Uhićenja Damira i Dane Škugora, odvjetnika Josipa Šurjaka, poduzetnika Gorana Husića te Marije Ratkić na svjetlo dana iznjedrilo je aferu svih afera koja je mnogima otvorila oči koliko se može 'jamiti' u energetskom sektoru prije nego što se upale crvene žaruljice kod nadležnih. Ta je afera ukazala i na nedostatak kontrolnih mehanizama jer je šef Ininog Croplina s jatacima mogao osmisliti 'posao stoljeća' i sklopiti ugovore koji su njegovim ortacima iz OMS upravljanja jamčili kupnju plina od Ine po cijeni od 19 eura a preprodaju od 200 eura. To je u konačnici dovelo do toga da se na račun šibenskog umirovljenika Dane Škugora slije 500 milijuna kuna, da oko 20-ak milijuna dospije na račun tvrtke njegove supruge Rade Škugor, odnosno na račune roditelja Damira Škugora, direktora Ininog Croplina. Mehanizam isisavanja stotina milijuna kuna iz Ine omogućio je ekstra brzo bogaćenje i donedavnom šefu HOK-a Josipu Šurjaku kojeg sumnjiče za 70 milijuna kn.

Plinska afera pokazala je kako u Hrvatskoj na strateškim pozicijama, konkretno u Ini, može sjediti direktor kojemu nije zadaća zaraditi plaću već osmisliti mehanizam potkradanja kompanije u kojoj radi i to ne na sitno već krupno. S druge strane otvorilo se jezivo pitanje koliko još ima ljudi koji su u nekom trenu dospjeli sa stranačkim iskaznicama u državne energetske kompanije te kakve su njihove stručne i moralne reference. Plinska afera ozbiljno je ugrozila sustave kadroviranja i dovela do svijesti kako bi trebalo nadzirati izbore direktora. Priča koja slijedi govori o tome kako je u studenom 2018. za direktora HEP Elektre, tvrtke koja je među vodećima po broju ovrha nad hrvatskim građanima, došao osječki inženjer Predrag Bogičević kojeg je u metropolu u svojoj kvoti doveo bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i postavio za svoga šefa kabineta.

Ime Predraga Bogičevića nalazi se na sudskom dokumentu, među imenima hrvatskih predstavnika u arbitraži MOL-a protiv Ine u Washingtonu. Nedavno je objavljeno kako smo arbitražu izgubili i da nam prijeti plaćanje milijardu dolara odštete. Inače, Hrvatsku su u arbitraži predstavljali iz odvjetničkog ureda Squire Patton Boggs LLP za koji je nekada radio bivši HDZ-ov ministar i veleposlanik Miomir Žužul a za kojeg sada radi bivši Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić. Dvije milijarde izgubljenih kuna platiti će svi građani iz proračuna. Laički znamo da kad se otvori jedna proračunska crna rupa da se ista puni povećanjem cijena usluga. Struja u Hrvatskoj neće poskupjeti samo zbog Putinove agresije na Ukrajinu, suše i slično već ćemo vrlo brzo svi plaćati iz svog džepa terete lošeg zastupanja Hrvatske koju su postavili kako američki odvjetnici tako i ljudi bivšeg HNS-ovg šefa i bivšeg ministra gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića Ivana Vrdoljaka. 

U srpnju ove godine objavljeno je kako je Hrvatska izgubila drugu arbitražu od MOL-a. Prva je bila u Švicarskoj koju je pokrenula Vlada Zorana Milanovića 2014. godine kao odgovor na MOL-ovu tužbu iz Washingtona. Prema neslužbenim informacijama, Hrvatska će morati platiti između 250 i 300 milijuna dolara (između 1,83 i 2,2 milijarde kuna) s kamatama nakon što je na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) izgubila spor protiv MOL-a, doznaje Večernji list. MOL je pokrenuo postupak 2013. kada je tužio hrvatsku Vladu jer nije ispoštovala obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i dodataka. MOL je isprva tražio milijardu dolara odštete, odnosno 6,5 milijardi kuna. Mađari su tužili hrvatsku Vladu zbog kršenja ugovora o plinskom poslovanju iz 2009., kojim je bilo predviđeno izdvajanje dijela plinskog biznisa iz Ine. Prema tome, država je trebala otkupiti podzemno skladište plina Okoli, što je i učinjeno, ali nije preuzela trgovinu plinom, što je također bilo ugovoreno. 

Godinu dana kasnije, Vlada Jadranke Kosor odustala je od plinskog biznisa zbog posla sumnjive prirode koji šteti Hrvatskoj. Hrvatska se obvezala otkupljivati od Ine domaći plin po ruskoj formuli cijena po kojoj bi država ostvarivala dugogodišnje ogromne gubitke. Prva izgubljena arbitraža bila je u Švicarskoj pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), koju je pokrenula Vlada Zorana Milanovića 2014. kao odgovor na MOL-ovu tužbu iz Washingtona. Krajem 2016. godine Arbitražni sud komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi odlučio je kako dokazi koje je Hrvatska podnijela nisu dovoljni da dokažu da su ugovori potpisani 2009. nastali kao plod koruptivnih aktivnosti. Premijer Andrej Plenković izjavio je da je Vlada odlučila u svoje vlasništvo vratiti Inu i to je snažno odjeknulo među građanima. No, Hrvatska je dobila pljusku i od švicarskog Saveznog suda, koji je odbio zahtjev za poništenje arbitraže koju je Hrvatska izgubila od MOL-a.

Usto, Hrvatskoj je navedeni sud odredio i plaćanje 200.000 švicarskih franaka sudskih troškova i 250.000 franaka troškova druge strane, što je ukupno oko 2,9 milijuna kuna. U vrijeme kada je MOL tužio Inu na Arbitražnom sudištu u Washingtonu na vlasti je bila koalcijska vlada Zorana Milanovića. Ministarstvo gospodarstva resorno je potpalo pod HNS pa je za ministra imenovan Ivan Vrdoljak koji je u kabinet i u Ministarstvo na glavne pozicije doveo svoje ljude iz Osijeka. Tako je za Šefa kabineta postavio inženjera Predraga Bogičevića koji mu je postao i glavni savjetnik. Kako to obično biva nisu to bile jedine funkcije Vrdoljakovog izabranika jer je imenovan i u dva važna tijela.  Tako je kao predstavnik Ministarstva gospodarstva u veljači 2014. imenovan Predrag Bogičević na poziciju predsjednika Upravnog odbora Fonda za financiranje izgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško. Uslijedila je još jedna funkcija. U rujnu 2015. Vrdoljakov Bogičević imenovan je predsjednikom Upravnog vijeća Agencije za ugljikovodike.

Prije nego što je kao Vrdoljakov kadar stigao u metropolu Bogičević je od 2009. do 2013. bio član NO-a tvrtke Gradski prijevoz putnika Osijek. Bio je vlasnik Inženjerskog projektnog biroa u Osijeku od 2006. do 2012. godine. Od 2012. do 2014. bio je član NO-a Tempa te tvrtke Novenerg za energetske djelatnosti od rujna 2015. do rujna 2017. godine. Nakon ulaska u kabinet bivšeg ministra gospodarstva Vrdoljaka imenovan je i za člana NO-a TE Plomin. Na toj je funkciji bio od ožujka 2014. do rujna 2017. godine. U HEP Elektru za direktora imenovan je 14. studenog 2018. godine. Budući da je HEP državna kompanija Bogičević je obvezan predati imovinsku karticu. Pogledali smo što je u nju upisao diplomirani inženjer građevinarstva te član Hrvatske narodne stranke - liberalni demokrati. Piše da je oženjente da ima djecu. Pod prebivalište mu je naveden Osijek a pod boravište Zagreb. Pod datum početka mandata upisan je  23. listopad 2018. godine. Pod predviđeni datum kraja mandata navodi se 23. listopad 2022. godine.

Naveo je i kako je prije ove dužnosti bio koordinator u Hrvatskoj elektroprivredi i to od  1. ožujka 2016. godine pa sve do 23. listopada 2018. godine. To zapravo znači da je Bogičevič uhljebljen odmah nakon izlaska iz kabineta bivšeg ministra Vrdoljaka. Navedena je i Bogičevićeva bruto plaća u iznosu  35.244 kune te neto iznos od 22.485 kune. No, nije samo uhljebljen Bogičević već i njegova supruga za koju je naveo kako radi kod HEP operatora distribucijskog sustava od 4. siječnja 2016. godine za bruto iznos od 11.920,34 kune, odnosno neto iznos od 7791,83 kune.   Pod obveze je naveo kredit bračnog druga  kod Privredne banke Zagreb  u iznosu 480.000 kuna a kao godinu zaduženja 2017. godinu. Iznos mjesečnog anuiteta je 2953,05 kuna. Upisao je i potraživanja, odnosno dvije jednokratne pozajmice u iznosima 342.615 kuna te drugo u iznosu 890.000 kuna koje je osobno posudio neznanoj osobi.

Dakle, bivši šef Vrdoljakovog kabineta očito je financijski potentan dok može bez problema posuditi nekome u gotovini iznos veći od 1,23 milijuna kuna. Pod nekretnine je Bogičević upisao uknjiženi stan u Osijeku površine 52,65 m2 tržišno vrijedan 396.687,74 kuna koji je stekao darovnim ugovorom. Upisao je i stan površine 93,53 m2 u Osijeku koji je vlasništvo supruge a stečen je kreditom kod banke. U Osijeku njegova supruga posjeduje i garažu. Upisan je još jedan stan u Osijeku površine 72,28 m2 približne tržišne vrijednosti 544.588,60 kn koji je vlasništvo njegove supruge i stečen je od 'imovine i imovinskih prava' kako je naveo. Uz taj stan upisana je i garaža. Od pokretnina vrijednijih od 30.000 kn naveo je sat marke Omega Tip Seamaster Agua Terra koji je procijenio na 34.500 kn a koji su mu darovali roditelji. Posjeduje osobno i deviznu štednju i to 76.000 eura koje je uštedio od plaće.

Sad se postavlja pitanje kako je Predrag Bogičević uspio od svoje plaće uštedjeti toliko da ima na deviznom računu ali i da ima milijunski iznos za privatne posudbe drugima. No, pitanje svih pitanja je kadroviranje u državnim tvrtkama gdje se očito na funkcije dolazi preko političkih veza i vezica. HEP Elektra bog je i batina svim hrvatskim građanima koji jedva spajaju kraj s krajem i jedva podmiruju skupe račune za struju. Ime Predraga Bogičevića, bivšeg šefa kabineta HNS-ovog ministra gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića kao direktora HEP Elektre je na svakoj ovrsi koja stigne u poštanski pretinac financijski onemoćalog građanina ove zemlje. No, njegovo je ime i na listi onih koji su predstavljali Hrvatsku u arbitraži MOL-a protiv Ine u Washingtonu i koja je prema objavljenom izgubljena te će nas koštati oko 2 milijarde kuna. Iz svega proizlazi kako u Hrvatskoj oni čija su imena isplivaju u takvim gubitničkim procesima poslije iskrsnu na dobro plaćenim čelnim pozicijama najvećeg hrvatskog uhljebistana HEP-a.