U lipnju 2024. objavili smo ČLANAK: 'NEVOLJE SA ZAKONOM Brončani Vatreni iz Katara osuđen na ZG sudu zbog širenja zarazne bolesti 2022., nije ga uspjela obraniti ni bivša državna odvjetnica, ljetovao s Gvardiolom' Tada smo istaknuli i sljedeće: 'Iako je branič reprezentacije koji igra u Bundesligi angažirao razvikanu Željku Pokupec nije se uspio izvući od optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, na sudu isplivalo kako ima 60.000 eura plaću ali samo stan i Golf iz 2014.'. No, netom je Jakiću službeno objavljena pravomoćna presuda.
Naime, na Županijskom sud u Slavonskom Brodu, Stalnoj službi u Požegi, vijeće sastavljeno od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća odlučivalo je u kaznenom postupku protiv optuženika Kristijana Jakića, zbog kaznenog djela iz članka 180. stavak 1. Kaznenog zakona. Naime,. Jakić je podnio žalbu po braniteljici Željki Pokupec, odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. travnja 2024g. Sudsko vijeće je na sjednici održanoj 3. ožujka 2026. odbilo žalbu optuženika Kristijana Jakića kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
Citiramo Obrazloženje: 1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu broj K-.../2021-42 od 11. travnja 2024. je optuženika Kristijana Jakića proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenjem i prenošenjem zarazne bolesti – opisano i kažnjivo po članku 180. stavku 1. Kaznenog zakona („.... – dalje u tekstu: KZ/11), te je na temelju članka 180. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 40. stavak 4. i člankom 42. KZ/11 osuđen na kaznu od 100 dnevnih iznosa sa visinom dnevnog iznosa od 29, 57 eura, što ukupno iznosi 2.957,00 eura.
1.1. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženi je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti pobijane presude. 1.2. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, ista se naplaćuje prisilno 1.3. Na temelju članka 43. stavak 2. i 3. KZ/11 ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca zamijenit će se uz pristanak osuđenika radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa dva sata rada ali ne dulje od 720 sati, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa jednim danom zatvora, ali ne dulje od 12 mjeseci.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1-6 ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura, te troškove provedenog epidemiološkog vještačenja u iznosu od 379,58 eura
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je presuda pogrešna jer sud nije dovoljno jasno objasnio odlučne činjenice niti je pravilno povezao dokaze s donesenim zaključkom, jer da optuženik nije bio svjestan da krši izolaciju jer mu iz Zavoda Andrija Štampar nije jasno rečeno kada mu izolacija završava, niti je dobio nikakav pisani trag na temelju o trajanju izolacije pa je sam izračunao trajanje od 14 dana i zaključio da mu izolacija završava 28. kolovoza 2020. Smatra da je sud propustio dati razloge o odlučnoj činjenici da je optuženik bio zaražen i sposoban širiti bolest, a što u ovom slučaju to nije dokazano.
U kritično vrijeme pravilo o zaraznosti bilo je 14 dana o nultog dana, ali ne znači da je osoba cijelo to vrijeme bila nužno zarazna. Također je naglašeno da osoba mora biti stvarno zaražena da bi mogla prenijeti bolest, a vještakinja je rekla da u spisu ne postoji podatak koji potvrđuje da je optuženik bio zarazan, samim time u spisu nema nikakav podatak da je bio zarazan, pa tako niti dokaz da bi kritične zgode izazvao bilo kakvu opasnost od širenja zarazne bolesti. Upravo suprotno, optuženik se stalno testirao kućnim testovima, pa tako i u dane kritičnog događaja, a koji testovi su pokazali da je negativan na virus Covida.
Smatra da opstojnost kaznenog djela ovisi o kvaliteti dokaza koji moraju upućivati da je osoba izvan svake sumnje počinila kazneno djelo za koje se tereti, te kako se kaznena odgovornost ne može temeljiti na pretpostavci, tada se ne može govoriti niti o dokazanosti da je isti počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Slijedom svega navedenog predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbene razloge te preinači presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju samo općenito ukazuje žalitelj, a žalbeni navodi se u stvari odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije dovoljno objasnio odlučne činjenice, odnosno da je pogrešno utvrdio činjenično stanje te nije pravilno povezao provedene dokaze s donesenim zaključkom o krivnji optuženika. Naime, prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je trebao provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, ispitao je svjedokinju liječnicu Vanju Tešić, zaposlenicu Zavoda Andrija Štampar u Zagrebu koja je osobno razgovarala sa optuženikom te mu objasnila i trajanje izolacije, a o tom je razgovoru vodila i bilješke koje je predočila sudu.
Osim toga prvostupanjski sud je proveo i medicinsko vještačenje po vještaku epidemiologu te ispitao stalnu sudsku vještakinju liječnicu Maju Miškulin koja se očitovala o trajanju zaraznosti optuženika i konačno zaključila da je optuženik 29.kolovoza 2020.došao u stanicu za tehnički pregled vozila prije nego što je isteklo vrijeme od 14 dana od prvih simptoma bolesti Sars Kov2, a dok ne istekne taj rok ne može se tvrditi da osoba nije zarazna za svoju okolinu.
6.1. Prvostupanjski sud pravilno otklonio obranu optuženika kao nevjerodostojnu u dijelu kad navodi kako nije znao do kad mu traje vrijeme izolacije te da je testiranjem kućnim testovima utvrdio da više nije zarazan, dok je pravilno prihvatio iskaze svjedokinje te nalaz i iskaz vještakinje te ispravno utvrdio da je optuženik bio zarazan kad je došao u Stanicu za tehnički pregled vozila te nije postupio prema uputi nadležne epidemiološke službe koja mu je odredila liječenje kod kuće uz odvajanje od drugih ljudi.
6.2. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da je optuženik 29. kolovoza 2020. znajući da je obolio od zarazne bolesti Covid 19, te protivno mjeri „COVID- liječenje u kući“, sa trajanjem od 16. kolovoza 2020. do 30. kolovoza 2020., napustio adresu prebivališta te se uputio na tehnički pregled vozila, došao do pulta za prijem stranaka i pritom svjestan da omogućava izazivanje zaraze virusom i dovodeći u opasnost zaposlenike koji su se tamo nalazili.
Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik takvim ponašanjem u cijelosti ostvario sva bitna kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 180.stavak 1.KZ/11 za koje kazneno djelo je optuženika i proglasio krivim. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je naveo jasne, razumljive, neproturječne i detaljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, ovaj sud je i u tom dijelu preispitao pobijanu presudu te je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere kazne koju treba u konkretnom slučaju primijeniti te cijeneći stupanj krivnje i okolnosti počinjenja djela, pravilno optuženiku izrekao novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih iznosa kojom kaznom se opravdano može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi optuženika nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.' - piše u presudi koju potpisuje predsjednik vijeća Damir Ronko.