U kršćanskoj mitologiji i znakovlju posebni su kristogramu jer datiraju iz vremena ranog kršćanstva. Prvi takav je Chi-ro ili Hi-ro kako ga mi čitamo. Prema definiciji 'Hi -ro je monogram načinjen od slova hi i ro (X i P), prvih dvaju grčkih slova Kristova imena (grč. Hristos). Rankršćani prihvatili su ga kao kršćanski simbol i vrlo je uobičajen u ranokršćanskoj umjetnosti od 4. st. na sarkofazima, euharistijskom posuđu i na svijećama. Grčka slova alfa i omega često su dio istoga monograma. Sam po sebi, on je dugo postojao kao kratica grčke riječi hrestos, »koristan, čestit, pošten«, a rabio se kao simbol povoljnoga znaka, pa ga je, vjerojatno, u tom smislu car Konstantin upotrijebio na carskoj zastavi, kao što se vidi i na ondašnjim novcima. Znak koji se, po životopiscima, u viziji, ili u snu, javio Konstantinu u predvečerje bitke protiv Maksencija, kod Milvijskoga mosta (Saxa Rubra), 312., tradicionalno se smatrao monogramom Hi-ro. Nema nijednoga pouzdana dokaza da ga je car uveo s bilo kakvom specifično kršćanskom nakanom.

Hi ro je završio i na rismoj zastavi. Labarum je rimska vojna zastava u obliku kristograma, koji se sastoji od prva dva slova grčkog pisma u riječi Krist slova hi - i ro. Prvi put ga je upotrijebio rimski car Konstantin I., nakon čega je postao čest simbol Rimskog Carstva.Slovo ro - (?) se često prikazuje tako da podsjeća na pastirski štap, a slovo hi - (?) da podsjeća na križ, predstavljajući Isusa Krista kao "dobrog pastira svoje pastve, kršćanske Crkve". Tijekom svog putovanja u Vječni Grad, Konstantin je doživio mistično iskustvo nakon kojega se je otvoreno opredijelio za kršćansku vjeru. Po Laktanciju, čiji je spis "O smrti progonitelja" nastao oko 317. godine, Konstantinu je u snu, u noći koja je prethodila bitci kod Milvijskog mosta ispred Rima, naloženo da na štitove svojih vojnika stavi slovo hi s vertikalnom crtom zakrivljenom pri vrhu tako da formira kristogram. Prema Konstantinovu životopiscu biskupu Euzebiju iz Cezareje, koji je čitav carev životopis sastavio nakon 337. godine, car mu je osobno, pod prisegom nekoliko godina kasnije ispričao čitav događaj; po Euzebijevoj priči u Viti Constantini, car se je molio Bogu, kojega je štovao i njegov otac.

Sutradan na nebu, iznad sunca, Konstantin i njegova vojska su ugledali svjetlosni križ s grčkim natpisom, (lat. In hoc signo vinces) ili hrv.: "U ovom ćeš znaku pobijediti". Car nije bio siguran u značenje te vizije dok u snu nije vidio i sama Krista, koji mu je preporučio da napravi vojnu zastavu u obliku znaka viđena na nebu te ga istakne u bitci. Sljedećeg jutra Konstantin je zapovjedio da se izradi vojni stijeg (labarum) s vijencem na vrhu, u kojem su se nalazila spojena grčka slova Hi -Ro, u obliku kristograma. Nedugo nakon bitke u kojoj je pobijedio, car je odlučio slijediti Boga koji mu se je ukazao' - piše u definiciji znaka Hi-ro te u definiciji Labaruma. Kakve sve to veze ima s najprije nestalim a potom pronađenim tijelom mladog 27-godišnjeg Mateja Periša. Vjerojatno je onaj tko je stavio kristogram na mutnu sliku Mateja Periša duboko proživio taj slučaj. Moguće da je prvo osvijestio okolnosti Matejevog života, nestanka i smrti. Da je u svemu iščitao puno dublju simboliku i znaženje.

Matej je od nestanka postao puno više od običnog mladića iz Splita koji je ljeti zarađivao kao skiper, završio fakultet, putovao diljem svijeta i zabavljao se sa svojim društvom. Tko kod ili što god bio Matej prije svog nestanka i smrti on je od 31. 12. 2021. postao nešto sasvim drugo od onoga što je bio dotad. Matej je na neki način postao lamus papir društva u kojem živimo i svijeta koji nas okružuje. Svijet to su ljudi, njihov moral, njihove navike, njihova djela. Puno je onih koji misle kako je Matej na put u Beograd otišao okružen ljudima koji nisu bili uz njega u kritičnim trenucima. Ne znamo je li to istina. Činjenica je da je osoba koju je zadnju nazvao prije nestanka nastavila život kao da ju njegov nestanak nije ni dodirnuo. Provodila se na Maldivima nakon nestanka što je bio znak da nije proživjela Matejev nestanak duboko i tragično kao brojni ljudi na društvenim mrežama koji ga nisu poznavali. Činjenica je da se više nezanih ljudi na društvenim mrežama uključilo u potragu na razne načine, bilo skupljanjem informacija, molitvama, nadama.... nego što se stekao dojam da u tome sudjeluju ljudi kojima je vjerovao prije svog nestanka.

Činjenica je da je na društvenim mrežama puno ljudi ostavilo poruke u stilu da ako je netko skrivio Matejevu smrt da će ga stići pravda ako ne na zemlji onda na nebu. Puno anonimnih ljudi na društvenim mrežama dijeli svoju vjeru u Boga i svoja uvjerenja kako Bog zna istinu te da ti ljudi dolaze iz raznih konfesija s ovih prostora. Vidljiv je bio ekumenizam u porukama za Mateja na društvenim mrežama, ljudi su se pozivali i na Krista i na Hristosa i na Allaha. Bilo je i onih istočnjačkih uvjerenja koji su pisali kako će stići loša karma svakoga pa tako i onoga ili one, ako takvi postoje, i ako imaju svoje prste u Matejevoj smrti. Oko Mateja se izvrtilo ne samo neviđeno lešinarenje raznih medija, YouTube kanala ili profila na društvenim mrežama, već je paralelno s tom produkcijom fake newsa ili lažnih vijesti, obmana, manipulacija i svega stvorena i vojska ljudi čista srca koji i dalje jurišaju na društvenim mrežama zazivajući istinu i pravdu za Mateja.

Tako je Matej nadrastao svoj život i svoju misiju na zemlji, postao je simbol u kojem su jedni vidjeli priliku za brzu i bezobzirnu zaradu, pumpajući na raznim kanalima lažne vijesti za klikove kako bi osigurali komadić marketinškog kolača na YouTube, ali isto tako je nestali pa pronađeni Matej mobilizirao vojsku dobrih ljudi iz čitave regije koji su se ujedinjeni na principa prava na život, prava na istinu, prava na neometane istrage. Takvi ljudi bez straha na društvenim mrežama komentiraju događaje oko Mateja. Iz njihovih komentara je vidljivo kako sustav doživljavaju ne kao servis građanima već kao produženu ruku nekih moćnika koji su tu radi zataškavanja nečijeg prljavog rublja i istine. Ima puno onih koji Mateju praštaju sve. Pod tim se misli na spoznaju da je Matej možda i popio, možda i nešto uzeo, možda i bio dio nekog prljavog okružja u kojem se vrti i neka prljava lova, takvi dakle Mateju praštaju sve jer misle da je on žrtva okruženja a ne akter svega toga.

Takvi komentatori vjeruju kako je Matej možda nešto spoznao o nekome iz tog prljavog svijeta i da ga je to došlo života. Društvenim mrežama šire se razne glasine ali i vijesti. No, dominira spoznaja kako je nekome očito bilo u interesu prikrivanje nekih bitnih događaja, kašnjenje s istragom, puštanje lažnih vijesti tipa da je živ kako bi se vremenskim protekom dobila prilika da vrijeme 'pojede' dokaze. Puno ljudi na društvenim mrežama piše da bi Mateja trebalo pustiti da počiva u miru no na svaki takav komentar uslijedi onaj da se ni duša pokojnika neće smiriti ako se ne privedu licu pravde odgovorni, ako je netko odgovoran za njegovu tragičnu sudbinu. Zbog toga mutna slika koja kruži društveni mrežama s godinom rođenja i godinom smrti Mateja Periša i na kojoj piše samo Matej, s kristogramom, očito kruži s namjerom da do ljudi koji vjeruju stigne određena poruka. S protokom vremena uočljivo je kako na društvenim mrežama izlazi tolika količina inforacija iz noći nestanka ali i događajima i odnosima koji su svemu prethodili da se čini kao da neka nevidljiva sila tjera istinu na svjetlo dana.