Hrvatska javnost već je odavna upoznata s luksuznim karipskim posjedom Zlatka Mikija Marića, vlasnika nekad moćnog Sokola Marića koji je skončao u stečaju. On se svojedobno sam pohvalio svojom investicijom u raskošnu vilu na Otočju Turks i Caicos. Hrvatskoj je javnosti Miki Marić tada predstavio vilu Lidiju, krasoticu uz obalu oceana s pješčanom plažom koja je dobila ime po njegovoj supruzi. No, o nizu svojih karipskih posjeda, odnosno kompleksa vila uz samu obalu na Long Bayu u Providencialesu,  najvećem otoku na sjeverozapadnoj strani, Otočja Turks i Caicos koji je britansko prekomorsko područje, nije nikada govorio. Tim vilama koje se iznajmljuju upravlja njegov sin Kristian Marić preko tamošnje tvrtke. U listopadu 2020. objavili smo članak kako je Kristian Marić, sin Mikija Marića, aplicirao za državljanstvo Turks i Caicosa. U međuvremenu smo saznali kako nije dobio državljanstvo već samo stalnu dozvolu boravka. Možda je Kristianu Mariću državljanstvo uskraćeno jer je u studenom 2020. na Karibima bio optužen za uništenje koraljnog grebena ispred svoje vile o čemu smo objavili članak.

No, to nije jedina nevolja nekad prvog zaštitara u Hrvata i njegove obitelji na Turks i Caicosu. Naime, i sam Zlatko Marić bio je optužen za fizički napad na tamošnjeg stanovnika i to iz rasnih pobuda. No, uspio se obraniti od te optužbe pravdajući se na neki način 'izgubljenošću u prijevodu' o čemu smo pisali u svibnju prošle godine. Inače, Kristian Marić je s tatom Zlatkom te Ingrid Mohorovičić-Gjanković, i Antom Perčinom bio direktor, u listopadu prošle godine ugašenog, Sokola Marića. Naime, nad tom tvrtkom vodio se stečaj a u to vrijeme objavili smo članak kako Zlatko Marić može zadovoljno trljati ruke jer je sva imovina i sve što je vrijedilo u tvrtci , poput luksuznog stana na Cvjetnom u srcu Zagreba prepisao je na sebe što smo i objavili. Također, pisali smo kako je tijekom stečaja isplivalo da je od silne nekadašnje imovine Sokol Marića u tvrtci ostalo samo nekoliko trošnih vozila.  Također, pisali smo i kako se Zlato Marić može opustiti u teretani pjevajući svoju omiljenu pjesmu, hit pjevača Predraga Živkovića Tozovaca ali u izvedbi Zlatka Pejakovića što možete vidjeti na našem YouTube kanalu. Nakon uspješno okončanog stečaja u listopadu 2021.  pisali smo kako Miki Marić može odjetjeti u svemir s Virginom. 

No, poslovanje na egzotičnom otočju očito nije jača strana sinu nekad najmoćnijeg hrvatskog zaštitata. Tamo očito ne prolaze veze i vezice kao u Hrvatskoj da su sudovi ponekad servisi moćnicima a ne neovisna tijela koja sude slijedeći zakone i pravdu. Vidljivo je to iz sudskog postupka koji je okončan na štetu Zlatkovog sina Kristiana Marića i njegove tamošnje tvrtke. No, pođimo redom. Na Vrhovnom sudu Otočja Turks i Caicos vođen je postupak uglednog američkog poduzetnika izraelskog podrijetla imena Ira Doron Riklis protiv tvrtke Pearls Villa Management Ltd. Presuda u korist tužitelja donesena je 16. travnja 2021. godine. Sažetak slučaja izgleda ovako. Tužitelj, građanin New Yorka, rezervirao je tuženikovu vilu u Providencialesu za Božićne / Novogodišnje praznike 2020./2021. za sebe i svoju širu obitelj. Optuženiku je platio predujam, ukupno 205.000 dolara za smještaj. S obzirom da je pandemija COVID-19 tada bila na vrhuncu u New Yorku, tuženik je pristao izmijeniti svoj standardni obrazac Ugovora o najmu kako bi omogućio puni povrat u slučaju da je bilo koji član tužiteljeve stranke pozitivan na virus u bilo kojem trenutku “do check-in” i time postao nesposoban za putovanje 

Pet dana prije “prijave” tužiteljev unuk bio je pozitivan i nije mogao putovati. Tužitelj je raskinuo Ugovor i zatražio povrat novca u cijelosti. Kako se tuženik opirao, tužitelj je podnio sudu tužbu za donošenje presude koji nosi naziv Nalog 14. Sudac Carlos W. Simons je procijenio kako tuženik, dakle direktor tvrtke koja je vlasnik luksuzne vile Peral na Otočju Turks i Caicos (ujedno sin nekadašnjeg kralja zaštitarstva u Hrvatskoj 'Sokola' Zlatka Mikija Marića) nije imao obranu od tužbenog zahtjeva. Sud je odbacio argumente tuženika ali i njegov zahtjev za odgodom izvršenje presude do ročišta o nacrtu protutužbe okrivljenika. Odvjetnik tužitelja bio je Tony Gruchot iz Graham Thompsona a tvrtku Pearls Villa Management i Kristiana Marića zastupao je odvjetnik  Alvin Garland iz tvrtke Garland & Co. Zadnje ročište bilo je 12. travnja 2021 a presuda je uslijedila odmah 16. travnja 2021. gdine. U tom slučaju smo vidjeli kako je efikasno pravosuđe karipskog otočja u odnosu na naše hrvatsko pravosuđe.

Iz presude je vidljivo kako je njujorški poduzetnik Riklis tražio presudu po skraćenom postupku čime se tuženik protivio.  Iz spisa je vidljivo kako je 22. veljače 2021. tužitelj poslao tuženiku zahtjev  tražeći povrat iznosa od 205.000 USD koji je platio prema određenom Ugovoru o kratkoročnom najmu. No, tuženik, karipska tvrtka Sokolovog sina i njegov sin osobno imali su namjeru osporiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Marićeva argumentacija je bila da je tužitelj kasno izvijestio o otkazu najma što je sud odbacio. Tijekom postupka na strani tužitelja saslušana je Claire Elizabeth McAvinchey te Kristian Marić kao tuženik. Sudac je zaključio kako činjenice slučaja uglavnom nisu sporne kako u izjavama gđe. McAvinchey za tužitelja i g. Marića za optuženika.

'Tužitelj, g. Riklis je očito na čelu velike obitelji koja se sastoji od tri generacije. Obitelj je planirala odmor na otocima Turks i Caicos tijekom Božićnih praznika 2020. iz svoje kuće u New Yorku. Za smještaj je tužitelj rezervirao vilu Pearl East koja se nalazi u području Long Baya u Providencialesu. Vilom Pearl East upravlja optuženik. Tužitelj je rezervirao vilu za trinaest osoba i obiteljskog psa i to od 19. prosinca 2020. godine do 2. siječnja 2021. godine. Cijena najma i naknade utvrđeni su klauzulom 8. Ugovor o najmu predviđao je avansnu uplatu 50 posto (od ukupno 205.000 USD). Prema klauzuli 9. Ugovora o najmu ta su plaćanja trebala biti podložna zadržavanju od 20 posto ili su bila potpuno nepovratna nakon otkazivanja, ovisno o tome je li obavijest o otkazu dana 95 dana prije dolaska ili manje od 95 dana prije dolaska. Ugovor je potpisan od strane tužitelja 8. studenog, a u ime tuženika 9. studenog. Stranke su stoga već bile unutar 95 dana kada bi otkazivanje potaknulo potpuni gubitak svih plaćanja, osim što je napravljena posebna odredba za puni povrat u slučaju nekih Vladinih mjera' - piše u dokumentu. 

To se naravno odnosi na mjere uslijed pandemije Covid-19. Očigledno je to bila iznimka u skladu sa standardnim obrascem ugovora o najmu koji je inače koristio optuženik. O tome su pregovarali tužiteljev odvjetnik iz New Yorka, g. Leo Esses i g. Marić koji je zastupao tuženika. Tako u iznimci klauzule 9 doslovno stoji: „osim što gost može otkazati ovaj Ugovor u bilo koje vrijeme do trenutka prijave i odmah će primiti puni i potpuni povrat svih uplaćenih sredstava, ako gost ili bilo koji od gostiju ne može letjeti na Otočje Turks i Caicos ili ne može napustiti Sjedinjene Države zbog bilo kakvih Vladinih ili nevladinih mjera, ukaza upozorenja ili drugih uputa koje takvo putovanje čine nemogućim ili nesigurnim, ili je takvo putovanje nemoguće ili nesigurno.” U toj klauzuli bilo je još odredbi ali su iste procijenjene kao irelevantne za potrebe tog rješenja. Razlog za dodanu klauzulu bio je jasan: istaknuto je kako je još uvijek u tijeku pandemija COVID-19 i zemlje čije granice zapravo nisu bile zatvorene zahtijevale su od putnika u zrakoplovnim prijevoznicima da pokažu negativan test na COVID-19 kako bi im bio dopušten ulazak.

Na Turks i Caicosu taj test je morao biti napravljen u roku od pet dana od dolaska, odnosno morao je biti star pet dana ili manje. G. Gruchot je zatražio od Suda da formalno primi na znanje ove činjenice i sudac je to i učinio. Također, klauzula 11. Ugovoraodnosni se posebno na dostupnosti testiranja na COVID-19 za povratak gostiju u Sjedinjene Države. Dalje je iz presude vidljivo kako se '14. prosinca, pet dana prije prijave, dogodio se upravo takav događaj kada su Elan Cooperberg, unuk tužitelja i jedan od imenovanih gostiju bili pozitivni na virus COVID-19. Ispitni uzorak je uzet 14. prosinca u 8:06 ujutro, a rezultat je bio dostupan u 13:06 istog dana. U 17:06 sati sljedećeg dana, 15. prosinca, g. Esses je u ime tužitelja obavijestio g. Marića i Jasmine Hall, oba zastupnika tuženika o pozitivnom testu. Raskinuo je Ugovor i zatražio povrat svih izvršenih plaćanja, sukladno revidiranoj klauzuli 9, jer je o tome dogovoreno između njega i gospodina Marića nešto više od mjesec dana prije' - piše u presudi.

U tom dijelu presude sudac se poziva na jasnu proceduru koja omogućuje tužitelju zahtjev za donošenje pravomoćne presude protiv tuženika na temelju toga što tuženik nema obranu na tužbeni zahtjev sadržan u sudskom nalogu. Na Otočju Turks i Caicos kao meritorna se uzima tzv. Bijela knjiga. Ona pak jasno propisuje 'da se optuženik koji se opire zahtjevu Nalog 14 i traži bezuvjetno dopuštenje za obranu mora uvjeriti Sud da postoji pravična ili razumna vjerojatnost da će imati vjerodostojnu obranu, a ne samo da postoji slaba mogućnost da ima obranu'. Također postoji odredba da Sud odgođa izvršenje bilo koje presude donesene protiv okrivljenika ako je tuženik podnio protutužbu. Odvjetnik tužitelja, njujorškog poduzetnika tvrdio je kako njegov klijent imao pravo na presudu po skraćenom postupku. Odvjetnik tuženika Garland tvrdio je kako je tužitelj bila dužan obavijestiti tuženika ranije nego što je to učinio da bi se rezervacija možda morala otkazati zbog poteškoća s COVID-19 kako bi tuženik imao priliku iznajmiti prostore drugim gostima za predmetno razdoblje.

Taj se zahtjev temeljio na e-poruci od 15. prosinca 2020. od jedne od imenovanih gostiju, Jordane Cooperberg Jasmine Hall, u kojoj gospođa Cooperberg izvještava da je njezina “obitelj dobila koronu prije nekoliko tjedana tako da više nismo zarazni ...ali je test još uvijek pozitivan...i stoga ne možemo ući u zemlju”. Odvjetnik Garland kaže da je već na temelju tih informacija tužitelj morao biti svjestan situacije i rezervaciju trebao otkazati ranije. U prepisci s tužiteljevim odvjetnicima 5. veljače 2021. g. Garland citirao je ovu e-poruku tvrdeći da je “Jasno  da je vaš klijent nekoliko tjedana znao da vjerojatno neće moći putovati, ali se oslanja na kasni pozitivan test za otkazivanje, prije implicirajući da je čekao do zadnje minute prije nego što je donio odluku.” Optuženi bi možda želio da sporazum za koji se sada zalaže bude sporazum koji je g. Marić pregovarao u njegovo ime, ali nije.

Ono što se g. Marić, u ime tuženika, složio s g. Essesom je da je tužitelj trebao imati vremena do vremena prijave, tj. 19. prosinca 2020. do 16:00 sati da otkaže rezervaciju i dobije puni povrat novca u slučaju da postoje okolnosti koje bi onemogućile bilo kome od gostiju dolazak na Otočje Turks i Caicos. Pozitivan test na COVID-19 tužiteljevomg unuka Elana Cooperberga 14. prosinca onemogućio mu je ulazak u Turks i Caicos i pokrenuo pravo na otkazivanje i povrat novca. 'Tužitelj nije imao obvezu otkazati prije vraćanja ovog rezultata testa i zapravo je otkazao četiri dana ranije nego što je bio dužan da bi zatražio povrat novca' - piše u presudi. Sudac je odbacio kao argument sadržaj emaila na koji se pozivao tuženik na sljedeći način:  'Iako je bila uvrštena među "goste" kako je definirano u Ugovoru, Jordana nije bila strana u Ugovoru i nema dokaza da je bila upoznata s njegovim uvjetima ili da je bila u stalnom kontaktu s tužiteljem u vezi s tim zdravstvenim pitanjima. U svakom slučaju, tužitelj je imao rok do 16:00 sati 19. prosinca za otkaz zbog ograničenja koje je nametnula Vlada na temelju zdravstvenih problema, tako da ta e-poruka ne pomaže tuženiku'.

Sudac je zaključio kako 'tuženik nema odgovor na tužbeni zahtjev tužitelja za potpuni povrat novca koji mu je tužitelj uplatio' te da ako bi dopustio obranu okrivljenika i proces u kojem će tuženik izgubiti da bi to bio samo gubitak sudskog vremena i troškova i poništilo bi svrhu pravila. Presudio je kako je tuženik dužan vratiti tužitelju uplaćeni iznos od 205.000 USD plus kamate i troškove. Tako je presudio karipski sudac 16. travnja 2021. godine. Brzo i učinkovito što bi mogao biti smjerokaz i tradicionalno beskrajno sporim hrvatskim sucima koji su u recentnoj prošlosti dopuštali da neke stranke u postupku i umru ne dočekavši sudski pravorijek a neke pak da im dugotrajno suđenje od dva ili čak tri desetljeća iz temelja odredi život. I za kraj još recimo kako je tužitelj Ira Doron Riklis šef moćne tvrtke Lydia Security Monitoring Inc. Osim što je poduzetnik on je poznati filantrop koji voli putovati diljem svijeta kako bi posjetio nova mjesta i iskusio različite kulture.

'Strast gospodina Riklisa za putovanjima započela je njegovim putovanjima u njegovu domovinu Izrael, Tel Aviv. Iako Ameriku naziva domom, to ga ne sprječava da putuje na Bliski istok, Europu i mnoga druga mjesta' - objavio je na svom blogu. On je inače sin milijardera Meshulama Riklisa koji je rođen u Turskoj 1923. godine, dok su mu roditelji bili na putu iz Rusije u Izrael. Irin otac je odrastao u Tel Avivu i svoju ljubav prema zemlji prenio je na svog sina Iru Dorona Riklisa. Majka tužitelja Riklisa zvala se Judith Stern i ona je također židovskog porijekla. Sestra tužitelja je poznata njujorška bogatašica Marcia Riklis a druga pokojna Mona Riklis Ackerman bila je poznata američka klinička psihologinja. Očito, Kristian Marić može plivati kao riba u vodi u Hrvatskoj i na hrvatskim sudovima no na karipskim pokazalo se da pliva kao riba na suhom. Također, Marići se zacijelo bolje nose u srazu s ljudima iz domovine dok su američki bogataši, u konkretnom slučaju židovskog podrijetla, sa svojim odvjetnicima i klauzulama za njih viša sfera. Navedimo i to kako je tužitelj Ira Riklis veliki prijatelj bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame te osoba koja zacijelo do svoje visoke pozicije u SAD-u nije došao bez iznimnih sposobnosti i uvažavanja viših pravila igre te angažmana vrhunskih odvjetnika.