U veljači 2021. objavili smo članak pod naslovom: 'KRAH LEPOGLAVSKOG ZATOČENIKA: Od ubojice Ivane Hodak Mladena Šlogara varaždinski sud traži popis imovine zbog bankrota'. Tu smo priču temeljili na službenom sudskom dokumentu koji smo i objavili uz članak. U podnaslovu smo se zapitali: 'Iako je već 11 godinu iza rešetaka zbog ubojstva mlade odvjetnice a prethodno je bio beskućnik sud je tražio da dostavi popis imovine '. U uvodu smo napisali: 'Prije nego što je po svom mračnom i krvavom deliktu postao poznat čitavoj Hrvatskoj Mladen Šlogar je bio beskućnik. Izvučen je iz nekog opskurnog štaglja i izveden pred lice pravde. Osuđen je za mučko ubojstvo mlade i lijepe odvjetnice Ivane Hodak, kćeri bivše ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka te tadašnje zaručnice odvjetnike Ljube Pavasovića Viskovića'. Znakovito je kako Šlogar ipak nije završio u bankrotu. O tome svjedoči i Rješenje Općinskog suda u Varaždinu - Stalne služba u Ivancu od 3. svibnja 2021. s potpisom sutkinje Nataše Sever koji posjedujemo.

U njemu piše kako se obustavlja postupak jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača Mladena Šlogara. Uz njegovo ime navedena je Ulica Hrvatskih Pavlina 1, 42250 Lepoglava (navodimo točnu adresu jer je riječ o službenoj adresi lepoglavskog zatvora). U dokumentu piše kako se odbija prijedlog Financijske agencije od 25. studenog 2020. 'za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača Mladena Šlogara'. Iz obrazloženja se vidi kako je Financijska agencija podnijela tom sudu taj prijedlog. Citiramo dio dokumenta: 'Uvidom u podatke Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (dalje: Očevidnik) utvrđeno je da na dan donošenja ovog rješenja ne postoje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje kao osnove iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a, tako da je ukupni iznos blokade "0,00 kn" te je i broj dana neprekidne blokade iskazan s podatkom "0 dana". Budući da je na taj način sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za provedbu jednostavnog stečaja potrošača propisane odredbom čl. 79.a st. 2. ZSP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 79.e st. 1. ZSP-a odlučiti kao u izreci rješenja' - piše u dokumentu od 3. svibnja 2021. godine.

To znači da je od trenutke objave Fininog oglasa od listopada 2020. do tog datuma netko, a moguće i sam Šlogar, podmirio svoje dugove. No, postavlja se pitanje kako je uopće Šlogar mogao napraviti dugove kada je u listopadu 2011. potvrđeno kako je osuđen na 30 godina zatvora zbog ubojstva Ivane Hodak. Tada je naime i Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom ga je vijeće zagrebačkog Županijskog suda, pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, u ožujku 2010. osudilo na 30 godina zatvora zbog ubojstva Ivane Hodak. Šlogar se teretio da ju je ubio iz bezobzirne osvete, a kako je riječ o kazni dugotrajnog zatvora, ima pravo na još jednu žalbu. Vrhovni sud odbio je žalbe i obrane i tužiteljstva. Tužiteljstvo je tražilo veću kaznu, odnosno maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, dok je obrana upozoravala na neke propuste. Najspornije im je bilo Šlogarevo priznanje u policiji, za koje su tvrdili da je na neki način iznuđeno. Obrana je tako zauzela stav da nije isključeno da je Šlogar priznao nakon što mu je policija na papir napisala što da kaže. No s obzirom na to da je Šlogarevom ispitivanju na policiji nazočio i njegov odvjetnik, koji nije stavio ni primjedbu na dani iskaz ni primjedbu na zapisnik, Vrhovni sud je takav navod u žalbi smatrao neutemeljenim.

Samim tim postavljalo se pitanje kako je moguće da Šlogar bude dužan kad je desetljeće prije objave duga bio zatočenik Remetinca i Lepoglave. Također, prije likvidacije Ivane Hodak u listopadu 2008. bio je beskućnik koji je živio u štaglju na sijenu okružen fekalijama? Također, kada je uhićen mediji su se raspisali kako je prodao oba stana koje je imao, stan u Vukovarskoj ali i na 15. katu zgrade u Ulici Braće Domany za što je dobio 90.000 njemačkih maraka. K tomu je čudno ne samo kako je napravio dugove već i kako ih je uspio izmiriti, odnosno tko je platio njegove dugove da ga sutkinja u Ivancu oslobodi tereta bankrota. U Dosjeu Jarak je objavljeno kako je Šlogar preminuo ovo ljeto dok je rađena emisija. Službeno, Šlogar je umro u zatvorskoj bolnici u Zagrebu 21. srpnja. U Dosjeu Jarak prikazani su i kadrovi s ukopa Ivane Hodak koja je ispraćena suzama od strane brojnih ljudi koji su je voljeli, kako obitelji, tako i prijatelja. Bilo je i mnoštvo poznatih osoba tog doba a u prvom redu uz neutješne njene roditelje stajali su sada već pokojni odvjetnik Marijan Hanžeković i njegova kći tada Ana Hanžeković Čorak a sada Ana Hanžeković Krznarić. Uz Anu je stajao njezin tadašnji suprug Krešimir Čorak od kojeg se kasnije rastala.

Zanimljiv je podatak da je prema medijskim natpisima policiju o ubojstvu izvijestio prvi susjed, poznati zagrebački ugostitelj Frane Barbieri. Naime, on je u Hatzovoj živio sa svojom tadašnjom suprugom, znanom i kao najbogatijom mladom hrvatskom udovicom Sanjom Duggan. Mediji su zabilježili kako je Barbieri rekao da je vidio kako se ubojica odvezao crvenim biciklom. No, Barbieri odavno nije u braku sa Sanjom Duggan s kojom ima zajedničkog sina. Ona je nakon rastave od Barbierija ušla u vezu s Krešimirom Čorkom koji stoji uz svoju tadašnju suprugu Anu Hanžeković odmah do neutješnih roditelja. No, nije to jedina zanimljiva veza koja se dogodila nakon smrti Ivane Hodak. Poznato je kako su mediji pisali i o njenom ljubavnom životu jer je i to policija istraživala da izvide mogući motiv likvidacije sve do uhićenja Šlogara. Tako se pisalo o njezinim vezama sa sinom Jakova i Martine Bienenfeld, potom o vezi sa sinom Davora Šterna te o vezi a i raskinutim zarukama s Ivorom Vucelićem, još jednim pripadnikom tzv. zagrebačke zlatne mladeži. Pisalo se i kako je nesretna Ivana prekinula vezu s Vucelićem kad se zaljubila u Ljubu Pavasovića Viskovića. Zanimljivo je da je taj poznati zagrebački odvjetnik završio u bračnim vodama sa sestrom bivšeg Ivaninog dečka, odnosno s Dinom Štern koja se u studenom 2014. za njega udala nakon raspada braka s Eduardom Bočkajem s kojim ima dva sina. U braku im je rođen sin.

Nažalost, Ivani Hodak nije bilo suđeno, unatoč svim pretpostavkama koje je imala rođenjem, činjenicom da potječe iz ugledne i bogate obitelji, da doživi više od 26 godina života, da se uda, rodi dijete. Njezini roditelji su i u Dosjeu Jarak ponovili ono što su i prije govorili a to je da ne vjeruju u službenu verziju da ju je ubio Šlogar ali i ako jeste ne vjeruju da mu je motiv bila osveta zbog toga što mu Hodak nije omogućio da ostane zaposlenik teniskih terena HATK Mladost na Savi. Sam Hodak je u Dosjeu Jarak rekao kako mu nije ni mogao pomoći jer je vlasnik bio Kobeščak koji je tada bio u bečkom zatvoru. Inače, Šlogar je održavao i naplaćivao na tim terenima gdje su igrali brojni pripadnici elite. Kuriozitet je da je jedini od svih njih Zvonimiri Hodak bio taj koji ga je počastio jednom prigodom što mu je on kao zamjerio, jer je to shvatio kao neko ponižavanje te o tome iskazivao. Zanimljvio je pregledati stare medijske natpise iz tog doba koji govore kako su neki iskazivali da je bio ljubazan i dobar prema djeci a neki da je mučio majku. U Dosjeu Jarak je rečeno kako je rano izgubio oca te da je živio s očuhom. U medijima je spominjana i njegova majka Janja ali i polusestra koja je imala obitelj, živjela u Zaprešiću te je spominjano kako je supruga prodekana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U medijima je ujaka  Šlogara komentirao i njen sin.

Zanimljivo je kako je bilo i nekih neobičnih objava poput te da Šlogar u zatvorskoj kantini troši koliko i tada utamničeni general Zagorec koji je poznat po golemom bogatstvu. O tome smo pisali i u članku pod naslovom: 'ENIGMA RIJEŠENA IZ VLASNIČKIH LISTOVA General Zagorec živi u bečkom luksuzu, velebna vila na Šolti zbog koje je devastirana obala uknjižena na suprugu?'. U podnaslovu tog članka naveli dmo: 'Otkrivamo kako je bila medijska patka vijest da se general rastaje od supruge Klerise, žive u skladu s djecom s milijunskim kontom i nekretninama'. No, tada je uslijedila i objava kako Šlogaru troškove plaća sestra. Inače, i u Dosjeu Jarak apostrofirana je stara tema kako su Zagorec i Petrač tada bili u ratu te da se i tu možda skriva enigma ubojstva. Njihovi odnosi očito nisu još riješeni do kraja o čemu svjedoči i naš članak od 31. siječnja o.g. objavljen pod naslovom: 'BOGOVI 90-IH OPET NA SUDU Vladimir Zagorec pokrenuo ovrhu nad nekretninama Hrvoja Petrača, još nisu do kraja riješeni odnosi osuđenog HR generala i tajkuna unatoč presudama za otmicu sina i krađu dijamanata'.

U podnaslovu smo naveli: 'Isprva su bili prijatelji i partneri, potom je Petrač osuđen zbog otmice Zagorčevog sina a onda je suđenje iskoristio da osudi Zagorca za krađu dijamanata iz sefa Hrvatske vojske i pošalje ga na 7-godišnju robiju, no još postoje imovinska potraživanja'. U uvodu tog članka naveli smo: 'Neke zvijezde politike, vojske, medija koji su vladali u prvim godinama hrvatske samostalnosti do kraja 90-ih netragom su nestali iz javnog života i o njima se više ništa ne govori. No, to nije slučaj s nekad najmoćnijim hrvatskim generalom i glavnim logističarom Hrvatske vojske, osuđenim Vladimirom Zagorcem i osobom koja je nekad bila strah i trepet svima koji su mu se na bilo koji način zamjerili - Hrvojem Petračem. Burni odnos među njima zacijelo bi postao scenarij nekog holivudskog filma da žive u Americi. No, u Hrvatskoj su se njihovi međusobni interesni odnosi rasplitali godinama, vukli se po crnim kronikama i sudnicama. I kad se činilo da je tome došao kraj jer je Petrač osuđen za otmicu tada malodobnog sina generala Zagorca, a general pak za krađu dijamanata iz sefa HV-a prema optužbama Hrvoja Petrača, njihova su imena ponovno isplivala u sudskom dokumentu. Očito imovinski rasplet među tom dvojicom moćnika još nije okončan...'.

No, iako nam je uvom trenutku misterij kako je Mladen Šlogar, koji je već desetljeće gulio kaznu u zatvoru mogao doći u poziciju da bude pred bankrotom a potom da mu dugovi misteriozno iščeznu, nije nam misterij gdje je ukopan. Naime, otkrili smo da je Mladen Šlogar ukopan na Mirogoju nakon kremiranja. Njegovi posmrtni ostaci položeni su na lokaciji Gaj urni i tamo počiva s majkom Janjom Šlogar i ocem Mihaljom Šlogarom. Inače, u medijima se navodilo kako je Šlogarev otac Mijo. Kako to često biva ponekad se objavljeni podaci ne podudaraju s činjenicama pa su tako ponekad osmrtnice i grobna mjesta jedini pouzdan faktografski vodič kako se tko zove, kad je rođen i umro. Tako smo detektirali da je Mihalj Šlogar umro 12. ožujka 1990. u 75.-oj godini, da je Janja Šlogar, dakle Žilina majka umrla 29. kolovoza 1999. u 78.-oj godini a da je Mladen Šlogar umro 21. srpnja 2023. u 75.-oj godini. Inače, Šlogar u jednom kadru Dosjea Jarak na pitanje suca odgovara kako je rođen 11. lipnja 1948. godine. Tužno je da je on doživio relativno duboku starost dok je njegova žrtva, barem po službenoj verziji, Ivana Hodak proživjela tek 26 godina.

U Dosjeu Jarak prikazani su i kadrovi kada su zaprešićki policajci dali izjavu oko pronalaska pištolja i lovljenja Šlogara u štaglju. Iskazana je i začuđenost Jarkovih sugovornika da je Šlogar skrivao sredstvo izvršenja - pištolj - dvije godine a da isti nije odbacio. Puno je otvoreno starih dilema poput njegovog iskaza da je krenuo ubiti Zvonimira Hodaka ali kako njega nije našao da je ubio njegovu kćer. Podsjetio nas je Jarak i na podatak da je Šlogar išao kupiti šampon protiv prhuti. No, u medijskim objavam iz tog doba ima i natpisa kako je Šlogar snimljen u blizini ulaza u Hatzovu kako kopa po kontejneru i kao da nekoga čeka. Novinar Dušan Miljuš je iskazivao kako je Šlogar tvrdio da je padala kiša a kiše nije bilo kao i da je snimljen neki auto bugarskih tablica a da se u priči oko ubojstva Pukanića sada provlači i podatak o misterioznom Bugarinu koji je na neki način povezan s osobom koju se sumnjičilo da je naručila Pukanićevu likvidaciju - Sretenom Jocićem - Jocom Amsterdamom. No, puno je tu još dilema oko kojih će se povremeno dizati pažnja javnosti.

No, vratimo se na ta dva policajca koji su ulovili Šlogara nakon dojave da se sumnjivac mota po Zaprešiću. Radi se o policajcima Srećku Mihaliću i Predragu Mihalincu. Na Indexu je dostupan članak od 6. listopada 2009. pod naslovom: 'Proturječni iskazi svjedoka na suđenju Šlogaru: U sjeniku obavljena rekonstrukcija'. U tom se članku navodi: 'Na današnjem drugom ročištu na suđenju za ubojstvo Ivane Hodak koje se odvija na Županijskom sudu u Zagrebu svjedoče policajci koji su pištolj kojim je ubojstvo izvršeno pronašli u napuštenom sjeniku u Zaprešiću. Prema riječima jednog od svjedoka, Damira Rendulića, "pištolj je bio na dnu vrećice u kojoj su bile švercane cigarete, a na koju sam ja nagazio nogom". Vrećica je pronađena u prosincu prošle godine, nakon uhićenja prvoosumnjičenog Mladena Šlogara. Korisnik sjenika Vlado Pošta je svjedočio kako je u sjeniku u kojem je čuvao sijeno uočio skitnicu. Nakon što je primijetio koliko je neuredan te da vrši nuždu nedaleko mjesta gdje spava, Pošta je pozvao policiju. "Prvo su došla dvojica policajaca, ali su utvrdivši da se radi o skitnici, otišli bez intervencije", objasnio je Pošta te dodao da su tek nakon 2-3 tjedna došla dvojica policajaca Srećko Martinić i Predrag Mihalinec. "Srećko Martinić tada je provjerio što se nalazi u crvenoj torbi", rekao je Pošta na sudu. Tijekom svog svjedočenja, Srećko Martinić je demantirao Poštu tvrdeći da nije otvarao torbu. "Zaključili smo da se radi o skitnici i da se ne radi o kaznenom djelu", objasnio je Martinić. Međutim, na sučevo inzistiranje svjedok Martinić je na kraju rekao da se ne sjeća je li otvarao torbu. "Možda jesam, a možda i nisam", rekao je policajac. Tijekom svjedočenja Srećka Martinića sudac Turudić je rekao "Vi ste danas o istim stvarima govorili sedam puta drukčije." Policajac Rendulić je naveo da je pištolj "otkriven pregledom vrećice u policijskoj stanici". Drugi policajac, Predrag Mihalinec je svjedočio potpuno suprotno svome kolegi. Naime, on je rekao da policajci "nisu ulazili u sjenik niti su gledali što se nalazi unutra". Treći policajac, detektiv Damir Rendulić je opisao da je u sjenik išao sam te da je ondje u sijenu pronašao torbu. "Izvadio sam papirnatu vreću 70 puta 50 centimetara u kojoj se inače čuva brašno i u njoj sam pronašao šest šteka cigareta, a pokraj je bila bijela plastična vrećica. Tek sam u policiji otkrio fascikl u kojem je bio pištolj", opisao je Rendulić. Nakon svjedočenja Predraga Mihalineca i Srećka Martinića te korisnika sjenika Vlade Pošte, sudac je odredio provođenje rekonstrukcije. Naime, zbog različitih iskaza svjedoka o tijeku događaja sudac je želio da se točno dozna gdje je stajao svaki od trojice policajaca u trenutku pronalaska vrećice s pištoljem' - objavio je tada Index.

Policajce koji ulovili Žilu u sjeniku nisu tada poštedjeli ni na Tportalu. Objavljen je članak pod naslovom: 'SVJEDOČENJE U SLUČAJU ŠLOGAR Hvaljeni policajci osramotili se u sudnici'. Marina Barukčić je 07. listopada 2009. napisala: 'Jesu li policajci koji su uhitili Mladena Šlogara, optuženog za ubojstvo Ivane Hodak, zaslužili pohvalu za 'predani rad na otkrivanju ubojice'? Svojim svjedočenjima na jučerašnjem ročištu uspjeli su zbuniti suca Turudića i navesti građane da se posrame policije koja bi ih trebala štititi. Nakon uhićenja Mladena Šlogara neki mediji raspisali su se o 'policijskim junacima, vrhunskim profilerima iz Zaprešića'. Tako je primjerice pisano da su policajci tijekom ophodnje uočili sumnjivu osobu kako žuri poljem noseći u ruci vrećicu: 'Nisu očekivali ništa spektakularno, ali unutarnji nerv ih je naveo da krenu za njim. Izgledao im je kao klošar, a sumnjiv je bio svojim držanjem čovjeka koji nešto skriva. Zaustavili su automobil i krenuli za njim, na što je on počeo trčati. Pozvali su pojačanje, no uspjeli su ga sami sustići prije no što je ono stiglo.'

U tom članku je navela i sljedeće: 'Jučerašnjim svjedočenjem, dvojica policajaca, detektiv Damir Rendulić i posrednik Vlado Pošta uspjeli su različitim iskazima zbuniti suca Turudića, koji je zato u sjeniku radio rekonstrukciju uhićenja. Podsjetimo, nakon njihovih iskaza zaključeno je da je Šlogar uhićen jer je 'siromašan, a ima toliko šteka Marlbora kod sebe', te da nitko nije zavirio u njegovu crvenu torbu. Ključni dokaz suđenja je pištolj koji je u vrećici slučajno iz sijena izvukao detektiv Rendulić. Vrećicu je otvorio tek u policiji, a da je to oružje kojim je ubijena Ivana Hodak, otkriveno je gotovo dva mjeseca kasnije. Sve te činjenice navode javnost na sumnju da policajci iz Zaprešića zapravo i nisu takvi heroji kakvim ih se htjelo prikazati u trenutku kada je policija dobila novog ministra Tomislava Karamarka koji je bio pod pritiskom istrage ubojstva Ivane Hodak, ali i Ive Pukanića i Nike Franjića, te ubojstva 17-godišnje Nike Deković zbog kojeg danas njezini roditelji tuže policiju zbog lošeg postupanja.' Jedan od dva policajca koji su dobili odličje za uhićenje Šlogara Srećko Martinović zv. Srele više nije policajac.

Poznato je kako je osnovao Srele Brutal Team u Oroslavju i tako se i zove njegov profil na Instagramu. U međuvremenu su i on i supruga Ruža Martinić bili u medijima kao prvaci powerliftinga a on i kao prvak u dizanju utega. No, vrlo brzo nakon uhićenja Šlogara u prosincu 2008. objavljeno je kako Martinić oglašava seksi ponudu kioska svoje supruge. Potom je 2014. objavljeno i kako mu je prije natjecanja pronađena nedopuštena dopinška tvar prigodom testiranja. Zatim se našao u medijima jer je nezakonito iscrtao pješački prelaz na lokalnoj cesti pa mještanima naplaćivao kazne. Kada je ta vijest objavljena komentatori su se pitali je li to onaj Srele koji pusti cajke u autu, snima lajv na mobitel i pritom vozi što su drugi potvrdili da je to on. Neki su komentatori na lokalnom portalu primijetili i kako je čudno iscrtao crte kao da je prethodno nešto uzeo. Osvanuo je u medijima i u srpnju ove godine jer se na društvenim mrežama kao vlasnik aqua parka žalio da nitko u predsezoni neće raditi za dnevnicu od 60 eura. K tomu je vrhunac njegove šire popularnosti bila Instagram objava sa Zrća gdje je bio zagrljen s Ellom Dvornik i to nakon što je friško objavljena vijest da se rastala od Charlesa Pearca s kojim ima dvoje djece.

Ponosno je Srele za kojeg je javnost prvi put čula kad se dočepao Šlogara Žile u štaglju pozirao kraj hrvatske influencerice i to objavio na Srele Brutal Team Instagram profilu. Uz obavu je za Ellu napisao draga i karizmatična. No, ono što su se mnogi pitali i na to nikada nisu dobili uvjerljiv odgovor je kako to da je policija dva mjeseca sve češljala i tapkala u mjestu oko ubojstva Ivane Hodak a onda je slučajno u štaglju ispod sijena pronađen ključni dokaz - pištolj. Podjsetimo i da je odvjetnik Mladena Šlogara Antonio Zuić u žalbi se fokusirao na nezakonito pribavljen pištolj, pronađen u sjeniku, no Vrhovni sud ga je odbio. Iščitavanjem presude Vrhovnog suda kojom je potvrđena presuda suca Ivana Turudića sa Županijskog suda u Zagrebu stvara još neke sumnje jer se u njoj zapravo vidi da je sve na kraju bilo reducirano je li taj sjenik u Industrijskoj bb u Zaprešiću bio javni prostor ili ne. Navest ćemo samo zaključni dio presude jer u ovaj kontekst ne stanu svi zanimljivi dijelovi: 'Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, zaključuje da je prostor u Zaprešiću, Industrijska bb, u kojem je djelatnik policije pronašao vrećica s pištoljem, u smislu članka 211.a stavka 2. Zakona o kaznenom postupku bio napušteni prostor, zbog čega je opisana pretraga tog prostora bila zakonita.

Naime, iz podataka u spisu, i to iskaza samog Vlade Pošte ispitanog kao svjedoka (listovi 518-519 spisa) proizlazi da je vlasnik zgrade u kojoj se nalazi i prostorija u kojoj je pronađena vrećica s pištoljem trgovačko društvo Inker d.d. Zaprešić, ali da je to društvo prestalo koristiti tu zgradu koja je ranije bila stambena zgrada i sastojala se od tri sobe, predsoblja i WC-a, ali da se zapravo radilo „o golim zidovima i bila je samo WC školjka, izvan funkcije“. Svjedok Pošta je, prema vlastitom iskazu, u jednu od tih prostorija odlagao sijeno za koze koje je uzgajao, a napravio je „improvizirana vrata i zaštitio prozor da ne bi koze ulazile unutra i odnosile sijeno“ (list 558 spisa). Sud prvog stupnja prihvaća citirani dio iskaza svjedoka Pošte te u pobijanom rješenju ukazuje na njega (7. odlomak na 2. stranici rješenja), ali na temelju tako utvrđenih činjenica izvodi pogrešan zaključak da se nije radilo o napuštenom prostoru. Da bi se određeni prostor smatrao domom i s njim povezanim prostorijama te da bi uživao zaštitu proklamiranu odredbama članka 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. - pročišćeni tekst) i razrađenu odgovarajućim odredbama Zakona o kaznenom postupku nužno je da ga netko koristi na način iz kojega jasno proizlazi da ga smatra vlastitim privatnim životnim prostorom.

Iz činjenice da je Vlado Pošta u jednoj od prostorija napuštene i devastirane zgrade odlagao sijeno, da ju je improvizirano zatvorio s ciljem da ulazak onemogući kozama, a ne ljudima, te da je u tu prostoriju bez svladavanja značajnijih prepreka ranije ulazio optuženi Mladen Šlogar, a prije pretrage sasvim nesmetano i bez nazočnosti Vlade Pošte djelatnik policije Damir Rendulić, nedvojbeno proizlazi da se prostorija u kojoj se nalazilo sijeno ni u kom slučaju ne može smatrati prostorijom koju bi Vlado Pošta koristio kao svoj dom ili prostorija koja bi s takvim prostorom bila povezana istom svrhom korištenja (članak 211.a stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Slijedom iznesenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključuje da je zgrada u kojoj se nalazila prostorija u kojoj je bilo sijeno, u kojem je policijski službenik Damir Rendulić pronašao vrećicu s pištoljem, bila napušteni prostor. Budući da je člankom 211.a stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku propisano da se odredbe o pretrazi drugih prostorija ne odnose na prirodne, javne i napuštene prostore, nije bilo nikakve zapreke da djelatnik redarstvenih vlasti Damir Rendulić, nakon dojave o povremenom dolasku tada nepoznate osobe u ovu zgradu, uđe u njene prostorije te da obavi i radnje njihovog pretraživanja, jer za takvo njegovo postupanje nije bio potreban pisani nalog suda, niti je bilo nužno osigurati druge pretpostavke koje se inače traže za radnju pretrage doma i s njim povezanih prostorija.

S obzirom na to, i oduzimanje predmeta pronađenih prilikom pretraživanja tog prostora, nakon što je naknadno utvrđen njihov vlasnik, poduzeto je sukladno odredbi članka 218. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku. Zbog svega navedenog, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta čije izdvajanje iz spisa je predložio optuženi Mladen Šlogar, predmeti koji su po njima oduzeti, kao i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo, nisu dokazi koji bi bili nezakoniti u smislu članka 9. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku, pa se rješenje suda prvog stupnja o odbijanju tog prijedloga ukazuje osnovanim, i to na propisima citiranima u ovoj odluci. Slijedom iznesenog, a budući da je sud drugog stupnja, ispitujući i po službenoj dužnosti pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 398. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku, našao da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon te da ne postoji niti neki drugi oblik povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku različit od onih koje u žalbi ističe optuženik, valjalo je na temelju članka 398. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku odbiti žalbu optuženog Mladena Šlogara, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja' piše u presudi Vrhovnog suda koju je 13. siječnja 2010. potpisala predsjednica sudskog vijeća Vesna Vrbetić.

Na kraju navedimo i da je tako odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv optuženog Mladena Šlogara zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 6. Kaznenog zakona. Dakle, odlučivali su o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2009. broj K-160/09. Žalba je Šlogaru odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je pisalo kako je: ' Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen prijedlog branitelja optuženog Mladena Šlogara „za izdvajanje iz spisa potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 0076724 i 0076725 od 4. prosinca 2008. godine s listova 31 i 32 spisa, te svih nalaza i mišljenja provedenih vještačenja koji su proizašli iz navedenih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta“.

Naime, protiv tog rješenja 'žalbu je podnio optuženi Mladen Šlogar putem branitelja, odvjetnika Antonija Zujića, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „izdvajaju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 0076724 i 0076725 od 04. prosinca 2008. godine s listova 31 i 32 spisa, kao i svi nalazi i mišljenja provedenih vještačenja koji su proizašli iz navedenih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta“, podredno da se rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje' ali Šlogar je odbijen. No, ni time ipak nije stavljena točka na I. svih onih pitanja koja se ljudima sa strane logično vrti u glavi. Također, koliko je taj slučaj konfuzan i šokantan vidjelo se u jučer emitiranoj emisiji Dosjea Jarak u kojem je autor emitirao intervju s majkom Ivane Hodak koja je opisala trenutak kada je istrčala na hodnik i isprva nije odmah ni shvatila da je pogođena i da u krvi leži njena kćer na hodniku. Jarak ju je pitao je li pokušala joj pomoći a Ljerka Mintas Hodak je rekla kako nije jer se ništa nije moglo učiniti. Kasnije u istoj emisiji Jarak je emitirao i kadrove iz sudnice u kojima Ljerka Mintas Hodak svjedoči kako je davala umjetno disanje ubijenoj kćeri. Na kraju ostaje samo velika tuga i spoznaja da je najteža bol kada roditelj pokopa dijete a pogavito kada nema odgovora na brojna pitanja bez odgovora.