pandžića (str. 191- 193 spisa) proizlazi da su te informacije bile utemeljene na javnim izjavama Magdalene Komes, nove gradonačelnice Petrinje. Sud vjeruje iskazu autora Ivana Pandžića i u ovom dijelu, jer je spisu priložen novinski članak Jutarnjeg lista od 27.08.2021. (str. 62- 65 spisa), a čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporio. U tom članku, koji je dakle objavljen 3 dana prije utuženog članka, sadržana je izjava tužitelja o tome da je Magdalena Komes opsjednuta njime te da je iz medija doznao da ga USKOK istražuje. Slično proizlazi i iz članaka portala Dnevno.hr od 27.08.2021. (str. 66-68 spisa), portala HRT od 27.08.2021. (str. 69-70 spisa) i Jutarnji.hr od 27.08.2021. (str. 71-82 spisa), koji su svi objavljeni nekoliko dana prije spornog članka.

Slijedom navedenoga, očigledno da je nova gradonačelnica Magdalena Komes prije objave predmetnog članka medijima davala izjave o određenim aktivnostima USKOK-a vezano uz tužitelja (izuzimanje dokumentacije iz Grada i sl.), a i sam tužitelj je u svojem stranačkom iskazu potvrdio da je ona javno istupala i izjavljivala da USKOK istražuje i izuzima dokumentaciju. Da su prema tužitelju i njegovom sinu zaista bile poduzimane određene radnje, može se zaključiti i iz dopisa USKOK-a od 10.10.2022. (str. 164 spisa) u kojem je navedeno da je protiv tužitelja i Darka Dumbovića naknadno (14.06.2022.) otvorena istraga zbog postojanja osnovane sumnje u kaznena djela nezakonitog pogodovanja. Stoga sud vjeruje iskazu autora Ivana Pandžića da je o postupanju USKOK-a saznao iz javnih istupa nove gradonačelnice, a s obzirom da se radilo o izjavama gradonačelnice koje je ona javno komunicirala i o kojima je ona mogla imati neposredna saznanja (izuzimanje dokumentacije iz Grada), sud utvrđuje da je autor imao opravdani razlog vjerovati u istinitost informacija da USKOK poduzima određene radnje vezano uz tužitelja.

Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da se predmetni članak temelji na činjenicama za koje je autor imao opravdani razlog vjerovati da su točne. Sud vjeruje iskazu autora članka Ivana Pandžića da se radilo o istraživačkom novinarstvu, jer se radilo o temi za koju je postojalo opravdano zanimanje javnosti, a sam članak se temeljio na relevantnim izvorima informacija – javnim istupima nove gradonačelnice (o aktivnostima USKOK-a), javno dostupnim podacima (za ostale informacije) i nespornim podacima o izgradnji kuće koje je novinarka Dijana Marić prikupila prilikom posjeta Žbandaju (str. 205-206 spisa), dok je i sam tužitelj u svojem iskazu potvrdio da mu se Ivan Pandžić bio obratio vezano uz predmetnu temu, pa slijedom svega toga sud zaključuje da je članak objavljen u dobroj vjeri. S druge strane, sud ne prihvaća kao istinite tužiteljeve tvrdnje da se radi o politički naručenim člancima jer je na temelju provedenih dokaza utvrđeno drugačije (radilo se o istraživačkomnovinarstvu), a osim toga takvi činjenični navodi niti nisu bili izneseni tijekom prethodnog postupka u ovoj parnici.

Jedini navod iz spornog članka za kojeg se ne može sa sigurnošću utvrditi da je istinit jest navod „Dobiješ posao, pa dio daš sinu“, jer taj navod posebno implicira tužiteljevo pogodovanje sinu Darku pri dodjeli poslova, no prema stanju ovog spisa, tužitelj nije pravomoćno kazneno osuđen za nezakonito pogodovanje sinu, već je u tom pogledu protiv njega tek u tijeku istraga, što znači samo osnovanu sumnju, a ne i punu izvjesnost (istinitost) onoga za što ga se tereti. Međutim taj navod predmetnog članka ne može se gledati sam za sebe, nego u kontekstu ostalih navoda članka koji su govorili o tome da USKOK poduzima određene radnje u pogledu tužitelja (a koji navodi su bili istiniti). U tom smislu, podnaslov „Dobiješ posao, pa dio daš sinu“ u okvirima novinarskog izražavanja i slobode uređivanja sadržaja koji se plasira, valja razumjeti kao naglasak (istinite) informacije o tome da postoji određena sumnja u tužiteljevo pogodovanje sinu odnosno njegovoj firmi, s time da kod prosječnog čitatelja taj navod nije mogao stvoriti negativnu sliku o tužitelju ništa više od onog što je to već izazvala istinita informacija o tome da USKOK poduzima određene radnje.

Iz prethodno izloženih razloga, iako su objavljene informacije kod tužitelja mogle izazvati povredu prava osobnosti, sud zaključuje da je ostvaren ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, jer je članak utemeljen na činjenicama za koje je autor imao opravdani razlog vjerovati u njihovu istinitost, sačinjen je na temelju relevantnih izvora saznanja, o temi od javnog interesa i u dobroj vjeri. Stoga na strani tuženika postoji razlog za oslobođenje od odgovornosti, pa iz tog razloga nije dužan tužitelju naknaditi štetu, odnosno objaviti ispriku i isplatiti pravičnu novčanu naknadu. Valja napomenuti da se u ovom predmetu radilo o konkurenciji dva temeljna ljudska prava koja su jednake važnosti – pravu na zaštitu dostojanstva i ugleda (kod tužitelja) i pravu na slobodu izražavanja (kod tuženika). Kroz utvrđivanje uvjeta za primjenu čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, sud je ujedno proveo tzv. vaganje dvaju suprotstavljenih temeljnih prava (u smislu prakse ESLJP), uz zaključak da u okolnostima konkretnog slučaja prednost ima sloboda izražavanja.

Sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinje Magdalene Komes jer je jedina činjenica zbog koje bi njeno saslušanje bilo relevantno – je li ona u medijskim istupima spominjala da USKOK poduzima određene radnje u odnosu na tužitelja – utvrđena na temelju iskaza samog tužitelja, a i na temelju članaka drugih medija koji su priloženi spisu. Sud nije proveo ni saslušanje Gorana Gavranovića koji je u vrijeme objave predmetnog članka imao funkciju glavnog urednika, budući da je on u međuvremenu postao zakonski zastupnik (član uprave) tuženika, a tuženik se odrekao prava na saslušanje u svojstvu stranke u smislu čl. 269. st. 1. ZPP, što sud ne tumači na štetu tuženika jer je relevantno činjenično stanje pouzdao utvrđeno na temelju ostalih izvedenih dokaza. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP tužitelj dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.318,07 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ..., u granicama 29.11.2023. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (sa uračunatim PDV-om)....' piše u presudi donesenoj 12. siječnja 2024. Protiv iste može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje Županijski sud u Novom Zagrebu.