Na Općinskom sudu u Splitu sutkinja Maja Anušić odlučivala je u tužbi Vice Mihanovića, zastupanog po odvjetniku Ivanu Močiću protiv tuženika udruge Index istrage i tvrtke Index promocija. Tuženika je u sporu za naknadu štete zastupala zagrebačka odvjetnica Vanja Jurić. Sutkinja je zaključila raspravu 6. ožujka 2024., a 11. travnja donijela presudu kojim je odbila tužitelja sa zahtjevom da mu Index 'isplati 80.000 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2021. pa do isplate...' kao neosnovan. Po zasad nepravomoćnoj presudi Vice Mihanović dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku 'u iznosu od 3.250 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama'. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Index 12. ožujka 2021. objavio članak autora Vladimira Matijanića pod naslovom „Otkriće Indeks Istraga: HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita je plagirao doktorat - Index Istrage“.

Bivši čelnik splitskog HDZ-a tužbom je pokušao dokazati kako mu je tim člankom nanesena šteta jer se tvrdilo 'da je plagirao dio svoje doktorske disertacije. „Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja“. Tvrdio je i sljedeće: da mu se 'izrijekom imputira da je „postupao s namjerom da prepisane definicije, stavove i zaključke prikaže kao svoje“. Nadalje, da autor prethodno nije provjerio točnost svojih navoda pa da je postupao u cilju postizanja senzacionalizma odnosno da je kandidatura tužitelja za gradonačelnika Splita te njegova stranačka opredijeljenost predstavljala jedini razlog za objavu predmetnog članka. Nadalje, da autor u članku navodi da je predmetna disertacija plagirana prema podacima programa Plagscan najmanje 18,3 % a pri tome da ne navodi da postotak pronađenih podudaranja ni na koji način ne znači da je rad plagijat već ukazuje koliko je potrebno samostalno analizirati rad kako bi se uočio kontekst podudaranja. Slijedom navedenog, da je objektivno nanijeta šteta tužitelju slijedom čega potražuje naknadu' - piše u presudi.

Tuženi Index osporavao je tužbu u cijelosti navodeći da je 'tužitelj (bio) jedan od kandidata stranke HDZ, za gradonačelnika grada Splita te je, u tom svojstvu, svakodnevno javno istupao u nizu medija, predizbornim sučeljavanjima, stranačkim skupovima te mnogim drugim stranačkim – predizbornim aktivnostima kada mediji pojačano izvještavaju o političkim kandidatima za javne funkcije, preispituju njihove poslovne biografije i sve druge detalje koji se tiču njihovog javnog djelovanja te nijednu konkretnu informaciju iz spornog članka ne označava kao netočnu te da dijelovi tužiteljeve doktorske disertacije predstavljaju plagiranje, a ne radi se, dakle, o proizvoljnom zaključku autora spornog članka'. Sutkinja je tijekom postupka razmotrila i dokumentaciju priloženu od tuženika koja se sastojala i od brojnih stručnih radova koje je u svom doktoratu citirao Mihanović ali i 'Izvješće Povjerenstva o znanstvenoj procjeni doktorske disertacije dr.sc Vice Mihanović pod naslovom "Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja“ od 15.prosinca 2021. godine.

Saslušani su i svjedoci Dora Kršul i Ilko Čimić, te tužitelj osobno. Potom je utvrdila da je tužbeni zahtjev neosnovan. Među strankama je bilo sporno 'je li objavljivanje spornog članka bilo u javnom interesu te je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju nematerijalnu štetu'. Citirana je i odredba članka 16. Zakona o medijima koja propisuje  da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana. Citirane su i zakonske odredbe: 'Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Prema odredbi članka 21 st.1 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4 propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta

učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupao u dobroj vjeri. Odredbom članka 21 st 3 ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbom članka 1046 Zakona o obveznim odnosima .... propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO' - piše u presudi.

Zanimljiv je iskaz samog Mihanovića. On je tvrdio kako je 'tada bio kandidat HDZ-a za gradonačelnika Grada Splita. U studenom iste godine Neven Barković, urednik Index-a napisao je da su uspjeli spriječiti, referirajući se na tužitelja i njegov doktorat, da HDZ dođe na vlast u Splitu, a što je potvrdilo njegove sumnje da se u predmetnom članku sve izneseno radilo u političke svrhe pošto je u tom trenutku bio vodeći kandidat za gradonačelnika. Nadalje, da je povjerenstvo Osječkog sveučilišta utvrdilo da znanstveni rad nije plagijat; također je utvrdilo da je neupitan znanstveni doprinos, a nedostatci koji su u teorijskom dijelu pronađeni su tehničke prirode. Nadalje, da znanstveni doprinos doktorske disertacije se definira u istraživačkom dijelu znanstvenog rada, a u istraživačkom dijelu disertacije nije niti bilo tehničkih nedostataka. Također navodi, da nije bitno što nije postao gradonačelnikom, međutim, predmetna situacija je jako utjecala na njegovu obitelj i to od najmlađeg člana obitelji pa do njegovih roditelja.

Nadalje, da su mu djeca doživljavala ogromne neugodnosti, odnosno mlađi sin, koji je bio osmi razred, jer su njegove kolege osnovale WhatsUpp grupu "Vice je lopov" te su i njegovog sina stavili u tu grupu. Nadalje, njegova kćer je također doživjela neugodnosti s obzirom da je bila maturantica u MIOC-u, odlikašica, te pošto je imala i odličan uspjeh na državnoj maturi kolege su širile društvenim mrežama pitanje "čija je ovo kćer koja je znala sve odgovore na državnoj maturi", što je bio svojevrstan bullying na nju. Nadalje, da nisu bitni novci te da će donirati novac djeci sa posebnim potrebama. i sve neugodnosti koje sam doživio i ja i moja obitelj natjerala su me da istupim iz politike. Nadalje, da je HDZ tada bio njegov istinski odabir te je želio dati sve od sebe za svoju stranku, odnosno pobijediti na izbornima u čemu ga je konkretni članak spriječio. Zbog toga će sada učiniti sve da opere ljagu sa svog imena, radi svoje djece, a sutra i njihove jer im je ovime nanesena ogromna nepravda, a povjerenstvo fakulteta je jedino kompetentno i dalo mu je pravo za to. Nadalje, da okolnost da HDZ na tim izborima nije pobijedio nije bila izlika, ali mu je bila prilika da podnese ostavku i da se politikom više ne bavi.

Nadalje, da je Joško Dvornik predsjednik upravnog vijeća Lučke Uprave koje je ravnatelj tužitelj, a kao redovni profesor na fakultetu Dvornik je mogao biti član povjerenstva fakulteta za obranu doktorske disertacije tužitelja te po njemu nije bio u sukobu interesa. Nadalje, da je u pisanju disertacije koristio djela drugih znanstvenika na način da je preuzeo rečenice i cijele pasuse, ali je naveo izvore. Nadalje, da ispravak doktorata ne utječe na znanstveni doprinos. Nadalje, da je docent sam na Pomorskom fakultetu u Splitu. Nadalje, da je na desetke puta kontaktirao s autorom članka putem e-maila, nazivao ga je telefonom pozivajući se na pravo novinara pristupu informacijama ispitujući tužitelja ne samo o njegovom doktoratu nego i njegovoj imovini' - piše u presudi. . Svjedokinja Dora Kršul navela je kako radi kao novinarka u Telegramu, 'u domeni znanosti i visokog obrazovanja, te da je počela pratiti temu disertacije Vice Mihanovića nakon što je pok. Vladimir Matijanić u ožujku 2021. godine objavio članak u Indexu, a njezin članak je izašao u Telegramu u travnju iste godine.

Nadalje, da je za razliku od kolege Matijanića koji se bavio samim znanstvenim radom i doslovno citirao dijelove istoga u članku ona više bavila istraživanjem akata i institucija u svezi sa predmetnim radom. Nadalje, da se nakon objave odluke Ekonomskog fakulteta u Osijeku u prosincu 2021. godine ubrzo se oglasio ministar znanstvenog resora Radovan Fuchs koji je istupio u Vladi i rekao pred svima da je doktorat kao takav ili obranjen i on postoji de facto kao takav ili se oduzima, o čemu da postoji javni zapis. Nadalje, da u tom trenutku doktorat nije bio ispravljen već je Sveučilište u Osijeku donijelo odluku o ispravku doktorata na što su novinari postavljali pitanja te je službeno kontaktirala Ministarstvo znanosti i obrazovanja sa upitom da li sukladno zakonskim i podzakonskim propisima postoji mogućnost ispravka doktorske disertacije na što da je dobila pisani odgovor da to nijedan zakonski niti podzakonski akt ne propisuje.

Nadalje, da je kolega Matijanić bio u pravu jer se u predmetnom slučaju radi o plagijatu budući prema Pravilniku Ekonomskog Fakulteta u Osijeku preuzimanje tuđeg teksta bez navođenja izvora smatra se plagijatom. Nadalje da joj nije poznato na koji način je Matijević ispitivao ispravnost disertacije. Nadalje, da je okolnost da je Joško Dvornik sudjelovao u povjerenstvu za obranu doktorske disertacije tužitelja eklatantan primjer sukoba interesa obzirom su obojica bili članovi HDZ-a na visokim funkcijama u Lučkoj upravi Split što joj je potvrdio Vlatko Silobrčić, bivši predsjednika Saborskog odbora za etiku, znanost i visoko obrazovanje. Nadalje, da je usporedila dijelove teksta kolege Matijanića i ispravka disertacije te utvrdila da je ispravak disertacije imao 84 ispravaka od čega se 68 podudaralo sa onim što je Matijanić naveo u svom članku, nadalje, da je korišteno još 10 djela koja su se koristila pri izradi doktorske disertacije, a koja uopće nisu spomenuta u tom inicijalnom znanstvenom radu.

Nadalje, da joj je uprava Ekonomskog fakulteta u Osijeku službeno pisanim putem odgovorila da je Ekonomski fakultet u Osijeku pokrenuo stegovni postupak protiv Ivane Barković Bojanić ( mentorice) te da je donesena stegovna mjera pisanog upozorenja pred otkaz Ugovora o radu, što joj je posve jasno ukazalo da se radilo o stegovnom postupku koji je proizašao iz ovog slučaja plagiranja doktorske disertacije' - piše u presudi. Svjedočio je i Indexov Ilko Čimić, 'inače prijatelj pokojnog autora spornog članka Vladimira Matijanića'. Čimić je rekao da 'priča kreće sa Ekonomskog Fakulteta u Osijeku kada su primijetili da postoji velik broj ljudi koji u starijoj dobi završavaju Ekonomski fakultet u Osijeku, jedan od njih bio je Luka Burilović, tada predsjednik Hrvatske Gospodarske Komore, a drugi je Vice Mihanović, tada na čelu splitskog HDZ-a i kandidat za splitskog gradonačelnika kojeg je premijer Plenković predstavljao kao uzornog akademskog građanina. Nadalje, da je autor članka radio preko programa koji prepoznaje za plagijate te su izašla 84 dijela disertacije svega što ne bi smjelo biti u doktoratu i protivno internom aktu fakulteta u Osijeku.

Nadalje, da je Matijanić pisao o spornom magisteriju Ante Đapića kojemu je nakon objave Matijanićevog teksta i provedenog postupka oduzeta titula magistra znanosti. Nadalje, da je uobičajeno da novinari kontaktiraju neke stručne izvore prije objave samog teksta, te da je vjerojatno Matijanić imao neke svoje izvore koje je mogao nazvati radi provjere nekih podataka. Nadalje, da je proveden postupak za ocjenu doktorata nakon objave članka, te da sve ono što je Matijanić napisao u svom članku je zapravo kasnije ispravljeno. Nadalje, da je kao urednik u tom trenutku procijenio da postoji javni interes u svezi objave predmetnog članka jer je novinarima dužnost ispitati sve aspekte javnog života, kandidata za obnašanje javnih funkcija te je u konkretnom slučaju je postojao interes javnosti budući se Vice Mihanović kandidirao za gradonačelnika Grada Splita te je bio čelnik splitskog HDZ-a'. Mihanović je tvrtdio kako je koristio '158 izvora iz relevantne literature koji su svi navedeni u

9. poglavlju "Literatura" a koji su u tekstu disertacije uglavnom ispravno navođeni iz čega proizlazi da autor nije imao namjeru prikriti izvore kvalitativnih istraživanja u doktoratu kroz moguće plagiranje. Nadalje, da nedostaci i propusti navedeni kod organizacije i uređivanja teksta ( oznake za reference, fraze su nespretno prevedene ili citirane na krivom mjestu te propusti kod lektoriranja teksta ) ne dovode u pitanje doktorsku disertaciju kao cjelinu niti njezin znanstveni doprinos'. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije pa je time u cijelosti bila ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe na naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 22 st 2 ZM-a. Također, temeljem članka 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Sporni članak objavljen je dana 30. ožujka 2021., a tužba za naknadu štete pred ovim sudom zaprimljena je 8.travnja 2021. dakle, u roku za njeno podnošenje.

U naslovu predmetnog članka se navodi da je tužitelj plagirao doktorat, nadalje, da je na nekoliko desetaka mjesta koristio tuđe rečenice i pasuse s namjerom da prepisane definicije stavove i zaključke prikaže kao svoje. Nadalje, da se priča koncentrira na plagiranu Mihanovićevu doktorsku disertaciju bez koje ne bi imao katedru na fakultetu. Nadalje, da ga je Plenković hvalio da ima zavidnu akademsku karijeru, koja da počiva na doktorskom radu u kojem je program Plag scan našao 18,3 % posto plagijata uz citiranje Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te u nastavku članka iznosi citate doktorata i djela od kojih su preuzeta....' - piše u presudi. Sutkinja se pozvala na: 'praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o zaštiti prava na slobodu izražavanja izražena su neka od najznačajnijih načelnih stajališta koja ujedno predstavljaju osobite okolnosti kod procjene razmjernosti miješanja

(„zadiranja“) u pravo osobnosti, a među ostalim to su pravo na slobodu izražavanja od iznimnog je značaja za ostvarenje i razvoj demokracije, ideala, slobode, pravde i vladavine prava u demokratskom društvu koje je ustrojeno i pravno uređeno u modernoj ustavnoj državi, nadalje, granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja s obzirom na prihvatljivost javne kritike moraju biti šire u odnosu na političare i druge javne osobe nego za privatne osobe, šire u odnosu na državne dužnosnike, službenike i namještenike kad se one odnose na poslove i svojstvo koje te osobe imaju nego za privatne pravne osobe i moraju biti u ravnoteži s predmetom rasprave o političkim i/ili drugim javnim pitanjima s očekivanim razumnim, opravdanim i legitimnim javnim interesima. Nadalje, da javne i političke osobe moraju biti spremne na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, ali povezano uz njihove javne funkcije i dužnosti te izvršavanje poslova zbog njihove realizacije, a napose zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti kada je dopušteno izražavanje medija kroz provokaciju i pretjerivanje.

U članku 8.ZM određeno je da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u vezi s informacijom prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosima djelatnost novinara ili na informaciju. Nadalje, pravo na slobodu izražavanja misli i pravo na zaštitu privatnosti po naravi stvari često sukobljavaju. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. U konkretnim okolnostima, objavljen je sporni tekst u kojem se proziva tužitelja tadašnjeg političara, predsjednika splitskog HDZ-a te tada aktualnog kandidata za gradonačelnika Splita da je plagirao doktorat. Navedeno nesporno već iz naslova u kojem se navodi da je plagirao doktorat može izazvati zgražanje javnosti, osudu, ruganje i provokaciju od strane trećih (kao što u iskazu tužitelj opisuje proživljeno maltretiranje svoje djece).

Nadalje, jasno je ovdje da tužitelj shvaća poruku koju je izazvao predmetni članak odnosno da je namjera bila diskvalificirati tužitelja tada kao kandidata za gradonačelnika Splita. Dakle, okvir u kojem se tužitelj uopće spominje u medijima tih dana jeste sudjelovanje tužitelja u izborima za gradonačelnika kao kandidata HDZ-a što opravdano izaziva povećanu medijsku pozornost slijedom čega iznošenje informacija koje su vezane uz njegove profesionalne i osobne kvalitete od osobitog su interesa javnosti u vrijeme izbora. Prema tome, ne može se tužitelj pozivati na "loš tajming"autora jer je to jedino vrijeme ( lokalnih izbora) kada postoji pojačani interes javnosti za život i djelovanje političkih osoba o čemu mediji imaju pravo i dužnost tada izvještavati makar se radilo o informacijama koje ne idu u prilog onima o čijem životu i djelovanju se javnost obavještava, na što su pristali time što su se istakli kao javne osobe osobito političari koje žele zadobiti simpatiju i povjerenje javnosti.

Osim toga, nesporno je nakon objave predmetnog članka pokrenut postupak pred sveučilištem radi provjere podudarnosti u doktoratu na što je ranije ukazao predmetni članak slijedom čega proizlazi da je predmetni članak očito objavljen od strane autora koji je bio vođen novinarskim iskustvom i intuicijom te je postupao u dobroj vjeri ( s namjerom da se javnost pravodobno informira o životu i radu budućeg gradonačelnika). Naime, okolnost da se u medijima iznose informacije koje su mogle negativno utjecati na ugled tužitelja kao političara ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade jer je pravo javnosti da bude informirana te sloboda izražavanja putem medija (u konkretnom slučaju niti pogrešno) jeste pretežnije od prava zaštiteprivatnosti javne osobe pogotovo političara koji se se koriste moći medija u svrhu vlastite promocije. Okolnost je li se radilo o podudarnostima koje nisu toliko značajne za opstanak samog doktorata ne utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari jer u svakom konkretnom slučaju u kojemu postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s određenim osobnim prilikama pojedinca u konkretnom slučaju kandidata za gradonačelnika, sloboda izražavanja u pravilu se smatra važnijom od prava na zaštitu privatnosti i prava osobnosti, pa se i povreda privatnosti i prava osobnosti u tom slučaju smatra dopuštenom.

Okolnost da je nanijeta možebitna šteta ugledu i časti tužitelja predmetnim člankom nije ničim dokazana. Naime, objava spornih informacija u članku možebitno se odrazila na rezultate izbora ( što nije od značaja prilikom dosude predmetne naknade štete) a navodi tužitelja o tome da su članovi obitelji trpjeli provokacije i ruganje okoline zbog svega objavljenog u predmetnom članku ne ukazuju na to da je, osim prolazne pozornosti javnosti koju je imao tužitelj i njegova obitelj u to vrijeme, značajnija šteta nanijeta kvaliteti života tužitelja, a osim toga tužitelj se kao političar i javna osoba u to vrijeme mogao svemu iznesenom u medijima ravnopravno oduprijeti' - piše u presudi sutkinje Maje Anušić. Protiv te presude Vice Mihanović može se žaliti u roku od 15 dana od dana primitka iste a po istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.