U Zagrebu je u 61.-oj godini preminuo poznati glazbenik Massimo Savić. Objavljeno je kako je preminuo nakon duge i teške bolesti. Bio je na liječenju u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu. Iako je pokojni pjevač svojim specifičnim glasom i ekscentričnim nastupom obilježio prvo jugoslavensku a potom hrvatsku estradu o njegovom se privatnom životu nikada nije puno znalo ni pisalo. Bilo je poznato kako se oženio Zadrankom Eni Kondić s kojom je dobio sada 30-godišnju kćer Mirnu Savić. Ona je sada poznata radijska voditeljica ali i glazbenica. Prošle godine podigla je popriličnu buru u javnosti kada je objavila post protiv 'elite' iz središta Zagreba. Naime, na društvenim mrežama opisala je kako je gledala oglasnike i prodaje stanova u centru Zagreba i zaključila da im pada cijena, posebice ako su zidovi raspuknuti. Sad ćemo podsjetiti na tu objavu kako bi istaknuli da je pjevač uspio svoju privatnost držati podalje od javnosti živeći mirno i tiho u zagrebačkom Vrapču. Evo što je tada napisala Mirna: 

'Zagreb je mala država. Uživa privilegije hrvatske centralizacije, a vrši je i unutar sebe, itekako. Davno sam vodila internetski razgovor s jednim žiteljem uskog centra grada, iz umjetničke obitelji kakve obožavaju svojatati austro-ugarski šik, jer oni ipak najviše zaslužuju uživati u kulturnom životu koji on nudi, za razliku od plebsa. Taj mi je čovjek objašnjavao kako živjeti u centru treba zaslužiti. Svojim ponašanjem i senzibilitetom, a još davnije mi je jedna simpatija rekla kako on i njegova ekipa ne izlaze s curama koje žive 'preko granice Črnomerca. Centar, najromantičniji kvart u Zagrebu, protekle godine je pokazao svoje primitivno lice. Dok se intelektualna elita grada slijevala kroz haustore kao kroz glasne odvodne cijevi, centar je bio vulgaran. Opor. Agresivan. Usudio se! Pet tisuća eura po kvadratu ponašalo se kao da je mizernih tisuću i po! Neoprostivo...Ili? U jeku prirodne katastrofe koja je došla u ožujku i očigledno ostaje s nama do daljnjega, zagrebački centar zaslužuje dugo odgađanu demistifikaciju. Kazališta, mala kina i slatki dućani uvijek su uzimali drugo mjesto iza kafića..U centru se kafeniše, pokazuje i zamišlja da to nije Zagreb već neki Beč, kakav komadićak Praga. Hoće li simpatični žohari građanskih stanova od 2021. imati manje podstanara nego do sada? Hoće li cijene pasti gdje im je odavno i mjesto? Hoće li se adresom u Preradovićevoj napokon prestati liječiti kompleksi manje vrijednosti i hoće li možda, samo možda, ostatak ovog fenomenalno šarenog grada dobiti priznanje kakvo zaslužuje? Mistična maglica baštine oko Lenucijeve potkove je stara dim mašina za koju ne vrijedi ginuti ni figurativno ni doslovno...'

Neki su napali Mirnu kako sigurno želi kupiti stan u središtu Zagreba ali možda nema love pa tako liječi frustracije. Činjenica je da je Mirna životom bila vezana za perifernu zagrebačku četvrt Vrapče. Naime, Masimo i njezina majka Eni Kondić živjeli su u sređenoj katnici u Ulici Jaćkovina u zagrebačkom Vrapču. Na toj je adresi Mirna u siječnju 2020. osnovala obrt 'Priča za pare'. Tko zna možda je Mirnin post koji je izazvao pravu buru zbog prozivki ljudi koji misle kako su važniji od drugih jer žive u srcu metropole na neki način odraz toga što je odrastala u Vrapču. No, Massimo je sa suprugom puno vremena provodio i u Zadru otkud je Eni rodom. Ljeti su, poglavito dok je Mirna bila mala, ljetovali u Diklu i Boriku i tamo ih se moglo vidjeti na gradskim plažama. Za razliku od svoje sve poznatije kćeri Mirne Massimo kojemu je krsno ime glasilo Masimo Moreno Savić imao je puno burnije djetinjstvo. Rođen je u Puli 1962. a prve tri godine s mamom Eldom i tatom Serđom živio je u Raši u Istri. Massimo je za medije svojedobno izjavio kako su se njegovi roditelji upoznali dok u bolnici Rebro gdje je njegov otac kao slijepac došao na operaciju oka a majka je bila u isto vrijeme u čekaonici. Ispričao je i kako mu je tata bio partizanski Titov kurir kojeg je na Visu pogodio geler u oko pa je izgubio vid. Poslije operacije vidio je djelomično.

Brak Massimovih roditelja se raspao kad je on imao 3 godine. Poslije toga je s mamom neko vrijeme živio u Raši da bi otišao kod deda i bake s majčine strane u Italiju. Tamo je s brojnom obitelji živio do 6 godine kada su se vratili u Rašu u Istru. Potom je krenuo u školu da bi tijekom osnovnoškolskog perioda s majkom otišao dvije godine u Australiju gdje je njegova mama radila kao kućna pomoćnica kod bogate židovske obitelji. Za Australiju su Masima vezale sjajne uspomene a tamo je shvatio kako je važno raditi i zaraditi novac pa je raznosio novine. No, nakon povratka u istru u Raši je u tinejdžerskom periodu pronašao na ulici i problematično društvo. Kada je jednom prigodom njegova ekipa bila otkrivena u krađi marketa te se dogodio fizički napad nakon kojeg su identificirani te su punoljetni članovi ekipe završili u zatvoru, neki u maloljetničkom domu Massimo je imao sreće da ga je zaštitio socijalni radnik i tada je okrenuo ploču te prestao s nasiljem i delinkvencijom.

Njegova je karijera započela 80-ih u Jugoslaviji s grupom Dorian Gray. Ubrzo je zabljesnuo sa svojim specifičnim glasom i osebujnim imidžem. Koristio je umjetničko ime Massimo, dakle dodao je jedno s u svoje ime vjerojatno da bolje zvuči. U YU doba bio je zapažen njegov nastup s beogradsom pjevačicom Draganom Šarić koja je nastupala pod umjetničkim imenom Bebi Dol. Ona je u jednom intervjuu otkrila kako je otpočela njena suradnja ali i veza s Masimom te kako je njegova majka Talijanka bila jedna sjajna gospođa koja je nastavila voljeti Masimovog oca i kad su se rastali. Pjevač je inače za medije svojedobno izjavio kako se njegov otac trudio nakon rastave da ga posjećuje ali i da mu osigura darove za rođendan no da je preminuo dok je on još bio dijete. Massimo je sa žaljenjem konstatirao kako se osjetio sam samcat kada mu je umrla i majka iako je tada već bio poznat i imao realiziranu karijeru.

Uz pjevača su se vezivale i konzumacije lakih ali i teških droga. O tome je osobno progovorio za srbijanske medije kada je rekao kako se odrekao droge da bi bio dobar otac. U svakom slučaju uz njegov odar stajat će njegove dvije najvažnije žene u životu, supruga Eni i kći Mirna. Vjerojatno će na njegovom posljednjem ispraćaju biti puno onih koji će doći da bi odali počast pjevaču čije su pjesme Dorian Gray: Sjaj u tami, 1983., pjesma koju je izveo kad je otišao u solo vode -  Stranac u noći iz 1987., pamti se njegov duet s Nenom Belanom Massimo i Neno Belanom 'Zar više nema nas' iz 2009., a nezaobilazno je navesto i hit 'Mali krug velikih ljudi' iz 2020. godine. Naravno, popis je puno dulji, ovo su samo hitovi koji će mnogima prvo pasti na pamet kad pomisle na Masima.