Proteklih godina brojne poznate osobe, koje u javnosti istupaju kao uspješni, bogati ili su pak prvaci u svojim profesijama, završile su u osobnim bankrotima ili su pak bile suočene s tim procesom. O tome svjedoči naša lista BANKROT. U sklopu istraživanja kontradikcija hrvatskog društva, u kojoj imamo osobe koje žive životom elite a sudu predaju zahtjev za provedbu osobnog bankrota kako bi sud uvjerile da nemaju imovine ni prihode, pisali smo o dvojici braće Berber, Ensaru i Azeru. Sinovi slavnog pokojnog slikara Mersada Berbera obojica su godinama na zagrebačkom sudu tvrdili kako nemaju imovinu ni stalne prihode za podmirenje obveza prema svojim vjerovnicima. Neki su vjerovnici potraživali i milijunske iznose. O tome svjedoče prethodno objavljeni ČLANCI.

No, dok je Azer Berber uspio stvoriti uvjerljiv okvir kako nema imovinu ni prihode pa nije osporen zaključak o njegovom osobnom bankrotu kroz koji je oslobođen brojnih dugova, za Ensara su stvari krenule u neželjenom smjeru. O tome svjedoči sudski dokument iz kojeg je vidljivo kako sutkinja nije povjerovala iskazu Ensara Berbera, u dijelu koji se odnosi kako na njegovu imovinu, tako i iznose od 200-300 eura s kojima mjesečno živi i slično. Na ZG sudu isplivale su situacije vezane i uz luksuzni sarajevski penthouse koji se pod imenom Mey's Place renta na Bookingu, Airbnb-u i drugdje te ljepotice na Jadranu koju Berberovi reklamiraju kao vilu Mey's Place. Dakle, na Općinskom građanskom sud u Zagrebu, sutkinja Mirna Jakovac odlučivala je u pravnoj stvari stečaja nad imovinom potrošača Ensara Berbera iz Zagreba.

Tako je 28. siječnja 2026. donijela rješene da se Ensaru Berberu uskrati oslobođenje od preostalih obveza prema njegovim vjerovnicima. Iz Obrazloženja je vidljivo kako je rješenjem tog suda od 2. lipnja 2021. 'otvoren i zaključen postupak stečaja potrošača Ensara Berbera te je određeno razdoblje provjere ponašanja potrošača u trajanju pet (5) godina.' Citiramo sadržaj tog dokumenta: '2. Podneskom od 12. svibnja 2022. vjerovnica Ljiljana Smiljan je obavijestila sud da je potrošač izvanknjižni vlasnik nekretnine na adresi u Zagrebu, Pantovčak .... ukupne površine 1205 m2, a koja nekretnina je upisana na fiducijarnog vlasnika HPB d.d. te da potrošač namiruje mjesečne rate kredita. 3. Podneskom od 21. rujna 2022. OTP banka d.d. je obavijestila sud da rata predmetnog kredita iznosi 1.163,62 eura u kunskoj protuvrijednosti te je uz podnesak dostavila potvrde o uplati iz kojih je razvidan uplatitelj.

4. Uvidom u potvrde o uplati na listu 262 do 345 spisa, sud je utvrdio da je uplate izvršio potrošač u svoje ime ili u ime svoje majke (sudužnice). 5. Na ročištu 16. studenog 2023., izveden je dokaz saslušanjem vjerovnika Ljiljane Smiljan i potrošača. 6. Vjerovnica Ljiljana Smiljan u svom iskazu izričito tvrdi da potrošač stanuje na istoj adresi kao i ona, a to je Zagreb, Pantovčak ...., što mogu potvrditi i drugi svjedoci. Zatim navodi da ima saznanja da potrošač koristi vilu u Dubrovniku te istu kontinuirano renovira te često tamo odlazi, a što zna jer, obzirom stanuju na istoj adresi, vidi kada potrošač odlazi na put odnosno kada stavlja stvari u auto, između ostalog i posuđe, razne stvari za kućanstvo kao što su ukrasi, jastuci i slično. 7. Potrošač je u svom iskazu naveo da je otplaćivao kredit ugovoren Ugovorom o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 7. travnja 2003. sklopljenog s KVB Bank Croatia, sada OTP Banka, dok njegova firma nije propala, ali nakon toga otplaćuju roditelji njegove supruge.

Nakon što mu je dano do znanja da se u spisu nalaze potvrde o uplati iz kojih je razvidno da upravo potrošač uplaćuje rate kredita, potrošač je naveo da nije potrebno da izvrši uvid u predmetne potvrde te potvrđuje njihovu vjerodostojnost te objašnjava da je on naveden kao nalogodavatelj jer on fizički odnese novac u banku, ali to je novac roditelja njegove supruge koji žive u Beču, otac je jako bolestan, a njegova supruga donese novac kada ode u posjetu roditeljima. 8. U odnosu na navode o bavljenju prodajom umjetničkih slika pokojnog oca, navodi da postoji Zaklada Mersad Berber, ali njezin cilj i smisao je očuvanje lika i djela njegovog pokojnog oca, umjetnika, a ne stjecanje dobiti, zbog čega Zaklada nije profitna organizacija te on na temelju aktivnosti Zaklade ne ostvaruje prihode.

Izložbe se održavaju po cijelom svijetu, ali ih financiraju njihovi partneri odnosno institucije s kojima surađuju i prihod od izložbi ostvaruju organizatori, a ne on i njegova obitelj, oni se time bave isključivo radi održavanja uspomene na pokojnog oca. Iako je član uprave Zaklade, za to ne dobiva naknadu, a Zaklada će ostvariti prihod kada otvore muzej, (kroz ulaznice, radionice i slično). 9. Navodi da je vila u Dubrovniku u vlasništvu njegove majke te se ista iznajmljuje za prosječnu cijenu oko 600,00 eura dnevno u bruto iznosu odnosno oko 250,00 eura u neto iznosu, a iznajmljena je otprilike 60 do 90 dana u godini. Angažiran je u svim poslovima oko iznajmljivanja i renovacije vile, ali to radi u ime svoje majke koja ima mirovinu u iznosu 220,00 eura te joj je prihod od vile jedini prihod, a ona za uzvrat njemu financijski pomaže. Trošak održavanja vile se isplaćuje od ostvarenih prihoda po osnovi najma.

Ne može se zaposliti jer brine o majci i njezinim nekretninama, a to su vila u Dubrovniku, stan u Sarajevu i stan u Zagrebu, što nije sezonski posao nego svakodnevni i uključuje održavanje nekretnina, rezervacije, booking, potpunu brigu o gostima od njihovog dolaska do odlaska. Budući je briga o majci i njezinoj imovinicjelodnevna i svakodnevna, nije prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje jer nema vremena baviti se nečim drugim. Majka mu ne isplaćuje plaću, nego mu da određeni dio novaca da ima za život, ne radi se o fiksnim iznosima, ali otprilike 200,00 eura, ponekada 300,00 eura. 10. Navodi da njegova supruga ima u vlasništvu dva auta koja on povremeno koristi, a kada ne koristi auto onda koristi taksi. Na poseban upit suda iz kojeg razloga ne koristi javni prijevoz, navodi da koristim i javni prijevoz.

11. U odnosu na navode o modnom oblačenju, navodi da dio odjeće ima još iz vremena dok se bavio poduzetništvom, a ostatak kupuje u običnim modnim kućama, primjerice u Zari.

12. Navodi da mu nije poznato s kolikim iznosom novca mjesečno raspolaže jer ne dobiva fiksne iznose, jedini fiksni iznos jest mirovina njegove majke koja iznosi 220,00 eura te plaća supruge u prosječnom iznosu oko 700,00 eura. Isto tako mu nije poznato koliko iznose troškovi života njega i njegove obitelji, ali otprilike 1.000,00 eura, ne zna koliko iznose režije jer supruga o tome vodi računa, a na hranu sigurno troše oko 400,00 - 500,00 eura.

13. Putovanja njega i njegove obitelji na izložbe koje ugovara Zaklada kao i njihov smještaj financiraju organizatori izložbe.

14. Navodi da je odnos njega i gospođe Smiljan loš već 20 godina, što smatra njenom odgovornošću, a njezine navode o njemu smatra proizvoljnima i ničim dokazanima i vjerojatno upravo ona opskrbljuje žutu štampu s člancima o njemu.

15. Na poseban upit suda kako je moguće da se zadovoljava s prihodom od 200,00-300,00 eura mjesečno, a bavi se iznajmljivanjem nekretnina u cjelodnevnom i svakodnevnom opsegu do te mjere da nema vremena raditi neki drugi posao, navodi da na to ne gleda na takav način jer se radi o njegovoj obitelji i imovini koja ćevjerojatno jednog dana pripadati njemu, zbog čega je to zapravo ulaganje u obiteljski posao. Pojašnjava da ne želi da ga se "lovi" za riječ za ovih 200,00 eura - 300,00 eura jer nekada to bude i 400,00 eura -500,00 eura, u svakom slučaju ne oskudijeva jer ima koliko mu je potrebno za život.

16. Na poseban upit suda iz kojeg razloga ne koristi te nekretnine na način da se i formalno bavi poslovima vezanim uz njihovo iznajmljivanje i stječe konkretnu plaću u visini tržišne plaće za takav posao, navodi da je to stvar odnosa majke i sina odnosno njegovo poimanje obiteljskih odnosa.

17. Na temelju svega navedenog, sud je zaključio da iskaz potrošača nije u potpunosti istinit. 18. Na temelju podataka o imovini koji su sudu podneseni prije otvaranja postupka stečaja te iskaza potrošača, sud je utvrdio da potrošač nema imovine te da isti iz opravdanog razloga nije sposoban za plaćanje (brisanje trgovačkog društva iz Sudskog registra zbog recesije i nelojalne konkurencije). 19. Međutim, vjerovnica Ljiljana Smiljan je tijekom postupka obavijestila sud da su imovinske prilike potrošača drugačije od onoga što je potrošač naveo u Popisu imovine i obveza kao i u svom iskazu, zbog čega je sud pribavio podatke od gore navedene banke te saslušao vjerovnika i potrošača na ročištu 16. studenog 2025.

20. Na temelju podataka banke o uplatama te iskaza potrošača i vjerovnice Ljiljane Smiljan, sud je utvrdio da potrošač nije istinito naveo podatke o svojoj stvarnoj imovini kao i da razlog neispunjenja obveze prema vjerovnici Ljiljani Smiljan nije nedostatak imovine, već narušeni međusobni odnosi te potrošačeva percepcija neispravnosti presude kojom je naloženo namirenje tražbine.

U odnosu na uplate po osnovi kredita

21. Potrošač je sklopio Ugovor o kreditu s sporazumom o prijenosu vlasništva s HVB Bank Croatia d.d. (sada OTP banka) za iznos kredita 150.000,00 eura, a iz preslika uplatnica koje je banka dostavila uz podnesak od 21. rujna 2022., čiju vjerodostojnost je potrošač priznao, utvrđeno je da je uplate vršio upravo potrošač.

22. Sud nije povjerovao iskazu potrošača u dijelu kojim isti navodi da kredit otplaćuju roditelji njegove supruge koji žive u Beču na način da njegova supruga, kada posjeti roditelje, fizički donese novac iz Beča, a potrošač potom fizički uplati novac u banci i zato je njegovo ime navedeno u potvrdama o uplati.

23. Sud smatra da opisano postupanje nije životno i logično, zbog čega iskaz potrošača u tom dijelu smatra neistinitim.

24. Uobičajen način čuvanja novčanih sredstva jest polaganjem istih na račun u banci, a uobičajen način izvršenja transakcija (pogotovo) visokog iznosa jest uplata/isplata putem računa, a sve u svrhu sigurnosti predmetne imovine.

25. Čak i ako se uzme u obzir da osobe starije životne dobi (roditelji potrošačeve supruge) nisu sklone digitalnim transakcijama i dalje nije logično da predaju novca potrošačevoj supruzi (svojoj kćeri) ne izvrše transakcijom na račun u poslovnici banke, a budući je izvjesno da novčana sredstva drže pohranjena na računu banke posebice jer se radi o novčanim sredstvima znatnih iznosa (rata kredita iznosi 1.163,62 eura). U konačnici, čak i ako supruga potrošača doista fizički prenosi iz Beča u Zagreb desetke tisuće eura, ostaje nelogično da potrošač i njegova supruga tolika novčana sredstva drže u kući umjesto na računu kod banke. U odnosu na prihode od turizma

26. Sud je ocijenio istinitim iskaz potrošača u dijelu kojim isti navodi da brine o nekretninama svoje majke i to vili u Dubrovniku, stanu u Sarajevu i stanu u Zagrebu, što je svakodnevni posao te uključuje održavanje nekretnina, rezervacije vile u Dubrovniku, booking te potpunu brigu o gostima od njihovog dolaska do odlaska kao i da obavljanje tih poslova zahtjeva cjelodnevni i svakodnevni angažman zbog kojeg nema vremena raditi još neki posao.

27. Međutim, sud nije ocijenio istinitim iskaz potrošača u dijelu kojim isti navodi da za navedeni posao ne prima plaću, nego mu majka daje otprilike 200,00 eura - 300,00 eura, nekada 400,00 eura - 500,00 eura tek toliko da ima za život, a razlog zbog kojeg mu je prihvatljivo ostvarivati prihode tako niskog iznosa jest taj što se radi o njegovoj obitelji i imovini koja će vjerojatno jednog dana pripadati njemu pa je to zapravo ulaganje u obiteljski posao, dok on istovremeno ne oskudijeva jer ima dovoljno za život te da razlog zbog kojeg se i formalno ne bavi takvim poslom je taj što je to stvar odnosa majke i sina odnosno njegovo poimanje obiteljskih odnosa.

28. Naime, ostvarivanje mjesečnih primanja u ukupnom iznosu od 200,00 eura do 300,00 eura mjesečno ima za posljedicu iznimnu ugroženost osnovne egzistencije odnosno osoba koje ostvaruje primanja u takvom iznosu nema dovoljno novčanih sredstava niti za osnovne životne potrebe. Osobe s ukupnim mjesečnim primanjima 400,00 eura do 500,00 eura mogu na vrlo skroman i oskudijevajući način zadovoljiti najosnovnije životne potrebe, pod pretpostavkom da nemaju dodatne izdatke (primjerice, lijekovi i slično).

29. Slijedom navedenog, doista nije logično niti životno da bi se radno sposobna osoba koja se svakodnevno i cjelodnevno bavi obavljanjem profitabilne djelatnosti (iznajmljivanje/turizam) zadovoljila životom u siromaštvu ili, u najboljem slučaju, na granici siromaštva.

30. Isto tako, nije logično niti životno da osoba ne zahtjeva isplatu barem primjerene plaće za svoj rad, posebice kada je svjesna koliki prihodi se ostvaruje kao posljedica njezinog rada.

31. Potrošač navedene nelogičnosti objašnjava pozivajući se na njegovo poimanje obiteljskih odnosa, međutim sud ne prihvaća takvo objašnjenje jer obiteljski odnosi, konkretno bliskost s majkom i svijest da se radi o imovini koja će u budućnosti biti njegovo vlasništvo, ne mogu do te mjere biti motivirajući da osoba prihvati život u siromaštvu, posebice ako nije primorana živjeti u siromaštvu, što potrošač nije obzirom na njegove radne sposobnosti, radno iskustvo kao i evidentnu poduzetničku volju.

32. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da potrošač od iznajmljivanja nekretnina ostvaruje veće prihode nego što to tvrdi. U odnosu na poslovanje Zaklade Mersad Berber

33. Sud smatra neistinitima navode potrošača da prihode od poslovanja Zaklade ostvaruju samo organizatori izložbe, dok potrošač ne ostvaruje nikakve prihode od izložbi odnosno djelatnosti Zaklade.

34. Naime, svaka osoba želi ostvariti prihod od svoje imovine bilo ukupan prihod obavljajući samostalno određenu profitabilnu djelatnost bilo djelomičan prihod obavljajući određenu profitabilnu djelatnost u suradnji s drugim poslovnim subjektima.

35. Slijedom navedenog, nije logično da bi bilo koja osoba pristala da ukupan prihod od njezine imovine ostvaruje treća osoba, a na to posebno ne bi pristala osoba koja je po svom profesionalnom habitusu poduzetnik kao što je to potrošač (zbog čega je i 1999. osnovao trgovačko društvo E i A d.o.o.). Isto tako, pogotovo nije logično da se osoba koja živi u siromaštvu (mjesečni prihod u iznosu 200,00 eura - 500,00 eura) odrekne prihoda od svoje imovine/djelatnosti.

36. Stoga, sud smatra da potrošač ostvaruje prihode od poslovanja Zaklade. U odnosu na tvrdnje vjerovnika o luksuznom načinu života

37. Vjerovnica Ljiljana Smiljan je navela da potrošač trenutno koristi osobno vozilo marke Volvo, da često putuje, koristi taksi, ima kućnu pomoćnicu te je njezin dojam da živi luksuzno.

38. Potrošač se na navedeno očitovao navodeći da njegova supruga ima u vlasništvu dva auta koja on povremeno koristi, a kada ne koristi auto onda koristi taksi, a na poseban upit suda o razlogu zbog kojeg ne koristi javni prijevoz je naveo da koristi i javni prijevoz.

39. Potrošač je naveo da dio odjeće ima još iz vremena dok se bavio poduzetništvom, a ostatak kupuje u običnim modnim kućama kao što je primjerice Zara. Navodi da ne zna koliko iznose troškovi života njega i njegove obitelji, ali otprilike 1.000,00 eura te ne zna koliko iznose režije jer o tome brine supruga, dok nahranu sigurno troše oko 400,00 eura - 500,00 eura.

40. Sud smatra da upravo izneseni navodi pokazuju da su potrošačeve imovinske prilike odnosno način života bitno drugačiji nego što to proizlazi iz službenih podataka i tvrdnji samog potrošača.

41. Naime, potrošač je naveo da koristi usluge taksija kada ne koristi suprugin auto, pri čemu je sud iz načina na koji je potrošač izjavio da "koristi taksi" kada nema na raspolaganju susjedin auto zaključio da je potrošaču takav alternativan način prijevoza (taksi) sasvim logičan, uobičajen.

42. Međutim, opće je poznato da je vožnja taksijem vrlo skupa, slijedom čega korištenje taksija kao alternativnog prijevoznog sredstva iziskuje novčane izdatke koji su za osobu prosječnih primanja previsoki, a za osobe niskih primanja, kakvom se prezentira potrošač, u potpunosti neostvarivi.

43. Sud je iskaz potrošača ocijenio istinitim u dijelu kojim isti navodi da koristi taksi kao alternativno prijevozno sredstvo, međutim upravo ta činjenica potvrđuje da su životni standard potrošača te njegova stvarna imovina i stvarni mjesečni prihodi znatno veći nego što isti tvrdi.

45. Štoviše, okolnost što je potrošač iskazao o korištenju taksija kao alternativnog prijevoznog sredstva kao da je to nešto "sasvim normalno" odnosno kao da se radi o sasvim uobičajenoj zamjeni za korištenje osobnog vozila, a istovremeno tvrdi da "jedva preživljava" (izvješće povjerenika – list 358 spisa), ukazuje kako potrošač uopće nema svijest koliko je korištenje taksija objektivno skupo, a što znači da isto njemu nije financijski neprihvatljivo upravo zato jer su njegove imovinske prilike dostatne za korištenje taksija, a što znači da se radi o osobi višeg/visokog životnog standarda.

46. Iskaz potrošača je možda i istinit u dijelu kojim isti navodi da mu nisu poznati mjesečni troškovi života, međutim to onda opet ukazuje da potrošač ne oskudijeva jer osobe koje "jedva preživljavaju" jasno znaju koliki su im mjesečni izdaci za osnovne životne potrebe jer nedostatak novčanih sredstava za iste osjećaju u svakodnevnom životu, neovisno o tome što im možda pomažu članovi obitelji. Promjene u navodima potrošača

47. Osim zbog gore navedenih nelogičnosti u tvrdnjama potrošača, sud je njegov iskaz ocijenio djelomično neistinitim i zato jer je potrošač mijenjao svoje navode.

48. U svom prvom očitovanju o navodima vjerovnice Ljiljane Smiljan (izvješće povjerenika – list 358 spisa) potrošač je naveo da jedva preživljava, dok je na ročištu 16. studenog 2023. da "ne oskudijeva jer ima koliko mu je potrebno za život".

49. U odnosu na navedeno, sud navodi da je potrošač u svom iskazu na ročištu 16. studenog 2023. naveo da mu majka isplaćuje oko 200,00 eura, ponekada 300,00 eura, a na upit suda iz kojeg razloga se i formalno ne bavi iznajmljivanjem nekretnina kako bi imao odgovarajuća novčana primanja umjesto 200,00 eura - 300,00 eura, potrošač je pojasnio da ne želi da ga se "lovi" za riječ za tih 200,00-300,00 eura budući nekada to bude i 400,00-500,00 eura.

50. Isto tako, u odnosu na korištenje prijevoza, potrošač je naveo da koristi osobno vozilo, a kada mu osobno vozilo nije na raspolaganju koristi taksi, dok je tek na upit suda iz kojeg razloga ne koristi javni prijevoz, naveo da koristi javni prijevoz.

51. Stoga, sud je iskaz potrošača i zbog navedenih razloga ocijenio neistinitim i u dijelu koji se odnosi na visinu njegovih stvarnih prihoda i u dijelu koji se odnosi na korištenje prijevoznih sredstava i to ne zato jer sud potrošača "lovi za riječ", nego jer iz iskaza potrošača proizlazi da isti korigira svoje navode kada na temelju pitanja suda shvati da iz njegovih navoda proizlazi suprotno od onoga što tvrdi.

52. Primjerice, potrošač je promijenio svoj iskaz u odnosu na iznos novčanih sredstva koja mu majka isplaćuje tek nakon upita suda iz kojeg je razloga se zadovoljava s 200,00 eura – 300,00 eura mjesečno, a mogao bi ostvariti bitno veće prihode s kojima bi imao znatno bolju egzistenciju. Sud smatra da je potrošač zapravo u tom trenutku shvatio da njegov iskaz nije logičan te je iz tog razloga isti korigirao.

53. Isto tako, osoba koja redovno koristi javni prijevoz kao zamjenu za osobno vozilo će odmah to i navesti. Potrošač je naveo da koristi i javni prijevoz tek nakon pitanja suda iz kojeg razloga ne koristi javni prijevoz (nego taksi), slijedom čega sud smatra da je potrošač tada shvatio nelogičnost svoje izjave u tom dijelu te zbog toga istu i korigirao.

54. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da potrošač nije osoba koja nije sposobna namiriti svoje obveze, već, upravo suprotno, potrošač je zapravo imućna osoba čiji životni standard je znatno veći od životnog standarda prosječne osobe.

55. Navedeno iz razloga što se potrošač (samostalno ili s obitelji) bavi iznajmljivanjem nekretnina, uključujući i vile u Dubrovniku, dakle profitabilnom djelatnošću, kao i poslovima vezanim uz umjetničku ostavštinu njegovog oca zbog koje, kako sam navodi, održava izložbe diljem svijeta, što ukazuje na atraktivnost i umjetničku vrijednost slika njegovog pokojnog oca, a samim time i na profitabilnost djelatnosti vezanih uz umjetnička djela njegovog oca.

56. Svojim navodima potrošač sadržajno tvrdi da živi siromašno i na rubu egzistencije unatoč tome što se bavi profitabilnim djelatnostima i to ne zato jer nije uspješan u bavljenju tim djelatnostima, nego zato jer sve prihode prepušta drugim osobama i to majci u ime obiteljskih odnosa, a organizatorima izložbi jer mu nije bitna zarada, već očuvanje uspomene na lik i djelo pokojnog oca.

57. Međutim, sud smatra da naprosto nije moguće da bi netko radio, svojim radom ostvarivao prihode, vjerojatno i veće prihode, a onda živio siromašno jer te prihode prepušta drugima do te mjere da čak ne traži niti odgovarajuću plaću za svoj rad odnosno odgovarajući dio dobiti ostvaren poslovanjem svoje zaklade.

58. Isto tako, iz određenih navoda potrošača je jasno da isti nema percepciju novca svojstvenu siromašnim osobama odnosno osobama koje oskudijevaju, već, upravo suprotno, potrošačeva percepcija novca jest svojstvena osobama viših, a možda i visokih financijskih mogućnosti.

59. U tom smislu, potrošač nema percepciju koliko je vožnja taksijem nedostupna i prosječnoj osobi, a pogotovo siromašnoj osobi, jer su njegove financijske mogućnosti takve da može koristiti taksi kao zamjenu za osobno vozilo. Isto tako, neznanje o životnim troškovima ukazuje da taj trošak nije predmet njegovog interesa jer mu, opet, njegove financijske mogućnosti omogućavaju da ne vodi računa o tim troškovima, za razliku od osoba koje oskudijevaju koje moraju voditi računa o svim troškovima upravo kako bi mogle namiriti barem osnovne životne potrebe. Potrošač i odjeću u Zari očito percipira kao jeftinu iako ista nije dostupna siromašnim osobama.

60. U konačnici, sud smatra da potrošač ne želi namiriti tražbinu vjerovnice Ljiljane Smiljan ili jer ne prihvaća da dug prema njoj doista postoji ili zbog osobnih animoziteta prema istoj.

61. Međutim, navedena obveza je utvrđena pravomoćnom presudom koja kao takva obvezuje neovisno što ju potrošač smatra nepravilnom, dok animozitet prema određenom vjerovniku ne opravdava izbjegavanje ispunjenja obveze, a postupak stečaja potrošača je namijenjen osobama koje doista nisu u mogućnosti namiriti tražbine svojih vjerovnika jer njihova formalna i stvarna imovina za to nije dostatna.

62. Neovisno o tome je li potrošač doista imućna osoba kako to tvrdi vjerovnica Ljiljana Smiljan i kako to, prema zaključku suda, proizlazi iz gore navedenih činjenica, potrošač svakako raspolaže imovinom koju nije naveo odnosno isti je svakako tijekom postupka namjerno pogrešno naveo podatke o svojoj imovini.

63. Naime, nije sporno da potrošač formalno nije vlasnik imovine niti formalno ostvaruje prihode, međutim za utvrđenje sposobnosti za plaćanje potrošača nije odlučna samo imovina koja je formalno njegovo vlasništvo odnosno prihodi koje isti formalno ostvaruje, već je odlučna i njegova stvarna imovina odnosno njegovi stvarni prihodi, a posebice ako potrošač namjerno neistinito prikazuje svoju imovinu odnosno prihode te posebice ako je njegova stvarna imovina dostatna za namirenje tražbina njegovih vjerovnika.

64. Člankom 75. stavak 1. točka 5. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine 100/15, 67/18 i 36/22, dalje u tekstu: ZSP) je propisano da će sud uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo netočne podatke o svojoj imovini.

65. U ovom postupku, sud je utvrdio da je potrošač svjesno i namjerno iznio neistinite podatke o svojoj imovini kako bi ishodio oslobođenje od preostalih obveza prema svojim vjerovnicima, slijedom čega je, na temelju članka 75. stavak 1. točka 5. ZSP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.' - piše u odluci sutkinje Mirne Jakovac. Na to rješenje još se Ensar Berber može žaliti u roku 15 dana od dana dostave ovog rješenja, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. S obzriom da rješenje nije osobno podigao oglašeno mu je sudske e oglasne ploče. Zato piše: 'Smatra se da je dostava rješenja obavljena istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova (članak 25. stavak 2. ZSP-a). Žalba ne odgađa provedbu rješenja (članak 27. stavak 2. ZSP-a).'.